Tako me malo zanima tko šta kuha. Kad metne svoju svinjsku koljenicu u javni prostor ja se raspem od miline. Vidi, svinjska koljenica u javnom prostoru, skuhana i još na njoj visi lorber i ispadaju zrna papara s papaka u prilogu. Odmah tražim recept za to čudo. Čitanje recepata mi je glavna zanimacija. I gledanje glupih slika jela. Uopće, kuhana svinjska koljenica i svinjski papak dignuti na pijedestal nacionalne kulture. Razmjena iskustava, sa svinjskim papkom. Sa kolačima, sa kuharima amaterima i profesionalcima u slavu želudca, pa tankog pa debelog crijeva u vječnom circulumu vitae. Ne znam jesmo li najdeblja nacija u EU jer smo najgladniji ili najgluplji, same kuharice, kuhanje, slike, glupi kuharski showovi, sve sve se vrti oko tanjura i okusnih pupoljčića ponosnog privremenog vlasnika tanjura punog nečeg na što mu cure sline i što uslikava i meće na javno i što kad vidim mi se direktno povraća, od tolike hrane i gluposti. Zar nema ništa u toj glavi osim zuba ili zubala, pomislim. Ili je doista sva umjetnost ljudskog života u uzimanju iz prirode i isporučivanju natrag u nju, poput majmuna. Razumijem "ugostiteljstvo & turizam" reklamu, ali ne razumijem pornografiju nečije privatne žderačine metnutu u javno.

pun želudac, prazna m*da, kuham diki trista čuda