„ SVETA NOĆ

. . .
A Josip slušaše njene riječi i sjeti se božanskoga svoga sna i govora anđelova:
» - Josipe, sine Davidov, ne boj se uzeti Marije, žene svoje; jer ono što se u njoj začelo, od Duha je svetoga. Pa će roditi sina i nadjeni mu ime Isus jer on će izbaviti svoj narod od grijeha njihovih!«
A s uspomenom ovom šume mu i riječi staroga proroka:
- Eto, djevojka će zatrudnjeti i rodit će sina i nadjenut će mu ime Emanuel, koje će reći: Bog s nama!
I dosjeti se kako ga zapovijed carska iz Nazareta, njegove postojbine, upravo sada dovela u Beth-Lehem, sada kad dolazi vrijeme porodu, i on je u svetoj svojoj vjernosti opet u tome upoznao volju Neizrečenoga. Pobožne usnice slože pobožni usklik kojim je ponovio riječi prorokove: - »I ti, Beth-Leheme, zemljo Judina, ni po čem nisi najmanji u državi Judinoj, jer će iz tebe izići čelovođa koji će pasti narod moj Izraela!« -
I opet se i njemu i Mariji slože usne u glasnu slavu i hvalu Gospodu, silnomu na nebu i zemlji. A ona poćuti treptanje srca i duša joj se neobično silno ustalasa. Odstupe od otvora i povuku se unutar spilje do jasala, pripremljenih tu za blago, jer je ono ovamo običavalo kriti se od nevremena i studeni od čega je i spilja nosila ime »staja«.
Kod jasala bio sada magarac Josipov s kojim je doputovao iz Nazareta i koji je na leđima nosio blagoslovenu djevicu diljem Galileje, ravnicom Izraela, planinom Samarijskom i Judejskom uz Gineju, Betuliju, Sihem, Letonah, Betel, Tell-el-Ful, Jerusalim i ravnicom od Refaima.
Nešto je slame prostrto bilo pred jaslama i u jaslama. I ujedared, kad je Marija sjela na slamu, zalije se čudna svjetlost po bijednom prostoru, po siromašnoj nastrti, svjetlost posve druga od mjeseca i zvijezda, svjetlost ista kojom je gorio grm iz kojega je govorio Jehova vjernomu robu svomu Abrahamu.
I u toj svjetlosti osjeti Marija da je oslobođena bremena, i u krilu svomu sagleda dijete pred kojim je morala poniknuti glavom, blaženom od skrušenosti i pobožnosti.
I Bog-čovjek se rodio! - -
Tijelo djetencetu svijetlilo se svetim svjetlom, inače bijaše nejako i ljudsko kao svako drugo dijete, samo oči - krupne tamne oči zagledavahu umno i ozbiljno oko sebe, a iz pogleda njihovih strujalo je cijelo more ljubavi i blagosti i milosrđa!
Brižna majka podere od svoga platna krpe i povije u njih božje dijete. Položi ga u jasle među magarca i vola da mu bude toplo od toploga daha njihova. A nad ležajem djetetovim, pod svodom spilje zalebdi vijenac od koga je sav tamni prostor zasjao.
I svjetlost strujala dalje, zalila se na otvor spilje a odavle daleko posvuda po cijeloj krajini i zahvatila cijelo nebo nad gradom Davidovim.
A dolje kod beitsaurskih pašnjaka probude se od te svjetlosti pastiri što su čuvali stada ovaca i marve.
- Kakva to svjetlost? Zar Beth-Lehem gori? – u čudu zakriknu i poskoče od ognjištâ oko kojih su ležali, pokriti na glavama kratkim plaštevima i ogrnuti po tijelu kožama janjećima i volujskima.
Zapanjenim, zadivljenim pogledima gledahu k nebu i u srca im se uvuče strano neobično čuvstvo i bilo im je kao da govori Gospod sa Siona.
- To nije vatra! Ali što je? - kidalo im se iz uzrujanih grudiju.
I gle, uto se pojavi među njima krasan mladić, obasjan posebnom svjetlosti i kao lebdeći nad zemljom. Vjerne im duše upoznaju u taj mah slugu božjega i pokloniše se pred anđelom Gospodnjim, a svjetlost sa Beth-Lehema pala je i nad njih i okupala ih svojim valom. Od strave pred veličjem božjim poniknu glavama i padnu na koljena.
A anđeo podigne blaženu ruku nad njima i reče:
- >>Ne bojte se, jer, gle, javljam vam veliku radost koja će biti svemu narodu! Jer danas vam se rodi spas koji je Krist Gospod, u gradu Davidovu!
I eto vam znaka: naći ćete dijete povito gdje leži u jaslama.<<
A dok su slušali riječi anđela Gospodnjega, najedanput vidješe gdje se roji oko njega visoko do neba nedogledno kolo kerubina, anđela, arkanđela i čitave legije vojnika nebeskih, oružanih plamenim mačevima i odjenutih u zlato i grimiz i okićenih alemom, biserom i dragim kamenjem. Oči se pastirima gotovo zasjenjivahu od viđena sjaja i veličja a u dušama zastruji im blažena sreća što ih Neizrečeni dariva istom milosti kojom je nadario oca Jakova, te vide čete Gospodnje.
I dok se divljahu nebeskomu sjaju, zaore sjajnim nebom glasovi nebesnika i pjevahu nadzemaljskom harmonijom:

Slava na visini Bogu!
I na zemlji mir!
Među ljudima dobra volja! –

A onda iščeznu sve.
- Mesija, Mesija - došao je dakle! - otkine se blaženim pastirima iz srdaca i grudi.
- Hajdemo do Beth-Lehema da vidimo što se je ondje dogodilo, što nam kaza Gospod! - reknu onda svi u jedan glas.
I ostave stada, da brzo polete k Davidovu gradu - pred spilju odakle se sipala nadzemaljska svjetlost.
I nađu Mariju i Josipa, na koljenima do jasala, a u jaslama ležalo je dijete, obasjano vijencem svoje svjetlosti, grijano dahom dviju životinja i dižući u igri sitne dvije svoje ručice k visinama.
Kad su se pastiri utisnuli u spilju i božje dijete svratilo do njih poglede svojih neobičnih očiju, moradoše poniknuti licima i spustiti se na koljena a ipak podizati poglede k djetetu koje im se sa svetim i djetinjskim i božjim izrazom smiješilo.
I pastiri uzeše sada da pripovijedaju sve što im se kazalo za to dijete.
- Rodio se spas koji je Krist Gospod, u gradu Davidovu! - ponavljahu za njima Marija i Josip, da pred povjerenim im božjim čedom zahvale na božjoj milosti i ljubavi. Mariji se usjekla duboko u srce i pamet svaka riječ što je čula.
I pastiri, kad odoše, pripovijedahu svakome što se ove noći zbilo, i svatko se čudio i svatko se divio.
A stari pastir Eliakim koji je od poroda svoga, u bijedi i nevolji, tuđoj volji služio, klikne sretnim i blaženim licem, punim utjehe:
- I gle, rodio se Bog, sin Davida kralja, naš Mesija i kralj sviju naroda i sviju vjekova! I nije potražio, oj bogati i moćni Jerusalime, tvoje mramorne stijene i pozlaćene zidove, nije sebi postavio zipke u vašim dvorovima, oj kraljevi i silnici ovoga svijeta! Prezreo je on vas jer vas zlato kvari i sila vam duše ubija a njegovo kraljevstvo nije od ovoga svijeta. Pošao je on u bijedu, rodio se u spilji kao posljednji beskućnik, u krpe se povio, od nijeme mučene životinje uzeo je prvu službu, od nas jadnih robova pastira - prvih je primio časti i poklone! On koji je najveći, najsilniji, najbolji!
- Oj sirotinjo, sirotinjo, ti mučenice svijeta, ti nedogledna četo junaka, božjih odabranika, svetaca i patnika, ti si noćas postavljena uz bok božjemu prijestolju. On je tebe sebi odabrao, ti si njegovo miljenče; tvojim mukama čuva ti dušu, brani te od otrova zlata i od prokletstva moći, sve da ostaneš čista, oj sirotinjo sveta, da uzmogneš uljesti u kraljevstvo njegovo koje nije od ovoga svijeta!
I svi drugi posluhnuše pastira a u duše im uljeze jakost i utjeha jer se pouzdaše u Mesiju i u njegovo kraljevstvo od drugoga svijeta.

1892.“

K. Š. Đalski