Objavila sam u sridu (srijedu) 9. prosinca 2020. tekstić, svoju obradu Andersenove Djevojčice sa šibicama, inspirirana jednom pričom iz hrvatskih škola, tada objavljene u novinama, o stidu gladne djece po školama, čiji roditelji nemaju za platiti im obrok u školi, pa djeca cijeli dan budu gladna i JOŠ SE TOGA STIDE i skrivaju glad :*(.
Interpretacija glasi:
„Djevojčica sa šibicama“ je Andersenova bajka o djevojčici čiji je otac pio i zlostavljao ju i tjerao da ide prodavati na ulicu šibice i donese mu novac za zapiti. Djevojčica, u snijegu i u prnjama, hodala je božićnim ulicama i nudila prolaznicima svoje šibice, no oni su prolazili pored nje žureći svaki za svojom pečenkom i kupovinom, a njoj je oko srca i po nogama bilo sve hladnije i hladnije. Nesrećom, naletila je još i na grupu malih bulija koji su ju okrutno izvrijeđali, ismijali i izgrudali i kad su se zadovoljili otišli su, a ona je sjela u snijeg pored neke zgrade ili kurije kroz čije prozore su svjetlila okićena božićna drvca i stolovi puni pečenki, sarme, kolača i vina, na koji prizor se oglasio kruljenjem njen gladn i hladni trbuščić, uzalud. Da bi se barem malo ugrijala u ledenoj noći, počela je paliti šibice iako je znala da ju kod kuće za takvo nešto čekaju batine i kazna. Palila je šibice jednu za drugom i u svjetlu zadnje šibice spustila se s neba njezina baka i odvela ju u nebo. Ujutro je policajac u snijegu pronašao mrtvu djevojčicu.
Tipična priča o licemjerju božićnih lampica i nakaznih uličnih ukrasa kojima vlastodršci ukrašavaju gradove i ulice u predbožićno vrijeme. Gradove pune gladne sirotinje, disfunkcionalnih obitelji, bijednih i siromašnih djevojčica i staraca, nasilnih bulija i nasilnih alkoholiziranih očeva, licemjernih bogatih svećenika koji kade sirotinju i bešćutinih prolaznika u šoping utrkama, kakvu socijalnu sliku prigodno obasjavaju šarenim lampicama isti vlastodršci i profiteri koju su ju i prouzročili. Kad će božićne „lučonoše“ i osvjetljivači gradova uvesti jednodnevno gašenje lampica u znak solidarnosti sa svom sirotinjom i gladnim djevojčicama koje gladuju i smrzavaju se dok krimosi, nasilnici i hipokriti slave Božić? Ako je Božić priča o siromašnom dječaku rođenom u štalici, ne bi li vladajući krimosi trebali Božić obilježavati svojim kajanjem zbog posljedica svojih činova i svojih zakona, u štalicama umjesto u svojim bogatim bunkerima i kurijama? Primjerom solidarnosti sa sirotinjom koju harače umjesto sezonskim paljenjem lampica po odumirućim gradovima a na financijski teret sve siromašnijih građana koje reklamama i mamcima potiču na šoping stampeda s čak 25 posto poreza namijenjenog za punjenje svojih i džepova parazita, koje poreze i harače im i opet najviše plaća većinska radnička i seljačka sirotinja iz štalica ili bez krova nad glavom, otetim postsocijalističkom gangsterskom pljačkom i pohodom na imovinu građana kojima su prethodno opljačkali i uništili tvornice i radna mjesta, a onda uveli zakone o teroru, ovrhama i deložacijama, u projektu stvaranja bogatih neradnih parazita i radničkih beskućnika, kakvog jednog malog beskućnika i siromaha rođenog u štalici hipokriti hipokritski slave prežderavanjima, masnim pečenkama i svjetlećim uličnim kičem i lampicama, umjesto zakonskom zaštitom njegovih građanskih prava i raskidanjem vatikanskih ugovora koje djetešce u štalici nikada nije i ne bi potpisalo."
AKO JE KOME SMIJEŠNO, SLOBODNO NEK SE SMIJE, ili ostavi debilan komentar ispod.
