„Ni Dan mrtvih nije dovoljan povod da se spomene kako svake godine, od jednoga do drugoga svesvetskog slavlja, 4 milijuna djece do 5 godina umiru zbog nedostatka zdrave vode; da 800 milijuna ljudi pati od gladi, da je među njima gotovo 200 milijuna djece do 5 godina, od kojih će se od ovoga do sljedećega Dana mrtvih mrtvima pridružiti još najmanje 10 milijuna. To je statistika koja ne dira ni mozak ni srce, pa ni na dan kad se tradicionalno misli na mrtve. A kamoli da bi se, umjesto cvijeta ili kamene vaze, pokušalo nekoga od tih osuđenika privremeno oteti smrti. Krizantema na grobu vidljivija je i možda otmjenija od kakva grižom smrtno dehidrirana djeteta.
Taj svakodnevni holokaust, kojemu smo svjedoci, dijelom i sukrivci - ostavlja mnoge među nama potpuno ravnodušnima. Smrt nam je važna, dakle, samo kada dira našu sebičnost, ugrožavajući nas ili još gore uzbuđujući nas. Tek tada je dostojna novina.“

Inoslav Bešker, Pijetet i sebičnost (Puna kuća blagdana)