NACIONALNA EKONOMIJA

Živjela - živjela domovina! - klicao je iz svega grla, a upale oči plamtjele su od žara i zanosa. Taj čas ne bi mu se nimalo čudnovato pričinilo da je tko k njemu pristupio i zahtijevao od njega da položi glavu svoju za domovinu. Zacijelo ne bi bio ni trenutka krzmao - ta drugo ne bi bio imao dati! U cijeloj dalekoj domovini ni pedalj zemljice nije bio njegov niti koja slamica s najjadnijeg krova. Ništa - ama ništa nije imao. Dapače, otkada su podijelili općinski pašnjak seljaci, nije više mogao držati koze te se morao još više mučiti rukama da može djeci koji put kupiti mlijeka.

Ali zašto? Srce, dobro njegovo nepokvareno srce ljubilo je tu domovinu koja mu je tek dopuštala da se služi javnom cestom i gradskim taracom, a ta ljubav nadomješćivala mu sve, i kad ju je tako ubavu, plodonosnu i krasnu vidio, on je bio čitav bogataš i sa pobožnim ponosom pjevao: »Lijepa naša domovino!« Gladan u želucu, uz jadikovku i plač nesite djece, on je računao s veseljem koliko će od izvoza žita doći u domovinu novaca i - »narod« se obogatiti!

- Živjela - živjela domovina! - klicao je iz svega grla, a pokraj njega, u silnoj vrevi rasplamćene svjetine, stajao je elegantan, bogat, otmjen gospodin, posjednik mnogih kuća, tvornica i imanja jedan od onih izabranih kojima je domovina punom pregršti nabacala u krilo silu blaga i dala svoje najljepše krajeve.

Iz početka s porugljivim smiješkom slušao je silne klicaje puka, a malo poslije primilo lice čisto ljutit izraz, pa mu najposlije zasjedne strah u obraze i u mutne očice.

- Koji me vrag nosio ovamo! Još će misliti tkogod da i ja pripadam među te egzaltadose! - govorio je u sebi, krijući se zguren među leđima drugih. Ta, istinabog, takva bi sumnja posve bila neopravdana, dosad je svakom zgodom dokazao da je trijezan, praktičan i odan; nije se žacao ničesa, dapače mirne je duše tek nedavno dao svoj glas u parlamentu za trgovački ugovor sa susjednom državom, kojim će ugovorom domovina njegova veliku štetu trpjeti; ali on je zaslužio velik orden. Nije dakle trebao da se za svoj glas boji, no, opet - svatko ima neprijatelja, pa bi se i za nj mogao naći tkogod tko bi na odlučnom mjestu htio prikazati stvar kao da je suglasan bio s tima poklicima - Živjela domovina! - A radi se baš sada da dobije visoko plemstvo - kakvi barunski ili grofovski naslov.
Aoh, pa da mu se izjalovi ta želja!
- Džaba i domovina! - promuca srdito i tiho, pa se silomice protisne kroz svjetinu da ravno pohiti u svoju raskošnu kuću gdje ga je čekao stol, pun sviju darova domovine, dok se je onaj drugi još uvijek natjecao u klicanju domovini i tek kasno se vratio u stan, odakle je još iste večeri morao iseliti, jer nije imao čim platiti stanarine - pa je bio skupa s djecom bez krova, a domovina - ljubljena njegova domovina razastrla nad njim svoje zvjezdano nebo, ah, ove noći tako hladno nebo.

I kao izdaleka - tek izdaleka - dolazilo mu pitanje, e kako on to nema ni pedlja zemlje, ni krova svoga, a ima domovinu?

1894.

Ksaver Šandor Đalski, Nacionalna ekonomija