VARAVI UŽICI SNA

Floralba, sanjah da te... Zar da kažem?
Da, jer san bješe, da te grlim ludo.
Ljubavnik samo, u snu, takvo čudo
stvara, i skupa raj i pako slaže.

Tvoj snijeg ledeni i moj oganj vreli,
kao suprotne iz tobolca strijele,
spajao Amor, spajao ih smjele,
ko ljubav moja, kad te budna želi.

I rekoh: da mi sudbina dosudi,
ako sam budan, da ne zaspim nikad,
i ako spavam, da se ne probudim.

Al probudih se, nesta što sam snio,
i vidjeh da sam živio u smrti,
i vidjeh da sam, živeć, mrtav bio.

Francisco de Quevedo (1580-1645)