stari Čolićev jugo-pop, nikad taj "žanr" nisam slušala ciljano, tek s pola uha, balkanske stilske mixeve između balkanskog narodnjaka, talijanske kancone, austrougarskog šlagera ili francuske šansone, ali uvijek s dominantnom plitkoćom i jednostavnošću pop pjesmuljka i refrena, iz čijeg se jajeta, ab ovo usque ad mala, izlegla današnja balkanska pevaljka mrdoguza s nateklom stražnjicom i ustima k'o Venera iz kanalizacijske pjene, a taj prvobitni laki jugo pop je ostao samo u vremenu zakopani arhivski Jugotonov repertoar, tu i tamo neki stih, neki refren izroni iz ida u ego kao lakonska i savršena definicija
