vjetarugranama https://blog.dnevnik.hr/penetenziagite

nedjelja, 02.01.2022.

Preko Glavice putem osmice






Dosta je hajki; jedini pritisak kojem bi – nemojte me niti pokušavati razuvjeriti – valjalo popustiti, odnosi se van svake sumnje na činjenicu da je većina nas nekoliko dana uzastopce jela više nego bi trebalo ili nego što inače jede, uz još manje kretanja nego što se inače prakticira, a to može značiti samo jedno: suhe kekse, voće i termosice sa čajem u pinklec, gamašne i gojzerice na noge – i u šumu. Nedjelja je, sunce će sijati čitav dan, što nam još treba više od toga?

Naš današnji odabir nije baš kratak izlet, jer i jedenje je bilo za pamćenje, a taj izlet zasniva se na legendarnoj stazi broj osam koja od vršnog dijela Medvednice vodi na zapad. Jedinica, to je ona staza koja spaja sve najveće planinske atrakcije, a osmica se šunja iza leđa, puno sjevernije. Zato valja ustati prilično rano i uhvatiti autobus već oko osam sati (jer ako ćete ići vozilom, morat ćete se vratiti tamo gdje ste parkirali, a to je za ovakve planove – neprihvatljivo).

Već u devet ulećemo na Črnomercu u lukšićki autobus, pa desetak minuta kasnije ne vjerujemo očima da nam ne trebaju ni rukavice, a kamo li buhovi na glavama. Penjemo se krateći cestu za Medvedgrad, pa potom na Glogu savladavamo veći uspon do Omladinske staze i potom lagano, uz nekoliko kratkih sjedenja na panju, stižemo do Grafičara već negdje prije jedanaest sati. Rano je za grah, barem nekima, u koje inače ni bih spadao, ali moj plan da se danas skine više kalorija nego inače ne želim osujetiti. Zato sam pojeo jednu juhu i jednu štrudlu, i popio jedan čaj, a uz juhu sam močkao i drobio nekoliko dobrih grisina. Bila je to količina tekućine i topline koja je dala sasvim dovoljno da se krene dalje, pa zadovoljni odnosimo tacne sa praznim tanjurima gazdarici, pakiramo se i shvaćamo da ništa od vrha danas; em je previše vremena prošlo, em su planovi ambiciozni, a i u vršnom dijelu, gdje se može automobilom do gotovo svake točke, defintivno je previše ljudi za naš ukus.

Zato, već negdje oko podneva - put pod noge do Grajfove kopanje – to je nadstrešnica na putu što prolazi sjeverno od Risnjaka, i tu nas put umjesto ravno prema slapu Sopota, vodi desno prema Ponikvama. Staza konstantno jedva primjetno silazi, pružajući već nakon nekog vremena prekrasne vidike na sjever, kroz ogoljena stabla, prema Zagorju. Negdje na polovici puta otkrivamo jednu sasvim nepoznatu i novu varijantu – naš stari plan da se šećući spajaju administrativne jedinice (pogotovo kada se to ne smije) dobiva novu mogućnost: sa osmice evo – uočavamo silaz udesno prema Poljanici Bistranskoj, što znači da se za nekih sat-sat i pol otamo može doći do tog raskršća, a tek nekoliko koraka niže je drugi odvojak na jug za slap Sopota (najviši slap Medvednice), a tim i Vrapče! Dakle, otvara se mogućnost da se za nekih tri sata hoda dođe od Bistre do Vrapča, što neslućeno šiti perspektive za vrijeme u kojem će dani biti dulji. Slap smo već više puta posjećivali, pa nam se ne da silaziti obzirom na duljinu puta koji je pred nama. Zato kroz prvo oveće blato nastavljamo prema Ponikvama.

Ukupno od Grafičara pa do Glavice ima nekih preko dva sata, možda i dva i pol; do Glavice i Ponikvi se može vozilima, pa bježimo glavom bez obzira jer je broj ljudi u okolici prevelik. No, već nakon nekoliko stotina metara staze 2A i 2B za pravac starog doma na Bizeku potpuno su prazne; valja požuriti jer već iza četiri-pola pet u šumi se više neće vidjeti ništa. Jest da smo ponijeli baterijske naglavne lampe, ali umor nas pomalo već savladava, i ne bi valjalo eksperimentirati. Put prolazi preko starog kamenoloma Bizek, a zatim strpljivo valja uhvatiti ponovno stazu broj jedan, koja ovaj puta dolazi zdesna od Kamenih Svatova.

Mi ćemo naravno (nakon usputne okrepe na nekom panju, koja se sastojala od ostataka grisina i tri lijepe naranče) lijevo – prema Podsusedu, a kod Meglenjaka ćemo propustiti predivan pogled (opisan i dokumentiran ovdje negdje u prosincu 2017. i još sigurno koji puta iza toga), pa ćemo konačno s prvim mrakom sići do Jarka i legendarne birtije Nirvana (koja vikendom ne radi). Sve skupa nekih šest sati hoda, možda i sedam, a od toga prvih sat i pol penjanja; istinu da vam kažem – nije me previše interesiralo, jer kada sam u prirodi, zapravo mi je cilj što više vremena provesti u tom raju; nije baš lako, ali vrijedilo je.

Ako vam se ne da penjati, možete autobusom stići do Grafičara (od Mihaljevca), pa tako uštediti trud i skratiti priču za najmanje dva sata hoda. Što dani budu dulji, i pritisak će biti manji; zašto ne provesti praktički čitavo vrijeme dana vani? Ako vam se ne da hodati toliko, možete se preko Glavice spustiti u Gornji Stenjevec (silaz je dosta strm, ali uređen stepenicama, tako da nije opasan radi klizanja, ali jest za nekoga koga bole koljena); možete i od slapa Sopota sići u Gornje Vrapče (to je puno kraća varijanta), a sve planinarske staze na Medvednici imaju brojeve, tako da je dovoljno uguglati „staze medvednica“ i izabrati onu koja vam odgovara.

Za one koji se lošije snalaze, postoji na stranici planinarenje.hr i mogućnost skidanja .gpx varijante puta koju unesete u neki program na svom mobitelu (npr. Navigator), a postoji i aplikacija Moje Sljeme. Konačno, na webu HGSS postavljene su nevjerojatno jasne i kvalitetne specijalke sa kojima se teško tko može izgubiti. Put pod noge, jer sigurno je da ćete snimiti i bolje fotografije nego što sam to ja danas učinio; važno mi je zapravo bilo slikati očima i šutnjom.

Osmica je tako danas odrađena u komadu; nakon dugo, dugo vremena parcijalnih poduhvata. Lijepa je spoznaja da čovjek svojim nogama može dospjeti bez ikakva pitanja i problema, nezavisno od bilo čega drugoga osim zdravlja i volje, prilično daleko, i da mu za to ne trebaju vozila, novac, dozvole, ili neka značajnija oprema. Možda najvažnija stvar u toj priči zapravo je zadovoljstvo koje mu takva spoznaja, a bome – i aktivnost nudi.

02.01.2022. u 19:28 • 12 Komentara • Print • # • ^

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.