Budi moje gorivo

srijeda , 30.09.2015.

I'm back.Lijepo se ponekad podsjeti na samog sebe.Inspirirana jučerašnjim nemilim događajima i činjenici da me jako razveselila da se mom Nadahnuću sviđa činjenica da ga želim pod borom za Božić.I vjerojatno će me pod nekim borom i dočekat nešto njegovo,ne on fizički,ali nećemo sad plakat.Zadovoljit ćemo se realnim.Dakle 1.10.počinjemo s Božičnim pjesmama iako je u Splitu još uvijek ljeto i do sutra se neće puno toga promjeniti po tom pitanju.Ali danas san malo listala svoj tumbler profil i to je nešto što onako pokazuje jednu stranu mene koja nije baš svakom dostupna.Napravila sam ga u momentu najveće depresije i istina je da nisan svakodnevno na njemu i postam nekoliko objava svako toliko,ali nekako smatram ga nekim osobnim dnevnikom kroz slike.Nekim izričajem koji ne mogu reć pred stvarnosti.Djelomično jer ono netko to može krivo protumačit,a dijelom jer ne vidim potrebu za tim da ljude obavještavam o svom prikrivenom ludilu.Mi umjetnici razumit ćemo se.Nama se mozak ne gasi nikada i ima stvari koje su samo nama smislene,a ostatku svijeta djeluju neshvatljivo ili čak strašno.Definitivno moja pjesam dana je I wanna dance with somebody who love me-Withney Houston.Pustila sam si neku playlistu na youtube-u koju je on sam smiksao za mene.Youtube je BOG.Uvatilo me plesno ludilo i obožavan činjenicu da san trenutno sama u kući i mogu se ludirat i dopustit kaosu da izađe vani i prijeđe u kompjuter.Uglavnom listala san si tumbler i skužila jebote ovo sam ja i genijalna sam si.Nije to umišljenost,već puko samoljublje.Obožavan to šta san bila i šta sam postala.Ne bi to mijenjala za ništa.Obožavan činjenicu da su mi na vrata pozbonili jutros Jehovini Svjedoci i pitali me što mislim što je najvažnije na svijetu LJUBAV?SREĆA?NEŠTO DRUGO?Ja san se nasmijala i rekla ne bi znala.Niste o tome razmišljali zaključila je teta koja mi je rekla svoje ime ali ja san ga zaboravila,ljubazno san uzela letak i bacila ga u smeće.Teta je otišla sretna jer sam je saslušala i dopustila joj da misli da ću promišljati o najvažnijoj stvari u životu.Imala je crvenu kosu,pa ono razumin njeno ludilo.Da san stvarno ušla s njon u diskusiju šta je najvažnije u životu teta bi išla dalje širiti tu ljubav tužna i u suzama.Jer važnost nećega je stvar prioriteta.Danas mi je važna sreća,sutra će mi možda biti ljubav.Danas mi je važna ambicija sutra će mi biti pusti me stat.Teta ne može širiti pozitivnost,ako je tužna i razmišlja o najvažnijoj stvari u životu,a za nju je to upravo ta predaja.Danas je njen prioritet prodat ljudima tu priču,da bi ona sretno došla tamo negdje i rekla Bog me učinio sretnom.Da budem iskrena Bog nema previše veze s tim.Nema previše veze s našom egzistencijom.To je samo naša težnja.Neka naša nada.Koliko je istina znat ćemo mnogo kasnije nakon ovog vremena.Danas želim ne mislit na loše stvari kao Politika i zlobni ljudi,od sutra je Božić pred vratima...Moje najdraže doba godine.Inaće oprala san mašinu robe i sude i otišla u dučan i kuham ručak i blago majci.Ova drama će se otegnit do petka i ispizdit ću.Svoje spasitelje očekujen da u petak banu u kuću s pričon da ono padaju granate i idemo se sakrit ispod zida u parkiću dok opasnost ne prođe.P.Đinđericina cimerica Marica zvat ćemo je tako rekla je da će se potuč samnon za moje nadahnuće.Ne,nikako to ne priliči damama....Čovjek je uvijek gladan lijepo ćemo mu skuhat svaka svoje pa nek sam odluči.Na kraju će sve to postat njegov problem.Show program.Luda sam.

Ovaj cirkus nije mi ni bio u opisu života

Okej svemir je opet u kaosu jer citiram Rozgu.Rozga je bez mozga,a ovo je post o glupin ljudima,pa tako da paše.Upalila sam si No Doubt da mi skoći IQ jer čim pomislim na jučer naglo mi padne i udari u pod.Udarci bole,a i kome to treba.Dakle,imali smo kozultacije jučer i ovo je post o Pevaljki.Poćet ćemo priču dva tjedna unatrag.Pevaljka je bila kod B. da joj pomogne napravit tlocrt prije dva tjedna.B. kakva je napravi ona njoj tlocrt i podigne joj pod u 3D i one se pozdrave.Tjedan dana kasnije Pevaljka dolazi samo s tim na konzultacije,što znaći da tjedan dana nije niš radila i da je došla s onim što joj je B. napravila taj prošli vikend.Pevaljka je navodno imala za iskomentirat svačiji rad šta nije u redu jer ona nema svoj.Konzultacije su prošle relativno podnošljivo.Zokiju je bio rođendan prije dva tjedna pa smo u ponediljak pri svom susretu usklađivanja ideja došli na ideju da mu kupimo poklon.Zapravo kupili smo Ferrero i naša Hvaranka je donila vino vinarije Tomić.Zoki je bia oduševljen.Da su svi profesori ko Zoki ova država ne bi imala problema s obrazovanjem.Vratimo se mi na cirkus.Dakle nakon konzultacija kao i uvijek otišli smo na kavu i Pevaljka kaže meni računaj na mene u petak.Ja kažem okej dobro i ja pitam oćeš ti stić do petka napravit,da bi kraljica zaključila da ćemo mi to skupa u petak.Well,tu je B. popizdila,jer B. ima kčer nekih 5 godina mlađu od mene i malo je majčinski nastrojena i prema meni i prema Edmundu.Lik se ne zove stvarno Edmund,al nek bude za potrebe pjesničke slobode.Uglavnom Pevaljka se osjetila napadnuto samo krive činjenice si je uzela za argumente.B. je jako obzirna osoba i neće ti direktno reć i reć će ti opčenito.Da sad ne ulazim u detalje i neda mi se prepričavat dijalog i da skratim priču.B.je rekla da ne može iskorištavat ljude i da se ne može tako ponašat.Pevaljka je zaključila da se bi ljuti jer joj je rekla da joj projekt izgleda u stilu 80-ih(80-tu su opet u modi,ali B.-in projekt uopće se može svrstat u dizajnersko razdoblje.).Zatim je pevaljka udrila nisko prvo je rekla B. da ima psihičkih problema i umjesto da stane na tome kasnije je rekla nek ne liječi frustracije na njoj nego na kčeri i mužu.I tako smo od nečijeg nerada došli na činjenicu da B. zavidi Pevaljki jer ova ide na the Voice.Uglavnom zadnji put sam ovakve svađe čula u osnovnoj školi.Da se razumimo osobno ne cijenin kad se uvlaći druge ljude u međusobne konflikte i spominjanje obitelji i zdrastvenih problema je jako nisko i podlo.Imam oboje i ne volim kad mi se netko mješa u to.I tako Pevaljka dolazi kod mene u petak da to kao radimo skupa.Već san zvala Ćićobella i P.Đinđer da mi kampiraju ispred vrata.I obečala san in peć tortu ili muffine u 3 ujutro samo da me izbave.Otmu.Mislim nemam ja niš protiv toga da ja pomognem dotičnoj,ali ne mogu ja umjesto nje napravit njen projekt.U svakom slučaju bit će veselo u petak.Ali projekt mi izgleda genijalnoooo...Prezaljubljena san.Bro mi je reka,kad san ga pitala kako mu izgleda?"Izgleda ko da si se napušila i krenila radit,ali sviđa mi se"Ludilo...Znate ono kad se ujutro probudite i presexy ste si.E,pa ja san se jutros probudila i pogledan se u zrcalo i kažem sebi "alo,maci",skuham si kavu i sjednem tu da vam napišem šta ima nova.Jučer san bila preumorna da dišem,a kamoli pišem.Pevaljka me 3 puta zvala u toku večeri i pravila san se da spavan jer jučer je bia utorak i ne mogu za petak reć sigurno se ništa neće dogodit i dođi kad očeš.Mislim ono koju pičku materinu.I tako pravila sam se mrtva to popodne.I sad joj moran odgovorit na poruku u inboxu,ima uru vrimena da se psihički pripremam za to.Dan mi je je relativno lijepo završio lajkom.Moje Nadahnuće tražilo je pjesmu s kojom će započeti Božićnu playlistu i okej ja san bila malo ono bezobrazna pa san nalipila ALL I WANT FOR CHRISTMAS.Well,čovjeku se svidilo i od 1.10 krećemo.Inaće obožavan to doba godine i volim čovjek još više kad znan da mu je to najdraže doba godine.Iako ja se uvijek uhvatim priprema i svi me krenu živcirat jer nitko neće da pomogne,a svi imaju mudre savjete,ali volim to doba godine.I stvarno bi se mogla pretvorit u onu maničnu obožavateljicu koja skuplja maramice po ulici i hrani se kapljicama znoja s dlanova.Ili zamisli jendom se rukujemo i ono više nikad neću oprat tu ruku ili zamisli zagrli me,ajme više nikad nikad neću oprat tu odjeću.P. Đinđer je dva puta razbila glavu i nije provjerila jel njen double agent ima negdje skrivenu sobu u stanu.Pa mislim stvarno.Čovjek bi pomislio da će bit neka korist od tog udarca.Žena,MAJKA,Kraljica je ostavila popis zadataka koje treba obavit duži nego Schindlerova lista za odstrel na stolu.Dan će bit predivan.Predivan dan za slanje ljudi u pičku materinu.

And then she'd say it's OK I got lost on the way

ponedjeljak , 28.09.2015.

Sinoć san gledala film What about Morgan's.Inaće priča o tome kako ljubav sve pobjeđuje pa čak i nevjeru i kako nitko nije savršen.Pevaljka me zvala negdje oko 11 ipo da me pita kako nešto za projekt.Glupa san tribala san se pravit da spavan,ali jebi ga.Da bi kraljica zaključila da ćemo skupa radit prezentaciju.Neman ništa protiv toga da joj pomognen,ali ipak to je Pevaljka koja da prije dva tjedna nije imala ni P od projekta.Prošli vikend joj je B. napravila 2d i prebacila u 3d,dakle dotična ima samo opremit prostor.Meni će doć s pričon da joj napravin prezentaciju i neće kurcon maknit.Ali dobro neću se živcirat oko tih pizdarija.Ispraznila san kuću.Počela san radit za ozbiljno.Cigare su spremne da otjeraju stress i muzika svira.Tišina oko mene.Vrijeme je za moju utopiju.Inaće Dosta je bilo cirkusa ovih dana.Kave pijen samo s odabranima.Prednost imaju Najbolja kao i uvijek,Njemica jer odlazi za 10-ak dana,Bizmismen ako se pizda javi iako znan da neće,P.Đinđer ako se vrati doma koji dan i Ćićobelo ako nema pametnijeg posla.Svi ostali mogu me dobit na mobitel i dogovorit si termin iza 11.miseca.
Razmišljala sam zašto sam počela pisat.Neman blage veze,ali ovo mi služi ko nekakakv ispušni ventil.Nešto da izbacim sve misli iz glave.Danas san se bila sastat s kolegama da pogledamo projekte i to vjerojatno vama nije ni zanimljivo.Uglavnom ,sinoć san tila pričat o nečem smislenom,danas san već zaboravila.Kad održim prezentaciju projekta dobit ćete jednu vizualizaciju,da vidite razlog zbog kojeg ću radit djecu s Jack Danielsom.Popušila san kutiju duvana.Inaće neman potribu da zapalin,al kad krenen ne stajen...U mp3 u diverziji da ne beštiman previše jer ne prilići jednoj dami iako me zaboli živo šta mi priliči,al aj pravit ćemo se fini.Pucaju me hormoni ili živci ili oboje....Živčana san...Mozak mi radi 300 na sat.Sanjan gluposti,bliži se 10-ti misec i dolazak djevojke s kraja svijeta i nekako mi se sve skupa stvara nervozu.Moram se skoncentrirat na ovo svoje šta iman.I ubacit u drugu,jer misli su mi ispred glave i iman dojam da trčim,a da se ne pomičen s mjesta.I to mi daje neki osjećaj bespomočnosti iako nije tako.Samo bi tila odradit sve tuđe i svoje i preforisran sebe bezveze.Sad ću se zavuć ispod deke i uz šalicu čaja i prepustit se muzici i projektiranju do ujutro.I isključit se od svega ostalog.Samnom uvijek neke unutarnje borbe.Kad su mi davali ime ko da su znali da ću bit ko more.Neograničeno neobuzdana dok se ne odlućim smirit.Slušam Neku playlistu koju je youtube složio na temelju stvari koje inaće slušam.Nickleback je genijalan i nije me briga za one koji ga hejtaju.Odjebite mi ja san u svon filmu trenutno.Let's work.

Nirvana

nedjelja , 27.09.2015.

Pa kad čovjek lista ovaj facebook,pa kad vidi sve šta vidi dođe mi da oden u amazonu lovit anakonde.Smijala san se najboljoj kad je rekla tu pizdariju da će odjebat sve i ić vatat anakonde po prašumi i konobar ju je pogleda ko da ne viruje šta čuje,ali svega mi nije to ni loše.Slušan ovog našeg premijera i ozbiljno se pitan jel taj čovjek dana proveo u ikakvoj obrazovnoj instituciji.Na nekoj presici za novinare reka je sljedeću rečenicu: "Bolje da van ne kažen šta mu kažen!!!" Moj 1 ipo godišnja rodica sastavlja bolje rečenice.I to kažen ja koja se uopće ne trudin provjerit pravopis i ne trudin se bit točna.Zoki to tvoje obrazovanje je smoki.Skinija mi se lak s noktiju i sad bi ga tribalo popravit ili uklonit.Lino mi je oboje.Otišla san na Sustipan inaće meni najdraže mjesto kad mi treba samoća,najdraže mjesto gdje volim boraviti u prirodi.Je da moram priječi cijeli grad do tamo,ali ipak ništa nema energiju tog mjesta.Nigdje nema tog pogleda,nigdje nema te snage kao tišina i pogled na pučinu.Trenutno gledam tvoje lice zvući poznato.All about that bass nije mi baš pretjerano draga pjesma,ali ipak Dušan Bućan dao takvu dimenziju toj pjesmi da me stvarno nije briga koliko fit izgledam.Možete me volit sa svim ljuljanjem i žuljanjem,nije me briga.Čak dolazin u napast da napadnen lino ladu u frižideru.P.Đinđer rješava pitanje double agenta.Malo manje mislim na dileme za razliku od proteklih dana.Recimo da kriza prolazi.

Prirodno je da čovek nosi u sebi nesto od dana koji su prošli, prirodno je i da misli na budućnost i da mašta o njoj, ali živeti ma i delimično u prošlosti, ili u budućnosti, opasno je i nezdravo. To znači trovati trenutak u kome živimo, potkradati svoj sadašnji život, ne spasavajući ništa od prošlosti i ne radeći ništa za budućnost. Najvećim i najboljim delom svoga bića, glavninom srca i razuma čovek treba da je uvek i ceo u sadašnjem trenutku, u jedinom pravom i jedinom mogućem svom životu.
Naravno, sve je to lako kazati!
Ivo Andrić


Baš me danas pisanje ne ide nekako.Kao da odjednom više ne znan šta bi rekla.Upravo slušam kako žene vole frajere koji ništa ne pitaju,koji ih osvajaju bez da se trude.Hmm.Ne bi se složila.Istina je da ne volimo napadne tipove,ali to ne znaći da sjedit u svom kutu ima smisla.Ja volim da mi se netko predstavi da pokaže neku zainteresiranost.Neman ništa protiv igri toplo hladno,oću te neću te....Zapravo ne volim zavlačenja,ali neman niš protiv činjenice da igraju malo hladnoće.Da ne pitaju previše.Kad se vidimo,zabavljamo se,lipo nan je.Kad se ne vidimo ne trebamo se previše ni provjeravat.Ne volim činjenicu da netko konstantno misli na mene i zivka me svako 5 minuta.Meni je dovoljno povremeno ćut se ili vidit,onako kad se nekog zaželiš.Ne podnosin odnose koji se pretvore u 24-satni nadzor.Čak smatram da i ljudi koji su u vezi neko vrijeme trebaju malo vremena za sebe...On za utakmice s momcima ili pivu vikendom navečer,ona za izlazak s curama,shoping ili svatko za svoje hobije....Ponekad,ne uvijek.Nema ništa odbojnije od parova koji oblače istu odjeću i sinkronizirano idu u wc.Ili ona prijeđe jednom stranom ulice s frendicom,on u panici gleda di je i prijeđe na istu stranu.Djeluje mi paranoično i jest paranoično.Paranoično kao i zivkanje svako pola sata kad si vani na kavi ili u klubu ili druge nesigurnosti u sebe.To sve vodi samo u nestabilne odnose.Ako se ne javljam znaći da nisan u mogućnosti.Ako već toliko sumnjaš dođi i provjeri.Ali ne mući sebe glupostima i ne trati moje vrijeme i živce na objašnjenja.Ja neman problem s tim da popiješ kavu s frendicom da učiš kod kolegice.Da odeš na tulum s ekipon koju ja ne znan.Ako me želiš vodit možeš,ako ne nemoj.Ja ću tebe povest ili neću...Nije ni bitno...Vjerujem sebi,vjerujem tebi.Puka mi je nokat i idem to riješit i idem još malo projektirat i na spavanje sutra me ćeka ludnica.

Don't Let The Sun Go Down On Me

Super je činjenica kad shvatite koliko su ljudi različiti.Zapravo više je u kurcu ta činjenica,ali mi uvijek gledamo bright side of life.Ovo je takav blog.Gdje uvijek u najgorem vidimo najbolje.Dakle moja tetka jučer priča o svojim kreditima i kako ne zna kako će ih vratit,a onda kaže kako sad radi veliku renovaciju kuće,minja kupaonice,stavlja kužine,dovodi arhitekte,itd itd.I mislim se koji kurac mene nije zvala da to napravin,još bi prošla i jeftinije,ako ne i mukte.Valjda je važnije pokazat meni da ona ima više love od mojih staraca.Moja mater ima trenutno dva kredita i upola manji mjesečni buđet od tetke i razmišlja kako njoj vratit kredit.Di je tu logika.A tetka se daje u podhvate.Koju pičku materinu.A kad ja kažen da želim stan u Zagrebu za to se nema para,al za tetkine kredite bi se trebalo nać.Koju jebenu pičku materinu.Tako vam to ide u obitelji....Jedni su gramzljivi,drugi bi vam darovali i više nego šta imaju.Ali pustimo sad to sve koga briga.Sve je to u kurcu i ako dopustite izjebat će i vas protiv vaše volje.Ne zato jer je to prelip osjećaj nego zato jer vi želite da se netko drugi osjeća lipo iako se vama trenutno ne jebe.Moja Najbolja.To je neponovljivo stvorenje.Sad me pita za svoje profilne,koju da okaći.Nekako smo od toga došli do činjenice da je susidi mogu jebat a ne vidit.Ma ja tu ženu obožavan.Inaće ja mislim da san jedina osoba koja na laptopu ima njemačku tipkovnicu tj. tipke su njemačka abeceda i za čudo relativno iman malo grešaka pri pisanju.Inaće ove vremenske promjene me uništavaju,ali prolazi me kriza,danas manje mislim na dileme koje su me mučile proteklih dana.Kako san rekla Najboljoj 100 kuraca,a ni jedan da jebeš s užitkom.Toliko o tome....Dolazi mi mali rođak na čuvanje za koji dan,bit će zabavno.Opet uskaće Marina service,jer ona je fantastična superosoba.Sanjala san opet neke lijesove i pokućstvo navodno to znaći nešto dobro pa ćemo vjerovat onome što kažu.Inaće danas se prepuštam pederima.Ništa loše obožavam ih,genijalni su prijatelji.Ali trenutno govorim o Eltonu Johnu i Gerog Michaleu.
Oblacno je moje vrijeme i ne volim jutra iako je podne nekako san se probudila pogrešno,zapravo probudili su me pa još nikako da dođem sebi iako popila san dvi kave i upalila autocad da utorak budem spremna.Sutra vjerojatno iman sastanak s kolegama i definitivno moran u banku jer mi nije stiga pin od kartice.Iden ručat možda kasnije buden imala pametnijih stvari za ispričat

Never thought I'd say I could go insane

subota , 26.09.2015.

Mater me potirala peć kolaće.Našla san sve šta je trebalo potrošit u frižideru zamješala i bilo je ukusno,sad se peće.Kako san došla do ovog stanja da ne radim sve ono što me nekoć zabavljalo.Voljela sam sebe zbog toga,danas se volim iz drugih razloga,ali kako san došla do stanja da mi je dosadno i da neman potrebu poduzet nešto u vezi s tim.Zapravo da to nešto što me zabavljalo i opuštalo sada mi stvara neku neki defence.Prije me samo trebalo pitat da anpravim kolaće i ja bi rekla okej može.Provela bi i cijeli dan samo u tome.100 komada muffina i kao da nisam napravila ništa.Nekoliko desetaka osmjeha pri mom ulasku u učionicu,pri prvom ugrizu.Ma sami znak da mi je stalo dovoljno da održim svoje obećanje.Ponekad mi nedostaje sve to,danas pogotovo.Baš u ovom trenutku,kad se sjetim,najiskrenijeg,najspontanijeg trenutka.Najdivnije pozitivne histerije.Napravila si mi kolaće,ja ne mogu virovat,napravila si mi kolaće.Pozitivan šok.Nisam,stvarno to tada nije predstavljalo puno za mene.Nisam niti obratila pažnju na sitnice,a danas se tako pokušavam sjetit tog trenutka i ne ide mi.Sjećam se općeg oduševljenja.Te histerije određene osobe.Tog neopisivno osjećaja sreće koji je isijavao,čak se negdje nazire i ocean u njegovim oćima.I dalje nejasan.Previše udaljen da ga vidim svaki put kad poželim.Svaki put da se podsjetim.Ne znam zašto ovih dana,zašto baš ovih dana često mislim na to.Zašto baš taj određen čovjek,zašto bas sada nakon toliko vremena.Zašto baš od svih zaboravljenih odnosa i svih ljudi tu prisutnih i dalekih,zašto baš on.Ne mogu se složit da je to ljubav,čak ni zaljubljenost.Što god da drugi kažu ili misle ili to jednostavno tako izgleda nekom tko to promatra sa strane.Za mene je to još uvijek preudaljeno i hladno da tako snažne emocije.Možda je puko idealiziranje.Opčinjenost kao što je slučaj s nadahnućem.Jako puno možda.Ali u zadnje vrijeme toliko je situacija,toliko je sitnica koje me vraćaju na to neko vrijeme.Previše je sitnica kojih se sijećam,a da im prije nisam pridavala pažnju.Nisam trenutka razmišljala o tome tada dok se dešavalo dok danas pak ne mogu prestat razmišljat o tome svemu,ponese me,zarobi me,isključi me iz okoline.Isključi me toliko da ovo pišem i skočim na zvuk kuhinjskog zvona kao da mi se ubojica prišuljao iza leđa.Da mi je isključit glavu na pola sata da se resetiram,ali ne ide to tako.Zapravo nekako se pitam jel taj trenutak i on pamti,jel i njemu padne prošlost na pamet.Jel i on vidi ljepotu toga.Zapravo neću znat dok ne pitam,a on neće reć dok ne pitam i zapravo vjerojatno se neće niš ni dogodit.Osin ako mi sudbina opet ne poruči da san najveća tuka u svemiru.I da tako to biva.Vrtimo se u krug i u krug se vrte ljudi oko nas i mi se vrtimo oko njih i oni oko nas.Sve se na kraju svede na sastavnice svemira i naše ljudske gluposti jer oboje su beskonačni i nemjerljivi.Možda još nije vrijeme ili uopće nije vrijeme.Ne osjećam potrebu da to sve istražim,samo želju.Želja je osobna,potreba je nešto puno veče od toga.Nešto kad si siguran da to ima svoj razlog.Rizici su mi još nesigurni da krenem.Sve ovo mi izgleda ko ona priča o lovu na životinje.Kad pokušavate zadobit njeno povjerenje da ne pobjegne.A pritom testirate svoje povjerenje prema životinji.I ne nisan totalno pomahnitala da san ovu situaciju stavila u kontekst divljeg života na ravnicama savane.Strašno iden se pokušat ne otrovat friško ispećenim kolačima.I prepustit se egzistiranju na tapetu uz zvukove Daughtry-a-Losing my mind

˛Ż± ˛Ż±˝ ÄąşÄµą

Ništa me ne pitajte danas.Sašila me promjena vremena.Osjećam nagle valove vrućine i cila san jedva hodajuća.Probudila sam se oko 9,otišla nešto obavit i nisan popila kavu.Kad san se vratila doma završila sam opet u krevetu,negdje do oko 1 ipo,onda san ručala.Cili dan je počeo naopako.Inaće bro i posvojeni bro no. 1. sinoć su skupili pasa s ulice,simpatićno biće.Prenočia je kod nas,jutros su našli vlasnika.Trenutno mi ništa nije u glavi,osim zraka i iman osjećaj ko da netko konstantno pumpa taj isti zrak u moju glavu dok ne eksplodira...Gladna san,ali u kurcu mi je opet jest.Mislim taman san se lijepo dovela u red,rješila sam se viška kila,vode i svega i izgledam relativno zgodno.Jebemu sve....Ma ne brinu me kile,tko vas voli,voli vas u kojme obliku god da jeste.Pa čak i s 10 kila previše i 20 kila premalo.Zapravo isitna je da mi se neda ustat sa stolice,neda mi se ništa danas.Ležala san i onda je baba upalila nekog političara na televiziji,neku hdz-ovsku čunku i zabolila me glava,otišla san u drugu prostoriju i sad sam u dilemi da se opet zavalim na neki ležaj,jer danas se totalno osjećam loše.Danas me facebook podsjetio da san prije točno 2 godine na današnji dan imala isti izrez lica i bila u istom raspoloženju.Kako je taj facebook pametan i prisjeća se za nas sasvim običnih dana,koje ne pamtimo,koje smo obilježili jer nam je bilo dosadno.Inaće u kući je počela velika radna akcija.Misija babina soba.Peru se zidovi,čiste se gljivice,nakon 20 godina postavit će se i isti laminat kakav je stavljen po cijeloj kući.Onako veliki podhvat nakon 2 desetljeća.Zapravo mislila san ako krenem pisat da ću imat nešto više za reć,ali nekako me ne ide.Interneti su puni priča o Siriji i HDZ-u i SDP-u i srbima koji zatvaraju granice.Iskreno muka mi je više od toga.Mediji,internet portali,sve mi to ide na kurac jer nitko ne piše objektivno,nego jedni drugima peru mozgove pretačući priče iz šupljeg u prazno.Muka mi je čitat ankete di su ljudi toliko zatucani da vide samo jednostrano.Znam da na ovom svijetu ima loših ljudi,ali kad krenemo s stavom da ljudi bježe od smrti da bi je nama donili mi smo već mrtvi.Već smo sami sebe ubili.Jer mi samo čekamo da se to dogodi.Ne bježe svi da bi izvršili invaziju nad nama nevinim ljudima.Mi to radimo sami sebi.Hitler ne bi uspio u svom naumu da nekolicnini nije uspio isprati mozak i da ta nekolicina kasnije drugima ispirala mozak.Tužno je takvo razmišljanje.Da ljudi idu ulicom s namjerom da ti naude.S takvim stavom nema potrebe da odemo u svoj omiljeni kafić po prvu kavu jer konobar nam sigurno uspe otrov najranije za dobro jutro.Tako ni izbjeglice ne treba puštati jer žele pobit nevin narod,proširit svoju vjeru.Religije su kao i ideologije opijum za mase.Hrpa do jučer neistomišljenika danas je došlo na ideju da se bore za sebe,ali zapravo bore se za stav jednog čovjeka,jedne osobe.Isto je napravio i Hitler i Staljin,i svi ostali vođe.Isto su radili i krščani u ime pape u križarskim ratovima u ime Boga.Bog nikom nije dao tu ideju da ubija u njegovo ime.Da je tako ovaj svijet se ne bi previše razlikovao od lige ubojica.Zašto baš liga ubojica?Pa gledam Arrowa,jer je presexy i totalno san slaba na plavuše.Zapravo sinoć san pročitala jednu rečenicu koja me onako natjerala na razmišljanje.Ra's a Ghul je rekao da trenira ljude koji su spremni umrijeti za njega,a ne samo ubiti.To je ljudi moji fanatizam.Fanatizam je i povjerovati da cijeli svijet tako razmišlja.Da ja tako razmišljam,da ti razmišljaš tako.To sve skupa iscrpljuje psihički,a ne možeš to isključit ipak si čovjek,a informacije su i dalje dostupne.Ne možemo isključiti ni činjenici da naši prosvjetni radnici štrajkaju svake godine odmah an početku školske godine.Da se to prebacuje preko leđa djece koje treba oblikovati i roditelja koji se bore za koru kruha.Prosvjetni radnici imaju državne plaće,kakve god one bile nisu ispod 4000kn i ne prijeti im otkaz.Svoj posao malo njih obavlja adekvatno.Svake godine traže isto.Kad će naprimjer djeca dobit priliku da dobiju svoja prava.Pravo na obrazovanje,pravo na djetinjstvo.Ovaj svijet je otiša u kurac,a ja san danas preumorna da ga spašavam.Ma znan da nemogu spasit svijet,budimo realni ne mogu ni sebe spasit danas,ali lijepo je kad imaš volju,lijepo je kad imaš želju.Lijepo je kad misliš da možeš nekome pokazati pogled s druge strane obzora.Kad to znaš,osjećaj je još veći.Želim još malo vjerovati da dobro pobjeđuje i da ne hodaju svijetom samo ubojice i kriminalci.Želim se još malo nadati da će ljudsku zlobu ipak nešto zagušiti tj. da će čovjek sam sebi pomoći da ono dobro u njemu prevagne.Prisiljen da razmišljam,ja shvatio sam sve

Now there's not even breathing room Between pleasure and pain

petak , 25.09.2015.

Znate ono kad ste glupi i znate da ste glupi.Pa ko debil cijeli dan provedete s jednom jedinom misli u glavi.I hodate ulicom s glupim smješkom na licu i sami sebe šaljete u pičku materinu jer ste glupi,jer si dopuštate da razmišljate o tome cijeli dan.A ta misao vas toliko usrećuje da vas živcira.I šta je najtragičnije nikom ne možete reći ništa o tome.Niti ne želite,mislim želite,ali znate da vas večina njih neće razumjeti,a još manje znat savjetovati.Svatko će imati svoje mišljenje i smislit će neku osobnu zajebanciju na račun toga.A vi ćete i dalje razbijat glavu s tom jednom činjenicom i još ćete se živcirat zbog ostataka svijeta.Ovako se bar ubijate zbog jedne misli.Oslobađajuće zarobljujuće.Misao koja vas diže u visine i drži prikovane za zemlju istovremeno.Jedna scena,jedna slika i to je sve.Sva odgovor je sadržan u tome,a i dalje nemate odgovor.Pokušala san minjat boje na završnom,to nije prošlo najbolje,zapravo bila je glupa ideja.Uvik se nekako vratimo na početak.Prva ideja je uvijek najbolja.Prva kombinacija je uvijek najbolja.Prvi su uvijek prvi,nema nitko prije njih.Počinjen se gadit sama sebi koliko se ponavljam protekla dva dana,glede nekih stvari.Zašto ljudi kompliciraju?Mislim ja san uvijek ta koja savjetuje ljudima da pojednostavne stvari,da naprave prvi korak,da se pokrenu,da love svoje snove,da polete.Uvijek sam ta koja ih gura.Sebe pak potežem unatrag ili dopuštam drugima da me potežu.I prvi put kad me netko gurne ja neman hrabrosti uhvatiti se.Pa jebem te glupu Marina,da te jebem.Zašto kompliciraš...Šta je najgore šta ti se može dogodit.Izuzmimo činjenicu da bi te pojedini mogli smatrat pomalo luđakinjom jer si se uhvatila njihovih inspirativnih rečenica kao pijan plota.Zašto uvijek moram bit oprezna,čak i s opreznima.Slatko...Toliko retardirano da mi dođe da sama sebe napleskam.I silujen si mozak muzikom da ne razmišljam,ali opet misli me uhvate.Misao,zapravo.Samo je jedna i ne usudim se napisati koja.Zašto?Zato jer vjerojatno ako to napišen priznat ću si da san pomalo manijakalna po pitanju toga i to ću svrstat u seksualne maštarije iako to nisu.To je samo filmski poljubac,koji je uvijek isti,samo na različitim lokacijama.Znate onaj kad nekom pukne film i samo to napravi bez obzira na posljedice,ravno u glavu.Probudila sam se s tom mišlju i progoni me cijeli dan.I iz nekog jebenog razloga se nadam susretu negdje na ulici,u dučanu,na plaži,....Iako sama sebi govorin da nema jebene šanse jer nema jebene šanse i sve je tako konfuzno.I sama sebe podsjećam kako san glupača šta si dopuštam razmišljat.Takvi smo mi umjetnici.Nemoguće nam je isključit mozak,na sekund.Stalno radi,ako ne smisli nešto novo,cijeli JEBENI dan ponavlja jedan te isti događaj koji se nije dogodio i vjerojatno ni neće.Zapravo sigurno neće,ne tu,ne sada,ne s njim,nema jebene šanse.Kažu da srce ljudima stvara probleme,ljudi nemate pojma koliki kurvin sin mozak može bit.Jebemu inteligenciju.Zašto ja nisam mogla bit neka glupa plavuša,sponzoruša,bez uvrede istima.Ali od vas se očekuje puno manje nego od mene.Zapravo do vas se očekuju samo dvije stvari.Da budete lijepe i da otvorite noge.Čast iznimkama.Nećemo generalizirat.Iden leć na pod i raspalit si rock i hedonizirat se muzikom.Pokušat samo egzistirat u mraku.That kinda love was the killin' kind

Kad ti neko sjebe logiku

Dakle sanjala san pokolj! Sanjala san sve likove trenutnih krimi serija koje se prikazuju na tv-u i toliko san se uživila da san spavala do 10...Negdje oko 10 manje kvarat počela san sebe prisiljavati na projeciranje nekih lijepih misli i nekih lijepih ljudi i oni su nekako nakon predivnog trenutka završili mrtvi u mojoj glavi.
Inaće potražila san značenje snova i :
Pokolj
Ako ste sanjali da radite pokolj, to znači da se oslobađate agresije koja se nakupila u stvarnom životu.
Sanjati pokolj znači da ste bili pogođeni nečijom mržnjom i nerazumijevanjem. Kontrolirajte agresiju.
Well.Činjenica da san u glavi ubila sve ljude koje bi tila zapravo volit više nego što ih trenutno volim,govori da nisan normalna.Da san podsvjesni pesmist.Strašno.Pokušavan projektirat,pokušavan radit.A glava mi je u kaosu.Osjećan neki psihički umor.Sinoć san sjedila onako prazna pogleda i slušala Parni Valjak,jer nitko ne pjeva o ljubavi ko Aki i nitko ne piše o ljubavi ko Hus.Nezemaljski.Jutros se dopam s Maroon 5 iako počela sam dan s The Scriptom.Uglavnom,dođe mi da krenen lupat glavon po tipkovnici,ali brat mi je zabranija da sjeben hard disk do Božića jer nema para da mi kupi sad oni novi jebački koji je neuništiv.Inaće ja san smrt za tehniku.Sjebala san nekako dva harda u godinu dana.Samo Bog zna kako.Inaće dođe mi da se vratim u krevet i ne provudim do sljedećeg tjedna.Tribala bi se nać s mojom Njemicom,mislim nije prava njemica,neg se seli u njemačku pa ono nek i ona ima nick da je ne prozivam imenom.Uglavnom,razmišljam da je pitam malo za ovog zajedničkog priku,ali nisam sigurna...Ljudi moji to van je sve u kurcu....Ozbiljno....Kad znate,a ne znate.Dakle moja dilema je sljedeća...
Ja i čovjek smo popili dvije kave u razmaku 5 godina.Razgovarali smo svega 3 puta u životu uživo,i isto toliko možda preko fejsa.I to je okej,ništa strašno.Sjednete,razgovarate o glupim temama kako si,šta ima,kako život,štaje,ae...itd.I onda skužite da vaše bezvezne teme i nisu baš tako bezvezne....Da zapravo ne pričate o tome kako pada kiša i kako je nebo plavo i kako vam je trebalo 15 minuta da se odlučite za pravu odjevnu kombinaciju.Shvatite da su van životne priče donekele slične i kako vam je trebalo preko 7 godina da to otkrijete.Vječnost.I da život je čudan,odvede vas u različitim smjerovima,pa vas u jednom trenutku opet dovede na isto mjesto.Uvijek se nećemu vraćate.Moja dilema je čisti strah.Ja sam obzirna i neću gnjavit s pitanjima ej kako je samo san te htjela ćut.Neće ni on.Možda se neće ni sjetit,možda ako se sjeti zakljući kako i ja iman obveza i kako se nesjetim kako je.Naša komunikacija oduvijek funkcionira a razini potrebe.Ej kako si treba mi to i to.Može kako ne i onda netko treći nešto sjebe,jer kad tražite usluge nikad ih ne tražite za sebe,jer ste dobra osoba koja voli spašavati svijet,dok on vas gazi.I da budem iskrena najviše od svega san zbunjena.Zbunjena iz razloga šta me u trenutku zna dovest u red.Znate ono kad napravite neku glupost pa vas mater pogleda prijekorno i vi se povućete i prestanete.E,da nešto poput toga.Piješ kolu!Nikad me više nije zabolila činjenica da pijen kolu nego taj put.Nisan ni išla za tim da pijen kolu,nisan ni znala da sjedim nasuprot čovjeka koji zna zašto ne bi smila kolu.Pozitivan šok u svakom smislu te riječi.Ali ima tu još nekoliko situacija koje me tjeraju na razmišljanje,da se zapitam šta sad.I o ćemu on razmišlja.Druga distrakcija normalnog života je znatiželja,čista znatiželja.Šta još mogu doznati,a da prije nisan znala.Kao da otkrivam neki drugi svijet.Nepoznati.I da budem iskrena strah me i bojim se napravit krivi korak,a opet me tako vuće ko divljina,ko avantura.Sjebano!!!Patit ću u agoniji ljubavi kao svi veliku umjetnici,neshvaćeni...Zapravo ne znam trenutno koliko je ljubavi u svemu ovome....Dramatiziran...Znan....Još nije riješen misterij nestalih snedvića,svemir je i dalje beskonačan prostor balansirano dizbalansiran.Ovdje je došlo sunce i meni se neda ništa,a moran upalit AUTOcad i krenit....Moram do utorka napravit nekog kurca.Odugovlačim ko da iman ne znan šta....Svi oko mene paničare,a ja uz kavicu napišen roman,pa zalipin dvi stolice u 3D....Umisto da uzmen dvi ure i zalipin sve šta iman zalipit...Glupa san!!! Inaće sjetila sam se da sam im jednom rekla kako bi ja onaj pakao šta smo pročli i dalje preporučila ljudima,jer san bila uvjerena da se ispaltilo upoznat njih dvoje,nakon što smo se razišli tu večer bila san još sigurnija u tu činjenicu.Godinu dana kasnije priznala san sebi da su bili u pravu kad su mi rekli ti si luda.Još si okinila godinu i još bi rekla ljudima da je to dobra škola za budučnost.Danas ne bi nikom preporučila,jer nije bilo vrijedno moga zdravlja i moje psihićke stabilnosti,ali definitivno je bilo vrijedno njih.I da nisan prošla kroz to,ne bi ih imala u svojoj blizini.Meni dovoljno.Al ja nisan pametna!Pametni će se poštedit muke.Ja volim učit na teži način,a nekako mislim da ne bi bila ni toliko zanimljiva ni sebi ni njima,da sam drugačija.

Di su sendvići?

četvrtak , 24.09.2015.

Kišni četvrtak,čitam jutros kako nadahnuće u ponoć jede nutellu.Inaće lino lada i viki su grijesi mog djetinjstva.Nutella se nije tako često jela za mojim stolom.Svi meni dragi ljudi i dojavljuju kako su gladni i kako bi jeli.Ja sam gladna i jede mi se.Zapravo baza je u tome da je kiša i da nan je svima dosadno jer moramo stat u kući i ne radit ništa.Zapravo ne pada nan ništa pametno za radit,osim slušat muziku,koja nas još dodatno deprimira.Dakle Đinđer se zadnjih dana pita di su liku nestali sendvići s profilne.Dakle danima se bavimo misterijem nestalih sendvića.Došli smo do neke teorije o polpetama u kuverti,da buden iskrena pojma neman o ćemu je rijeć,to je samo usputna informacija do koje san došla.Ne ulazim u daljnju analizu oko polpeta.Šta se tiće sendvića.DAKLE,VJEROJATNO,ALI NAJVJEROJATNIJE SU SE POJELI!!!To su sendvići pobogu,kako bi inaće nestali.
Mislim bar to meni loguićno zvući,ali ja i logika i logika i ja.To nije išlo nikako i moja logika je ovisila o dobroj volji profesorice.Divna žena,kad se samo sjetim,zaista divna,bar prema meni.Inaće P.Đinđer i Najbolja me zabavljaju u inboxu jer eto niko nema pametnijeg posla i Ćićobela san izmaltretirala da doće do mene iako nekako vani je preveliko nevrime gotovo da mi ga je žaj,možda i ne dođe.Vidit ćemo koliko me obožava.Hahahahaha.Kiša nas navodi na glupe ideje.Zabavne ideje,ali glupe.Tućen glupe selfije jer kiša pada na polju.Overdozan se parnim valjkom i došla san u napast da pošaljem jednu poruku,nekom,na vrijeme sam odustala.Za sad nema štete,nema posljedica.Ćaća se ne vraća,možda je on ukra sendviće,možda mu samo pare nisu bile dovoljne.Možda je ogladnija,možda ga izgladnjuju pa krade sendviće s profilnih.You never know.Razmišljan da brata užican da radi palačinke,ali neko triba otić kupit eurokrem ili nešto slično.Možda kad kiša utiša.HA HA HA...Bacan rime.Okej postajen LUDA.Radin si selfije s porukon znate one kad si namistite facu da kod nekog izazovete reakciju....A u kurac ne znan zasto razmisljam o aaaaa.NE NE NE NE iden izlazin iden kupit jebenu nutelu jer ću počet da sečem vene,ako još jednom pomislim na sve to tamo 400 kilometara daleko od mene.Sendviće i dalje tražimo,a za one koji ne znaju šta bi u ovo kišno popodne.Kolaći su uvike dobra opcija ili neki drugi kreativni kaos,nakon kojeg ćete provest 3 sata u čišćenju.I taman kad sve zgotovite vrime je za spavanje.
Evo jedna divna uspomena na sve moje današnje misli.Jedna od onih što vraća dušu na sve divne trenutke i onaj naposebniji,meni tada.Onaj čiju san vrijednost shvatila 5 godina kasnije.

I nikad ti necu reci istinu jer ima nesto lijepo u tvom pogledu

Ne znam zašto svaki put iznova,ne mogu se oteti nekim osjećajima.Zašto svaki put neke riječi,neke misli me vračaju na određeni trenutak,vračaju me u određeno stanje.Sjećam se svog prvog puta kad sam otišla u Zagreb.Bila sam malo oslabljeno dijete od 7 godina koje vodilo bitku života.Nakon 7 mjeseci vračala sam se kući presretna jer odlazim od Zagreba i vraćam se kući.Bila sam sretna.Sjećam se i prvog puta kad sam se vračala iz Zagreba tužna jer ga napuštam.Onda kad sam bila na svom drugom proputovanju u slavoniji.To drugo putovanje u slavoniju za mene je bilo izrazito teško.Predivno,ali teško.Osjećala sam se tako umorno od cijele te okoline i znala sam da mi nije mjesto ondje gdje se vraćam.Znala sam onog trenutka kad sam kročila na trg,kad san prešla preko zirnjevca,kad zu me preplavile sve uspomene prvog putovanja u slavoniju.Znala sam da tu pripadam,od tog trenutka pa nadalje.Svi povratci iz Zagreba nakon toga bili su mi izraziton tužni,nostalgični,čeznutljivi,popračeni tužnim pjesmama i dušom koja je ostala na trgu,tog puta kad sam shvatila da mi je tu mjesto.Svi povratci su bili sivi,osim tog zadnjeg.Tog zadnjeg puta kad sam se ponovo nakon toliko vremena vračala u Split sretna,jer znala sam da ću se opet vratit Zagrebu i da će me tamo nešto dočekat.Možda ne doslovno,ali kad mi bude potrebno znala sam gdje to mogu potražit u Zagrebu.Valjda mi zato danas to sve budi toliko neodgovorenih pitanja.Znala sam da mi je tu mjesto jer tu san prvi put čula da mi netko kaže napravi ono što želiš.Ostvari svoje snove.Taj dan to nisan shvaćala osobno.Tri dana kasnije preplavila me nekakva osobna dimenzija svega toga i krenula su samopropitivanja.Obićno kad imate velike snove svi će vas odgovorit od vaših nauma.Jer boje se za vas.Jer žele vas zaštititi i zapravo umjesto da vas gurnu dva koraka naprijed povuku vas jedan nazad i posjednu vas na stolicu.Taj zadnji povratak netko mi je rekao kreni naprijed,ja ću te uhvatit.Ne doslovno,ali između redova dalo se i tako protumačit.I dalje sebe uvjeravan da zapravo to i nema neku dublju pozadinu i da je to čista slučajnost.Jer znam da nije planirano,znam da je spontano,znam da nije promišljeno da mi se kaže.Došlo je samo i spontano,onako prirodno.Kao i svaki put prije toga...Gotovo sam sigurna da moj stav prema tome je najispravniji.Da su mjesto i vrijeme presudni faktori,da ipak nije toliko snažno da razmišljam o tome ili san jednostavno zadnja kukavica na svijetu,da ni ne pitam iz straha od kontra efekta.Možda s druge strane stoji ista filozofija,ne znam.Znam da mi je sve to bio pozitivna šok terapija.I da s vremena na vrijeme poželim još malo.Onako nostalgično.Volila bi jednom dobit povratnu informaciju.Onako prvi glas s druge strane,ne da sam ja uvijek prvi glas,da ne potegnem uvijek ja prva razgovor.Sjećam se nekoliko takvih slučajnih spontanih trenutaka,možda bi ih bilo i više,da smo imali faktor prostora i vremena,možda i ne bi.Ne znam.Možda jednom i nađem odgovor na sva ta silna pitanja.
Ja samog sebe nebi nikad cekao jos bi manje samom sebi vjerovao i nikad ti necu reci istinu jer volim tvoju ruku na svom ramenu

Prvi se pamte do treće sreće

Malo o prvom.Naš ravnatelj uvijek je govorio tu neku ispraznu priču kako nema ništa ispred prvog.Kako reći da je netko ispred onog tko je prvi.Sinoć je prijateljica pričala o svom prvom momku,svom jedinom momku,svom životu.Smijale smo se jer uvijek je imala ovaj stav kao i ja,šta će meni bilo tko.Poznavale smo jednu curu koja je išla toliko daleko da je izmislila,svog dečka,izmislila mu je facebook profil,izmislila im je zajedničku prijateljicu.Smijale smo se kako nas je zabrinjavala činjenica da ta grdobina ima nekog,a mi ne.Mene zapravo uopće ne dira trenutno sve to....Baš san sretna zbog činjenice da su meni dragi ljudi sretni.
Prvi put boli,treći je milina.Smijala sam se.Zapravo kod ovakvih priča shvatiš da narodne mudrosti netko je prosipao s razlogom.Prvi se pamte i treća sreća.Hahaha.Baš sam nedavno na televiziji vidila najavu za film 50 prvih poljubaca,nekoliko dana držala me ta neka misao o prvom poljubcu i shvatila sam da prvi ne znaći jedan jedini poljubac koji ćeš ikad dobit u životu.Zapravo prisustvovala sam tolikim prvmim poljubcima,tolikim prvim zagrljajima.Tolikim prvim ljubavima.Prvi se pamte.Iskreno tko može zaboravit prvi poljubac koji je dao svome djetetu,tko može zaboravit prvi poljubac koje ti je dijete uzvratilo.Tko može nezapamtit prvi put kad je ugledao sebi najljepše stvorenje na svijetu.Ono najposebnije.Ima puno prvih puta za napraviti istu stvar,s nekim drugim,s nekim posebnim.I svaki prvi put jednako je je važan,jednako je predivan,jednako osoban.Svatko u nama budi posebnu emociju,zato i prvi put ima posebnu,osobnu dimenziju.Ja ću uvijek pamtit prvi zagrljaj frenda koji studira u Zagrebu,bio je spontan i iskren,uvijek ću pamtit i prvu kavu s njim,zapravo pamtit ću svaku njegovu riječ jer toliko se rijetko vidimo da jednostavno svaki put kao da je prvi.Pamtit ću prvi poljubac svog malog rođaka,njegovo prvo buđenje.Trenutak kad je otvorio oći i viknuo nagrada,što je znaćilo da je vrijeme za slatkiš koji san mu obećala ako se naspava.Pamtit ću i prvi put kad je moja mala rodica poljubila moga brata.Došla je do njega negdje u visini njegovog koljena i poljubila ga u nogu jer ona ima godinu ipo,a on metar i 90.Pamtit ću prvi poljubac maleckog brata moje prijateljice.Pamtit ću prvi popravni i kako san sanjala grčki i latinski.I mogu do sutra nabrajat prve pute koje ću pamtit.Kad se nešto krene ponavljat,onako kao povijest,na isti način.Onda ti postaje svejedno,postaje ti navika,nakon trećeg puta stekneš sigurnost u to i ne boli i uživaš onako potpuno kako dolikuje tom činu.Prvi se pamte,jer su prvi,tebi prije svih.Prvi na startu,prvi na cilju,prvi pored tebe u tom trenutku.Nikad nisam strahovala od prvih trenutaka.Kad preživite prvi,možete sve.Razlog zašto se ovako ravnodušno nosim s cijelom situacijom u vezi djevojke s kraja svijeta,jest činjenica da na takav način već se netko ponio prema meni prije nje.Preživila sam taj prvi put.Zapravo puno bolje nego što sam mislila da stvarno jesam.Istina je da ona je drukačiji prvi put.Ali osjećaj koji je probudila,stanje u koje me dovela nije bilo prvi put.Jedino drugačije,jedino posebnije je činjenica da je to ona,a ne osoba prije nje.Pamtim ih oboje.Sjetim ih se ponekad.Prvi se pamte.Kako to da baš kad slučajno kreneš razmišljat o nećem,to nešto i dođe do tebe,nekako indirektno,slučajno,neslučajno.Sinoć sam se opet sjetila na biznismena(frend iz Zg).Sjetila sam ga se jer smo ja i prijateljica pričale,kako ga ona nije vidila dugo,a sad odlazi.Kaže ona meni ti se svega sjećaš.Pa kako se neću sjećat.Sjećam se kad mi je stalo,a stalo mi je kad ste posebni.Zapravo nisam razmišljala o njemu neko vrijeme,taman kad prestanem razmišljat o dojmovima vezano za njega,nekako me nešto opet vrati na to.Lik je za mene uvijek pozitivan šok.Djeluje ko injekcija protiv svih loših faktora.Ničiji prijekor me ne uozbilji toliko.Nije da on mene kori,ali ima nešto u njegovom tonu šta me natjera da razmislim jeli to bila najpametnija odluka.Npr. pila sam kolu i on pita mene kao za zdravlje i općenito.I ja kažem kao sad sam dobro,mislim posljedice su tu i dalje živim s cirozom jetre,ali ono nije da se pazim,nije ni da pretjerujem.Kao što vidiš zapalim tu i tamo.I kaže on meni i popiješ kolu.Nasmijala sam se i da rekla popijem kolu,ali zapravo nisam išla za tim da sam naručila kolu,nisam očekivala da će primjetit jer ja nisam primjetila.Uhvatilo me nespremnu.Pogledala sam tu kolu i osjetila to kao da me ukorio.Iako nije.Ali na mene je tako djelovalo.Iskreno ni vlastiti roditelji više ne djeluju tako na mene.Ozbiljno.Ili kad mi je prvi put reka tamo negdje prije 5 godina "ti mala mući" i stvarno san umukla.Smijala sam se,al nisan ga više zajebavala taj put,na toj kavi.Ima tako tih ljudi s kojima je svaki put kao prvi.Svi ljudi koje držim u životu,nekako bliže ili dalje svi su prvi.Svi su prvi tu pored mene nitko ne zaostaje nitko ne odustaje idu svojim putem prvi od svoje vrste,jedini od svog soja.Prvi i jedini,svatko poseban na svoj način.Svatko u svom kutu moje duše koji postoji samo zbog te osobe.Prvi do trećeg puta kad sve dobije svoj pravi smisao.

Kako zračiš,takve ljude privlačiš

srijeda , 23.09.2015.

Dan je bio predivan,toliko predivan da mi dođe da počnem pjevat ISUS JE PREDIVAN,ali optužit će me da bogohulim pa onda bolje ne.Uglavnom naglo probuđena duhovnost u meni nije posljedica sinočnjeg alkoholiziranja.Zapravo stvar je prisječanja lijepih uspomena.Srela sam se danas s prijateljicom koju dugo nisam vidila,prisjetile smo s dobrih starih vremena i kako je vrijeme proletilo i puf već se znamo preko sedam godina.Konačno je sretna,našla je momka,onakvog kakav joj je potreban,onog pravog.Ili bar misli da je oni pravi.Ako mene pitate on je onaj pravi u ovom trenutku.Najispravniji,za nju,sada.Za 10-ak dana idu u Njemačku.Sretna sam jer ona je sretna.Zapravo volim činjenicu što me podsjetila na neke nama bliske ljude koji nam previše znaće.Podsjetila me kako san uživala na toj kavi u Zagrebu s našim zajedničkim prijateljem.Podsjetila me koliko god da smo udaljeni,toliko smo povezani i sjetimo se jedni drugih ponekad.
Da vam budem iskrena zaljubim se 10 puta dnevno,zaljubim se u nečije riječi,u nečije postupke.Hodam zaljubljena u uspomene.Danas svima pričam kako ih volim.Zapravo više volim činjenicu da su sretni i da vole i da su voljeni.Volim svoj život i zbog ovakvijh divnih trenutaka znam da će sve bit u redu.Znan da ću doć do točke kad će se moji planovi ostvarit.
Znam da će sve biti u redu.Znan da moje vrijeme tek dolazi.Znam da neki ljudi koje ne viđam često u jednom trenutku će postati značajniji dio mog života.Već sad znaće mnogo,a vrlo skoro znaćit će i više.Onda kad dođe pravo vrijeme za to.Onda kad najmanje buden očekivala i onda kad mi najmanje bude potrebno.Kad dođe vrijeme za nagrade.Kad se trud isplati.Često puta se pitam.Ali znate što,odgovori će doći sami.Ne da mi se više nestrpljivo čekati.Dan po dan,sve to ide u svom smjeru.Ne može doć prije ni kasnije nego je suđeno.Bro je dana spočistija prvu godinu.Ja spremam projekt.Ovaj vikend sam u poslu.Sljedeći tjedan opet druženje i svi ti dragi ljudi.Zaista,nebo hvala ti na svakoj duši koja me veseli,na svakom srcu koje me rastuži.Hvala a savkom osjećaju sreće.
Idem spavat,sutra me čeka hrpa obveza.Nadala sam se danas jojš jednom ćudu.Ipak,ćini se da će morat pričekat sutra ili neki drugi dan.Želim mu slatke snove.Tamo negdje ispod istog neba.Njemu i svakom njemu nalik.Tek sad vidim zašto su se isplatilo onih 5 godina pakla,tek sad vidim da je vrijedilo.Tek sad znam da se isplatilo,znam za što sam radila i za što sam patila.Nije to bilo ni zbog knjiga,nije to bilo ni zbog obrazovanja ni zbog budučnosti.Bilo je to zbog ovih nekoliko školjki koje čuvam i čekam da se same otvore,da vidim njihovu konačnu ljepotu.Moram reči hvala što ste samnon dijelili te traume,hvala što ste iz toga izašli još jači.Hvala što ste me uvjerili da sam se prevarila u pojedinicima,što ste me upozorili da sam luda,što ste me doveli do onoga da si priznam da ste bili u pravu.Hvala vam što ste divni takvi kakvi jeste,sve i da se ne sretnemo više,u što ne vjerujem,znajte da vas volim do neba i više od neba.I da sam uvijek i zauvijek tu za vas.U kojem god životu da se sretnemo,u kojem god obliku,na bilokojem mjestu u bilo koje vrijeme.Hvala vam na vašoj posebnosti.Na vašoj osobitosti.Dokle god želite dio sam vas i vi ste dio mene.Kako zračiš,takve ljude privlačiš.Volim vas tako sjebane,oštećene prepune očiljaka i tereta koje nosite sa sobom i ako san išta dobro naučila u onom paklu je činjenica da iskren odnos ne poznaje granice,ne poznaje laž i licemjerje.I želim i mogu prihvatit svaki dio vas.I onaj najgori.Ako možete i vi podnit od mene najgore,dat ću vam najbolje.Bit ću tu kad je najgore.Toliko mi je stalo.Toliko obožavan ovaj osjećaj vaše sreće da je moja nemjerljiva s ovozemaljskim.Divan je osjećaj kad se s nekim možeš podsjetiti koliko si toga preživio,nekog s kim ćeš se podsjetit koliko si snažna osoba i koliko si uporna i koliko ne odustaješ.Koliko si svoj.

Gdje sam bio,s kim sam pio,koga ljubio...

Generale moj pucaš u civila,nananana....Pamtit žu te suze 200 godina.Okej jutros pjevan Severinu,to je znak da je alkohol još uvik prisutan u mom tijelu.Dakle sinoć san popila kišu isusovu u nekoj rupi na brdima.Nije stradala ni jedna čaša,al ubila san se ko zadnja koza na planeti!!!Ubila san se za sve one koji nisu bili.Nema sramotnih slika,neko je zaboravija ponit aparat.Za mog glumca,lutkicu moju imam novi psudonim jer wanna be Brad Pitt i hoolywoodska nada mi je predugo.Cicobello tj. s obzirom na obzir da smo u hrvatskoj i da smo seljačine i neda nan se pisat politički korektno jer nan je politika u kurcu čičobelo ili ćićobelo kako mu draže.Poklon mu je bia ekstra i bolje mu je da nosi onu torbu šta san je kupila jer san se ispizdila.7 dana san čekala da se neko siti te ideje,onda dođen u dućan i skužim da izbor nije ni velik.I ne ljube,nije se dalo raspravljat o veličinama.I više je manje.I faca si ako imaš veće.I sve je u veličini i ti sam govoriš kako uvik voliš,želiš,trebaš veće,više.Tako da torba je baš za tebe!!!!Nemoj da te vidim da je ne nosiš.Inaće i dalje te volim.Uglavnom sinoć san na putu do doma skoro 3 puta izgubila cvike s glave i tamo negdje 5 minuti od kuće kutija s kolaćima padne na pod.Sva sreća nije se rasula,ali su se kolaći stukli,pa jutros uz kavu ukućani su imali izmeljane kolaće,ali i dalje su preukusni.Inaće ćićobelova baka radi jedne od najboljih kolaća koje san ikad jela.Inače tko ne zna Cicobello je bila marka lutki za igranje iz mog djetinjstva,danas košta nekih 500kn,skoro ko prava beba.Inaće koga zanima plešen na severinu.Ne znan koji mi je kurac jutros.Čak san se probudila prije 9.Večer je iz nekog razloga počela s cajkama.Mislim Ružo moja crvena,tko trezan sluša cajke.Inaće Ruža je govorila kako će ona stat do zore i ako nije tulum ako ne napravi isto,a onda je otišla prije ponoći.Toliko o tome.Svi koji nisu mogli doći,ma bili su s nama u mislima,popili smo i za vas.Kasnije se počela puštat rokija.Ćićobelo je pevao Bebeka i Mišu.Ovo je jedan od onih trenutaka kad te NIKAD sustigne.Inaće i dalje trenutno slušan smeće od muzike,jer ne znan valjda se pokušavan razbudit ili neki kurac.Stjepan Huser nije definitivno izbor za trežnjenje,iako i na Rozgu mi se seću vene,al dobro.Nean pojma kad san došla kući biće oko 2-3 ure,tribalo je doć doma iz te pripizdine,ali bilo je ekstra.Pjevala san puten do kuće,ja nikad ne pivan u javnosti.Inaće sram me uopće sherat na fejsu pisme koje danas pivan,da me se svi dragi ljudi ne bi odrekli,al jebemu.Popila san hektolitre vode od jutros,kavu,ne pomaze.Kava mi je odgođena za večeras.Hodan po ulici ko teški alkos.Inaće osjećan se ko one štrace iz hema jutro nakon.Za taj osječaj prigodno san obukla jutros i najkraću suknju,znate onu sama šta skaće prema gore i majicu s jebenin dekolteom.Je da nosin patike na sve to,ali svejedno osjećan se ko zadnja kurva.I da pivan pijana do pola pleše oko stola.Neman pojma kako san sinoć dovuukla sebe do doma.I da jutros san opet izašla iz kuće,a kljuć ostavila doma.Sva srića baba je bila u blizini pa ovi put nisan ostala lajat ispri vrata.I nema mi pasa da on laje s druge strane.Ćićobelo nek ti svaki bude ovakav,volimo te.

Netko će gubit razum po kvartovskim rupama.Čuj mene netko.Svi

utorak , 22.09.2015.

Nanosim sivi lak na nokte.Večeras slavimo rođendan hrvatskom Brad Pittu.Od svih šaernih bočica ja izaberem baš sivu.Sivu na ovaj sunčan dan.Sinoć san zaspala ko zaklana,na kauču.Brat me probudija u neko doba,kasnije više nisan mogla zaspat,a onda me opet sašilo i ostala sam na kauču,u odjeći za vanka.Projekt mi je ekspolzija boja na spram sive.Valjda me pere neka nostalgija za zimom.Sivi lak na noktima.Iden među ljude,moran izgledat pristojno.Mislim svi ce doc normalno obuceni u patikama i rebama i nece bit previse sminke.I onako je to rupa od kafane,ali svejedno bit cemo staylish ipak je to Brad Pitt.Volim tog lika i njegovu dramu.Valjda me previše podsjeća na brata.Ne znan.Uglavnom tipkam s svježe nalakiranim noktima,jer ne znan bit žensko i sjedit mirno dok se to čudo ne osuši.Šminka i dalje skuplja prašinu dolje negdje po kutijama.Obuć ću starke i rebe i mozda neku košulju da budem kao u poluslavljeničkom rasoloženju.
Ovi nokti zgledaju ko da ih je mačka repom pituravala,ali nema veze,bit će mrak i nitko neće vidjeti.Kad svjetlo pada okomitno na njih izgledaju pristojno.Andrea Andrassy je napisala genijalnu kolumnu na temu trenutnih zbivanja u ovom našem društvu upitnog roka trajanja .Dnevnik gradske cure
P.Đinđer stalka onog svog na fejsu i brine je činjenica zašto je isti maknuo sliku na kojoj jede sendviće baš kad je nju doda na fejs.Mislim stvarno?Poznavajući nju,ja čovjeka totalno razumin.Ona koja uvik nešto jede,uvik je u kužini,uvik je u menzi.U 3 ujutro jede šnicele i punjene paprike i sendviće.Paket hrane joj stiže svaki tjedan.Ona se birne zašto čovjek štiti interese svojih sendvića.
Pa u strahu je za njihovu egzistenciju u njenom prisustvu.I strah mu je opravdan!
Čovječe već 4 sata popodne,a ja u 7 izlazim.Inaće moje društvo prakticira rane izlaske.Al noćas se mislim kući rano.Želim se napit.Onako kao zadnji put,taman da zabavim sve oko sebe.Ne radim to često.Tko zna možda ujutro kad se vratim kući napišem još jedan pijani post.Možda podnesem izvještaj eventa.Možda samo zaspem čim ugledam krevet.Stvarno se veselim izlasku unatoć sivilu na prstima.Iden malo odspavat,da me večeras ne uljulja.
Kad smo kod ljuljanja. Polako fino

Noa

ponedjeljak , 21.09.2015.

Kako trošim svoj višak slobodnog vremena nikad nije bila tajna.Provodim ga na chatu.Tamo ne idem,ako imam dovoljno obveza da ne stignem misliti koliko mi je dosadno i šta bi sad mogla radit.Obično je to navečer,kad ne mogu spavat i umorna san za nekakav produktivan rad.Sinoć je bila jedna od takvih noći.Bila sam preumorna za projektiranje,ali nije mi se spavalo.Otišla sam na chat.Tamo sam upoznala Nou.Inaće nisam od onih ljudi koji šalju svoje slike,koji daju kontakt od fejsa,brojeve mobitela i tako dalje i tako bliže.Ali ima nešto u tom momku u njegovom načinu.Sad ćete reći da sam luda,ali iman neki predosjećaj kad su te stvari u pitanju.Dakle Noa kao i svi do tada pitao je moju sliku,nisam je htjela dat,onda je onako nonšalantno posla svoju.Otvorim ja link i onako zgođušan momčić,u nekoj pozi,crno bijeli filter,ali nešto na njemu djelovalo je tako simpatično,da sam se jednostavno stala smijat.Ne mogu opisat,ali sami način na koji je pristupio svemu tome jednostavno djelovalo je simpatično.Odlučila san ne bit kučka pa mu uzvratit istom mjerom,jer eto imala san neki predosjećaj.Nešto.I tako dalje kroz razgovor doznam da lik je single,jer nema vremena dovoljna da se posveti ljubavi i kako ima neke osobne ambicije da zaradi i da je mlad i da ima vremena.I mislim se wow još jedan od 1000 koji razmišlja ko ja.Odma nakon mog nadahnuća,na listi najfascinantnijih.
Kasnije je čovjeku pukao net ili se jednostavno iskopčao,uglavnom nestao je bez pozdrava.Smješno je to.Interesantno kako sve možete upoznat ljude.Interesnatno je skeptiku prema online upoznavanju kao što sam ja.Ja vjerujem da je stvarnost puno ljepše mjesto za upoznat nekoga.Moram priznat da dobro poznaje igru i to mi se sviđa.Zabavno je.Za nekog tko studira,radi i troši se na sve strane.Baš kao i moje nadahnuće,baš kao i ja povremeno.Da interesantan je.Hoćemo li se opet ćuti?Ne znan,ali lijepo je znati da negdje ima nama sličnih.Nešto me oduševilo,a to je rijetkost.Da se razumijemo imam ja nekoliko ljudi koje poznajem tako prek chata.Imam ih nekoliko s kojima i dalje održavam kontakt.Imam i iskustva ti se to pokazalo kao glupa ideja.Gdje je to krenulo u totalno lošem smjeru.Mislim da očekivanja nikad nisu dobro došla na početku.Ako popiješ piće s nekim očekujući više od samo pića postavljaš si standarde,a realno gledajući ne poznaješ osobu preko puta.To je kao da pričaš bogatašu o siromaštvu ili siromahu o bogatstvu.Ni jedan ni drugi neće moći razumjeti.Nema garancije da će se sreća preokrenuti.
Zašto sam htjela pisati o ovome,neman pojma.Vjerojatno sam pod dojmom cijele situacije,nešto kao moj pedagoški đinđer #koktel pod dojmom znaka peace.Dok ovo čitaš znaj da pišem s puno ljubavi o tebi.
Jebeš mu majku moram se malo ulizivat svojim vjerno nevjernim čitateljima.Zadnji put kad san pomislila da ne čitaju počeli su me zvat da mi kažu svoje utiske.Srce mi je bilo ko kuća.Ostala san šokantno iznenađena.
Uglavnom što se Noe tiće,ako taj kontakt potraje,ako to dobije neku svoju priču...Iako rano je prognozirat,rano je i za razmišljat.To je internet i to je virutalnost,tek djelić prve realnosti.Vidit ćemo,ako nam se putevi susretnu na istom mjestu u isto vrijeme.Never say never.A ako ne jebi ga,opet dobro.Bilo kako bilo želim mu svu sreću i da postigne sve što si je naumio.

Za sve vas koji hejtate fotke izbjeglih ljudi i pruzanja pomoci jer su hvalisanje - totalno ste u pravu. Vase fotke egzoticnih plaza, novih modnih kombinacija, fine hrane i ludih izlazaka imaju puno vise smisla i daleko su drustveno korisnije.Ida Prester

Hrvatsku ovih dana tuće izbjeglička kriza.Ljudi pomažu koliko mogu,trude se najbolje što mogu.Mediji su podjeljeni.Neki pričaju kako tu ima i ljudi koji su se infiltrirali među izbjeglice i kako će se doselit i kako će nan ne znam što već.Komentiraju kako imaju mobitel i novce.I mislim se ljudi koji van je kurac?! Ne možete današnji život uopće usporedit s našim životom 91.
91. niko nije ni čuo za mobitel,a novac se nije toliko gomilao na pojedinim računima,dok su drugi radili za minimalac,točnije malo tko tada nije radio.I naši ljudi su bježali s vrijednim stvarima.Žene su skrivale zlato ispod odjeće,novac,naravno oni koji su imali.Za razliku od Sirijaca mi smo se imali za što borit,imali smo što ostavit svojoj djeci,naši gradovi ipak nisu potpuno sravnjeni sa zemljom.Jeli netko gledao te slike razaranja.Naš Vukovar nije ni sjena tome što se tamo događa.Nitko ne umanjuje strahote toga što su prošli hrvati,ali ljudi dragi to se neda usporedit.I meni je sasvim normalno da ljudi uzmo novac,da uzmu odjeću i pokušaju što lakše prijeći taj put.Za razliku od onda kad smo mi bježali,postoji toliko načina prijevoza.Trebaju si kupit autobusnu kartu,kartu za vlak.Taksi,neki imaju malu djecu,treba im za ljekove,trebaju preživit to putovanje.Nisu to veliki iznosi novca koji nose sa sobom,ali ipak,normalno je da nešto imaju sa sobom.Mobitele danas imaju svi.Kod nas djeca u prvom osnovne hodaju s iphone-ima i nikom ništa.Većina tih ljudi koji bježe pred mecima imali su svoj posao tamo,imaju svoje diplome,oni su odvjetnici,ekonomisti,nogometni treneri,arhitekti,itd.Idu svojim obiteljima koje žive negdje vani,negdje gdje ne pucaju po ljudima,već ih puštaju da žive.
Vojska na granici je logičan potez.I predsjednica kao vrhovna zapovjednica vojske treba mobilizirati snage.Ja ne znam ima li naš premjer dana ikakve obrazovne institucije,ali pred novinarima izreč rečenicu pucat po ljudima je čisti idiotizam.Preporučila bi mu nek si dogovori termin u onoj instituciji na Britancu,imat će lijepi pogled na centar grada.
I tu su mediji podjeljeni između onoga što bi predsjednica trebala ili ne bi trebala,što bi smila ili ne bi smila.Pa pobogu svjete žena nekog kurca radi zapravo i sad vam ni to ne valja.A dok su one budale prije nje svirile kurcu ni to nije valjalo i vidite di nas je dovelo,ali nije ih se linčovalo javno ovako ko nju,svakim danom.Jebemu majku kad me već tjerate da psujen svetinju žena nije supermen ali radi puno i vidi se koliko radi,obavijesti ovaj napačeni narod o svakom svom koraku.Na zadnjoj presici izgledala je toliko neispavano da mi ju je došlo milo i opet su se našli zlobnici da daju svoj stav.Da vam budem iskrena ne bi se na 5 minuta zamjenila s predsjednicom,kad vidim koliko se žena satare.I dala je otkaz na puno boljem mjestu,s sigurno boljom plačom i uvjetima rada da bi spasila ovu prčiju od države i opet vam narode ne valja.Ona je hdz.Koga boli kurac šta je ona HDZ.
To je isto ko da ste vi ubili čovjeka pa vaše dijete svi nazivaju ubojicom.Svi mu pripisuju vaše grijehe.Biste li to željeli svome djetetu?Da plača vaše krive poteze?
Jebem ti ovaj narod da ti jebem.Vama čovjek da sve poploča u zlato vi bi rekli ne valja,dijamant bolje reflektira svjetlost.
Ništa se ne postiže preko noći,pa ni ova jabena država se ne može oporavit preko noći.Možete li si vi sredit život preko noći,a da pritom ne dobijete na lotu.Jel možete danas odlučit sutra kupujem stan,otvaram firmu i zarađivat ću milijun godišnje?Možete li?Nije rješenje da rijeke ljudi ilegalno ulaze u državu.I samo prošetaju kroz nju ko nekakvi prosvjednici do sljedeće granice.Pa ljudi smo nismo životinje.Iako životinje bi se u ovakim trenutcima ponjele bolje.Vojska na granici je bolja,jeftinija i humanija opcija od željezne žice duž teritorija.Vojska će pomoć,vojska uputit ljude na granični prijelaz,vojska će pomoć policiji.To su ljudi koji rade u službi naroda,koji rade za narod,a ne protiv njega.Žena je ako mene pitate učinila čudo.Da je bilo pustit Milanovića,izbio bi stampedo.Dotični nije uopće spremao državu na ovu situaciju iako se dalo naslutiti da bi do ovoga moglo doći.Pa ljudi dragi jeli moguće da hrvatska nije spremna na katastrofe.Pa zamislite da se opet dogodi neko sranje,kao one poplave ili nedaj Bože nešto gore,pa mi nebi bili u stanju sami sebi pomoć.Da smo pokazali humanost,jesmo i na tome svaka nam čast.Pogotovo onima od kojih se to najmanje očekivalo.Još jedna interesantna činjenica je da CRKVA ovih dana šuti.Nema ovih visoko pozicioniranih čunki da daju svoje mišljenje o svemu ovome,nema ih da pruže pomoć u ljudstvu,a kamoli finacijsku.Kad je tribalo za crkvu u Kninu btw. Najveću u državi!!!,država je mogla dat 4 milijuna,a sad kad država grca u dugovima,kad ljudi se bore za svoje egzistenciju i crpi resurse iz pitaj boga kojih fondova.Kad ovaj napačeni narod uzima kruh iz svojih usta da da djetetu koje prvi put vidi u životu na par sati i vjerojatno ga neće više nikad sresti.Oni jebeno šute.Zašto?Odjednom više niste krščani,odjednom nemate novca i kapaciteta za zbrinuti sve te ljude.Za koji mjesec opet ćete bit glasni po pitanju abortusa ili kliničke smrti,a šta vi radite za ljude koji živi hodaju ovim tlom?Molite Boga?!Vjerujte mi da Bog vam tako neće pomoći.Pomozi sebi,pa će ti i on pomoći.Šta će vama svo zlato i mramor,šta će vam sve nekretnine i pokretnine kad ste se zavjetovali na siromaštvo.Podjelite narodu.Pokažite bar jednom da ste sve ono što propovjedate s oltara.
Kod nas u narodu znaju reć "Lako je iz pune guzice prdit" ,uvijek sam se smijala tome,ali ljudi moji samo kod nas država plaća namet crkvi.Vani se crkva financira sama.Imate se obraza mješat u politiku,imate obraza govorit kako bi se tko trebao ponašat i kako bi tko trebao postupat,ali ja još nisan vidila da ste jednom onako kao institucija poveli primjerom sve što ste izrekli.Samo mažete narodu oći pričom o spasu duše nakon smrti tražite sitniš za duše u čistilištu.Ko tu koga jebe?Bog tog novca ni ne vidi,njemu ne treba.Sve popijete u misnom vinu na nedjeljnom ručku.Ko tu koga jebe?Upoznala sam mnogo ljudi u životu,ni približno mnogo koliko ću ih još imati prilike upoznati,ali nigdje nisam srela većih licemjera od onih koji su posvetili život Bogu.
Čast iznimkama,ne generaliziram,ali budite iskreni prema sebi.Pa vidimo što se dešava oko nas.Jel se itko sjetio ponuditi neku lijepo uređenu crkvenu rezidenciju za prenočište tim ljudima izmorenim od silnog putovanja,danima,tjednima.Imate stvarno divnih rezidencija,lijepo uređenih,koje se mogu mjeriti s hotelima.Ili te rezidencije nisu za ljude druge vjeroispovjesti?Njihov Bog nije naš Bog.Znaći postoje dva Boga?Pa što niste rekli,da me cijeli život učite krivo.Sad opet moram iz početka učit.Mlada sam,ne brinite se,pohvatat ću ja to.Za mene nije kasno za razliku od vas.

#Teškojebitija

nedjelja , 20.09.2015.

Oduvijek sam voljela ovo vrijeme poslije kiša.Daje nekakvu jasnoću.Nebo poslije kiše je kao oći poslije suza.Kad vidiš taj pogled ispran kapljicama,jednostavno voliš te oći više,razumiješ tu dušu bolje.Iako sam više osoba koja prakticira smijeh i osmjeh.Osoba koja je danas ispunila cijeli A4 papir da napiše pjesmu za rođendan prijatelju.Pjesma je glupa,ali rimuje se i potrošila san vrijeme i neće biti viđena javno,bar ga je nasmijala i još jednom uvjerila da ima najretardiraniju osobu u svojoj blizini.Nek je mojoj nadi holywooda najsretniji i najdivniji 21.
Đinđerica moja mi je pričala kako je bia opčinjena znakome peaca,da je odlučila kupit ogrlicu i našla se u situaciji kako joj njenim riječima "pedofilčina" objašnjava da taj znak znaći VODITE LJUBAV,A NE RAT.
Iako sam veliki obožavatelj cijele priće o širenju optimizma i ljubavi na sve strane,ako izuzmemo dio s marihuanom.Mislim okej,tko voli nek izvoli.Ja ipak da vodim ljubav na bilo kakav način željela bi bit prisutna duhom u tom činu.
Druga stvar koja me natjerala na smijeh,kad je moja đinđerica u pitanju je činjenica da san joj poslala dvi verzije svog projekta i pitam je smeđi ili sivi?Ona kaže šta ti je ovo plavo?Plavo je MORE,srećo,MORE!
Ovih dana svi smo u ispitima,svi smo u rokovima,svi smo pod stresom.Svi kažemo jebe nan se,al realno gledajući niko ne jebe ovih dana.Svima su oći u knjizi,a glava trpi.
Konačno sam si aktivirala viber na laptopu,jer inaće mobitel mi je u kurcu.I ako krenen masovno spominjat kurac vjerujte mi da to ima najmanje veze s nedostatkom seksualnog života.
Dan san počela s R.E.M.-om završit ću ga vjerojatno s Lenny Kravitz-om.Jer sam eto nostalgična.Recimo.Vjerojatno me samo pere neko post menstrualno sranje.Ma koga briga...STAND BY MY WOMAN NOOOW.....Ovaj vjetar tim riječima daje veću dimenziju.Nosi ih negdje,nekom da ih čuje trenutak nakon mene.Znate onako kao u filmovima.
Volim priče vidjeti više nego pročitati,vizualni sam tip osobe.Zapravo volim osjetiti svaki djelić ispričanog,volim doživjeti.
Upravo sam s bratom po ko zna koji put vodila razgovor koji on ne može u potpunosti shvatit.Ne može jer nije u mojim cipelama.Trudi se,pokušava,ali ne ide mu.Idem jest sendviće u 10 sati navečer,jer neman pametnijeg posla i jedu mi se...
Idem maštat o lijepim budućim trenutcima,koji tek slijede,malo kasnije,nakon ovih koji me prestravljuju.Djevojka sa kraja svijeta,za sad ne useljava,bar ne prvi mjesec dana,a kasnije vidit ćemo.Ma da budem iskrena i dalje mi se ne sviđa ta činjenica.Ne sviđa mi se činjenica da ću popustit i da će me vjerojatno opet okrznit sve to.Slomit me ne može,očvrsnila sam i prije nje,ni sama nisam znala koliko.
Imam samo jedan strah.On je vezan za ljude.Prestravljuje me činjenica da ljudi odu iz mog života bez objašnjenja,da me napuštaju bez objašnjenja.Ne u stilu kao da se odsele ili umru,za to čovjek ima razlog.Nego jednostavno da preko noći spale sve mostove i pretvaraju se kao da ništa nije postojalo,kao da smo stranci.Svako objašnjenje mogu shvatit,pa čak i ono pun mi je kurac svega i ne želim te više u svom životu,od same šutnje.Šutnja me ubija,jer ja uvijek napravim sve kako treba,da se ti osjećaš sretno.Zaslužujem bar zbogom.Kad netko zna vaše najveće strahove i iskoristi ih protiv vas za mene je najjadniji mogući pokušaj.Nisi se čak ni potrudio biti originalan da nekog povrijediš,izabrao si najlakši put da nestaneš.Upravo si spao na niske grane i obezvrijedio snagu manipulacije i podcijenio sebe,a ja sam u tebi vidila puno više od dna.Nemoj mi zamjerit ako ti ne odlučim pružit ruku čisto iz činjenice da sam igrač na sigurno i neću riskirat da me povućeš za sobom.Meni blef ne treba.Često me ljudi upozoravaju jedni na druge,jer djelujem naivno,ali istina je puno dalje od toga.Predobro poznajem igru i ako želim imam poker face.Jebeš ga,karte su me uvijek išle bolje od ljubavi.Šteta što im nisam dala šansu nego sam se samo zabavljala s njima.Ljubavi sam dala šansu,s njom se ne igram,smatram da je premočan protivnik.Možda podcjenjujem sebe ili precjenjujem nju.Možda sam totalno promašila sve iako nekako ne vjerujem.Previše puta sam se uvjerila da baš i ne griješim.Nisam bezgriješna,nitko nije,ali rijetko se prevarim.Rijetko si dopustim toliko nepažnje i prepuštanja.Rijetko tko me uspije iznenadit.Te i takve cijenim čak i više od svoje predvidljive okoline.

I često tako smišljam neki život za nas.Đorđe Balašević

Najbolja uvijek priča kako ona ne voli romantiku i kako je to jednostavno živcira.Živcira je činjenica da je neko vodi na večere,da gledaju zvijezde itd.Meni je smješno kad ona to priča.Đinđer uvijek priča kako ne voli "njaa" likove jer ona nije takva.I dobro tu se slažem.Ne moguće je trajati s nekim kome nisi sličan,tj. s nekim tko ti je totalna suprotnost.Ja san zaključila da ja volim likove koji su kao plišane igračke,znate one sa sindromom kućnog ljubimca.Znate ono kad ga gledate u oći a on napravi puppy eyes i vi ga jednostavno nemate srca odbit.Kad ste ljuti da vas oraspoloži jer se krene glupirat ili pokaže neki znak ljubavi.Moj pas to radi na način ili da mi donese igračke pa se krene igrat ili se krene mazit.Onaj tip koje možete izmaltretirat i on van opet neće zamjerit.Naravno mislim na ono maltretiranje iz radosti,ne iz zlobe.Onaj tip koji će stat lajat na vas kad mu idete na živce jer se želi svađat s vama,samo iz razloga da vas nakon toga voli još više,ne da vam zamjera.Da ima onu potrebu da vam uljepša trenutak s njim.Ne da vas prati u stopu.Imam kući malog psa,ali rijetko me prati u stopu,nema tu potrebu za kontrolom,družimo se samo kad sam kući,ako mu se neda on ode spavat u neki od kreveta.Kućne ljubimce morate naučit da vi postavljate pravila i do koje granice oni smiju prijeći te granice,da vas ne raspizde.Neman potrebu za kontrolom drugih.Zapravo trenutno ako bi uopće nalazila nešto,volila bi da to nešto bude bez obvezivanja.Nešto šta je dobro dok smo tu na istom mjestu u isto vrijeme i nešto što me ne zabrinjava kad smo udaljeni.Iako ne bi volila da netko bude razlog mog ostanka u Splitu ili razlog mog odlaska u Zagreb.Želim da ti razlozi budu isključivo profesionalni,isključivo moji osobni.Da,znam,glupo je tako razmišljat,ali prvi put nakon mnogo vremena da san usmjerena na sebe i opet me progone demoni prošlosti.Demoni moje brige za druge.Uvijek ću to vući za sobom.Uvijek će to biti dio mene.Valjda želim kontra efekt.Valjda želim da nekom bude stalo do mene,kao šta je meni stalo do svih ostalih.Ne znam.Otišla sam u drugom smjeru s ovom temom.Sindrom kućnog ljubimca.Ja volim romantiku,volim filmske ljubavne priče,nemam ništa protiv ruža i svijeća i večera i lijepih poklona.Cijenu ne gledam,osim one emocionalne.Kako netko troši svoj novac to je njegova stvar.Ja bi bila jednako sretna ružom iz cvjećarnice i ružom iz nečijeg vrta.S pjesmom koju je taj netko napisao ili s citatom koji je izvukao iz neke tuđe pjesme.U oba slučaja vidi se trud.Sve što napravimo sami djeluje osobnije,manje isprazno,ali nisu svi sigurni toliko u sebe.Meni takve stvari ne smetaju.Iako mislim da te ideje kako ćeš nekog obradovat sinu ti u trenutku kad pomisliš na tu osobu.Uvijek sam se pitala kako je ljudima teško pomislit što ja volim kad kupuju poklone.Prijateljima na primjer.Ja kad kupujem uvijek se nekako potrudim nać nešto za šta sam sigurna da će se toj osobi svidit.Nije bitno jel to košta 10 kn ili 100 kn,važno je da se toj osobi svidi.Još se ne sjećam nekog poklona da mi se uistinu svidio.Ljudi kad kupuju poklone,valjda kreću od pretpostavke što se njima sviđa.
Moja tetka na primjer kad kupuje uvijek kupi neki make-up ili nekakvu girly shemu,a ja se ne šminkan i ne volim takve stvari.Mislim da efekt ljepote možeš postić i s puno manje.Npr.odjećom koja ti pristaje i činjenicom da si otuširan.Eventualno parfem ako si ga možeš priuštit.
Moj osobni promašaj kad su pokloni u pitanju.Sjećam se,bila je to jedna nova godina.Moj tadašnji najbolji prijatelj zaključio ne nekako da je astrologija povezana s astronomijom.Jer ja kao volim ponekad pročitat horoskop i uvijek pričam o dizbalansu svemira.Uglavnom pokloni on meni neku knjigu o zvjezdama,zvjezđima i tako tome uz poruku naravno,ako mi se ne sviđa da ću dobit haljinu,crvenu kakvu godinama sanjam.On i njegova cura su za tu novu godinu dobili srebrene privjeske s početnim slovima njihovih imena.Ja san bila eto pažljiva pa sam im priuštila jednu slatku uspomenu na prvu ljubav.On kao prijatelj bilo kakve vrste nije se niti potrudio naći nešto šta bi mi se ustinu svidjelo.Draga mi je ta knjiga.Stoji na posebnom mjestu sa svim mojim papirnatim uspomenama,zato jer je od njega,ali definitivno nije poklon po mojoj mjeri.
Nije bitna veličina poklona,nije bitno koliko ste ga platili,bitno je da ste se potrudili pronać nešto karakterisitično za tu osobu.Ne volim kupovat šminku i parfeme,jer to svatko ima svoj ukus i zna što smije stavit na sebe.Ne volim ni nakit svakome kupovat.Imam hrpu parfema i nakita,koje nikad nisam stavila na sebe.Nakit si najviše volim sama kupovat.Šminku uopće ne volim kupovat,parfemi su mi čista pljačka kad vidim koliko koštaju.Odjeću volim sama birat.Gramofonske ploče,pod uvjetom da znate koje bendove volim.Da se razumijemo ako me netko poznaje dovoljno,znat će izabrat veličinu i stil majice koju ću rado nositi,znat će pogoditi nakit koji će mi pristajati.Znat će boje koje volim.Knjige ne čitam previše,ali ipak nije tajna koje autore volim.A osim toga veliki sam hrčak,veliki sam "kolekcionar" sve što mi netko pokloni ima neko svoje mjesto u mom prostoru.Samo oduševljenje je veće,ako netko stvarno kupi nešto što vam je uistinu drago,onda znate da vas voli dovoljno da vas je htio upoznati. I da vas poznaje dovoljno da se potrudi pronaći nešto što će vam izmamiti osmjeh na lice.

When you're sure you've had enough of this life, well hang on Don't let yourself go Everybody cries and everybody hurts sometimes

subota , 19.09.2015.

Pedagoški đinđer(zvući kao dobar naziv za koktel) ne triba uopće studirat pasihologiju,ona je već mind reader.Dakle,žena je u dvi rečenice skužila cilo moje stanje uma.Ali lako njoj ona ovde može bit objektivna i sagledat sve iz perspektive promatrača.U svakom slučaju uštedila mi je živce koje bi potrošila da nekom objasnim sebe,nakon šta mu objasnim svoj problem.Stoga,hvala.Izuzmemo li činjenicu da su svi u kurcu i da nisu u stanju usuglasit priče i da više ne znan ko tu oko mene pije,a ko plača.Počela je padat neka kišica,taman san se poveselila.Odlučila sjedit malo tako na ulici,dok kiša pada i ona prestane.Dođu mi dva turista,ona onako može mu bit mama,ali pobogu ko u 30+ ide s mamom na odmor.Mislim da je to neka mature shema.Pitali su di je neka ulica,love apartmani tako nešto.Da,tko s mamom unajmljuje love apartman.Ljubav nije matematika.Samo je u ovoj lijepoj našoj to tabu.Inaće mediji su prepuni tragičnih priča o izbjeglicama iz Sirije,da mi je mučno gledat sve to skupa.Ne mogu smislit premjera koji djeluje ko da nema dana ikakve obrazovne institucije.Neman snage slučat o toj ljudskoj zlobi koja je potjerala ljude iz njihovog doma.Taj kaos koji sve pretvara u pepeo.Možda ipak ima Boga,pa djevojka sa kraja svijeta neće doć tu živit.Možda ipak nije sve tako crno.Neman pojma više umorna san od svih.Samo želim ovaj projekt privest kraju i krenit dalje.Krenit naprijed.Nije me briga šta će bit s pojedninim ljudima i na koji način će isparit iz mog života.Nije me ni najmanje briga kako će kraj izgledat.Previše san vremena uložila u tuđu sreću,a svoju samo sanjam.Svoju živim samo u iluziji.Svoju zanemarujem u prvoj realnosti.Glupa sam,previše mi je stalo do svega osim do sebe same.Djevojka sa kraja svijeta najvjerojatnije ne useljava kod mene netko to gore vidi sve ili ona ima bar malo srama.Ma kurac je to sram,to je više strah da mi više neće moć prodat priču da je sve sama postigla u životu i kako joj njeni uopće ne pomažu.Ma uostalom nije me ni briga.Samo da je ne moram gledat za dobro jutro ni laku noć.Ajme kako obožvam osječaj hladnog vjetra na koži.Jutros rano je pala kiša i oprala vručine s ulica,oprala žegu s fasada.Grad je sada predivan.Trenutno mi je teško podignit šalicu kave.Nikad nisan bila jutarnji tip.Ja san mogla i još uvijek mogu do jutra ostat budna i probdjet cijelu noć,ali kad se probudim ujutro 2 ure me ništa ne pitaj,ništa ne traži.Trenutno se uopće ne mogu odlučit koju pjesmu da si upalim za dobro jutro.Počeli smo s R.E.M. vidit ćemo di će nas to odvest.Nek dođem u stanje da mogu pokazat znakove života palim skech up i bacam se na projekt.Jedva čekam da sve završi i da mogu odmorit.

Evo je... Biće nevolje

petak , 18.09.2015.

Znate onaj osjećaj praznine?Ne onaj kao da vam nešto nedostaje,nego onaj kad ništa ne osjećate.Tako se danas osjećam.Prazno.
Ne mogu misli uopće pokrenut,ne mogu se uopće trgnut,ne mogu razmišljat.To vam je kao da je netko posrka sve živo u vama na slamku.Netko je popio svu vašu energiju.
Dan san prespavala,jer ovdje su opet udrile takve vručine da me glava ubija.Znoj me izbija.Popila san onu limunadu s okusom pive.Na povratku kući sam tila povest sklupturu tovara sa sobon kući,bar da nekog grlim večeras,makar bio hladan.Moram se ostavit duvana i samo jendog pića,jer eto mi je puna kapa svih i svega.Umorna san više od ljudi oko sebe.Ne žalim za tim što sam dala ljudima,ne žalim ni za cijenom koju sam platila za to.Sve bi opet isto napravila.Ne žalim ni zbog činjenice da ću sve to i dalje radit,ali svi ponekad prolazimo egzistencijalne grize.Svi ponekad trebamo da neko ne žali zbog nas.Svi trebamo nekog kome je stalo da zalječi naše ožiljke.I da ja vjerujem i dalje naivno kako takve osobe dolaze kad su nam potrebne,a s druge strane koliko dugo mi možemo preživjeti sami?Koliko čovjek može podnijeti tereta na svojim leđima sam?Koliko dugo može hodati s tim,prije nego padne?Prije nego se netko ponudi da mu prenese teret dio puta.Nema takvih ljudi,ako i postoje skriveni su masama.Bon ton i manire lijepog ponašanja su odavno su istrebljene.Postoje samo ugrožene vrste,koje se bore za svoj opstanak u ovoj džungli.Na prste ruke mogu nabrojati ljude čije ću mišljenje uvažit,savjet saslužat iako opet ću tvrdoglavo postupit po svom.Iman svoj predojećaj koji me rijetko vara i njemu sam najvjernija.Što napravit kad si bespomoćan?Kad si nebitan?Ja ću zapalit cigaru,jednu,dvi,dok ne dođem do kraja kutije i popušim onu okrenutu,onu što ispunjava želju.Uzet ću vodu,čašu,dvije dok ne ispišan limunadu s okusom pive.Otić ću pod tuš,sjest na terasu,na ovaj odvratan ljetni zrak,pun teke vručine.Razmišljat ću,opet,dok me glava ne zaboli.Razgovarat ću sama sa sobom,sa svojim mozgom,s likom nadahnuća,pričat ću o odlasku u muzej ili o nekoj knjizi koju čitam u toj iluziji.Pričat ću o arhitekturi,o umjetnosti,o stvarima koje me umiruju.Filozofirat ću na veliko,dok ne zaspem od dosade samoj sebi.Dok me vrućina ne dotuće do kraja.Možda pustim neku muziku,ako dobijem ideju.Kakve riječi trebam da me utješe.Ne znam više,ali ova noć će potrajati.Potrajati kao i ovaj osjećaj vegetacije,nebivanja.
Uskoro bi trebale početi radionice,jedna od rijetkih stvari kojima se veselim ovako na početku akademske godine,ali brzo će mi puknit film.Jer događa se sve ono što sam rekla da će se dogodit,sva sranja na koja sam upozorila odgovorne i na to dobila samo "nisu to tvoja posla".Jebiga volila bi da nisam tako često u pravu.Volila bi da me netko uvjeri da sam u krivu u vezi nečega.Ali dođe vam na isto.Govorili,ne govorili,za kurac vam!Svi će opet napravit po svoju,a ja ću opet bit zla vještica koja uvijek govori loše prognoze.Uvik glasnik najebe.
Vještica sam,priznajem.Vjerujte mi da je to veći teret nego blagoslov.Činjenica da vas ništa ne može iznenadit i da sve možete predvidit.Najlakše je glupima,onima koji pojma nemaju.Od njih nitko ništa ne očekuje,njima svi priskaću u pomoć jer oni su jadni nesposobni.A mi pametni,sposobni,inteligentni.Nas će uvijek dočekat prepreke,čak i ako ne postoje postvait će nam ih.
Držimo palce vrag i ja

Što te ne ubije,sjebe te totalno momentalno

Odakle početi?Jučerašnji dan je bio katrastrofa.To je jedan od onih dana kad poželite prespavat i ne vidit nikog naredne 3 godine.Osim činjenice da je baba krenila budit cijelu kuću prije 8 sati,majka me nazvala da me obavijesti da djevojka sa kraja svijeta dolazi početkom sljedećeg mjeseca.Već san tu dobila blagi napad živaca,jer njen dolazak baš kad imam deadline za završni nikako me ne umiruje.Sat vremena kasnije mater,da mater jer od majke u tih sat vremena je postala mater.Uglavnom da.Stari je doša na genijalnu ideju da djevojka sa kraja svijeta dođe živit s nama,jer je čua da će plačat 1500kn sobu tamo negdi pa je zaključija kako će nama te pare dobro doć.S ekonomskog gledišta i ne protivim se previše,ali s osobnog protivim se u potpunosti.Uzmem li u obzir da se ista nije javila godinu dana uopće.Uzmem li u obzir da i kad se javila nakon punih godinu dana došla s pitanjem jesam li se već odselila u Zagreb.Da i dalje je neću tražit objašnjenja i dalje me nije briga šta ima za reći i koje su njene isprike.Oprostila sam ja to sve davno,svima,pa i njoj.Ali nisan voljna živit s njom pod istim krovom.Znate postoje ljudi za koje biste dali sve na svijetu i da u večini slučajeva ne dobijete natrag ni petinu onoga što ste uložili.Ja jednostavno neman dobar feeling u vezi ovoga.Drugačije je to kad ona živi u svom stanu i kaže ajmo na kavu,pa ja ako mi se i neda mogu reć iman drugih planova.Drugačije je to kad živi s vama i morate joj reć dobro jutro iako vam je se ne gleda.Toplo se nadam da će njeni odbit.Iako ne vjerujem.Ja ovu ideju vidim samo kao hrpu odgovornosti i stresa u zamjenu za 1500 kn na koje nisam računala.S druge strane moja obitelj vidi 1500kn više u buđetu uz filozofiju kako to uopće neće utjecat na moj svakodnevni život.Neće utjecat na njihov život jer Bro ima faks,mater radi,stari i baka su ionako na vikendici.A ja imam fleksibilan raspored i mogu se prilagodit svima.Ljudi dragi ne budite budale,budite govna bolje ćete proć u životu.Uglavnom vidit ćemo što bit sa svim ovim.Ovo će totalno poremetit moj život,neću imat slobodu pristojno odbit njeno prisustvo.Neću imat vjerojatno ni snage.Valjda ima Boga pa mi se ipak kockice poslože i odem u Zagreb.Ja ne mogu opisat koliko me ovo sjebalo.Sjebalo me toliko da uopće ne mogu argumentirano svih poslat u pičku materinu.Samo želin da sve nestane.Jučer san nakon dugo vrimena drmnila dva normabela.Zašto se uvik nađe neko ko će van sjebat logiku,zašto?Opća filozofija okoline,da ovo neće utjecat na mene ne drži vodu.Jer ja san takva kakva san.Ja neću imat srca gledat da ona stoji doma dok ja pijen kavu s najboljom.Neću imat srca otić vanka,ako ona ne ide samnon.Neću se zaključat u svoju sobu da je ne gledan.Ne mogu je izbrisat iz svog životnog prostora.Činjenica je da ona tu nema nikog osim mene i činjenica je da ja ne mogu gledat kako ljudi pate sami.Ja sam prije svega prijatelj.Ja planiram Novu godinu slavit negdje vani,kako da ja nju ostavim u svojoj kući da je slavi sama.Kako da uopće budem ono što jesam kad ne znam kuda taj odnos vodi.Kako da budem ono što moram bit,kad mi netko nameće nešto što ne želim,opet.Opet baš kad san se dovela u stanje da uživam u onom što volim.
Kako objasnit ljudima koji te vole,da to nije ono što želiš,kad oni od toga samo vide korist za svih,ali ne vide loše strane svega toga.Ne vide da ću najskuplju cijenu opet platit ja.I uopće neman pravo glasa,zapravo odluka je donesena umjesto mene.Zbog mene?Za mene?Ne znam,ne vjerujem,ja s tim novcem nisam računala,nisu ni oni.Samo im se učinilo kao dobra ideja,ali nisu razmislili o posljedicama.
Jedina dobra stvar na kraju dana je činjenica da je nadahnuće šeralo nešto i daj lijepi lik je bar noć učinio podnošljivijom.
Ja ne znam biti tužna.Ja sam od onih ljudi koji se ljute,koji se razočaraju,tuga mi ne pristaje,ne poznajem je.Najgore razočarenje priušte vam oni do kojih vam je stalo,oni kojima je stalo do vas zato jer oni znaju di ste najslabiji.Makar imali i dobre namjere pretvore vas u ruševine.

Moj dečko je vanzemaljski ;)

srijeda , 16.09.2015.

Idem sad ulicom i slušam dječaka od možda 2-3 godine.Neki čovjek 3.životne dobi zeza ga ima li curu i tvrdi da mu je cura u vrtiću.Na što malac odgovara kako on ima vanzemaljsku curu.Namijalo me u momentu,a onda se malo mislim,pa ima dijete i pravo.Šta ko tu ima raspravljat o nejgovoj curi,gdje je ona i što radi.Ona je vanzemaljska i samo on je vidi i poznaje.Od sad i ja prodajem tu filozofiju.Imam vanzemaljskog dečka,da se dežurni dušebrižnici i ne bi dalje brinuli da ću umrit ko stara usidilica s 33 mačke jer 3 je savršen broj što god onaj makedonski voditelji mislio ili pušio.Moj dećko je vanzemaljski tako da više nisam snigle,samo ja znam šta radi i di se kreće,ne vara me i ne živcira me,svađamo se samo kad ja to želim,tako da opet bude po mom.Izbacim ga iz svog imaginarnog stana od kojeg on ponekad ima ključ.Nekad gledamo filmove na kauću i šapćemo si na uho,nekad se svađamo ko pas i mačka.Nemamo kućne ljubimce jer ne želimo još obveze i usmjereni smo na karijere i osobno umjetničko ostvarenje.Pa ljudi zabrinuti nemojte se više brinuti,u hrvatksoj je još uvijek skupo priuštit si inekciju botoxa,pa nemojte si zadavat bore brigom za moj ljubavni život.Moj ljubavni život je predivan jer moj momak je vanzemaljski.Jebote kako ovo genijalno zvući.Hvala inteligentom malcu koji me ovako inspirirao i njegovoj vanzemaljskoj curi također.Ako ih ovo neinteligentno i malograđansko društvo ne upropasti pred njima su velike stvari i vanzemaljski uspjesi.
Eto čak je i meni sve ovo uštedilo inekciju botoxa u budučnosti jer se smijem kad pročitam sve ovo.
Idem se overdozat muzikom jer baš me pere neki pozitivizam.
Popijte si kavu,nije bitno koju po redu.Samo si je popijte
James Blunt da budete u toku.

“To live a creative life, we must lose our fear of being wrong.”

Obožavan Makija.Maki je moj genijalni profesor.Dakle lik je da otkaz na fakultetu,jer nije tia bit zločesti profesor koji baca studente jer oni ne žele učit.Uopće mu se ne čudim s obzirom na hrvatski obrazovni sustav.Ušteka nam se jučer na kavu i uru ipo vrimena priča o poslu,o umjetnosti i tako dalje.Kolegica je potegla temu talenta.Kako je potrebno imati talenta.On je da totalno neočekivan odgovor koji me oduševija.Dakle ona ograničeno kaže kako se samo pojedinci rađaju s talentom.On kaže svi imaju talent.Na trenutak sam zaboravila na oni lijepi lik šta mi svakodnevno uljepšava jutra s ekrana kompjutera i osjetila opčinjenost čovjekom koji sjedi ispred mene.Čovjek je potvrdio moju tezu da je umjetnost temelj svim drugim smjerovima.Svi mi imamo kreativni centar u mozgu,samo ga treba razvijati.Glazbenici mogu biti arhitekti,arhitekti mogu biti glazbenici,dizajneri mogu biti pisci,itd itd.Ja sam svoju ljubav prema dizajnu otkrila u tekstilnom u 4.razredu osnovne,crtat san oduvijek volila.Tamo negdje pred kraj srednje škole s idejama o upisu na fakultet i što dalje otkrila sam ljubav prema arhitekuri i dizajnu interijera.Na kraju sam to i upisala.Negdje u 4.srednje u periodu kad sam bila u teškoj depresiji i nisan vidila kuda dalje,bila je to teška godina za mene,otkrila sam ljubav prema glazbi.Da u glazbi se ne vidim kao izvođać,ali totalno se vidim kao slušaoc.Totalno osjetim tu emociju,totalno se prepuštam.Oduvijek govorim kako kad je riječ o umjetnosti čovjek se ne smije ograničavati.Stvar je ukusa,pogledaš,zaključiš voliš ne voliš,ostaneš i promatraš ili nastaviš dalje u potrazi na nečim tebi dražim.Malo prije ovog posljednjeg projekta otkrila sam Pavela Vetrova-arhitekta koji je podjelio sobu na najluđi mogući način.Meni kao nekom tko je lud za pop artom i vintageom i nekom tko obožava isticanja to je bilo kao da sam otkrila novi kontinent.Maki kaže kako ako nastavim s tim konceptom da očekujem kritike.Juhu konačno ću vodit neke argumentirane rasprave.
Umjetnost je nešto što me počinje zanimati od malih nogu. Kako odrastam raste i ta ljubav sa mnom. Kad malo razmislimo vidimo da je i sam život umjetnost i da smo svi mi na neki način pomalo umjetnici. Ja sam zapravo umjetnička duša iako svjesna surove stvarnosti i dalje vjerna i dosljedna svom idealizmu. Moja je želja da na svom putu do uspjeha za koji znam da neće biti nimalo lak,pomognem onima koji dijele iste ili slične sudbine. U tom procesu napretka želimm učiti i svoje znanje i spoznaje dijeliti s vama i nadao se da će mi poći za rukom. Ovaj svijet postoji već jako dugo i kada pogledamo kroz povijest primijetimo da se umjetnost isprepliće kroz sve sfere iste,te konstantno donosi nekakav optimizam i pozitivnost i što je najvažnije balansira između svega kao nekakva mirovna snaga. Proteže se kroz sve sfere ljudske egzistencije i tjera nas da vidimo ljepotu čak i u lošim momentima. Umjetnost u svakom obliku. To je misao koja mi je prva prošla kroz glavu kad sam se prvi put našla u procesu samootkrivanja. Za mene to predstavlja sve ono što je izvan kutija i izvan okvira, moj kreativni nered i moj kaos. Umjetnost je baš izraz tog našeg nereda. Neograničena je kao i misao. Možemo li je razumjeti i sviđa li nam se, to je već stvar ukusa,a kako već znamo ukusi su različiti i o njima se ne raspravlja.
Veselim se kritikama.I presretna sam što oko sebe imam ljude koji na moje već ekstavagantne ideje kažu pa otiđi korak dalje.Prijeđi tu svoju granicu kontre i napravi nešto fantastično.

Na neku čudnu foru Marina misli da zna

utorak , 15.09.2015.

Nedavno me jedna draga osoba nazvala sva u ludilu od moguće činjenice da se sve njene slatke tajne otkriju.Onako pomalo paranoićna,kao ja kad ugledam ono ime na facebooku najranije ujutro na svom profilu.Nju sam uspila smirit,sebe još ne.Još uvijek ludujem i dramatiziram oko svakog lajka i svake pojave dotične osobe online.Onako ko zadnja šiparica.Ja,koja nikad nisan radila drame oko facebooka,koja uvijek tvrdi da ako ti netko ne odogovara sigurno ima obaveza i da nisi jedina osoba na svijetu.Ja koja uvijek govorim da ako nije netko odgovorio ili nije vidio ili ne želi.I onda skužim da netko tko posta svaki dan,dođe i lajka post star mjesec dana i sve moje teze padaju u vodu.Ali dobro.Volim kad me život demantira,toliko rijetko se varam glede životnih situacija da mi ovakvi trenutci dođu kao svojevrsna avantura.Molim dotičnu osobu,nek sljedeći post lajka nakon 2 mjeseca.Šalu na stranu.
Prisjetila sam se dvije situacije,dakako one ljudima najzanimljivije.Ljubav ili nešto što je mirisalo kao isto.Prva takva je bila u ljeto prije 3-4 godine.Prijateljica se preko ušiju zaljubila u prijatelja,on je u to vrime prekida s curom.Bilo je kemije,ali krivi trenutak.Mi ostatak ekipe smo se igrali kupida,namještali situacije,prenosili informacije.Možda bi i upalilo da im na kraju nismo priznali što pokušavamo.Djeca,mladost,ludost.Druga takva situacija je bila kad je meni frnedica htjela namjestit svog snobovskog frenda iz Zagreba.Otišli mi svo troje na kavu,ja i on čak upali u neku priču,ali lik je razmaženi bogataš i nije imalo šanse,a osim toga ja san 10 puta ambicioznija od njega,tako da nam se ciklusi ne poklapaju.Da znan da nije purger,rekla bi da je dalmatinac.Uglavnom dva dana je ona mene uvjeravala kako bi nama bilo super,kad bi mi provali,bla,bla.I ja joj kažem,ne radit to!U ovoj cijeloj priči samo ćeš ti bit razočarana.Gledala me u ćudu.Onda sam joj objasnila da samo ona očekuje nešto od toga,ja nisan zainteresirana ni najmanje,a on jadnik i ne zna šta ona izvodi.Danas mi je smiješno,ali upoznavat nekog s nekim s očekivanjem da od toga bude nešto je smješno.
Moja najdraža paničarka me nedavno nazvala cila snervana kako ima neku priju koja ima ovu nezahvalnu nuhšlap posredničku ulogu.Sat vremena je protekao dok sam joj objasnila da joj to ne odmaže ako dotična nema osobnih očekivanja u svemu tome.U ljubavi kao i u ratu sve je dopušteno,nema pravila.Samo pri igranju ove igre treba paziti da se ljubav ipak ne pretvori u rat,jer tanka je granica.To su strateške igre i najbolje su kad se igraju jedan na jedan.Posrednici,dvostruki agenti,glasnici su korisni sve dok su neutralni,dok imaju ulogu samo prijenosnika informacija.Čim krenu s očekivanjima i preuzmu inicijativu obje stran će se osjetit ugrožene i povuć će se.Jako loš potez u cijeloj priči.Rat bez pobjednika.
100 baba kilavo dite.Odnosi bi trebali biti pojedinačni.Moj odnos s tobom,ne bi smio utjecat na tvoj odnos s mojim bratom,tvoj odnos samnom ne bi smio utjecat na moj odnos s tvojom tetkom,itd.Iako sam te ja upoznala s tetkom,a ti mene s rođakom.
Treća osoba koja nas je spojila,ne bi u pravilu smjela manipulirat tim odnosom između nas dvoje.Nitko nas ne bi smio dovesti u situaciju da biramo strane.Ako je nekom doista stalo otrpit će zbog vas dva sata boravka u istoj prostoriji s zakletim neprijateljem.
Ovaj blog je zamišljen kao društveno korisna stvar.Bar ga ja tako vidim;kao niz stavova,mišljenja,razmišljanja,pogleda na svijet koja će čitatelju;tko god on bio,biti korisni,poučni ili jednostavno zabavni.Zato koristim pseudonime,da nitko od vas mojih dragih i divnih ljudi koji svakodnevno inspiriraju ne bi morao nositi taj teret javnog linča,da ne biste nosili to breme publiciteta,da i dalje ostanete anonimni koliko god je to moguće,a opet da drugi pojedinci mogu na vašoj priči nešto saznati o sebi.Oni koji znaju mene i znaju da ovdje iznosim svoje misli,znat će da se radi o njima,a ostatak svijeta samo se može poistovjetit s ovim riječima i može se staviti u kontekst situacije i ništa više od toga.Vi ste moji jedni od 1000,ali na ovom svijetu sigurno ima još mnogo tuđih jednih od 1000,koji će se pronaći u ovim mislima,kao što se ja pronalazim u mislima nekih drugih autora.Sve što piše,pisano je s ljubavlju i sa željom da vam popravi dan,na ovaj ili onaj način.Svatko se može pronaći ili može pronaći nekog sebi bliskog jednako kao što se može pronaći u riječima Meše Selimovića ili Đorđa Balaševića ili bilo kojeg drugog autora.Svi su oni pisali o ljudima iz svoga života.Meni je trebalo hrabrosti da uopće krenem objavljivat ono što pišem,da svoju dušu uopće podjelim izvan stranica svoga dnevnika.Napravila sam to na molbu pojedinaca,neću izigrat povjerenje koje mi je dano.Ali imajte i vi malo vjere.Ništa me ne oduševi više kad dobijem poziv i s druge strane slušalice čujem ovo šta si napisala ti je genijalno.I hvala vam na tome.Za sebe isto koristim pseudonim to je naziv bloga iako iskoristila san svoje ime kasnije.Negdje sam ga napisala jer mislim da govori mnogo o meni.Prezime je manje bitno,jednog dana možda ga i promjenim.Tvoj odnos samnom je neovisan od naših odnosa s zajedničkim prijateljima i poznanicima i neće utjecat na druge ako mi to ne dopustimo.Ne dat se izmanipulirat.Ako sam u ićem dobra,dobar sam prijatelj.To mi je kao Biku u zvjezdanom kodu kao i kreativnost.Lojalniju osobu nećeš sresti,ali nemoj to prokockat zbog vlastite nesigurnosti.Malo kad griješim,dobro procjenjujem.I teško primam ljude u blizinu,ali ipak ako sam pustila tebe,molim te da to cjeniš,da oboje možemo uživati u tom divnom odnosu kad se sretnemo na istom mjestu u isto vrijeme.Vjerujem da nam se isti ljudi periodično pojavljuju u životu,samo da ih ne prepoznajemo dok nam zaista nisu potrebni.
Marina

Netko poput tebe

U zadnje vrijeme često čujem rečenicu:"Želim nekog poput tebe".Dakle,odmah poslije pitanja voliš li sex? i hočeš li mi bit cura?Želim nekog POPUT tebe je jedan od poražavajučih faktora današnjeg ljudskog uma.Iskreno,sviđaju mi se razne vrste ljudi.Stvarno sam tolerantna prema raznim karakterima i stavovima,ali "netko poput mene".To mi zvući kao da odeš u dučan i u izlogu vidiš lutku i kažeš prodavaćici dajte mi mix osobina broj 5.Ono mislim stvarno jebote di ti je intelekt?!Netko poput mene nije ni trečina mene i netko poput tebe nije ni trečina tebe.Ako već moram birat,onda želim tebe,onako u kompletu,sa svim dodacima.Ljudi nisu sladoled da im možeš birat okuse pri kupnji.Čak i sladoled ne kupuješ ako ne voliš okus.Možeš ti dodat i mrvice i lješnjake i preljeve,ali to je i dalje sladoled okusa koji ne voliš i koji ti kvari okuse svih dodataka koje voliš.
Netko poput mene nije ni sjena mene.Nije poanta nekog napravit po svojoj mjeri,da se tako radi ljudi bi se proizvodili u tvornici i hrvatska proizvodnja bi cvjetala.Kako to ne ide tako,hrvatska proizvodnja ne postoji,a svakim danom i obitelji je sve manje.Ali pustimo politiku.Kad sam već nabrojala tri pitanja,osvrnut ću se na sva tri.Hočeš mi bit cura?Hrabro od tebe srećo što si skupio hrabrosti i uopće prišao,ali jebemu miša pa ne može tako.Ja da i kažem da,što definitvno neću,što to uopće znaći?Ti kao moj"momak" preko noći polažeš pravo na mene,polažeš pravo na tvrđavu koju nisi osvojio,netko je zaboravio zaključat vrata,ti si ušao,nešto pojeo i vjeruj mi za dva dana ćeš izaći,jer nije zabavno.Ljubav je igra i nikad ne postoji sigurnost da je netko samo tvoj,ni nakon 30 godina.Stoga,odjebi sa stavom moja si od večeras.Zasluži da budem tvoja i dopusti si da budeš moj,a ne moj od večeras pa dok mi ne dosadi tvoj malograđanski um.I meni osobno najdraže.Voliš li sex?Moram priznat i dalje ne kužim poantu ovoga.Zvući mi kao kad te netko pita voliš li jest?Biološki gledano,volimo li jest ili nam je hrana neophodna za život?Mislim da svaka daljnja rasprava bespredmetna i da tko želi shvatit će.
Sve ovo podsjetilo me na jedan moj razgovor otprilike prije godinu dana.Moj budući oskarovac,je upao u kratku krizu.Nikako nije mogao naći ljubav svog života ili bar nekog tko će ga volit bar na kratko.Objasnila san mu to na jednostavnom primjeru.On je htio ljubav,ja sam htjela tamagučija.Ljubav mu je bila potrebna koliko i meni tamaguči.Želila sam ga(tamagučija),kao što je on želio ljubav,ali mogli smo i bez toga,preživili smo i bez toga.Nije nam bilo potrebno jer si to u tom trenutku nismo mogli priuštiti.Tamaguči je košta preko 200 kn i do sada sam živjela bez njega,mogu i dalje.I on je do sad živio bez tog nekog posebnog,mogao je to preživjeti unatoć ludoj želji.
Balašević ima jedan stih,meni osobno jako drag."zaljubiš se jer je to tebi potrebno a voliš jer je to potrebno nekom drugom"
Zaljubiti se možete u tisuću malih stvari,svaku malu osobinu,svaki interes,svaku gestu.Voljeti možete tek sve u cjelini.Zato da moram birati nekog poput tebe,ni približno tebi sličnog,ja bi u svakom trenu opet izabrala tebe u kompletu.Tko god da jesi,kakav god da jesi.Meni subjektivno savršen.

Good morning beautiful,how was your night?

Dakle,uplatim ja Bingo 15 minuta prije zaključavanja uplate i opet ne dobijem ništa.Bila je to ipak prevelika kocka sa srećom jučer,nakon šta san uspila obavit sve u zadnji čas,pa čak i ulovit trajekt i stić uplatit 15 minuta ranije.Dobro ima dana za sreću pred nama.U zadnje vrijeme često mislim na jedan film.AWAKEN 2012,a evo i plakata

.Jedan od genijalnijih šta sam ih pogledala, i gotovo pa priča mog života.Jeziva stvar.Interesantno je to kad zatvorite oći i zaspete,pa među vama prođe cijeli jedan paralelni život.Život s nekim posebnim,život u kojem se svađate i mirite,u kojem padate i ustajete.Po ničem drugačiji od ovog ovdje,samo malo ljepši,malo vama draži,malo vama više po mjeri ili bar bliže željama.Malo savršeniji od svakodnevnice.Protekli vikend je bio produktivan,opiturala sam 5 prozora,8 vrata,zgletala 3 zida,počistila 10 kvadrata vrta i onda odem spavat i prvu večer probudi me pjesa na radiu,pjesam koju sam zadnju očekivala čut na radiu.King-year&years,pjesma na koju sam se navukla zadnjih dana i slušam je na repeat.Zakoči me s radia u sred ničega.U praznom stanu u sred noći i probudi me iako je radio tiho sviralo da nije moglo tiše.Cijeli vikend s bakom pričam o putovanjima,kako ćemo putovat i gdje ćemo putovat i kako postoji avionska karta za Rim ispod 250 kn.I tu drugu većer u sredn noći probudi me svrbež na stopalu.Ok,mnogima ovo nema smisla,ali ako ste poput mene mješano dijete s dijelomično otočkom krvi i pokupili ste tu praznovjersku otočku crtu,onda vam ima smisla što ste pričali o putovanjima i svrbi vas stopalo toliko da vas izluđuje.Ali nije to sve,ia još.Nadam se da ste svi poslušali pjesmu DIO MENE-SONGKILLERS feat. Nikola Marijanović.Jer baš si sinoć nešto mislim s njim u mislima,kako nema šanse,ma nema jebene šanse da osvojim jebeni jackpot i da si preko noći ostvarim sve materijalne ambicije,stan,posao,itd,itd.I nema.Bar ne još.Probudim se jutros onako raščupana i mislim se trebam se otuširat i pisat ću kasnije i još alarm nije zazvonio i nisam čula kako mi mobitel pjeva good morning beautiful.Upalim fejs i vidim da moje nadahnuće je otkrilo ovo ćudo o bloga.Iskreno se nadam da neće skužit,ma ustvari da i skuži nije me briga.Ionako san već dovoljno luda od svojih neogdovorenih pitanja.I iman toliko bitnijih stvari na pameti,ali realno gledajući,malo je smješno jezivo ta nekakva nevidljiva nit koja vuće na obje strane.Ne mogu smatrat slučajnim tolike podudarnosti.Možda sam samo paranoična.Iman konzultacije,neda mi se maknut zaostajem cijeli vikend s postovima,ne brinite se nadoknadit ću to sve.A do tad uživajte uz Good morning beautiful
i svakako pogledajte Awaken tko nije,jedan od rijetkih filmova koji mi je toliko genijalan da se još uvijek sjećam svake sekunde.And I open my eyes see your sweet face,makar na ekranu mobitela.Ovo će biti predivan dan.

Šta orahovac učini od čovika/žene,jer trenutno ne znan šta sam.

četvrtak , 10.09.2015.

Dakle moj wanna be Brad Pitt iliti ga buduća nada holiwooda,totalno me zaboli jel se piše holi ili holy.Uglavnom,odlučija je popit pola plače,tako da orahovac jedan,dva,tri,pa onda na račun kuće.Konobar je bia ekstra.Uovo doba noći i nakon orahovca svi izgledaju ekstra.Btw ženska s kojon smo popili piće me čak i nahranila,al sad ću opet ić jist.Jebe me se za kalorije i bjuti slip iako ujutro putujem.Pustila sam si neku blesavu pismu na youtubu,jer mi je totalno iskočila na fejsu.Lana Jurčević-Nitko i ništa i opet san u bedu jer totalno mislim da ne mislim na nadahnuće.Majku mu jebem što ga rodi onako pametnog i lepog.I šta ga nauči da čita misli.Cvrcnila sam se pošteno,zadnji put sam se ovako osjećala nakon medice u slavoniji.Brb,iden po hranu.Toalno ću se natuć ugljikohidrata u ponoća i bit ću debela ko krmača.Volim se totalno.Moj buduća nada holywooda je zaključija da neće jest s nama jer sutra ima snimanje i mora bit nenapuvan i zaključija je da mora doma jer triba pazi sad 8 sati sna.Ne kužin te ljude.Šta ima veze ionako ćeš imat podočnjake od orahovca i bolit će te glava i bit češ napuvan jer si jebeno pija večer prije snimanja.Totalno sam si tostirala dva sendvića i iden slinit nad slikama onog redikula koji me tako lepo svaki put izbaci iz balansa svojim nadahnutim mislima i znan da će on cijenit činjenicu da njegove slike gledam u zagrljaju sendvića.Da čita sve ove pizdarije vjerojatno bi se pridužio ovoj životnoj filozofiji.Ponekad mi život izgleda ko film.Znate ono kad on izlazi iz stana ide na posao,ona izlazi iz stana kupuje kavu ide na posao,pa onda on se vraća kući,jede sam pred tv-om,pa ona se vraća kući udara neku vreću i onda se sudare na ulici jer je crna mačka prešla preko puta i nekom oduzela sreću.E tako mi to izgleda....O jede jer je gladan za 3 dana unaprijed,ja jedem jer sam popila previše i jede mi se...On piše za tjedan dana unaprijed,ja pišen za sutra tj za 20 minuta je sutra,jer očitno neman pametnijeg posla za radit...Nego pisat o tome kako pišem.Kad pojeden zapat ću ko zaklana,jer totalno mi se spava.I tako kaže meni moj jednog dana ću bit Brad Pitt i jest ću Angelininu djetu kako moran ćešće pit da zaboravljan jezivu činjenicun istomišlja,pa jebemu sunce kad popijen još više razmišljan o jebenom kozmosu i koliko mi svaki put sjebe logiku.Dakle,izaša san bez lipe u džepu i uspila se napit i naist pošteno.Osjećan se ko sponzoruša.Majko možeš bit ponosna,dijete ti je skupa kurva i neda pičke.Iden leć,sanjat ljubav.

Malo o umjetnosti strane glazbe

srijeda , 09.09.2015.

Losing my mind
Well,o tome što mi je danas oduzelo misli.Ma jel se uopće više isplati.Toliko sam puta o tome pričala,da ono.Čemu?
Daughtry rock band formed and fronted by namesake Chris Daughtry, who was a finalist on the fifth season of American Idol.Šta više reći nego genijalan čovjek,genijalnog glasa stvara genijalnu muziku.Ovim putem moram zahvalit našoj mladoj generaciji glazbenika koji tako svakodnevno šire dobre stvari kroz vršnjački muzički odgoj.
Obećala sam post o glazbi,a svoja obećanja uvijek održavam.Osim onaj put kad nisam ispekla palačinke prijateljici,a ona se u međuvremenu preselila u Italiju.To valjda znaći da ćemo se već jednom negdje ponovo sresti.Dakle glazba,glazba je jako bitan faktor moga života.Izmjenilo se tu svakakvih stilova i žanrova kroz odrastanje.Glazba je nešto što donosimo iz kuće isto kao i odgoj.Prvo slušamo ono što nam roditelji puštaju,a onda krenemu u školu,pa dobijemo i vršnjački glazbeni odgoj.Naši klupski kolege nam puste glazbu koju njima kući roditelji puštaju,dalje se gradimo sami.Sami biramo što nam se viđa više ili manje,što nam se ne sviđa uopće.Ja sam dijete 90-ih moj prvi doticaj s glazbom bile su ploče,pa onda radio i audiokazete.Da ja znam čemu zapravao služi olovka za pisanje.
kING je još jedna genijalna stvar u moru dobrih stranih stvari koje obožavam.Years&Years i Jamesa Bay Incomplete su dvi najgenijalnije stvari šta san ih čula u zadnje vrime.
Moj apsolutni favorit uvijek i zauvijek je Sugerland Just might i Want to ,nakon Sugerlanda dolaze razni country izvođaći kao Blake Sheltona,Lady Antebellum,Jake Owen,...Nakon country-a dolazi metal. Kad je metal u pitanju apsolutni favorit je Avantasia Dying for an angel
Svakako bi izdvojila i nešto malo odvažnije i nesvakidašnije kao Lindsey Stirling.Nema smisla da pišem o genijalnosti Freedy-a Mercury-a,Michaela Starra,Whitesnakea i drugih genijalnih umova,jer večina ljudi sluša takve stvari.Ja volim gotovo svaki rock band koji je ikad išta značio na ovom svijetu.Od Queena,Roxette,Train-a,Aerosmitha,AC/DC,Gunsi,Scorpionsi,pa čak i Nickleback iako ga dobar dio struke hejta.S vama sam htjela podijelit nešto s čim se ne srećete često kao što je to na primjer Myslowitz I d like to die of love.
Svi smo u jednom trenutku poslušali Metalicu ili Children of Bodom.Svi smo čuli za Beach boyse-Surfin USA i Lennonovu-Imagine.Neki su slušali i Stonse.Ja danas slušam svašta,baš se volim prepustit glazbi.Dala sam vam nekoliko meni osobno najdražih što se strane glazbe tiće,ne vezano za žanrove.Nekoliko stvari novijeg datuma,nekoliko trenutaka kasnije glazbene povijesti ili moderne glazbene povijesti.Moje osobne povijesti.
Ja sam vrlo rano zavolila country iako sam u duši najvjernija rocku.Ljubav prema metalu me ponekad uhvati u trenutcima bunta.Specifična sam po pitanju glazbe.Prepoznajem dušu izvođača u onome što slušam.Nije dovoljno samo lijepo pjevati ili znati svirati.Moje uho je osjetljivo na komercijalnost.Glazbu treba razumjeti.Kad pustite pjesmu trebate ju osjetiti.Zato,se opustite i slušajte riječi,upoznajte taj osjećaj koji ona donosi.Umjetnost treba doživjeti.

I'm gonna say what i need to say

Totalno si radim popis želja za Božić.Čak bi mogla i povjerovati u djeda mraza,ako dolazi u njegovom liku.Hahahaha.Dakle na starnu izbori i ovaj čudan iritantno fascinantni splet okolnosti,o kojem više ne znan šta bi rekla.S jedne strane me neopisivo usrećuje ta činjenica šta se oko mene zadnjih dana dešavaju neobjašnjive stvari,dok s druge strane me plaši.Jezivo.
Najbolja me danas satrala.Jednom momentu san je tila zadavit.Prvo je došla sa stavon da šta manjine uopće imaju pravo tražit neka prava ko manjine.Jer ona inaće podržava zakon večine.Tu smo se prepirale iz šupljeg u prazno dok rasprava nije otišla u totalno drugom smjeru,na nešto manje zahtjevno.U jednom momentu je zaključila da će ić u amazonu vatat anakonde,na šta je konobar složija takvu facu da san krepala od smija.Onda san joj morala objasnit da je šokirala čovika i da je jebeno smišno.
Niko me ne dotuće ko ona,a jebemu ni nju niko ne dotuće ko ja.Još jedan taki bistar um i došla bi apokalipsa.
Najbolja,najdraže stvorenje na svijetu.Ma vratimo se mi popisu želja za ovu godinu.
1.Majica LOLA.tees s natpisom: ZA SVE VAS JA SAN AVION,ako naravno rade natpise po narudžbi i naravno da cure imaju pravo na distribuciju ovog natpisa,neću ih tužit za krađu intelektualnog vlasništva.Naglašavam samo LOLA.tees majica,ne bilo kakava majica s tim natpisom.I mora biti ovakav model samo da nije bijela ili roza,sve ostalo može.WINTER EDITION
2.Knjiga,zapravo dvije,znam ne čitam često,ali ipak Paolo Choelo-Alkemičar i Njegova strana priče-Dean Pelić koja još nije izašla,ali navodno trebala bi do Božića.
3.Wonders čizme nad kojima slinim godinama pod uvjetom da koštaju manje od 100 eura.
4.Pa vozački ne bi bio na odmet,jer sam divna i predivna.
5.I ako ima Boga put u Milano u 4-5 mjesecu.Iako znam da idem,nije na odmet zaželit.
6.Elfs! nisam od onih koji kupuju skupe stvari,ali ova haljina mi je zakon
Totalno sam neskromna.Znam.Ali s obzirom da su mi svi lani zaboravili kupit poklon za rođendan,osim Đinđer Pedagogice,ovo vam je dobra prilika da se iskupite.Čak i grupno.
Novogodišnjih odluka nemam,za sada.Dovoljne su mi ove moje životne odluke,koje sam već donila.
Mojih 5 odluka za duševni mir:
1.Odjebi tuđa mišljenja i savjete.Rekli bi van u Splitu.JEBE TE SE,IMAŠ SVOJ ĐIR.Koliko god da mnoge stvari ne upijam iz okoline splitskog stanja uma,ovaj stav ipak cijenim.
2.Ne udavat se prije 30,a kasnije mogu kad oću.Da.Već vidim tetke kako se skupljaju i pričaju urbane mitove o starim curama.Samo da vas obavijestim,u 4. mjesec punim 23 već sam skoro pa pregazila tu kategoriju,tako da me nije ni briga.Pa ljudi moji realno gledajući ako mi sad kažu da izgledan ko da mi je16,a imam 22 sa 30 ću izgledat ko da mi je 25.Matematika je na mojoj strani iako jebemese iman svoj đir.Ja san jedna od onih koji smatraju da čovjek prvo mora sam uspjet,da mi moga uspjeti s drugima.Dakle kad buden imala posao,stan,i mjesečna primanja.Život s nekim dolazi u obzir.Ravnopravnost u svemu,za to smo se borili,to smo i izborili.Priča o ženama kao slabijem spolu i činjenica da im je mjesto u kuhinji,odjebi ti te priče.To je za neke druge cure.Nije da smatram da te i takve manje vrijede,nego jednostavno smatram da koliko je ženama mjesto pored špahera toliko je i muškarcima.Svi bi trebali znat bar osnovno.Nitko od nas nije stroj.Dakle,bračne ponude primam kad zagazim u 30-te.
3.Ne pretjerivat u porocima.Svi imamo poroke,oni su najčešće nešto nezdravo.Kao alkohol,cigarete,sex,filozofiranje,preseravanje,...Dalo bi se nabrajat.Da zapalim,ponekad uz kavu,da popijem nekad na rođendanu nečijem,jer se slavi i svi piju i zašto bi ja bila partybrejker.Kad svi žderu jer,se ždere i puno je hrane i hrana je divna I ja ću,neću sigurno gledat sa strane i grickat karotu.Kad kažen karota,stvarno mislin na karotu ti pervezni umu.Filozofije i preseravanja,pa dobro svi nekad seremo kvake.Nekad toliko da ciloj okolini dignemo tlak na 600 i požele nas utopit u čaši morske vode,jer obična je too mainstream,ali ipak to je naša okolina i volimo je i ona voli nas.
4.Volit,volit i volit.Ljubav,kako lijepa riječ.Voli dobro,voli loše.Voli uspone,voli padove,voli kad boli,voli kad ne boli.Pa jebemu prvi put svakog boli i šta sad.Drugi put je zabavno jer ne boli,nego osjetiš nešto puno bolje od boli.Bol se pretvori u neki prejebeno odličan osjećaj.Jes!Bol se isplatila.Pa jebemu sve rodimo se u boli,umremo u boli.Čak i ti tragični momenti znaju bit popračeni ponekim užitkom.
5.Vjeruj u magiju.Pritom ne mislim,vi koji sve doslovno svačate,da trebate otić kod lokalne gatare da vam prorekne budučnost.Mislim stvarno,šta je zabavno u tome kad znate šta vas čeka.Vjerujte u činjenicu da stvari će ispast bolje nego očekujete,vjerujte i da ponekad nisu bitna objašnjenja,vjerujte da ponekad čuda su moguća.I nazovite to kako želite.Nazovite to vjerom,Božjom providnošću,religioznim naukom,suludom slučajnosti ili trenutnim rasporedom kozmosa.Nazovite to srećom,ako vam je lakše.Ja ću to zvat čarolijom.Nazovite to kako god vam padne na pamet,samo vjerujte.

Sinko mili,jesan se rapisala o svemu i ničemu.Tanjica moja gramatički ispravljator,LJUBIM JE OVIM PUTEM.PUTOM.?!hahaha
Danas je napisala :"za sva pitanja tu je uvijek Marina. .ako kome triba stan, strojno žbukanje, bend za sprovode ili vjencanja, šnajderice za maturalne haljine, dizajniranje eksterijera ili interetijera, pripreme za maturu.. ili zna Marina ili Marina zna čovika koji zna čovika!!!"
nasmijala me do suza,na ovo sam samo dodala:" Marina uvik ima ono šta ljudima triba,ako i nema nać će.U slobodno vrime spajam i srodne duše.HAHAHAHAHA."
Da bi kraljica na kraju zaključila da joj tribaju kolaći kad dođen na kavu.I tako,sam opet kao gotovo svaka žena na kraju opet završila u kuhinji!Tanjice,Tanjice,trebat će tebi netko isprojektirat te apartmane đabe.
Idemo pustit malo muzike,jebeš sve ovo.

Stay pozitive

Imaš svoj film.Jebe te se

utorak , 08.09.2015.

Totalno sam se navukla na Jamesa Baya.Totalno.Onako na skali od 1 do nadahnuće,nadahnuće je sad na skali ispod Jamesa.Onako kad si upalim tv i isti se vrti i onako lep i pametan progovori,ja stišam tv i upalim Jamesa.Znam užasna sam.Baba ordinira po kući i ne mogu zapalit ko čovik,a živci me peru samo tako,softveri opet jebu bez kurca.Da znan beštiman,ali jebe me se,stvarno.Totalno me ne zanima koliko je kultura zakazala kad je moj odgoj u pitanju.Pripisat ću to općem nedostatku odgoja u hrvatskom društvu.Lupan se u lakat cili dan,goste primam samo ako mi nose novce.Dakle,realna situacija..Uplatim listić za bingo ovaj vikend,u ponedjeljak osvojim bingo i voditelj mi osobno pozvoni na vrata s novcem,u protivnom gosti mogu ostat doma.Pere me neka romantika upalila san lumin nek mi svitli ispri nosa,dok pišen pizdarije i govorim sebi koliko se obožavan,jer san predivna.I opet nije me briga ako kome smeta šta ja obožavan sebe trenutno.Temperature su konačno pale na ugodnih 25,stalno puše neki povjetarac,mogla bi se totalno naviknit.Uzmimo u obizr da me vjerojatno pere pms,pa je zato Vlada republike hrvatske dobila pola plana idealnog modela obrazovanja,nebiste vjerovali kako su brzo usvojili ideju,ja san se čudila sama sebi.Odmah je nekoliko sati kasnije dio tog modela objavljen na televiziji u nekom dnevniku.Ma kažen van ja svemir je opasno naklonjen meni,osim kad je u pitanju završni.Jeben mu majku uvik neka monada.Ili softveri ili ideja ili se nekom ne sviđa.Ma da čovik poludi.
Nek se konačno stvari krenu mjenjat na bolje,kao reforma školstva po modelu koji prati razvojnu fazu čovjeka.I nek se svi kunu da to nije jeftini predizborni trik,samo nek ideju provedu u djelo.Na stranu livi i desni,trenutno sam naklonjenija plavima nego crvenima,al ako mi se pruži prilika riskirat ću i glas dat mladom gospodinu Sinčiću,ako ne sjebe nešto pa mi padne u očima.Samo nek mi Kolindicu pusti na miru.Ima u ovoj banana državi i gorih stvari od njenog druženja s građanima.Žena nije superjunak.Ali ostavimo se mi politike,o njoj se ne isplati pričat dok na pozicijama nisu ljudi adekvatni da se bave njom.
Danas sam se upicanila za učinit đir po gradu,pale su cipele na petu i pravili smo se važni jer eto nemamo pametnijeg posla i ljeto traje još kratko.Pojea se sladoled na rivi,ne bilo koji sladoled,nego domaći sladoled.Lunjalo se po dučanima u potrazi da savršenom čizmom za ovu zimu.Potraga neuspjela.Ne isplati se opterečivat životom,jer to vam samo donosi bore.Ozbiljno.Ko će za koju godinu plačat botoxe?Nije ovo Holywood.I tako ja jutros postam na toj predivnoj stranici svoj citat o savršenstvu,popodne mi dođe 10 obavijesti da sam dobila odgovor na isti,odem na stranicu i nema ga.Nema više ni obavijesti.Šta mislit?Pretpostavit ću da je opčaran.I naravno pišem sve ovo i jedna od njegovih pjesama godine krene random svirat.King
Kozmos je twisted zadnjih dana i totalno sam happy zbog toga.Dosta je bilo sigurnog tla pod nogama,vrijeme je za malo ludila,za svih.Koliko je ludo,još ću i osvojit jackpot iako osjećam se kao najbogatije stvarenje na svijetu,makar i u ovoj banana državi.I nije bitno šta niko nema za papar,a kamoli za šta drugo.Dok imate osmijeh na licu sve će biti u redu.Život je jedan,treba ga proživiti,ne prokockati.
Dakle čitam ja sad tu neka ženska traži posal u grafičkom dizajnu i lik se nasere na jebeni status jer je ogorčen na sveopće stanje u državi i šta su takve struke podcijenjene.Da slažem se,da su umjetničke struke debelo podcijenjene i da si ovde u suštini goli kurac ko i pseudoznanstvenici.Bez uvrede takvima i sama spadam u tu kategoriju.Zapravo svrstat ću se u obe.Jednom se treba nešto promjenit,možda se i desi neki uvrnuti splet okolnosti i uspijemo jer smo genijalni u tome što radimo.Navino znam,ali triba malo bit optimističan.Pokušavaš pa možda,da.Možda.I samo reć zajebi ti to.Imaš svoj film.JEBE TE SE.

Pedagoški đinđer

Da,sorry draga trebala si pseudonim,da te razlikujem od svih istoimenika koje poznajem.Love you.Šta sam htjela reći.Tvoj Fabouloso.Tako ga sad zovemo.Ima dobru taktiku toplo hladno.Oduševi te i iživcira u isti seknud.Jedan moment krajnje zainteresiran,drugi totalno nezainteresiran.I ti isto tako igraš igru.U jednom momentu nekom će puknit film i neko će nekog zabalit ili će se jednostavno neko zaderat u stilu: koi ti je kurac oš se odlučit oš,neš ,bangladeš.Well,nadam se da će ishod biti na obostrano zadovoljstvo.
Pusti majku,ono što ne zna ne boli je.A ne može znat ono što ne vidi i ne kaže joj se.
Riskiraj dok si mlada,kasnije rizici imaju veću cijenu.Nema potrebe analizirat ponašanje pojedinca.Znam draga da te to oduševljava,da si luda za tim.Psihologija ti je strast,ali pusti nauku.Svi veliki umovi su bili kompletni luđaci u svom vremenu,ljudi su ih analizirali i etiketirali ko takve.Danas ih dižemo u visine.Ima neka knjiga,ne sjećam se naslova.Imala ju je moja psihička na svom stolu.Tamo su bili poimenice izlistani svi nesvrstani,od Hitlera do Voltairea i dalje.Genijalna stvar je kad shvatiš da nisi jedini kompletni luđak svoga vremena,da postojali su takvi prije tebe i postojat će nakon tebe,i naravno postoje oko tebe.Prepusti se ludilu.Da bi mogla razumit luđaka,moraš bit luđak.Tvoj savjet može nekom pomoć samo ako si sama prošla kroz to.Ako si prošla znat ćeš rješenje problema.Ako nisi gledat ćeš to drugim očima.Ne očima onoga tko treba pomoć,nego očima onoga tko vidi novac u tome što savjetuje.Zamisli dođe ti neko i kaže želim skoćit sa zgrade.I štaš mu reć?Ja bi mu rekla pa brate ako misliš da si toliko slab da se ne isplati živit oke,skoči,ali onda znaj da su svi tvoji problemi pobjedili,svi ljudi koji te muče i gaze,su pobjedili.Ako misliš pak da oni nisu u pravu,živi pokaži im da si jači od svih.Znam nije etički koretkno rće nekome skoči.Ali REALNO priča "pa nemoj,život je lijep i ti si snažna i razumna osoba i možeš uspjeti" ne prolazi kod čovjeka koji ne vidi izlaz.Istina ovo je izoliran slučaj,ali kužiš poantu.Pametna si ti.Znaš moj tok misli i da ne govorim samo da bi govorila.
Nadam se da ćeš više radit s ljudima koji su spremni pomoći sebi i zauzeti se za sebe i da je ovaj moj slučaj tek samo puki primjer,ne nužno i nešto s čim ćeš se susresti.
Brutalna sam znam.Kad ovo pročitaš za jedno par miseci,a možda i prije you never know,odma ćeš me nazvat i stat vrištat u slušalicu.Inaće ne volim kad ljudi vrište,ali tebi to ne zamjeram.Čak mi je i simpatično.
Da upravo san napisala buntovni post na facebook stranici Vlade republike hrvatske.Skočili su mi nervi sad.U predizbornoj godini oni traže mišljenje građana o reformi obrazovnog sustava i opet će uspit zajebat,jer nemaju ni jednu stručnu osobu da radi na tome.Idioti.
Ma pusti ti to,uvati se faboulosa i živi studentski život.Mlada si i imaš još koju godinu dok ne kreneš radit.

Znam sad sam te šokirala.Al ja to radim iz ljubavi.

Najboljoj

ponedjeljak , 07.09.2015.

Konačno Split.Prva stvar za obavit je kava s najboljom.Ne sjećam se kad sam se zadnji put tako nasmijala.Dakle ima taj jedan lik.Nazvat ćemo ga M,jer eto to mu je prvo slovo imena.Kuvaju se već neko vrijeme.Za razliku od svih mangupa do sad ovaj se čak i trudi.Ona se baš i ne snalazi u tome.Lik je odvea na 3 dejta i nije dobia nikakvu konkretnu informaciju ima li šanse.Malo ga je too much friendzinala.Onda je on pokuša poprilično dobru taktiku,svima poznatu kao konkurencija.Naravno nije se on nigdi pojavija s drugom ženskom,ali reka je nešto u stilu ja san ovu godinu prominija 10 žena,ali nije to to,ja želim curu ka šta si ti.Najbolja je to svatila doslovno,naravno.Da nije tako ne bi bila ona.I ja joj kažen samo te iša isprovocirat budimo realni rijetki su ti šta jebu tako dobro da si mogu priuštit promjenit 10 žena.Ali ne može on mene pitat iman li momka,govorit da bi curu ka ja i onda pričat kako se kurva okolo.Jesi li ga pitala kako on stoji po pitanju cura?Nisam.E pa da jesi možda bi ti reka istinu.Hahahaha.Najbolja ko najbolja.Obožavam je,ali triba znat igrat igru.Provokaciju odgovorit provokacijom.Od glumljenja nezainteresiranosti nema previše.Ne kažem da se mora prepustit,ali jebemu možeš dat bar malo.Nikad ti nije bio problem zažvalit tipa u srid kluba,koji je sigurno 10 puta veći švaler od ovoga jadnika šta te vodi da gledate zvijezde i plati ti večeru.Jebemu sunce kad se zadnji put netko tako potrudio.Ja ti onu torbu šta si je preorsirala ne da nebi nosila,ostavila bi ti je na srid ulice,za razliku od njega.Najdraza ako ne moš nosit svoju torbu,ne stavljaj u nju nepotrebne pizdarije.Ne samo da si mu pred ekipon okidala muda,nego ono.Još nije dobia niti malo za uzvrat.Nema smisla od skrivanja.Jer tebe na neki način smeta činjenica da u njegovom životu postoji druga i to ne jedna nego više njih.A prstom nisi makla da budeš jedina.Možda i on želi isto.Možda želi da se osjeća posebno.Da ga svojim očima vidiš onakvog kakav jest.Onako punog ljubavi za tebe.Istina je da momka neznam,pa ne mogu racionalno procijenit ali i to je na tebi.Dan se okladit da svaku put u sebi zavari kad ti vidi facu na spomen druge.Jer draga moja tebi se tako očito vidi koliko ti smeta ta činjenica.Dajem se i okladit da ne postoji ista.Pa pobogu koliko ljudi znamo da izmišljaju stvarnost i pričaju bajke.Zašto misliš da on isto nema potrebu da ti malo nadoda.A osim toga ti si ta koja uvijek priča o muškima na takav način.Nije muško ako ne jebe.Znam da se zajebavaš,ali možda je i on tebe shvatio ozbiljno.Znam,znam ti si kraljica leda.Znam da ćeš gledat na sve to crno bijelo.Ali stvari nisu toliko komplicirane kakvima si ih predočavaš u glavi.Lakše mi je malo s odmakom reći neke stvari.Kad si pored mene i gledam te kako se ljutiš,smišno mi je.Nitko od nas nema loše namjere.I za promjenu trebala bi poslušat srce,a ne razum.Jer ljubav nije razumska stvar.Da je ja ne bi toliko slinila sa onim modelom,samo na temelju toga šta je reka.M ti se uvuka pod kožu,tu činjenicu ne možeš sebi zanjekat.Nemoj da opet nakon nekog vremena kažeš trebala sam to riješit dok sam imala priliku.Znam kako to izgleda.I ja imam jedan takav odnos i ne mislim na onaj o kojem smo danas pričali.I znam da neću dobit priliku da ga ispravim.Za neke stvari je kasno,ali ti ovo još imaš šanse riješit.Bez obzira na ishod.Više ćeš si zamjerat ako ne pokušaš.
Da te volim,ne trebam ti govorit.To znaš.Samo želim da budeš sretna.Vjeruj mi da zidovi ništa ne rješavaju.Istina štite te od svijeta,ali istovremeno unutar njih samo propadamo.Čovijek nije sposoban opstati sam,nije mu u naravi.Svi trebamo nekog.A ako te istovremeno oduševljava i živcira,onda to ima smisla.Pa jebemu znaš da ova tvoja luda prija nikad ne govori za kurac.Znaš da je uvik u pravu.Jednom kad pročitaš,nadam se na vrijeme.

Čemu?

nedjelja , 06.09.2015.

Kad me uhvate živci krenem pušit.Samo mi treba da neko izađe iz kuće i eto ti belaja.Ko da mi je malo stresova za danas.Ma ko ga jebe.Ko ne riskira plati živcima radi tuđih pizdarija.I tako duvan umjesto normabela,samo iz razloga jer se trebam probudit u 3 ujutro jer putujem.Zašto ja npr ko i ceo normalan svijet ne bi mogla zapalit jer eto zelim uzivat u dimu cigarete uz casu vina u ovu zvjezdanu noc ugodno razgovarajuci s nekim oku ugodnim momkom i s dva zrna soli u glavi.Zasto bi ti na taj nacin uzivala,kad se vec možeš nervirat Marina.Inače zovem se Marina,ako koga zanima,ako ne boli me imaginarni kurac.
Sad su još i ovi jebeni susidi izašli na ariju.Inaće šupci su,ali kad pljuneš u zrak padne ti na nos.Karma je kurva vratila im je svaku klevetu.Da znam,ja koja uvijek se trudim govorit i mislit dobro o ljudima,sad tu nešto negodujem pri spomenu istih.Ali znate šta?Jebe me se.Al onako doslovno.To šta ne mogu mrzit,ne znaći da me neke stvari ne živciraju i da nemam ponekad potrebu izbacit sve to loše uz sebe.Da neću im to reć u lice.Ko šta ni svom ocu neću reć da je bezobrazni kreten.Na stranu sva ljubav i privrženost obitelji.Za sve je potrebno dvoje,pa tako i za svađu.I za razumjeti je potrebno dvoje.Kažu djevojčice su tatine princeze.E pa ja se već nekoliko godina ne osjećam ko princeza,pogotovo ne tatina.Sam se doveo do tog stanja.Do stanja da je prije spreman sijat mržnju nego ljubav.Do stanja gdje je uvjeren da ja njemu dugujem sve,a on meni ništa.Do stanja da je odlučija samo čekat smrt.To mene izbaci iz takta,jer zna koliko volim i obožavam svih i tu me uvijek udari.Ondje gdje sam najslabija.Kod brata me takvo ponašanje ne smeta,zato jer znam da on ima 20 godina i da još ima vremena shvatit neke stvari i da još ima vremena preokrenit prioritete kad za to dođe vrijeme.Roditelji su potpuno druga priča.Da znam svi imamo problema s roditeljima,jer su u klimaksu i prolaze kroz promjene i ne nose se najbolje sa svojim godinama,i situacija u državi je tako sjebana da svi još uvijek ovisimo o njima i da svi nakon i što dobijemo svoje obitelji i dalje ovisimo o njima.Ali jebemu miša,na neki način i oni ovise o nama.Mi obavljamo poslove koje oni ne mogu,nama se obrate kad im šta treba.Nije sve samo na nama.I mi smo dio tog kolektiva,te grupe.Ako se mi moramo držat pravila i poštovanja,trebaju i oni.Bez obzira što su stariji.Ako već smatraju da mi ne zaslužujuemo poštovanje,onda bar nek se vode onom da nam budu primjer.Ja trenutno svojoj djeci ne bi željela biti ovakav primjer.Nisam laka osoba,tvrdoglava sam,znam što želim,nije mi problem postavit se kao autoritet,ali dok god si korektan prema meni ja ću bit korektna prema tebi.Imam ogromno strpljenje,trenirala sam ga godinama.Prošla sam cijelu jednu bitku života.Ne mogu sad odjednom postat netko drugi,neko pokorno dijete.Kad su me naučili da se borim.Da kažem oprostite što sam onakva kakvom ste me stvorili.Pa jebemu kad pogledam druge ljude oko sebe.Da sama sebi se doimam luđakinjom.Kad vidim koliko djece dođe svaki vikend i kaže roditeljima treba mi 200 kn za van.Ja se ne sjećam jesam li ikad potrošila 200 kn na zabavu odjednom.Da kažem oprostite što se ned rogiram,kurvam,šta nisam poput druge djece.Jer čim ti kažeš da ruga djeca poštuju svoje roditelje u zabludi si...Rađe bi da moje dijete u svojoj kući kaže što misli i pita što ga zanima,nego da si vani upropasti život jer meni nije moglo reći.Što se to promjenilo u proteklih nekoliko godina.Ne vjerujem da sam preko noći postala taj monstrum kakvim me doživljavaš.Nisam drugačija nego ste me naučili,ali u vama se nešto pogrešno promjenilo.I nisam jedina koja to prolazi,znam da nisam,ali jebemu sol i papar,pa ja nisam bilo tko.Ja sam vaša kći.
I znam da nećete ovo pročitat ma nije ni bitno sada više.Možda spasim svijet,to sam sposobnija,nego da promjenim vaš pokvareni sklop u glavi,nego da spasim sebe.Vi ste me tako naučili.Vi ste me tako odgojili.Marina će uvijek svima uskoćit,uvijek svima bit na raspolaganju i u sred noći ako treba.I kad nekome pukne lampica opet će Marina bit kriva onda će to trpit kupit i jedan dan će popizdit i onda će opet bit njena krivica,jer ko je ona da popizdi.Ko je ona,da se uopće izjasni?Njeni snovi nisu bitni,bitna je samo vaša sebična briga i vaš sebičan pristup životu.Jer Marina je jednom skoro izgubila život,to bi se moglo opet dogodit.Samo mi i dalje nije jasno zašto ste me učili da preživim,ako čekate moj kraj.
Nikad ne propadamo sami,uvijek najdraže vućemo za sobom,na dno.Ako vam je stalo do drugih zaštiti ćete ih,ako nije povuć ćete ih sa sobom.

To nismo mi.To su neki drugi ljudi.Od bliskosti stranci postali.

Novi regionalni projekt na televiziji.Big Brother 2015.Što reći?Pogledala sam samo onu scenu kad voditelj na činjenicu da je 3 savršen broj iskesi svoju ružnu facu u kameru dovodeći u pitanje svoj integritet do te razine da se čovijek zapita:Čega se ovi upušija,ušmrka i kome je popušija da dobije ovaj posal?Toliko od mene na temu Big Brothera.Na svijetu ima lijepših i inspirativnijih stvari.
Ali danas očito nije dan za raspravu o lijepim stvarima.Danas je dan kada se zapitam gdje je granica ljubavi i mržnje.Što to treba bit u čovjeku da svom djetetu iz čista mira kaže iseli se.Što to mora bit u čovjeku da uopće poželi odbacit svoje dijete iz čista mira.Bože,ako ikad budem imala svoju djecu,ne dopusti mi da ikad izgovorim tu rečenicu.Rađe me odma uzmi gore ili pošalji dolje,ali ne dopusti mi da izgovorim tu rečenicu.Stvarno ne mogu to shvatit,ne znam jeli zbog činjenice da me to strašno boli ili čega.Ali toliko ljudi na ovom svijetu nema djecu,toliki su tužni jer ih nemaju.Toliko je ljudi nesretno i samo i živi u nadi za trenutak da će imati nekog.I onda se pojavi jedan koji kaže tako nešto.Da odgojio vas je,othranio vas je,spasio vam je život toliko puta,ali i ubio vas je,spreman vas je napustiti i prepustiti sebi.Spreman vas je upropastiti.Kako gledati na to.Što reći tom čovjeku.Ta osoba koju nazivate rodtieljem,ta osoba koja digne ruku,povisi ton kao da razgovara s 5-ogodišnjakom.Nisam protiv takvih metoda odgoja kad imate 2 godine,ali ipak ne kad imate 22.
Jednostavno zapitate se koja je svrha tog svog truda da vas odgoji,da vas nauči ispravnim stvarima,da vas moli da se borite,da živite,kad vas dovede u stanje da ubijete sebe ili njega,samo da ne trpite više tu bol.Kako da povjerujete da vas još uvijek voli,onako kako vi volite njega.
Ništa na svijetu nije bolnije od riječi.Pazite kako ih koristite.
Znam da nisam od onih koji pate od toga što će im tko reći,ali to nije bilo tko.To su vaši roditelji.Boli vas činjenica da upropaštavaju sebe,a nedaju vam da im pomognete.Boli vas činjenica da vas odbacuju onda kad ste im potrebni,boli vas činjenica da su vam spremni zabit nož u srce i okrenuti ga triput.Zbog čega?Zbog dvog zadovoljstva?Kako to ikom može donijeti zadovoljstvo?Kako tako nešto može donijeti išta dobro?
Nitko vaš ne može ubiti kao oni do kojih vam je najviše stalo.Da je njima stalo i upola toliko,vjerujte mi da vas ne bi ni pokušali ubit na najbolniji način.Emocionalno.
Takve stvari ne možete nikom reći i kad kažete svi vam se čude,misle da izmišljate.Misle da dramatizirate previše,da vide sve što vidite vi,sablažnjavali bi se,govorili kako je strašno,ali opet sve to gledali sa strane,objektivno.Nitko se ne bi zamislio u vašoj situaciji,nitko ne bi pomislio da se postavi u iste cipele i pogleda sa istog stajališta.

Noćas zvijezde padat će,jedna od njih naša je

subota , 05.09.2015.

Sjedim i piljim u ekran već neko vrijeme.Toliko toga mi ruje po glavi,toliko misli prolazi,a ni jednu ne mogu napisati.Opet pričam s djevojkom s kraja svijeta,pokušavam shvatiti taj odnos,opet,iznova,pokušavam sebi odgovoriti na pitanja.Još jedna šansa,ma zašto ne,dala sam je svima,zašto ne i njoj.Ipak,vratila me u život na neki način.Zna ona da ja ne zaboravljam,ni loše ni dobro.Kaže da je spremna suočit se.Ja sam spremna pokušati.Pitanje je koliko je njoj stalo.Kiša je padala cijelo jutro,probudila sam se u zagljaju deke,snovi su bili divni,prepuni stvarno nestvarnog.Kao kad gledate filmove i slinite nad scenama.
I dalje tražim odgovore i dalje analiziram i dalje razmišljam i promišljam.O djevojci s kraja svijeta, o najboljoj,o srodnoj duši,o anđelu čuvaru,o dječaku zaljubljenom u valove.Toliko volim taj citat,toliko me drži danima,tjednima.Osjećam se kao ta oluja,osjećam da me sinoć kiša oslobodila,smirila.Jutros me je pas stalno zvao vani,da sjedim na kiši.Ne znam je li odjednom zavolio kišu ili je samo htio da se ja osjećam dobro.
Osjećam neku buru emocija,istovremeno sam mirna i u meni se vode ratovi.Između srca i uma,između podsvijesti i razuma.
Tako želim da zna da sam sve ono ćemu se divi,a opet rađe biram čekati sudbinu.Smatram da je nepravedno samo tek tako iznijeti činjenice čovjeku pred lice ekrana.Ili možda samo previše volim igru.Možda je malo i moj strah od činjenice da se on ne prepadne.U svakom slučaju biram čekanje,naspram djelovanja.Znam da krećemo u smjeru onog drugog i da ćemo se sresti prije ili poslije.Bar na trenutak.Uzet ću si malo sna za odmak od misli,možda zaključci dođu sami.
Sanjala sam tako uvrnuti san,prepun nepoznatih ljudi i skroz čudnom kućom.Sjela sam na terasu s bakom.Opet smo nas dvi sanjarile o budućnosti.Nebo nad nama je bilo prepuno zvijezda,a s naše lijeve strane tamo iza brdovitih vrhova sijevale su munje.Onako tiho,bljeskovito,kao s granice gledaš kaos i mir.
Imala sam jednu misao u snu,sad je se ne mogu sjetiti.Ne mogu se sjetiti ni na koga se odnosila.
Sanjam i sad dok sam budna,sanjam konačno dovršen okoliš ovog komadića raja,sanjam trenutak kada ću tu doći samo da se opustim i ništa više.
Svakakve pjesme mi prolaze kroz glavu,a ja mislim samo na jedno.Voljela bi da si tu,tko god da jesi.
Srce treba utjehu.Toliko sam postova napisala,toliko postova o svemu što me muči,a sad bi tako opet pisala o njemu i samo njemu.Pisala bi tebi i samo tebi.Znam da ti pišeš meni iako nesvjestan toga.Pišeš svom vidu približnog savršenstva,iako znaš da se ja u tome pronalazim i da možda i jesam sve to,ne ideš za tim.Ne onako kao ja.I znam da sam jedna od tisuću i da me nečeš prepoznati kad me sretneš.Ali imam neki instinkt da se sve ovo nije tek puka slučajnost.Imam osjećaj da je ipak više od slučajnog.Možda nije suđeno sada,sutra,za godinu dana,pet,ali naći će svoj trenutak u nekom drugom vremenu.I pitat ćemo se,znam,gdje smo bili svo ovo vrijeme.Zašto se prije nismo sreli.Zašto prije nismo razgovarali.Vjeruj mi da se dogodilo sve prije,ne bi se ni poznavali.Nismo bili ni približno slični,ni približno kompatibilni,kao što smo sad i nećemo biti kasnije ni blizu ovoga što smo sad.Dvoje stranaca koji sanjaju isti san.Zahvalni samo na činjenici da znamo da postoji onaj drugi,tamo negdje,daleko od očiju,daleko od srca,a opet tako povezani nevidljivom silom.Tako spojeni,snovima,pjesmama,zvijezdama,mjestima,riječima,srcima.Znam da si se naradio ovih dana,stoga lijepo sanjaj.Pusti besane noći,bit će još vremena za njih.Bit će još zalazaka,bit će još izlazaka.Bit će još tišine.Bit će još zvjezdanih neba i valova,bit će i oluja.Preživjet ćeš ti brodolome,preživjet ću ih i ja.Možda jednom uplovimo negdje u istu luku.Možda se sretnemo negdje uz put.Nadam se da ćemo se prepoznati.Samo obećaj mi da ćeš uvijek ostati to što jesi.Dječak zaljubljen u valove,spreman na oluje,obećaj mi da nećeš odustati,da nećeš posustati.Obećaj mi da ćeš biti heroj u mojim oćima.

Nauči plesati na kiši

petak , 04.09.2015.

Život nije čekati da oluje prođu,nego naučiti plesati na kiši.Čekala sam da počne padat kiša.Svi znaju koliko volim kišu,ostala sam nekoliko trenutaka nek me topi,taman da me rashladi pa sam ušla u kuću.Da sam sama ostala bih kisnuti,al tu su svi pa bi redom krenili mitovi o prehladama i svim opasnim pošastima današnjeg doba,a i umorna sam pomalo.Samo sam htjela dočekati kišu.Ona je moje vrijeme.Ona meni daje nadu da će se svemir malo prilagoditi meni,ovaj put.Bar na kratko.
Softveri su me opet počeli zezat i već pomalo gubim živce....Nemam pojma...Neću se danas time zamarat.
Na kraju dana kad me pitaš gdje sam sad,reći ću ti s njim u svojim mislima....Da znam trebala bi ti pustiti,ali kad vas nešto toliko opčinjava,jednostavno ne možete pustiti.Kad vas nešto istovremeno fascinira i iživcra.Ne možete pustiti...Znam da ne vjerujem na ljubav na prvi pogled,pa ni na drugi.Znam da ga sretnem da nebi riječ izustila,da bi samo produžila ulicom.Znam da se stvori ispred mene i predstavi se ne bi vjerovala,tražila bi osobnu kao dokaz.Znam da je mala vjerojatnost za sve to....Ali ipak ne mogu se oteti dojmu.Prijateljica mi kaže da ona ne vjeruje u čarolije i da je sve splet slučajnosti.Kako je moguće da je toliko slučajnih slučajnosti iz dana u dan sve više.Kako objasniti povezanost s nekim tko je realno negdje drugdje,na nekom drugom mjestu i ne zna da postojiš,zapravo zna,samo ne ide za tim.Netko toliko suprotno sličan,nesavršeno savršen.Možda je to stvar nostalgičkarskih duša.Možda je stvar svjetonadzora,možda je stvar iskustva.Ali čemu više analizirati,čemu više tražiti odgovore...Čemu se nadati kad sve to,neće doći prije,samo zato jer smo mi nestrpljivi.Oprostite na melankoliji,ali pada kiša i svi trebamo zagrljaj.Nije da ćemo se prepustit bilo kome i bilo gdje,gotovo svi ćemo zagrlit dekice i sklupčat se u neki kut.I razmišljat o tom zagrljaju.Dođu tako ti trenutci,kad nam zafali pažnje.Kad je dobijemo imamo se potrebu branit od nje.Bunt,bjeg,igra mačke i miša.Suprostavljanje.Tango na kiši.
More je popodne bilo predivno toplo,a u mojim mislima bio je samo dječak zaljubljen u valove,spremala se oluja.Ja sam je čekala,da me oslobodi,da me oživi.Munje su sjevale,nakon svake nebo bi postalo neobično narančasto.Hladna kiša ježila je ruke,hladila kožu.Ona boho suknja je plesala s vjetrom.Ujutro će sve izgledati bistrije.Kao oči poslije suza.Noćas vjerujem da će biti divna noć,noć zaključaka,noć kada će sve dobiti svoj smisao.
Imam neki predosjećaj,a predosjećaji me rijetko varaju.

A little bit of perfection

Sunce hvala ti što si izašlo za mene,sunce obećajem misli su mi pozitivne.
Kako teško jutro,neki oblaci su se nadvili nad ovi mali raj,neki teški pritisak na mozak u zraku.I dalje me drži ona teška pozitiva od jučer.Svakom riječi sve više vjerujem u sretne krajeve.Neću post nazvati male stvari.Svi znamo da male stvari znače mnogo.O tome je već toliko toga rečeno.Neću pričat ni o projektu koji mi je predavač izmjenio tako da sam opet na početku.Neću pričat ni o nervozi koja me pere jer opet sam tu među ljudima koji znaju kako me sjebat momentalno.Neću ni o ovom lajavom klupku dlake teškom 5 kila,koji čin zine digne pola susjedstva iz kreveta,onako tipično domaće da mu svi opsuju majku za dobro jutro.
Danas bi pričala o lijepim stvarima.Što je ljepše od savršenstva?!
Savršenstvo je stvar subjektivnog ukusa.Što je savršeno meni,nije nužno tebi.Uvijek sam se smijala i još uvijek se smijem onom pitanju kakve dečke voliš?Kakav odgovor dati na ovo pitanje?Volim da imaju plave oči,slaba san na to,odlipin odma,ali opet nije presudno.To je samo jedna od niza vizalnih činjenica koje me eto privuku.Da su pametni!.Znati koliko je pametan mogu tek nakon što ga upoznam,provedem s njim nekoliko sati,dana,da skužim jeli pametan na istoj valnoj duljini.Ubildan,lijep,sportaš,umjetnik.Ma stvarno kako dati adekvatan odgovor na pitanje kakve dečke voliš/kakve cure voliš?
Smiješno je,neću reći površno.Ali ako si postavimo kriterije gledat ćemo ih po sebi.Ja želim biti uspješna,ja sam umjetnica,ja san tvrdoglava,ja sam ponosna,ja san sve što će te iznervirat i oduševit istovremeno.Sve što će te natjerat da razmišljaš i da ne razmišljaš istovremeno.Logično je da ću tražit nešto približno slično u tebi.Da ću tražit dodirne točke.Zajedničke interese.Suprotnosti kratko opstaju.Mislim krajnje suprotnosti.Ne možeš ti trajati s nekim tko sluša cajke,a ti slušaš rock.Ne možeš ti držati do sitnica,a druga osoba ne.Ovakve stvari traju do trenutka zajedničkog suživota.Onda sve propadne...Ti voliš ljeto,ja volim zimu.Ti češ slušat svoju seljačku muziku i ispirat mi mozak,do besvjesti,a ja kad upalim svoje i krene solo na gitari ti češ biti na rubu suicida.To je mučenje.Ja ću čitati knjigu ti smatraš da su knjige gubljenje vremena.Ja sam umjetnica,a ti misliš kako je konobarenje siguran posao...I tako u nedogled.A vjerujte mi da je nemoguće gledati u oba nedogleda istovremeno ljudskim okom.Tko zna o perspektivi,zna i taj podatak.
Savršenstvo nećemo dostići,ono je apstraktno,ali ideja istog služi nam da bismo imali ćemu težiti.Da ne posustanemo,da ne odustanemo i da dođemo najbliže tome što želimo.To je kao neka vrsta putokaza.
Težnja ka punini savršenstva.U filozofiji sv.Augustina puninom savršenstva smatramo božansko.
Ja bi to ipak malo primjenila na nama ljudima.Boga ćemo srest kad tad,bar tako vjerujemo,ali to je u nekom drugom životu,to je nakon ovog vremena.Živimo u sadašnjosti.I savršenstva su nam ovozemljska,savršenstva su nam nada.Ne u nešto što ne možemo pojmiti,nešto što ne možemo vizualizirati.Svi mi tražimo svoj spas u čovjeku prvo,pa tek onda u onom nadnaravnom.
Danas bi stvarno malo odmorila misli,onako kako pokušavam svaki dan bar 15 minuta dnevno.Odmaramo misli kad razmišljamo o stvarima koje nas usrećuju.Onaj mali svijet za koji samo vi znate.Onaj mali stan prepun vaše osobnosti,onaj veliki grad u kojem se vidite,onaj kauč,ona kiša,onaj čovjek.
Zadnji dani su prepuni pozitivnih vijesti,svi mi javljaju da im je krenulo,da im se ispunio neki san,svi javljaju o svojoj sreći.Sretna sam i ja zbog njih ispunio se i moj poneki san.Pored toliko tužnih vijesti na ovom svijetu,toliko tragedija zadnjih dana,toliko tužnih priča s kojima se mogu poistovjetiti,ja biram ove sretne.Ove tužne ne mogu spasiti,mogu jedino suosjećati,ali ni to im neće pomoći.Ali mogu zato biti sretna zbog ovih što su sretni,mogu sanjati i vjerovati da ću jednog dana moći nešto promjeniti."Nisam rođen da budem heroj,o ne ne"Ako su se njihovi snovi ispunili,ispunit će se i moji.Bar dio njih.Već je krenulo prekjučer.Nešto se pomaklo,neočekivano i predivno.Nadam se da će imat svoj nastavak.
Ne trebamo savršeno,trebamo nešto dovoljno blisko tome.Trebamo nešto da nas oduševi i iznervira istovremeno i da smo to isto spremni prihvatiti i otrpiti sa osmjehom.

Provaj

četvrtak , 03.09.2015.

Danas osjećam nadnaravnu sreću.Preveliku koncentraciju pozitivnih emocija.Preveliku ljubav prema životu i svemu što me okružuje.Imam neodoljivu želju da pjevam,da se prepustim svim potencijalnim opasnostima.Imam neko ludu navalu adrenalina.
U Splitu je vruće,a vrućina me tjera na spavanje,oći su mi na pola koplja,ali srce lupa kao bubanj i cijeli dan se smijem bez razoga.Ne brinite se,nisu to znakovi predinfarktnog stanja.Dobro sam,nikad bolje.Danas mi se sviđa kako mi odjeća pristaje,iako se pod ovim suncem znojim nenormalno.Danas mi se sviđa kako mi kosa izgleda iako je cila neukrotiva i svaka dlaka svoju politiku vodi.Danas kroz moje oći svijet izgleda predivno.Danas mi ne smeta ništa,danas me ne brine ništa.Danas sve ima svoj smisao.Blesavo.Dječje naivno.Danas me sve manje živcira,danas me sve manje umara.Nisam popila normabel,tako da ta isprika ne prolazi.Čeka me 5 sati duga vožnja trajektom.Čak ni to mi ne predstavlja problem unatoć glavobolji.Razlog?Ne znam!Previše je lijep osjećaj,da bih ga analizirala.Previše lijep,previše nestvaran,da bi mu tražila razlog.Vrijeme je za prepuštanje.Tko zna kad će se opet dogoditi.Treba ga zgrabiti i pustiti da traje.Da traje i potraje,a onda ga se samo nostalgično prisječati,s ovim istim osmjehom na licu.Spontanim i iskrenim.Preporučila bi svima da pokušaju prepustit se ovom stanju kad ih zatekne,bez razmišljanja.Uzmite si to kao stanje uma,nirvanu ili fjaku.Dajte si da bivate u tome.Prepustite se.Poslušajte nekad ovog ludastog hedonista u vama,ne isplati se stalno živjeti u obvezi i onome što moramo,ne isplati se živjeti na tuđim snovima.Prije svega trebali bismo sami sebi biti svoj centar i epicentar.Prilikom vrtnje da i sateliti imaju koristi od nas i mi od njih.Prilikom potresa da prodrmamo svima tlo pod nogama.Da se probude,da se trgnu,da se spase.Ako mi eksplodiramo sreću,nek i njih protrese.
Provaj,usudi se.Usudi se istupiti,usudi se ludovati,usudi se biti sve što poželiš.Nije bitno koliko će ljudi sada zbog toga patiti,važo je da ti ne patiš cijeli život.Ljudi će preživjeti,ali nema goreg osjećaja kad sebe pretvoriš u prah da usrećiš druge.Nema ništa gore od činjenice da ćeš svima zamjerati,a najviše sebi.Ne ispalti se.Bolje da ti zamjeraju drugi,jednom će zaboraviti.Ali ti nećeš.Sebi nećeš oprostiti.Glupost.Svoju glupost.Svoju pogrešku života.Živi svaki dan kao da ti je zadnji,za pola sata te možda neće biti.Shit happens,možemo izaći na ulicu sada za 5 minuta i na glavu nam padne matun.A mi smo izašli jer smo odabrali dosadnu kavu s nekim tko nam nije najdraži na svijetu umjesto gledanja filma s najdražom osobom na svijetu.Prepustite se sitnim užicima.Nitko vam to neće zamjeriti osim vas samih.Ja sam sretna i namjeravam ostati takva do kraja dana.Idem se ugušit u vrećici čipsa većoj nego što trenutno sam u stanju pojest.Idem se overdozat glazbom i prepustit se drugoj realnosti.Nek sreća još malo naraste,sutra će je možda zamjeniti nešto teže.
Nasmijati moglo bi me

Mislim da zaslužuješ da netko za promjenu piše Tebi.Version II.

Posve osobno.Ti i ne znaš tko zbog tebe diše.Ne znaš koliko svojim postojanjem mijenjaš ovaj svijet na bolje.Ti tjedno svojim riječima spasiš nekoliko života.Svojim riječima nadahneš svaki put iznova stotine,tisuće ljudi.Probudiš im nadu da se trebaju borit i gurat svoj film.Drugi put već pišem ovaj post.Onaj prvi je nestao bez traga.Najljepši tekst koji sam napisala,napisan s toliko pozitivne emocije.Objavila sam ga i nije se pojavio na blogu,nestao je iz skica,od njega imam samo naslov.Ne mogu se više tako izrazit,skinula sam si sve te divne misli upućene tebi s duše,prenila sam ih na papir.Pokušat ću opet,jer odlučila sam to napravit.Jednom sam riskirala,čisto iz želje da znaš da negdje ispod ovog neba postoji netko tko upija svaku tvoju riječ,da ga svaka tvoja riječ budi i tjera naprijed.Pišem ovo bez obveze,bez očekivanja.Pišem jer želim da netko piše Tebi onako kako ti svakog tjedna pišeš mnogima,da se osjete posebnima i jedninima u svemiru.Sad imam razlog više da sve ponovo napišem,znam da će se razlikovati od prošlog teksta i da neće bit toliko poetičan,sad sam pod dojmom emocije da sam bar na trenutak zaokupila tvoje vrijeme koje si odvojio da pročitaš moje riječi upućene tebi i da zahvališ na istima.Znam da ovo sve možda do tvojih će očiju doći možda mjesecima kasnije ili godinama kasnije,a možda dođe i puno prije nego očekujem,nije ni važno.Ja ne vjerujem u sreću ona je trenutna emocija.Sudbini sam sklonija jer sudbina je apstraktna sila izvan našeg dosega.Znam da ovo sve ima neku višu svrhu,da nema ja svoje misli ne bi pronalazila u tvojim rečenicama,ne na ovaj način.U mojoj podsvjesti stajala bi misao na nekog drugog.Jednom sam ti napisala: HVALA TI ŠTO SAMNOM NEGDJE DIŠEŠ ISPOD ISTOG NEBA.I potpisat ću svaku riječ te Vannine pjesme da opiše svoj osjećaj namjenjen Tebi i samo tebi.Jer za mene zaista dovoljno je.Ostalo ću prepustit sudbini.Znam da ona uvijek napravi onako kako treba biti.Moram i ja tebi zahvaliti na mnogočemu.Hvala ti što imaš tako divno srce i lijepu dušu,da nemaš ne bi pisao kako pišeš,hvala ti što si umjetnik.Hvala ti što si me podsjetio da moram slijediti svoje snove i da je to jedini ispravan put samo za mene.Hvala ti što me svaki put ostaviš bez teksta,što me svakim svojim tekstom dovedeš u bestežinsko stanje,ponekad mi to zaista treba.Hvala ti što pišem,jer nikad se nisam smatrala piscem i nikad nisam željela dijeliti dušu s ljudima na ovaj način.Mnogo ti dugujem,iako znam da me nećeš tražiti zauzvrat,ja ti ipak moram dati nešto.Radi sebe.Makar samo jedan post,makar samo zahvalu,makar samo hrpu nespretnih riječi.Riječi koje ćeš pročitati u nekom drugom vremenu.I znam da svoj trenutak ćemo dobit jednom na istom mjestu.Ne brini se,nisam lovac,trčanje mi je ispod časti ipak sam dama.Ali znam neke stvari koje ne mogu objasnit svijetu i znam da trenutak koji trebamo i želimo doć će uskoro.
Jutro je vruće i pokušavam se prisjetit lijepih misli iz prethodnog posta i ne mogu,um mi je prazan,samo mislim na onu rečenicu koja mi je jučer u ponoć obasjala dan.Znam da negdje ispod ta 4 blizanca kuca divno srce i prebiva divna duša.Da u toj lijepoj glavi boravi inteligentan um,sve ostalo je jackpot.Predobro poznajem besane noći i playliste na repeat da bi sve ovo zadržala samo za sebe.Predobro poznajem osjećaj tišine dok ti mozak stvara bajku u glavi,dok um proizvodi svoje savršenstvo koje je sve samo ne savršeno.Tvoje je i zato je posebno.Hvala ti što si baš TI moje nadahnuće.Hvala ti što si to postao onda kad više nisam željela savršeno,jer savršeno me iznevjerilo u mom vlastitom svijetu.Nisam osoba koja ljudima govori što misli,rađe mišljenje zadržim za sebe,osim ako mi nije zaista stalo ili ne mislim da ima svrhu da išta kažem,ali ti zaslužuješ da ti netko kaže da u tebi vidi sve ono što ti vidiš o drugima.Da si nekom poseban,onako kako je netko poseban tebi.Iako samo u iluziji,zaslužuješ da si nekom dovoljno važan da ti to kaže makar sve i ostalo na samo tome,što vjerojatno i hoće (never say never,because never will catch you).Zaslužuješ svaku ovu riječ i puno više od samo riječi,ne samo od mene,nego od svakoga do koga si dopro svojim mislima,riječima,pjesmama,slikama.Zadužio si ovo društvo svojom nesebičnošću da podijeliš sebe sa svijetom.Znam da si nesvjestan svog utjecaja na sve te duše.Znam da si nesvjestan nade koju im daješ.Znam da nisi svjestan veličine svoga djelovanja.Znam da samo živiš svoj život i govoriš što misliš.Vidim crtu narciosidnosti u tvom nastupu ponekad,ali ipak vidim i veliku dozu nesebičnosti negdje ispod površine.Možda idealiziram,ali za mene si puno više od pisca,za mene si netko tko je probudio moj uspavani svijet.Netko tko me podsjetio da se treba sanjati,da bi snovi postali stvarnost.I zaslužuješ da netko piše Tebi.Samo tebi.U ovom malom djelu svemira koji imam,koji još nisi posjetio,a znam da želiš.Strpljene je divna osobina,nauči te da vrijeme nije faktor kojim se moraš voditi,ionako prolazi.Ne brini se,doć će taj zalazak sunca,doć će i to najzvjezdanije nebo iznad tvoje glave,uskoro.Kad ti bude najpotrebnije,kad se najmanje nadaš.Kad ne planiraš.Uskoro.

Twisted day

Dan je bio šareni vrtuljak dobrih i loših momenata.Od činjenice da san izasla jutros na kavu s najboljom,da mi je Marta rekla da ide u švabiju,do činjenice da san kljuć od kuće ostavila na polici u wc-u i zaboravila ga ponit kad sam izašla iz kuće.Čekala san uru vrimena ispred vrata,dok je pas cvilija s druge strane,jer me nije moga izljubit.
Odvela san prijatelja na večeru koju sam mu obečala prije točno godinu dana,kad mi je pomoga s završnim ispitom, u isto vrijeme mi je rodica završila na hitnoj,pa je mater tribala ići s njom.Na kraju nam se ipak uspila pridružit na večeri.
Blog mi nije objavio najljepši post koji sam do sad napisala,meni najdraži,onaj posvečen njemu.Mom nestvarnom nadahnuću.Ali zato u sred večere stigla mi je poruka,od njega.U kojoj piše:"hvala ti na ovim riječima".Nisam se nadala nikakvom odgovoru.Prijatelji su se kladili u tjedan,dva da će stići poruka,ja san dala rok do Nove godine,čisto eto iako sam si rekla da sigurno neće odgovorit.Rekla sam pit ću za taj osjećaj pripadnosti masi.Od milijuna poruka,koje primi,zašto bi odgovorio na moju.Čini se da ipak neću.Pit ću iz nekih drugih razloga.
Koliko čudno mora biti da isti dan kad napišen post posvečen njemu,taj post se izbriše i dobijem zahvalu?Život je čudan.Osjećam se ko školarka,kad primi poruku,a nije ni blizu toga svega.Ajme odgovorija je,zapravo zahvalio je na mojim riječima upučenim njemu.
Današnji tekst,opet iznova bacio me na koljena,toliko blizu mojim mislima,da postaje bolesno jezivo.
Vrime je za ić leć...Sutra se nadam da će nestali post ipak biti negdje na zidu,da će se negdje ipak pojaviti....Nije bitno da dođe do njegovih očiju,ali ja bi ga voljela bar još jednom pogledati.Pogledati u ime svih tih lijepih misli i sjećanja na taj mali dio svemira,samo nama bitan,samo nama srcu prirastao,daleko od svega ispod kristalnog neba.
S najljepšim zalascima sunca dok sve tone u san,onako polako uz šaptanje vjetra i šuškanje mora.Slušajući uspavanku borova.Uvrnut dan,sa tako dobrim završetkom.

Čarobno jutro

srijeda , 02.09.2015.

Sinoć sam do 1 sat ujutro vodila zanimljiv razgovor.S jedne strane pozitivan,s druge uznemirijuć.Pozitivan jer ako se ikad odlučim otvorit svoj studio imam investitora.Investitora koji traži 20% sljedećih 5 godina poslovanja.Ali rekao mi je jednu stvar koja me malo zbunila.Sigurna sam da nije mislija ništa loše i sama sam donekle svjesan toga,ali da začudilo me.Kaže on meni tvoja obitelj ti neće pomoć oko toga.Onda se zapitam zašto su uopće ulagali u moje obrazovanje.Mislim znam da razlog nije njihova želja da se time ne bavim,nego njihov strah od mojih snova.Znam da su za mene isplanirali drugu sudbinu,ali ipak puno toga se promjenilo u međuvremenu ipak sam nešto uspjela dokazat,njima.Brine me malo činjenica da je baka najrealnija u svemu tome.Da jedina vjeruje u mene ili se bar dobro pretvara,ali mislim da ipak vjeruje,jer sama je stekla sve što ima iako nikad nije bila zdrava.Sačuvala je sve što imamo.Samo svojim inatom i borbom.Drugi razlog kojeg sam svjesna je njihova trenutna nemogučnost da mi pruže to što želim i nisu od onih ljudi koji mogu gledat previše unaprijed,za razliku od mene,sanjara,vizionara.Dreamera kako bi Lennon rekao.
Da razmislit ću dobro o toj ponudi,nakon treće godine.Iako trenutno mi se sve čini kao bolja opcija od vlastitog biznisa.We will see.
Otišla sam s najboljom na kavu.Nisam je vidila preko mjesec dana.Pokazala sam joj svoje nadahnuće,navukla se ko drogaš na dop.Znam imam istančane poglede na muška obličja kako bi rekla ona naša pjevačica.Jutro je bilo divno,toliko inspirativno,toliko pozitivno unatoč svemu.Otišla sam mojoj Marti odnjeti novce,koje sam joj dugovala.Kaže ide u švabiju,djeca će tamo imat bolju budučnost.Slažem se s njom.Nažalost.Najbolja,nadam se sprema ispite,ali nekako imam feeling da lista stranice koje sam joj danas pokazala,vjerojatno i čita ovo.Daj Bože da ne,da joj je ipak nos u knjizi.Doznala sam misterij mog svemira,nadahnuće ima 7 godina više od mene.Moj najdraži glumac bia je u pravu,iako izgubija je okladu.U to ime za Novu godinu nazdravljamo.
Razgovarala sam s majčicom o planovima za budučnost.Nekako šuti....Mislim da joj se ne sviđa što čuje,ali opet s druge strane i ne govori ništa protiv tih istih planova.Volila bi da izrazi svoje mišljenje iako se možda ne slaže.Ali treba i nju razumit,previše toga joj je na pameti.Vidit ćemo.Nekako volim mislit pozitivno i želim vjerovat da će se stvari nekako riješit na najbolji mogući način baš onda kad to bude potrebno.Ne mogu ne razmišljat,samo ne želim ići ni predaleko.Imam neki svoj san,prerealan da bi bio samo puka iluzija.Predugo me drži da bi bio hir.Ovo čarobno jutro iako vruće i prepuno pitanja,dalo mi je prostora za razmišljanje.Dalo mi je uvida u sve strane i dobre i loše,svega što želim,svega što sanjam.Ne vjerujem u sreću,to je samo trenutna emocija.Sudbina je stanje i stoga je puno podobnija vjeri.Mojim dragim studentima koji se spremaju za ispitne rokove i sebi samoj zaista želim uspješno polaganje.We can do it.Nitko ne može umjesto nas.
Čak i najbolja više ne priča o odlasku nego o učenju.Papir je svetinja!!!Sve podnosi!!!

Fools have a habit of believing that everything written by a famous author is admirable. For my part I read only to please myself and like only what suits my taste.Voltaire

utorak , 01.09.2015.

Konacno malo civilizacije.Bar na nekoliko dana.Sinoc sam bila na peristilu,prijatelj mi je glumio rimskog senatora na Dioklecijanovim danima.Išla san mu čestitati na genijalnom nastupu,išla sam jer dugo ga nisam vidila i stvarno mi je nedostajao.Obećala sam mu buket ruža za prvu premijeru na daskama HNK-sva sreća pa u ovoj našoj državici sve ide sporo,pa dok se ta premjera dogodi ja ću taman skupit.Ma šalim se malo,nećeš mi zamjerit,znaš koliko te volim.Momak je genijalan.Upravo sam vodila najsmješniji razgovor na svijetu.Ako išta volim na ovom svijetu su argumentirane rasprve.Ali ovo nije bilo ni blizu.
Falili su mi ovi moji dragi ljudi,nekima sam se veselila više ili manje,ali svih sam ih jedva čekala vidit.Saslušat sve ono što mi u protekli mjesec nisu mogli ispričati.Sve što ih muči i sve što ih veseli.Danas su bile konzultacije za završni.Svijet je predivno mjesto,a ljudi su predivna stvorenja.Na ovom svijetu nema ništa divnije od podrške ljudi do kojih ti je stalo i vjere u sebe i svoje sposobnosti.Nema ništa divnije od ljudi koji ti svaki put kažu da tvoj trud vrijedi i će se isplatiti.Sinoć sam u kafiću dobila kolu na kojoj je pisalo Frajerica,isprva mi je bilo smješno puka slučajnost ili simpatičan pokušaj konobara.Došla sam kući oko ponoći upalila televiziju i na prvom se vrtio film francuske produkcije s istim naslovom "Frajerica".Isprva san mislila okrenuti program,ali sjetila sam se cole i ostavila.Film je govorio o mladoj daktilografkinji.Priča o tome kako se nečiji trud i upornost na kraju isplate.Kako se nečija nesebična ljubav prema drugome isplati.Kako lijepe geste tope ledena srca.Sve to podsjetilo me kako ništa nije uzalud.Danas sam se prisjetila koliko funkcioniram u dizajnerskom trokutu sa svojim kolegama iako svatko od nas drugačije razmišlja.Ljepota zaista jest u različitosti.Glupo je razmišljati da smo bolji ili gori od drugih,belsavo se uopće pokušati usporediti,bilo da se pokušavamo istaknuti ili strpati u isti koš.Da bismo mogli vidjeti dalje od sebe i svoga ega,treba biti spreman prihvatiti širinu pogleda.To vam je kao da gledate otovreno more.Vidite samo dio na obzoru,ali znate da je slika puno šira,puno veća od onoga što se reflektira u vašim očima.Trebate biti u stanju okrenuti glavu lijevo i desno,sagledat panoramu.Kad vidite širinu,ne koncentrirate se samo na točku gledišta.Svijet je nedogled.Oni koji poznaju perspektive jako dobro znaju svrhu nedogleda.Sve na ovom svijetu ima svoj razlog pa i ljudsko razmišljanje.Glupo je propitivati tuđe zaključke,ako se nisi postavio u njegove cipele.Ali ipak ako ih već donosiš,bilo bi dobro da imaš razlog za to.Svako ZAŠTO? ima svoje ZATO!Mnogi divni i veliki umovi za svoje vrijeme su bili luđaci,dala bih se okladit,zapravo ne moram se kladit,napisana je knjiga o tome.Kako su za svoje vrijeme ljudi poput velikih umjetnika,velikih začetnika ideologija i religija,velikih psihologa,sociologa i mislioca,velikih osobenjaka smatrani zapravo najobičnijim luđacima.Okarakteriziranih najvećim idiotima,kaznije prozvani vizionarima.Ljudima ispred svoga vremena.Jedan od mojih najdražih je Voltaire,inaće rođen na isti dan kao i ja.Čovjek koji je optimizam doveo do samog vrhunca.Tko god je čitao Candida zna o čemu pričam.Tko nije sada ću objasniti.Voltaire u Candidu opisuje najgore primjere životnih situacija,stravične prizore na rubu ljudske egzistencije,pitanja života i smrti kao nešto najbolje što mu se moglo dogoditi u tom trenutku.Candide je čak i za moj pojam malo ekstreman po načinu prihvačanja,ali otvara jako bitna pitanja.Prikazuje suštitnu životnog puta.Usponi,padovi,periodičnost,krug života,pojavljivanje i nestajanje.Candide svaku situaciju koliko god loša i naturalistički opisana karakteriza kao krajnje optimističnu i jedinu ispravnu u datom trenutku.Ne može svatko shvatiti takvo poimanje svijeta.Bol nas često puta zaslijepi.I od boli ne možemo vidjeti dalje.Njegova filozofija života u kontekstu toga djela ima potpuni smisao.Potkrijepio je to kroz knjigu nekoliko puta,gotovo svatko to može primjeniti na svom životnom putu,ako gleda dalje od trenutne situacije.Na kraju svi dođemo do trenutka neizmjerne sreće.Završetci su sretni,ako nisi sretni,onda nije gotovo.Nakon kiše dolazi sunce,uvijek.Ako nije sretan,onda nije kraj,negdje ima svoj nastavak.Možda ne sada,možda godinama kasnije,a možda i prije nego se nadamo.