Marketing
A little bit of perfection
Sunce hvala ti što si izašlo za mene,sunce obećajem misli su mi pozitivne.
Kako teško jutro,neki oblaci su se nadvili nad ovi mali raj,neki teški pritisak na mozak u zraku.I dalje me drži ona teška pozitiva od jučer.Svakom riječi sve više vjerujem u sretne krajeve.Neću post nazvati male stvari.Svi znamo da male stvari znače mnogo.O tome je već toliko toga rečeno.Neću pričat ni o projektu koji mi je predavač izmjenio tako da sam opet na početku.Neću pričat ni o nervozi koja me pere jer opet sam tu među ljudima koji znaju kako me sjebat momentalno.Neću ni o ovom lajavom klupku dlake teškom 5 kila,koji čin zine digne pola susjedstva iz kreveta,onako tipično domaće da mu svi opsuju majku za dobro jutro.
Danas bi pričala o lijepim stvarima.Što je ljepše od savršenstva?!
Savršenstvo je stvar subjektivnog ukusa.Što je savršeno meni,nije nužno tebi.Uvijek sam se smijala i još uvijek se smijem onom pitanju kakve dečke voliš?Kakav odgovor dati na ovo pitanje?Volim da imaju plave oči,slaba san na to,odlipin odma,ali opet nije presudno.To je samo jedna od niza vizalnih činjenica koje me eto privuku.Da su pametni!.Znati koliko je pametan mogu tek nakon što ga upoznam,provedem s njim nekoliko sati,dana,da skužim jeli pametan na istoj valnoj duljini.Ubildan,lijep,sportaš,umjetnik.Ma stvarno kako dati adekvatan odgovor na pitanje kakve dečke voliš/kakve cure voliš?
Smiješno je,neću reći površno.Ali ako si postavimo kriterije gledat ćemo ih po sebi.Ja želim biti uspješna,ja sam umjetnica,ja san tvrdoglava,ja sam ponosna,ja san sve što će te iznervirat i oduševit istovremeno.Sve što će te natjerat da razmišljaš i da ne razmišljaš istovremeno.Logično je da ću tražit nešto približno slično u tebi.Da ću tražit dodirne točke.Zajedničke interese.Suprotnosti kratko opstaju.Mislim krajnje suprotnosti.Ne možeš ti trajati s nekim tko sluša cajke,a ti slušaš rock.Ne možeš ti držati do sitnica,a druga osoba ne.Ovakve stvari traju do trenutka zajedničkog suživota.Onda sve propadne...Ti voliš ljeto,ja volim zimu.Ti češ slušat svoju seljačku muziku i ispirat mi mozak,do besvjesti,a ja kad upalim svoje i krene solo na gitari ti češ biti na rubu suicida.To je mučenje.Ja ću čitati knjigu ti smatraš da su knjige gubljenje vremena.Ja sam umjetnica,a ti misliš kako je konobarenje siguran posao...I tako u nedogled.A vjerujte mi da je nemoguće gledati u oba nedogleda istovremeno ljudskim okom.Tko zna o perspektivi,zna i taj podatak.
Savršenstvo nećemo dostići,ono je apstraktno,ali ideja istog služi nam da bismo imali ćemu težiti.Da ne posustanemo,da ne odustanemo i da dođemo najbliže tome što želimo.To je kao neka vrsta putokaza.
Težnja ka punini savršenstva.U filozofiji sv.Augustina puninom savršenstva smatramo božansko.
Ja bi to ipak malo primjenila na nama ljudima.Boga ćemo srest kad tad,bar tako vjerujemo,ali to je u nekom drugom životu,to je nakon ovog vremena.Živimo u sadašnjosti.I savršenstva su nam ovozemljska,savršenstva su nam nada.Ne u nešto što ne možemo pojmiti,nešto što ne možemo vizualizirati.Svi mi tražimo svoj spas u čovjeku prvo,pa tek onda u onom nadnaravnom.
Danas bi stvarno malo odmorila misli,onako kako pokušavam svaki dan bar 15 minuta dnevno.Odmaramo misli kad razmišljamo o stvarima koje nas usrećuju.Onaj mali svijet za koji samo vi znate.Onaj mali stan prepun vaše osobnosti,onaj veliki grad u kojem se vidite,onaj kauč,ona kiša,onaj čovjek.
Zadnji dani su prepuni pozitivnih vijesti,svi mi javljaju da im je krenulo,da im se ispunio neki san,svi javljaju o svojoj sreći.Sretna sam i ja zbog njih ispunio se i moj poneki san.Pored toliko tužnih vijesti na ovom svijetu,toliko tragedija zadnjih dana,toliko tužnih priča s kojima se mogu poistovjetiti,ja biram ove sretne.Ove tužne ne mogu spasiti,mogu jedino suosjećati,ali ni to im neće pomoći.Ali mogu zato biti sretna zbog ovih što su sretni,mogu sanjati i vjerovati da ću jednog dana moći nešto promjeniti."Nisam rođen da budem heroj,o ne ne"Ako su se njihovi snovi ispunili,ispunit će se i moji.Bar dio njih.Već je krenulo prekjučer.Nešto se pomaklo,neočekivano i predivno.Nadam se da će imat svoj nastavak.
Ne trebamo savršeno,trebamo nešto dovoljno blisko tome.Trebamo nešto da nas oduševi i iznervira istovremeno i da smo to isto spremni prihvatiti i otrpiti sa osmjehom.
Post je objavljen 04.09.2015. u 10:56 sati.