Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/njenaperspektiva

Marketing

To nismo mi.To su neki drugi ljudi.Od bliskosti stranci postali.

Novi regionalni projekt na televiziji.Big Brother 2015.Što reći?Pogledala sam samo onu scenu kad voditelj na činjenicu da je 3 savršen broj iskesi svoju ružnu facu u kameru dovodeći u pitanje svoj integritet do te razine da se čovijek zapita:Čega se ovi upušija,ušmrka i kome je popušija da dobije ovaj posal?Toliko od mene na temu Big Brothera.Na svijetu ima lijepših i inspirativnijih stvari.
Ali danas očito nije dan za raspravu o lijepim stvarima.Danas je dan kada se zapitam gdje je granica ljubavi i mržnje.Što to treba bit u čovjeku da svom djetetu iz čista mira kaže iseli se.Što to mora bit u čovjeku da uopće poželi odbacit svoje dijete iz čista mira.Bože,ako ikad budem imala svoju djecu,ne dopusti mi da ikad izgovorim tu rečenicu.Rađe me odma uzmi gore ili pošalji dolje,ali ne dopusti mi da izgovorim tu rečenicu.Stvarno ne mogu to shvatit,ne znam jeli zbog činjenice da me to strašno boli ili čega.Ali toliko ljudi na ovom svijetu nema djecu,toliki su tužni jer ih nemaju.Toliko je ljudi nesretno i samo i živi u nadi za trenutak da će imati nekog.I onda se pojavi jedan koji kaže tako nešto.Da odgojio vas je,othranio vas je,spasio vam je život toliko puta,ali i ubio vas je,spreman vas je napustiti i prepustiti sebi.Spreman vas je upropastiti.Kako gledati na to.Što reći tom čovjeku.Ta osoba koju nazivate rodtieljem,ta osoba koja digne ruku,povisi ton kao da razgovara s 5-ogodišnjakom.Nisam protiv takvih metoda odgoja kad imate 2 godine,ali ipak ne kad imate 22.
Jednostavno zapitate se koja je svrha tog svog truda da vas odgoji,da vas nauči ispravnim stvarima,da vas moli da se borite,da živite,kad vas dovede u stanje da ubijete sebe ili njega,samo da ne trpite više tu bol.Kako da povjerujete da vas još uvijek voli,onako kako vi volite njega.
Ništa na svijetu nije bolnije od riječi.Pazite kako ih koristite.
Znam da nisam od onih koji pate od toga što će im tko reći,ali to nije bilo tko.To su vaši roditelji.Boli vas činjenica da upropaštavaju sebe,a nedaju vam da im pomognete.Boli vas činjenica da vas odbacuju onda kad ste im potrebni,boli vas činjenica da su vam spremni zabit nož u srce i okrenuti ga triput.Zbog čega?Zbog dvog zadovoljstva?Kako to ikom može donijeti zadovoljstvo?Kako tako nešto može donijeti išta dobro?
Nitko vaš ne može ubiti kao oni do kojih vam je najviše stalo.Da je njima stalo i upola toliko,vjerujte mi da vas ne bi ni pokušali ubit na najbolniji način.Emocionalno.
Takve stvari ne možete nikom reći i kad kažete svi vam se čude,misle da izmišljate.Misle da dramatizirate previše,da vide sve što vidite vi,sablažnjavali bi se,govorili kako je strašno,ali opet sve to gledali sa strane,objektivno.Nitko se ne bi zamislio u vašoj situaciji,nitko ne bi pomislio da se postavi u iste cipele i pogleda sa istog stajališta.



Post je objavljen 06.09.2015. u 14:46 sati.