Nirvana

nedjelja , 27.09.2015.

Pa kad čovjek lista ovaj facebook,pa kad vidi sve šta vidi dođe mi da oden u amazonu lovit anakonde.Smijala san se najboljoj kad je rekla tu pizdariju da će odjebat sve i ić vatat anakonde po prašumi i konobar ju je pogleda ko da ne viruje šta čuje,ali svega mi nije to ni loše.Slušan ovog našeg premijera i ozbiljno se pitan jel taj čovjek dana proveo u ikakvoj obrazovnoj instituciji.Na nekoj presici za novinare reka je sljedeću rečenicu: "Bolje da van ne kažen šta mu kažen!!!" Moj 1 ipo godišnja rodica sastavlja bolje rečenice.I to kažen ja koja se uopće ne trudin provjerit pravopis i ne trudin se bit točna.Zoki to tvoje obrazovanje je smoki.Skinija mi se lak s noktiju i sad bi ga tribalo popravit ili uklonit.Lino mi je oboje.Otišla san na Sustipan inaće meni najdraže mjesto kad mi treba samoća,najdraže mjesto gdje volim boraviti u prirodi.Je da moram priječi cijeli grad do tamo,ali ipak ništa nema energiju tog mjesta.Nigdje nema tog pogleda,nigdje nema te snage kao tišina i pogled na pučinu.Trenutno gledam tvoje lice zvući poznato.All about that bass nije mi baš pretjerano draga pjesma,ali ipak Dušan Bućan dao takvu dimenziju toj pjesmi da me stvarno nije briga koliko fit izgledam.Možete me volit sa svim ljuljanjem i žuljanjem,nije me briga.Čak dolazin u napast da napadnen lino ladu u frižideru.P.Đinđer rješava pitanje double agenta.Malo manje mislim na dileme za razliku od proteklih dana.Recimo da kriza prolazi.

Prirodno je da čovek nosi u sebi nesto od dana koji su prošli, prirodno je i da misli na budućnost i da mašta o njoj, ali živeti ma i delimično u prošlosti, ili u budućnosti, opasno je i nezdravo. To znači trovati trenutak u kome živimo, potkradati svoj sadašnji život, ne spasavajući ništa od prošlosti i ne radeći ništa za budućnost. Najvećim i najboljim delom svoga bića, glavninom srca i razuma čovek treba da je uvek i ceo u sadašnjem trenutku, u jedinom pravom i jedinom mogućem svom životu.
Naravno, sve je to lako kazati!
Ivo Andrić


Baš me danas pisanje ne ide nekako.Kao da odjednom više ne znan šta bi rekla.Upravo slušam kako žene vole frajere koji ništa ne pitaju,koji ih osvajaju bez da se trude.Hmm.Ne bi se složila.Istina je da ne volimo napadne tipove,ali to ne znaći da sjedit u svom kutu ima smisla.Ja volim da mi se netko predstavi da pokaže neku zainteresiranost.Neman ništa protiv igri toplo hladno,oću te neću te....Zapravo ne volim zavlačenja,ali neman niš protiv činjenice da igraju malo hladnoće.Da ne pitaju previše.Kad se vidimo,zabavljamo se,lipo nan je.Kad se ne vidimo ne trebamo se previše ni provjeravat.Ne volim činjenicu da netko konstantno misli na mene i zivka me svako 5 minuta.Meni je dovoljno povremeno ćut se ili vidit,onako kad se nekog zaželiš.Ne podnosin odnose koji se pretvore u 24-satni nadzor.Čak smatram da i ljudi koji su u vezi neko vrijeme trebaju malo vremena za sebe...On za utakmice s momcima ili pivu vikendom navečer,ona za izlazak s curama,shoping ili svatko za svoje hobije....Ponekad,ne uvijek.Nema ništa odbojnije od parova koji oblače istu odjeću i sinkronizirano idu u wc.Ili ona prijeđe jednom stranom ulice s frendicom,on u panici gleda di je i prijeđe na istu stranu.Djeluje mi paranoično i jest paranoično.Paranoično kao i zivkanje svako pola sata kad si vani na kavi ili u klubu ili druge nesigurnosti u sebe.To sve vodi samo u nestabilne odnose.Ako se ne javljam znaći da nisan u mogućnosti.Ako već toliko sumnjaš dođi i provjeri.Ali ne mući sebe glupostima i ne trati moje vrijeme i živce na objašnjenja.Ja neman problem s tim da popiješ kavu s frendicom da učiš kod kolegice.Da odeš na tulum s ekipon koju ja ne znan.Ako me želiš vodit možeš,ako ne nemoj.Ja ću tebe povest ili neću...Nije ni bitno...Vjerujem sebi,vjerujem tebi.Puka mi je nokat i idem to riješit i idem još malo projektirat i na spavanje sutra me ćeka ludnica.