Halloween
subota , 31.10.2015.E moj narode.Gledam zvjezdice,i pećem tortu u 10 sati navečer.Blago onom ko me oženi jednog dana.Budala.Unaprid mu kažen da je budala.Triba bit luđak trpit ovu manitost kraj sebe.Inaće babi je rošendan sutra,nisan kupovala besmislene poklone,nego eto odlučila san napravit nou prelipu tortu.Zvjezdice,ajme gotovo da se mogu zamislit kako reven pred kamerama jer moje dite ima anđeoski glas.Okej,ne.Moje dite,ako ikad bude postojalo bit će grintavo stvorenje ko i mater.Amen!I jadan taj koji to bude triba trpit u duplo.
Okej,pišen pizdarije.Valjda me ponila neka društveno korisna svrha.Bliže se izbori,svi pričaju o hrvatima,obiteljima,čak san ovi put umisto GUNNIESA u biskvit za tortu stavila TOMISLAVA.Inaće Tomo moj,Tomica,moj vječni životni partner.Sine mili kako ću ga sad potrošit,ovo šta je od njega ostalo.Tomo i čokolada s lješnjacima.Ma kome treba sex,ovo je milina.Da mi je ko reka da guc piva može djelovat na čovika ko najspontaniji zagrljaj,znaš oni zagrljaj od kojig te prođu trnci,rekla bi mu čoviće ti si lud.Al čini se da san jedini luđak ovde ja.Mislim iman senzualno iskustvo s gucon pive i pećen tortu u 10 ipo navečer.
Da sad lepi stavi na status.Ekipa šta se radi i ko jede u ova doba,dobia bi sliku torte,a onda bi se zaljubija priko ušiju.Nisan čudovište,ne želim mu to.
Ova dica definitivno tribaju boljeg stilista,da ih oblaći u skladu s godinama.A Doris Pinčić Rogoznica svakako triba svoju karijeru natrag.
Rodica mi je sakrila kuhinjski tajmer,tako da kad torta bude pri kraju zvonit će mi alarm i Good Morning Beautiful,šta nije nužno ni loše u slučaju da zaspen jer eto odlučila san živit ko penzić.Ili pak tako provest subotnju večer.
Zamislite da ste na poziciji ovih ljudi što sjede u žiriju.Šta bi vi nekom rekli.Pa ovde se reve više nego u drugoj sezoni Larinog izbora,ne znan jel to zbog prisutnosti Doris Piničić ili zbog činjenice da se želi naglasit da je sve puno djece.Ali jebemu ljudi ćemu suze.Vana je svakako zasjenila Doris,mislim da misec dana neće pišat uopće.Ekipa održavanja studija sigurno ima krpu ispo njene stolice,jer žena tuli na svaku.Zanislite za svake seanse suza oni jadnik s krpom za pod mora doć brisat.Biće mu bidnome i nestalo suvih krpa.Okej,sad je smišno čak i Alka reve,onda znamo koliko je mala genijalna.Uglavnom napisala san pola romana,a jebeš mi mater ako znan o ćemu san govorila i šta san tila reć.
Halloween je i svi slave negdi maskirani u zombije.Ja zombijan u piđami s zvjezdicama.
Sve šta iman reć da mislin da bi tribala nalakirat nokte.
Halloween
komentiraj (0) * ispiši * #
Pusti me stat
petak , 30.10.2015.Jutros san sebe uru vrimena preklinjala da ustanen iz kreveta i oden na kozultacije.U pekari mi je 5 kuna palo između pulta i nisan mogla kupit kruv,a teta u pekari je zaključila da joj 5 kuna između pulta ne znači ništa ako nisu u blagajni.Jebi ga.Dovukla san se nekako do škole,tajnica je zaključila da san spora,Maki me prekorio jer tehnički dio projekta mi je štur.
Zoki nas je vodia na teren,na snimanje nekog stana.U splitu je vrime promjenjivo ko trudničko raspoloženje tako da mi je mozak uzavrija i došla san doma s takvon mingrenon.Sam Bog zna kako san se dovukla od Atriuma do kuće.
Onako drama žešća,ali da ne bude sve negativno ovaj stan koji smo snimali mogli bi nas i platit za to.Tako da ostat ćemo pozitivni.
Sad ću se zavuć u piđamu i pod deku i provest život na internetu.Jer petak je,a ja san no lifer.Najbolja s druge strane vibera,P.Đinđer nedostupna na mobitel,ali zato s druge strane messengera,Rick Castel on tv i Pet Rescue saga on facebook.Pa kome može biti lože uz ovakvu ekipu.I onak kad skužin da možda i uspijen dobit P.Đinđer na mobitel,sve ostane na tome da je moja misao u kurcu jer ona je uvik nedostupna na jebenom mobu jer ga negdi baci u pizdu materinu dok mu ne crkne baterija i onda nakon 5 dana se siti da ga je negdi ostavila i da bi ga mogla napunit.Ali ostavimo frustracije izazvane mobitelima po strani.
Upravo san skužila,da san odvratno žensko stvorenje za imat me u blizini.Onako mislim da su sve moje cipele raštrkane po kući,ni jedne u ormaru za cipele.Jakne svaka na svojoj stolici u blagovaonici,na nekima čak i po dvi,roba koju san skinula na prvoj fotelji i to me uopće ne brine,mada upravo san primjetila.
Znate ono kad vas pitaju što je najviše sexy na vama?Šta bi vi odgovorili na to.Mislim onako,pojma neman.Uvijek kažen moj mozak,jer nekako mislim da cijeli solidan izgled je za kurac ako ne znan vodit jednako intelektualnu raspravu.Znam da neki ljudi vole kad si glup i kad se s tobom ne moraju nadmudrivat.Ja osobno volin filozofirat i bit cinična i sarkastična i boli me briga kome to smeta.Danas san upoznala Zokijevu ženu,govori Ed djeluje mi mirno,ali dajen ruku u vatru da je đava neki u njoj.Pa kažem ja njemu Zoki je karakter ko moj stari,ako to ne držiš u šuštu to se povampiri do zla Boga.Hahaha....Danas san puna logičnoih dosjetki,pa nije ni loše za dan koji je počeo nagovaranjem same sebe da ustanem iz kreveta i izađem u svijet.Čak sam si i prilikom spremanja materijala rekla možeš ti to Marina,danas ćeš osvojiti svijet.Mislim nikad si ne govorim takve stvari.Ne znan uopće šta me spopalo jutros.Mislim da gubim razum u zadnje vrime.Prepuštam se izvantjelesnom iskustvu uz zvuk Toljinog glasića i vama želim ugodan petak.
komentiraj (0) * ispiši * #
Kad nešto stvarno želiš,sve oko tebe se potrudi da to sjebe
Ponoć i 15,a ja psujen majčicu svemu redom.Jer sutra su mi konzultacije i opet redovno otkazuju svi softveri,ko da nemaju pametnijeg posla nego mene zajebavat.Ozbiljno kad nešto volite stvarno vam ne oduzima puno vremena i teorijski da sve funkcionira posao može biti gotov za pola sata,ali teorija i praksa su dvi totalne suprotnosti.I zato jeben mu majku.I ako išta ne volim psovat to je majka,ali jebemu i njoj treba nekad da je netko jebe.
Taman mi je poustila glavobolja mislila samo ovo večeras dovršit i onda ladovina,ali ne ide pa ne ide.
Gledan House-a i onako gotovo da poželim na trenutak bit tako sjebana ko on,da me uopće ne diraju ljudi oko mene ili činjenica da počinim pogrešku.Ali ne možemo svi hodati preko leševa.Netko mora biti i glup i pošten.Previše je ovih sumnjivih.
Čak mi se čini da me i vata neka gripa,cila san nikakva.Ma ustvari pojma više neman,raspoložnja mi se minjaju ko u trudnice,čas san neobjašnjivo jezivo sretna i pozitivna,a onda opet dva trenutka kasnije sve bi dala za glasnu tišinu u prisutnosti zagrljaja.
Valjda trebam odgađanje kraja.Ma mislim jedva čekam da sve završi i krenem naprijed.Jedva čekan,al nekako sve oko mene to prolongira.
U zadnja 24 sata ja mislim da sna jedno 150 puta naletila na rečenicu:Kad nešto stvarno želiš sve se uroti da to i stvarno dobiješ.Ja mislim da u životu nisan bila u sitaciji da se kockice poslože i da nastave igrat u mom smjeru.
Zabluda.Sve su to zablude.Svi smo mi zablude.O jebote gledan šta pišen i ne virujen.Mislin ono jel mi mozak isparija,od idiotskih misli.Ko zna šta mene pere.Ali znan da ako ostanen još sekund budna sve će otić u 3 pičke materine i laptop i softveri i projekt s kojin se zajebajen misecima.
komentiraj (0) * ispiši * #
Nice and cosily
četvrtak , 29.10.2015.Primjetila san u zadnje vrime,kad me netko pita šta radin u životu i kad odgovorim da studiram oni namjeste neku žao mi je facu i kažu ajde dobro je.Ne znan šta se to točno poremetilo u svemiru da studiranje žalimo,a posao slavimo.Mislim naravno da čovjek treba radit.I naravno da treba zaradit.Ali prije kad bi netko rekao studiram,to je bilo ko da je osvojia Nobelovu nagradu,a danas je to kao ajde kad nemaš niš pametnije za napravit u životu.Kad smo došli do točke da podcjenimo nauku?Ma ustvari šta se ja čudim,pa živim ovdje na balkanu,u Hrvatskoj.Kako je jednom netko rekao gdje su najljepše žene,a natalitet je u opadanju,gdje su svi bogati,a žive ko prosjaci...Ne sjećam se više cilog teksta,ali svatko ga je bar jednom pročitao.Jedino šta se još nismo dogovorili jel to djelo srpskog ili hrvatskog autora,ali kako to obićno biva na kraju je ipak valjda bosanac.
Jutro je osvanilo s kišon i Lenny veli I love the rain.E pa Lenny i ja volin kišu.Volin kišu toliko da me kronični depresivci argumentirano hejtaju i žele mi da se utopin u kapima.
Okej dosta negative i hejtanja za tako lijepo jutro.Pas me istira iz kreveta jer je zaključija da neman ja šta spavat u 10 uri ujutro.Mislim stvarno.Onaj trenutak kad se pas pokaže razuman i tako uspije on u svom naumu i istira me iz kreveta i ja lipo sjednem za laptop,krenem radit i onda gospodin zaključi da će on nastavit spavat tu kraj mene dok ja radin i onda mi se utira isod ruke da ne mogu micat mišem,nego ruka mora bit na njegovom mekom krznu.Licemjer petokilni.
Ljudi moji stigla je zima konačno i nek malo potraje.Stvarno mi je muka od sunca više.Želin se zatvorit u kuću i zaboravit svijet bar na kratko.Želim da kad izađen buden toliko zakamuflirana šalovima,kapama,rukavicama,cvikama da ljudi pomisle ide terorist ili celebrity 
.
Sjećate se kad su vam kao malima govorili kad vidite Kosa(pticu) da to znaći da sreću.Mislim se sada tu dok sjedim i pokušavan razmišljat o čemu zapravo mislim.Uhvatim si neki blesavi smješak na licu i pojma ne znam zašto i što mi je na pameti.Uhvati me tako ponekad bez razloga,prišulja se iza leđa nečujno ko iznenađenje.I jedino što mi prođe kroz glavu je da sam sretna i hvala Bogu da nitko nije tu da isto vidi taj smješak.Jer da je netko tu sigurno bi pitao zašto se smijem i kako ljudima objasniti da se smijete jer vam se smije,bez nekog konkretnog razloga.Samo jer vam je to sad najprirodnije stanje.Smješak.
komentiraj (0) * ispiši * #
Karma je kurva
srijeda , 28.10.2015.Kroz cijeli dan mi se nekako provlači pojam srodne duše.Toliko da je na kraju dana u najmanju ruku jezivo.Uglavnom jutros san bila na kavi s Najboljom i potegla se nekako priča o školskin lektirama i šta smo volile čitat i šta nismo volile,šta obavezno nismo čitale i šta bi mi svakako uvele pod obavezno.Uglavnom sjetila sam se kako već neko vrijeme tražim Choelo-vog Alkemičara i kako tu knjigu baš i nije tako lako naći.I kaže ona meni da je trgovačka to imala na popisu obveznih lektira i ja onako u šoku.The fuck?Ok,popodne san morala otić u tiska jer tribala san rođaku kupit kartu za Bijelo Dugme i neki redikul se sitija prodavat karte samo u tisak mediji.Uglavnom,prozvrndam ja po dućanu eto da vidim koliko košta ta knjiga i Choelo-vih knjiga ima stvarno puno i cijene im se kreću između 50-100 kn,Alkemičara san našla u jednomjedinom primjerku u cijelom dućanu i košta je 100 kn,za ovaj mjesec meni previše.Ali cijeli dućan,samo jedna knjiga.Onako sad je jebeno želim još više pročitat.Možda se počastim za Božić.
Maloprije čitam jedan članak o tome kako postoje četiri vrste srodnih duša Soul mates i onako jebeno ostanen u šoku.Jer Najbolja mi izgleda ko srodna duša pod rednim brojem 2 dok moje nadahnuće mi izgleda ko srodna duša broj 3.Zaključak: KARMA JE KURVA,šta je najzabavnije od svega,na svaku situaciju koja me podsjeti na njegovo postojanje uvik kažen karma je kurva.Ispostavilo se da smo nekakve karmičke soul mates.I baš pričan najboljoj da svakako ostajem kod kuće kad on bude u gradu,ne mislim se trpat u isti koš s onin krdom žena šta čekaju u redu za njegov potpis.Nema jebene šanse.A kako je krenilo knjigu ću si kupit tek nakon nove godine.
Uvatilo me neko Lenny Kravitz raspoloženje,i gledan krimi serije na tv-u.I sad san ogladnila iden se natuć nekog junk fooda.Uopće mi ne ide u glavu kako odjednom imam potribu jest u ponoća.Mislim on stvarno.Cili dan mogu bez ičega,al u ponoća moran.
Upravo najbolju zajebajen,nabavila si je vanzemaljskog dečka.Kod mene uvijek neki cirkus,znate koja je ura kad ja ispadnen najnormalnija osoba u svom okruženju.
Inaće crkla je neonka u wc-u i sad dok pišate na dobron putu ste da dobijete epileptični napad.Mislim ono kad imate najmanje para za pizdarije onda van se sve pizdarije redovito i dogode.
Upravo san skužila koliko je viber pervezna stvar
Jebote osjećan se ko zadnji no lifer u ponoć jeden kokice,gledan Castela i dopisujen se s njaboljon o tome kako nemamo život i viber je pervezan,dok promišljan o srodnin dušama.Dok te iste kokice upadaju u dekolte i nema ih ko izvadit.O jebote led ovo je neka PMS kriza garant.Rješila san jedno milijun kvizova na fesju čisto iz dosade,rezultati su karmički.Ma zajebi ti to sve.
Dosta san pisala pizdarije danas,uživajte u večeri,odo ja sama vadit jebene kokice.
komentiraj (0) * ispiši * #
Thinking about future and fucked up reality
Ne znan šta mi je u zadnje vrime,ali totalno san se navukla na pisce.Bez zajebancije imala san fazu pjevača,imala san fazu likovnih umjetnika,dizajnera,slikara,sad iman crash na pisce.Ozbiljno prate me posvuda.Sanjam ih,upali facebook uvijek neka nova rečenica iskoči i ja odmah poželim imati knjigu u kojoj ista rečenica piše.Ne znam šta mi je ovih dana,padam na pisce.
Pa čovjeće što uradi,kako je moguće da si toliko pokrenuo moju svijest,od nezainteresiranosti za knjigu do činjenice da me ista progoni.
Šta više razmišljan London mi se čini ko najrealnija opcija.Iako nije mi lako razmišljat o odlasku.Taša nema problem s tim.Ona ima love i koliko god da se nešto sjebe ona ima sigurnost.Meni to nije tako.
Koliko god da je Taša odgojena da razumije problematiku neimaštine,ona se jednostavno nije nikad našla u situaciji da nema.Za nju ne postoji život na kredit.Moj život je cijeli na kredit.Kredit je od trenutka kad san se rodila.
Je da ona radi i zaradi,ali i dalje ne može ona shvatit da odeš bez ičega.I znan da će dati za primjer neki marginalni slučaj koji je otiša s 50 funti u džepu i avionskom kartom i postiga je nešto.
Ja nisan marginalan slučaj,ja sam samo osoba koja je sada u teškoj situaciji.I osoba koja razmišlja o šta će sa svojom budučnosti.
Uglavnom neću razmišljat previše unaprid i imam neki plan kako bi odlazak trebao izgledat.I vidit ću kako će se stvari odvijat.
Mislim da me odavde najviše tjera činjenica da ako ostanem svi će od mene očekivat da im pomognem,a ja pojedincima jednostavno više nisam voljna pomagati.Jer su emocionalni vampiri i uništavaju duše ljudi sustavno,ali lako meni za ljude.Uništavaju mene,to mi je već veća briga.Moj san je i dalje Zagreb.Ozbiljno to je poseban osjećaj,od kojeg ne želim odustat.Samo sad je situacija takva da je sve upitno.Upitno je sanajti o bilo čemu.Ne mogu planirati sutra,ne mogu planirati za 10 minuta,a kamoli za godinu dana.
Gledam taj račun na stolu i mislim si moram otić do pošte,vani je sunčano,a meni se neda,ja bi najrađe dan prespavala.
Ionako narednih 10 dana se zatvaram u karantenu i završavan projekt.Nema više zajebancije.Došlo je vrime da se uozbiljim.
komentiraj (0) * ispiši * #
Why fit in when you were born to stand out
utorak , 27.10.2015.Ozbiljno san razmišljala kog kurca se ja zajebavan s interijeron,provodim sate i sate u projektiranju i trudim se,kad tamo neka samoprozvana tuka sebe nazove trendsetericom i odjednom joj svi šalju skupe komade odjeće koje mora iskombinirat za vikend kavu na špici događanja.
Okej ne želin omalovažavat ničiji trud i doprinos društvu,ali od svih izmišljenih zanimanja ovo je moj favorit.Modni blogeri i trendsetteri.
Kad vidim koliko se modeli sataru samo šta prođipaju od studia,do studia pa onda po nekoliko sati,ako ne i cijeli dan u jednoj te istoj neprirodnoj pozi da bi slike ispale što prirodnije,s grimasom koju moraju namjestit za objektiv.Pa eventi,pa gledaj sve te silne ljude,pola ti ih se gadi jer su ispraznih duša i sinusa punih kokaina.
Kad se sjetim dizajnera koji noći provode crtajući na onoj neudobnoj stolici,pa onda cijela drama oko izrade kolekcije,pa provjeri materijale,pa vrati krive,pa dovedi prave,pa modeli,pa ulagači,pa velike čunke,pa namjesti najsjajniji osmjeh ispod podočnjaka.
I onda pojavi se jedna tzv. trendseterica,ona misli da zapravo postavlja stil odjevanja.Zapravo sve što ona radi je da zaprimi pošiljku obuče se za jutarnju šetnju,uslika je njena pratnja i ona napiše cijeli sastav o tome.Kaputic chanel kombinirala sam s cipelama prada i torbom michael kors.Tu i tamo pozovu je na neki modni event,jer njeno mišljenje je mjerodavno.Istina je zapravo da ona nema svoj autentični stil,ona svoj stil kombinira na temelju dobivenog.Svaka čast pojedinima,neću generalizirat.Ali u ne tako davno doba dok je moda još nešto značila ovom svijetu nositelji trenda bili su modeli.Modeli su bili bogovi modne industrije.Nositelji.Danas smo kao i u svemu premetili prioritete i vrijednosti.Model je danas rob koji mora ko zna što napraviti da dobije svoj krug na pisti.Dok tamo neka šuša postavlja trend da je ono šta on nosi zapravo drugog reda jer ona voli vintage i svi nose vintage pa je eto to zapravo trend prvog reda.Da se razumijemo obožavan vintage,obožavan retro,obožavan rockabilly,obožavan i boho,obožavan puno toga uključujući i moderno.Upravo sam iz bakinog ormara izvukla preslatki jesenski kaputić prepun sunčanih tonova koji me zapravo inspirirao da napišen nešto o ovoj temi.I u redu je da one zarađuju i u redu je da si one ne kupuju same odjeću već im ih pošalju velike korporacije samo zbog reklame i u redu je da oni žele da ih reklamiraju sasvim obični ljudi,ne samo modeli,ali ne možeš mi to nazvati profesijom.Ja san u svoju profesiju uložila 3 godine,uložila sam preko 60 000kn,uložila san sate i sate rada,na onoj neudobnoj stolici,projektirajuči,crtajući,bulječi u ekran,zaradila sam umorne oći i bolna leđa.I šta je najzabavnije od svega još san na početku,još imam barem toliko da mogu reći da san nepto napravila,da mogu reći time se bavim.I nitko mi ne šalje pakete,uvijek sam na terenu,to je posao od 24 sata.Dnevno na terenu,noću za kompjuterom.Vječito na telefonu.Kave su isključivo poslovne.Daleko od toga da čovjek stigne sve što voli ili želi.Samo pitam se kako ja kao netko s diplomom ne mogu raditi ono u što sam uložila nekoliko godina svog života,a tamo neka samoprozvana šiparica postavlja trendove i živi od toga.Bez faksa,bez diplome.
Sponzoruša je pak totalno drugačija priča,to je tzv. sofisticirana kurva.Tu nam je svima jasno o čemu se radi.Ti meni kupuj lijepe stvari,a ja ću raširit noge.Stvar je jednostavna.I nema tu ništa sporno.To je najstarije zanimanje,samo danas ga zovemo drugačije.Svaka čast onima koje to mogu.Ja pak imam problem i kad mi lik želi platit običnu kavu iako u zadnje vrime neman ni za to pa onda šutim i ne prepirem se iako osječam se kranje jeftino jer neman za kavu.Iako to mi je u redu ima nekih momaka koji stvarno drže do toga da oni moraju platit kavu i u redu je,s takvima ne ulazin u diskusije,znam da im to nešto znači pa im pustim.
Danas blogere i kolumniste nazivamo piscima.I jesu pisci,ali zašto prvo moraš pisat blogove da bi bio pisac.Nekad je bilo dovoljno izdat knjigu i napravit dobar PR ili hrvatski rečeno reklamu.Nekad si trebao biti školovan za to.
Možda je vani drugačije,ali ovdje kod nas na balkanu je tako.Martina Mlinarević Sopta,Andrea Andrassy,Hrvoje Šalković i moj osobni favorit Dean Pelić.Svi su oni kolumnisti,novinari,pišu za neke novine i portale i onda dođu na ideju da izdaju knjigu.Zapravo Hrvoje Šalković je pisao knjige i ranije ili pak paralelno s člancima.Ali danas ljudi završe studij pisanja i ne pišu.Protratili su vrijeme,uložili trud u ljubav svog života,svoj talent,svoju strast i netko je rekao da nije in,da ne valja.Dok neki drugi čisto zbog imena u žurnalu dobili su cijeli njihov san na dlanu.
Ima jedna Balaševičeva,meni jako draga,prigodna za ovo sve.
Ja bi ipak bila sretnija kad bi se svakom njegovi snovi ostvarivali,onako u varijanti njima svojstvenoj.Ljudi bi bili sretniji,svijet bi bio ljepše mjesto,ali tko sam ja da o tome odlučujem.Ne mogu ja postavljati trendove Nebu.Da bar mogu,vjerujte mi radila bi taj posao i đabe.Sreća moja pa svije ipak funkcionira kako ne želim,pa san prisiljena radit za svoje snove s plačom ili bez nje u nadi da će mi se ipak zvijezde jednom posložiti.
Ovaj post posvečujem svim umjetnicima školovanim i neškolovanim sa željom da im se snovi ostvare,da njihova umjetnost zaživi i da imaju priliku to vidjeti.Onako kako roditelji gledaju svoju djecu od trenutka rađanja preko odrastanja.Želim i da vaša umjetnost i moja umjetnost i umjetnost u cjelini dobije svoju vrijednost pod ovim nebom u ovom našem vremenu.Da netko prepozna sav naš doprinos i nagradi ga kako priliči.
komentiraj (0) * ispiši * #
Illusion is the first of all plesures. Oscar Wilde
ponedjeljak , 26.10.2015.Facebook postavlja pitanja poput zašto sex boli? I kako objasniti djetetu tko je bio Isus Krist?A ja trenutno slušan Oh I want to get away I want to fly away Yeah yeah yeah.Moran priznat da me sve to nasmijava,jer sjetim se neki dan dok san slučajno uhvatila neku scenu one serije o Njemačkom planinskom doktoru koji je u tom trenutku svom pacijentu dijagnosticirao slomljeno srce.Mislim na onu srčanu manu kad ti je srce doslovno raspuknuto i mislim si jebote da meni neko to dijagnosticira nakon svega zavarila bi mu u facu.Mislim da je to jedina stvar koju ne bi svatila ozbiljno kad je u pitanju zdravlje i mislila bi da me neko stručno zajebava.Ali nije sve tako crno,bar me Majka Božja nije pribila.Još jedan razlog za smjeh.Priča mi nekidan prijateljica kako ju je privjesak s kljuća s likom Gospe opizdija u glavu.Naravno da san je odma pitala jel vidila Duha Svetoga?Mislim veli da nije,sad san zabrinuta za njenu dušu.Reć će mi malo kasnije kad ovo pročita da je to nizak udarac,ali draga ja san ionako na putu za podzemlje niski udarci su mi u dosegu.Iako to ne znaći da te manje volim,doć će dan kad češ mi vratit onako slatko i ne brini se taj dan čekam nespremna,želim da me iznenadiš toliko da te u istom trenu poželim ubit i zagrlit.Pomalo imaš vremena.
Sanjala san neki čudan san,prvo je bilo nešto s ribama i umiranjem,a onda san se odjednom preselila u središte Londona u Božićno vrijeme s Njim čije ime više ne izgovaram,jer svi počinju mislit da san šenila kompletno.Već vidim kako vade uputnice za ludnicu.Sinoć su mi rekli da me misao na njega ubija.Nažalost ne mogu se složiti s tim.Znam da je s moje točke gledišta to sve iluzija,s njegove to čak i ne postoji.Zapravo svi mi imamo neko svoje utočište,dobro ne baš svi,ali vjerujem dobar dio nas.Koji kad legne navečer i provrti sve dnevne brige kroz mozak,nađe neku misao koja ga umiri i spremi na spavanje.Svi se mi s nekim gasimo.Sunce mu žarko nije moga ispast malo besmisleniji.Dobro nećemo sad dramatizirat i tražit krivce.Misao na sve to moja je sigurna luka,moj kraj dana,moj početak.Glupo znam,ali stvarnost bi nas svih ubila da joj ponekad ne pobjegnemo u iluziju.
Budimo iskreni,bi li kućanski poslovi izgledali upola zabavni da ih radimo bez sretnih misli.Ljudi dragi u redu je željeti biti izgubljeni dječaci,kad već svi ne možemo biti Petar Pan.U redu je sanjariti,sve dok znam odvojiti san od jave.Dok san ne postane naša java.Dok ne krenemo živjeti u iluziji.Nisam šenila,ne brinite,osjećam se bolje nego ikad.I ova jesenska emocija što me otima ovih dana.Nije ona loša,ona je baš po mojoj mjeri.
Uskoro se bliži ispit i jedva čekam.I koliko već govorim o njemu čovjek bi pomislio da san ga mogla već 3 puta položit,al stvar je u tome da uvijek nešto iskrsne i još ne znamo datum.Na ovaj san posebno ponosna.Ovo je čista urbana kultura i jedva čekam da svima pokažem,ali ne smijem prije polaganja.
Nadam se da vam je svima sunčani ponedjeljak i da uživate u današnjem danu do maximuma,ja odoh obavljat svoje.Love you all.
komentiraj (0) * ispiši * #
Zna li ovdje i'ko srecu pisati je l' neko cuo za ljubav danas mozda je vaznije znati brisati ono sto je davno ostalo iza nas
nedjelja , 25.10.2015.U protekla dva dana dva puta san pogledala Perfect romance.Mislim film sam po sebi nije loš,ali nije ni dobar da bi ga namjerno išla pogledat dva puta.Nije ni 50 nijansi sive pa san ga eto pogledala četiri puta.Ali dobro nekako dođe taj splet okolnosti.Savršena romansa je relativno zanimljiva priča.Majka otvori račun svojoj kčeri na jednom od onih dateing siteova i krene se dopisivat s nekin likon.Baza je da mama piše onako kako se ona osjeća.Zapravo sve što napiše je ona,samo slika zapravo pripada njenoj kčeri.I sada da ne iden u prepričavanje filma,na kraju mama i lik s koin se dopisivala završe skupa,kći završi s prijateljem iz djetinjstva.U biti cila radnja filma se odvija u pretvaranju nečeg što nisu.Dok si na kraju ne priznaju istinu.
Ovo mi se činilo kao zgodna paralela na temu pokušaja.Danas pokušaji meni izgledaju ko promašaji.Možda u nekom drugom svijetu to i izgleda drugačije,ali ne sjećam se kad san onako doživila jedan ozbiljano pokušaj.U našem društvu meni se čini svi ili pak dobra večina,da ne ispadne da generaliziram,zapravo pate od straha od odbijanja.Mislim da varijanta da netko trijezan pokuša odvest curu na kavu je ekvivalent snijegu u Splitu.Nema to veze s karakterom,nema to veze ni s izgledom,ako mene pitate ima jedino veze s poremečenim vrijednostima ili psihom.Mislim,šta je najgore što ti se može dogodit kad nekog pozoveš na piće?Da ti kaže ne hvala.Ako ti to predstavlja problem,šta je tek s ozbilljnim životnim situacijama.Jasno je meni da si ti nemoćan pred njom,onom posebnom,ali ne možeš bit nemoćan pred svakom.Ne možeš bit nemoćan toliko da ne pokušaš.Nemoć dolazi kad shvatiš s čim imaš posla i protiv čega ne možeš.Nemoć je pretpostavka izazovu.Zapravo nemoć nas čini jačima,tjera nas da je ne pokažemo.
Nešto se opasno pomaknulo pod našim nogama kad ne vidimo cijelu sliku.
Klecala mi koljena nisu do sada,znala san ponavljati svaku rečenicu po nekoliko puta,ali to me nije sprječavalo da nekom kažem gdje mu je mjesto i što ga ide.
Oooo dugo te nije bilo,kaže on meni jednom prilikom.
Mislim se u sebi jesi čorav pa ne vidiš da san svaki dan u tvojoj smjeni tu ili se zajebavaš.
Ili je problem u meni,možda nisi vidio?
Mislim da je to tvoj problem ipak.
Jebote kad se sjetim tog trenutka,sad mi je neugodno.Rugala sam se sama sebi mjesecima dok više nije prestalo biti smješno.
Osobno nisam od onih koji glume nedodirljivu.Mislim istina je da nije lako postati dio mog života,ali to ne znaći da je zabranjeno proći kroz vrata.U redu je dati šansu,onome tko je zatraži,isto tako je u redu i dopustiti sebi da ta šansa potraje dok se dobro osjećaš u njoj.Daš priliku,ako to stavrno želiš odma na prvu,na drugu možeš igrati toplo hladno.Kod nas ako ljudi i krenu prvp krenu s toplo hladno pa dok se ne razvodni.Milijun puta sam najdražim ljudima rekla pojednostavni,manje češ se živcirat ispostavilo se točniji pristup.Imam dobrih savjeta kad su drugi u pitanju,sama na sebi ih redovito ne primjenjujem.
Čini se da svi trebamo malo drame,malo teatra,za sebe.Trudim se ne dramatizirat toliko i ne pred bilo kim i ne oko bilo čega.Trudim se,ali ne znaći da ponekad i sama ne padnem na tom ispitu.
I opet san otišla predaleko s temom,a zapravo sam htjela reći da sve u čemu se pretvaramo nije dugog vijeka.Da pokušavati biti netko drugi nije isto što i biti netko drugi.Nemoguće je predugo živjeti pod tuđim identitetom.Ovaj blog je nabolji pokazatelj toga.Mogla sam ja i dalje pisati pod pseudonimom njene perspektive i dalje pišem,ali ipak negdje piše tko sam.
Mogla san neko vrijeme odgađat razloge,mogla sam i skrivat razloge,ali prije ili kasnije nešto u nama se prelomi.Nešto pukne i kažemo si dosta je izbjegavanja.Istina je da možda nisan najbolja osoba da govorim o pokušajima i kako bismo svi trebali pokušati.Pokušati radi vlastite sreće,usuditi se što se ne bismo nikad usudili.Ja koja u nedjelju navečer sjedim u piđama outfitu s istom raščupanom frizurom s kojom sam se jutros probudila,ja koja umalo da nisan preko te iste piđame obukla kaput jer trebala sam otić do pekare.Ja koja danas gledan maču na majici i mislim si može još dva dana dok je ne operem.Ja koja san cijeli dan provela provlačeći se na relaciji krevet-kauč-frižider.Ja govorim o tome kako treba pokušati.Moj izgovor je nedjelja i projekt s kojim sam u debelom zaostatku i činjenica da danas ne planiram pokušavat dobit nečiju pažnju.Danas nije dan za to.
Ali uzmimo za primjer neki sasvim običan dan,kad jednostavno zaboravimo iskoristiti sve što nam život pruža.Sasvim običan dan kad jednostavno sjedimo za jednim stolom dok osoba koja privuče našu pažnju sjedi na totalno drugom kraju i ipak tako daleko upadne nam u vidno polje i mi ništa ne napravimo.Nazovimo stvari pravim imenom!PIČKE SMO.Priznajmo si pičke smo.Onako generalno kao ljudski soj.Ne treba razmišljat unaprit,treba mislit samo an trenutak.Ako razmišljate kratkoročno manje se brinete.Dugoročno stvara pomutnju i nitko vam to ne može garantirat uz svu moguću želju.
Pokušaš i kreneš dan po dan i vidiš kuda te život odvede.Nitko ti ne može zabraniti sanjati,ali sam sebi moraš zabraniti planirati.Jer život je ono što se dogodi dok planiraš i najčešće nije ni blizu našem planu.
Carpe diem and keep trying.
komentiraj (0) * ispiši * #
Čudna ili čudesna
subota , 24.10.2015.S vremenom čovjek postane određeniji po pitanju svojih želja,po pitanju svojih potreba.Dolazi to s godinama,dolazi s razvojnom fazom pojedinca.Nekom prije nekom kasnije ovisno o tome koliko smo svojih želja i potreba već zadovoljili.
Iz nekog neobjašnjivog razloga svašta mi prođe kroz glavu.Netko se bavi politikom na dnevnoj bazi,ja se bavim ljudima.Jebi ga.Ljudi su me slomili,ljudi su me popravili.Ne postoje sveci.Ne postoje super junaci.Nitko od nas nema super moći.Mi smo samo oni kojima je stalo do drugih i oni kojima je stalo samo do sebe.I sasvim je nebitno jesmo li dečki ili cure.Nebitno je koliko godina imamo.Bitna nam je duša.Potpuno kriva percepcija je da treba misliti na spas duše nakon smrti.Treba misliti na dušu sada.Što možeš učiniti za svoju dušu u ovom trenutku.Kad umremo to ionako više nije u našoj moći,nema nas ne postojimo.Neću ulazit u religioznost i kako ja vidim drugaćije od ostatka svijeta,neću se pozivat u ime Boga.Pozvat ću se u svoje osobno ime.Ja osoba koja diše ovi zrak.Šta ja mogu napravit da se osjećam bolje.Koliko osmjeha danas mogu pokloniti,koliko osmjeha mogu stvoriti.Koliko ću istih dobiti na poklon.I nije to teško ako pokušaš,ne košta te ništa.Zapravo čak te može i obogatiti.Tko od nas ne bi htio bogatstvo?
Svaki post je svojevrstan odgovor na pitanja koja mi pojedinci upute.Potrudim se objasniti koliko god mogu ono što ih zanima.
Djelovat očajno i bit očajan nije isto.Očaj te tjera na postupke.Dok god možeš razgovarat o onome što te mući ti i dalje nemaš problem.Ti se s problemom suočavaš,radiš na rješenju.Istina da ću sada možda dat totalno kontradiktoran primjer ovoj pozitivnoj temi,ali poanta je ista.
Često puta čujemo priče o suicidu.Postoje dvije vrste ljudi koje su sklone suicidu.One koje neko vrijeme govore da će se ubit pa tek onda to naprave i one koje to jednostavno naprave.Prva skupina je ona koja traži pomoć.Koja još vjeruje da joj netko može pomoć,ona koja želi spas.Druga je pak odlučna da je to konačno.Sada šta je po vama veći oćaj?Dovest sebe i sve oko sebe pred gotov čin ili raditi da do krajnjeg ishoda ne dođe?
Isto se može primjeniti i na ovu temu ljubavnog očaja.Dok god netko priča i djeluje ko da mu je dosta,dok god razmišlja i promišlja o svemu tome.To je sve samo ne očaj.To šta je netko svjestan svojih mana i svjestan mana drugih ljudi oko njega.Činjenica da je postao određeniji po pitanju svojih želja i potreba daleko je od činjenice da je odustao i dignuo ruke od potrage,od nade.Očaj je kad pod svaku cijenu tražiš.Kad poduzmeš sve da dobiješ nešto iako ti to nije trenutno potrebno.
Uzmimo za primjer nekakvu osnovnu ljudsku potrebu.Vodu.Nije očaj kad piješ vodu jer si žedan onako da ti organizam traži vodu.Očaj je kad ti je dovoljna čaša,a ti piješ ko da ti je zadnje u životu.Ne piješ da utažiš žeđ,da zadovoljiš potrebu.Nego pod svaku cijenu nakačiš se na špinu dok ti ne dođe loše.
It is not all as it seems.Jedna je majica koju san lani kupila u ovo vrijeme.Koštala je 15 kuna na muškom odjelu Bershke.Natpis mi je bio totalno u skladu s stanjem uma u tom trenutku.Kupila sam ju,baš danas spremila sam je za sljedeće ljeto.
Jedva sam čekala ovo vrijeme,hladnije dane.Zimski outfit.Kaputi su izašli iz ormara,šalovi.Dekice se spremaju da dožive svoju krajnju svrhu,da uz miris kolaća i toplih napitaka grije.Uskoro se vadi i Božićna kapica i zimske papuće.Za ironiju imam dva para zimskih papuća jedne su one dječje životinjske druge su Božićne.Netko si kupi piđamu ja si kupim papuće.Skrenula sam s teme totalno.
Vračajući se na temu ljudskog očaja.Mislim da ljudi danas sve zovu krivim imenom.Kako nešto što traje dva dana zovu vezom i nekog nakon tri dana zovu bivšim tako i samosvjesnost nazivaju očajem.Usamljenost zovu samoćom.Svijet je puno interesantniji od toga.Neću govorit opet kako to drugi doživljavaju.Govorit ću o sebi.Kako ja to sve vidim isključivo iz konteksta svog postojanja.
Nekad znam bit jako dvosmislena,u svom uskom i osobnom krugu ljudi ja san uvijek ona koja svojim smjehom ili komentarom najobičniju rečenicu pretvorim u nešto prljavo.
Nije to samo do mene,to je odlika razvijene kreativne inteligencije,mogučnost da sve tumačimo na više načina.Kako ja pomsilim 3 moguće verzije,tako i svi oko mene promisle da san možda od te tri ja baš mislila na onu najprljaviju.Ali kako uvijek kažem jebo ti žensko koje u sebi nema malo vraga.Da smo svi anđeli svijet bi bio idila.Al i vrag je nasta iz anđela,pa sad shvatite to kako hoćete.
Sada da me čovjek sluša koliko se puta u sat vremena nasmijem i pretvorim najobičniju rečenicu u nešto prljavo pomislija bi okej ženo ti podhitno tribaš nešto pojebat.Ne trebam.Da trebam došla bi do prvog podobnog ili interesantog i rekla.Ti,ja Wc za 5 minuta i long story short.Ali ne,ja sjedim dva sata i zabavljam ljude s pretvaranjem nečeg običnog u nešto zabavno i prljavo,jer da se ne lažemo sex sve prodaje.
Isto je i sa svim ostalim šta sam do sada rekla.I da se ne ponavljam u krug,da ne ispadne da se pravdam ili da branim nekog drugog.Samo iznosim činjenice.
S vremenom čovjek postane određeniji jer čemu otvarati stare rane.Znaš da će netko te rane zalječiti,ali treba vremena da shvatiš da pred tobom ne stoji neprijatelj.Vuk u ovčjoj koži.Treba vremena da shvatiš da je pred tobom netko tko je tu da te spasi ne da te ubije,opet.
Inaće puka mi je nokat.Za većinu žena to je tragedija.Meni isto,ali samo iz razloga šta to znaći da sad moran ošišat ostalih 9 da se ne bi ponovilo na nekom drugom.Meni je to drama jer ne volim se zajebavat oko tih girly stvari.Neda mi se.Onako sjedit i glumit lutkicu.Okej.
Upravo pročitah jedan post ELLE DVORNIK na njenom blogu i skužim da je rekla više manje sve šta ja već znam i šta sam rekla tu sada ili prije nekad.Nema razlike između cura i momaka.Svi mi volimo male znakove pažnje.Volimo vidit osobnu notu interkacije.Nije isto s kim dijeliš dušu i zato s vremenom prisiljen si postat određeniji dok ne dođeš do toga.7 milijardi ljudi na svijetu,a samo jedna duša je stvorena samo za tebe,velik je to put za prijeći,veliki izazov za savladati.Velik rat za osvojiti.
komentiraj (0) * ispiši * #
Winter cleaning
Jutro ljudi ugodna vam subota.Sinoć san se našla s Tašon jer vratila se iz Londona.Dobila san svoju crvenu govornicu i neodoljivu želju da nakon faksa oden tamo radit.Ispričala mi je svašta između ostalog da njihov zavod za zaspošljavanje zapravo nađe tebi posao prema tvojim kvalifikacijama u roku nekoliko tjedana.Ovdje da vam zavod nađe posao možete samo sanjati.Ali iman još godinu,godinu ipo dana za razmišljat o tome.Taša i onako ide jer ispunila je prijavnicu za magisterij.
Došla san kući oko ponoća i udrila po panceti.Nije da se ulizujen ikome i da njegujen trend jedenja u sred noći,ali vani je bila bura i hladno je i došla san kući potrošena i zaključila da je kombinacija masnoća i ugljikohidrata u ponoć kad počinje novi dan zapravo najbolja opcija.Za ne falit još mi je moj grammer nazi,joj kako ja obožavan tu ženu.Moja Tanjica ona vam u PMS-u ima potrebe za bizarnim kombinacijama hrane.Toliko bizarnim da vam se smući.I sinoć ona meni šalje nekakvu kombinaciju koju svakako moram isprobat uglavnom neki sendvić i čips od paprike.Čak i ne zvući toliko bizarno ko neki njeni prijašnji eksperimenti.
Taman su mi svi rekli kako sam lipo se stanjala i ja udren po najgoroj mogučoj kombinaciji za organizam.Nisan od tih šta su vječno na djetama niti smijem jest samo salate.I nisan daska,žensko sam i ima me di god me triba imat,ali ako ne pazin to zna poprimit ekstremne razmjere.I stvarno vodim računa da sve ne ode kvragu.Nije to stvar celulita.Jebi ga ili ga imaš ili ga nemaš.Teško se toga riješit,a još teže je oko toga razbijat glavu.I ne volim razmišljat ako ovo pojedem udebljat ću se,po tom principu čovjek uopće ne bi trebao jesti.Zapravo jeden kad san gladna i ne jeden kad ne mogu jest.Iman tako nekif faza pogotovo ljeti kad su velike vručine kad stvarno ne mogu jest i jedem manje.A imam i tih trenutaka kad zima otvori apetit.I nežalim ni za jednim.Ali eto moram malo izrazit svoje negodovanje.Jer ipak tko voli da ima viška.
9 ipo.O,nebo moje.Pa mene čeka toliko posla,a ja se još izležavan.Je da san se satrala ovaj tjedan šta fizički,šta psihički i da će mi koristit izležavanje cili dan,ali triba izvadit zimsku robu i dovršit bedroom makeover.Tribala bi i projekt počet završavat.Kad cijeli ovaj cirkus prođe ima da se napijen ko zadnja koza i napravim nešto glupo.Možda zažvalim neko totalno random stvorenje.Vjevericu u parku ili tako neš.Okej ovo je krivo zvučalo.Neman sklonosti prema životinjama.Nisan zoofil.Okej možda je trenutno bolje se ustanem i krenem nešto radit.
Ugodnu subotu svima i da ostavljam link Facebook page,tako da svi možete pratit postove,možete komentirat tamo iznosit mišljenja,kritike.Imate zanimljivih slika sherova,a ja iden napravit nešto jako jako blesavo i onda za poslom.Njena perspektiva
komentiraj (0) * ispiši * #
Iz moje perspektive u njegovu stranu priče
Ovo je nešto što san napisala na samom početku.Nešto što nisam planirala objavit,ali kako me ovih dana nekako ponijela ta neka ispovjedna nota.Ta potreba za izgovaranjem istine sebi,a potom i svima ostalima.Potreba da sve šta me veseli podijelim s ostatkom svijeta.Odlučila sam ovo ipak objaviti.Sasvim slučajno dok ovo pišem vidim da će biti 100-ti post po redu.Jubilarni 100 i vjerujte mi da trenutno ne znam bolji post koji za služuje biti na tom mjestu,od upravo ovoga.
Vrijeme je da karte stavim na stol,da kažem sve šta mislim.Post se nadovezuje na prethodna 2-3 i neke prijašnje.Zapravo ga otvoreno posvećujem Deanu Peliću uoći izlaska njegove prve knjige.Knjiga izlazi uskoro,a ja eto smatram da je potrebno njemu znati koliko pozitivno utjeće na svijet oko sebe.Koliko mijenja svijet,moj svijet.
Da budem iskrena ovo mi izgleda strašno kad mi glavon prođe šta bi sve moglo proći njemu da ovo vidi.Iako znam da mu neće biti krivo,možda se čovjeku i svidi.Vjerojatno hoće,možda će mu čak i imponirati činjenica da netko posveti tekst njemu.Meni bi na njegovom mjestu prošlo kroz glavu još jedna blesava očajna klinka želi moju pozornost.Iako priča je daleko od toga,nije ni blizu toga.Poprilično sam sigurna da suprotno mojim pretpostavka lik će vjerojatno pustit suzu na sve ovo ili će ga preplavit neobjašnjivi val tople radosti.Zapravo kakva god reakcija da bude,ja neću saznati,neću se potruditi jer ipak se bojim ishoda.Jer da hoću mogu i sama ukazati njemu na ovo,ali neću i ovako san napravila više nego san namjeravala.Nisam spremna sebe izbaciti iz balansa.Neman trenutno hrabrosti tresti tlo pod svojim nogama.
Makla sam se od tišine,od mora,od zvijezda.Sad smo samo moje misli i ja i naša stara prijateljica nesanica.Moje misli često putuju nekim strancima,ljudima koji me ne poznaju uopće,a ipak znaju me tako dobro.Pročitaju me u svakoj svojoj riječi baš kao što ja čitam mnoge kroz svoje riječi.Iskreno oklijevala sam početi pisati,bar ovako.Ali ipak nekako sam se dala natjerat ili nagovorit.Imam nekoliko tih divnih ljudi u životu koji ovakve moje avanturističke pokušaje hrane i potenciraju i hvala im na tome.
Sigurno se pitate zašto baš NJENA PERSPEKTIVA.Bit ću iskrena jer neda mi se izmišljat bajke,prestari smo da bi tako naivno vjerovali u magiju.Njena perspektiva je produkt nećeg što moj um zaokuplja već neko vrijeme.
Mnogi od vas su sigurno ćuli za Njegovu stranu priče.Dean svakog dana osvoji po nekoliko ženskih srdaca kroz nekoliko rečenica.Neke se nađu i pronađu u njegovim riječima,neke dobiju nadu da guraju dalje svoj film,da se bore,da se trude...Ja malo drugačije vidim to što on piše...
Ja vidim predivnu dušu koja polako gubi nadu iako i dalje tvrdoglavu i prkosnu dosljednu sebi što je svakako vrijedno pažnje.Ali ipak pomalo nostalgičnu i rastrganu dušu,slomljeno srce pred pragom krize.Ja vidim podvojenost između onoga što on jest i onoga što bi želio.To donekle doživljavam osobno,jer prošla sam nemalo puta kroz slično,na ovaj ili onaj način mogu razumjeti osjećaj...Njena perspektiva je nastala kako svojevrsni dokaz kolegijalnosti,kao svojevrsna poruka da koliko god da misliš da si čudan ili jesi čudan ipak to ima svoju cijenu i vrijedi ju platiti.Njena perspektiva moj način da pokažem da ipak negdje postoje ljudi poput njega.Iznimke,pojedinci,frikovi,neshvaćeni,subkulture,odbačeni,ovo je blog namjenjen njima.Svi smo mi pomalo psihički sjebani,oštećeni,prepuni ožiljaka vidljivih i nevidljivih,uništeni i umorni od bitki i ratova,koje vodimo s svojim roditeljima,prijateljima,ljudima koji nas okružuju,čude nam se,osuđuju.Umorni od borbi s vjetrovima i vjetrenjačama.Svatko od njih vuče i gura u svom smjeru.Ja sam tu da vas razumijem,da vas saslušam i da dam sve od sebe da vas usrećim.
Znam,reći ćete ti si dizajnerica interijera.Jesam istina,ali gajim veliku ljubav prema ljudskim osjećajima i razmišljanjima,smatram da je čovjek najdragocjenije stvorenje i da mu je potreban drugi...Moja druga ljubav nakon dizajna je razvojna psihologija,možda se odlučim priskrbit si diplomu i iz toga,ali step by step,day by day....
Imam ponekad tu nekakvu kozmičku povezanost s svijetom koju si ne mogu objasniti,nekakav suludi osjećaj koji me prati s vremena na vrijeme i neda mojim mislima da napuste osobu...Nešto što tu istu osobu drži negdje duboko u mojoj podsvjesti svakodnevno,dok ne dođe vrijeme za kraj...Dok ta osoba ne bude spremna da bude slobodna.....Možda je sve splet slučajnih okolnosti,ali ja ipak vjerujem vjerojatnosti sudbine....Previše toga pročitam između redaka,osjetim pozadinu priče,možda nisam jedina,ali ipak osjećam se tako....Osjećam se kao da postoji razlog za to.I znam da opet vjerojatno on neće ni znati,tko zbog njega diše....Dao mi je toliko puta potvrdu da moj stav ipak nije uzaludan i nije toliko nerealan....Racionalno objašnjenje da ipak nisam toliko suluda koliko se sama sebi ponekad činim....Kao što je on indirektno spasio mene,želim i ja spasiti nekog,savjetovati nekog,vjerujem u dobra djela,vjerujem u ljudska srca,naivno kao dijete tražim dobrotu u svakome iako znam da je veća vjerojatnost da će se dogoditi upravo suprotno ipak,da postupim suprotno to ne bi bila ja,kao što ni on ne bi bio on,ni ti ne bi bio ti...Tko je čovjek koji nije sebi dosljedan,koji ne stoji iza svojih riječi,mišljenja i djela?!
Nije važno što ga možda nikad neću sresti,za mene uistinu dovoljna je sama činjenica da postoji i znam da imam prijatelja,savjetnika,slušaoca,psihologa pod ovim nebom.Bez obzira na sve...I presretna sam što ga dijelim sa svim tim divnim curama,ženama,djevojčicama,majkama,....Što svojim riječima mijenja svijest pojedinih,što ohrabruje pojedine,što ih tjera naprijed ka njihovim snovima...A slučajnosti ću prepustiti sudbini,možda me i iznenadi.Bezuvjetno,bez očekivanja,nesebično zaista osjećam da je svijet zbog njega malo manje beznadan.
Ovo je nekako pogled s moje točke gledišta na to što on radi.Moja perspektiva njega.Sasvim subjektivno razmišljanje na temelju viđenog.
I još jednom po ko zna koji put. HVALA TI ŠTO POSTOJIŠ!
komentiraj (0) * ispiši * #
Luđak u kompletu
petak , 23.10.2015.Vjerujem u sudbinu najiskrenije.Vjerujem u sudbinu s razlogom.Imam jednog prijatelja.Znamo se već nekih 5-6 godina.Družimo de otprilike isto toliko,lani smo skužili da se on i moj brat znaju bar dvi godine više.Zapravo sreli su se dvije godine prije.Svi ljudi koje sam upoznala u nekon momentu ispostavilo se da znaju neke moje dobre prijatelje i nekako krug se u konačnici opet zatvara.P.Đinđer san upoznala na psihologiji,ćićobella san upoznala preko trenutne cure mog prijatelja dok je još bila s bivšim,da bi nakon nekog vremena skužila da se njih dvoje znaju i da su si najbolji.Krug se zatvorio.I tako u nedogled.Naravno govorim o ljudima koji meni imaju neku svrhu,meni nešto znaće.Imam nekoliko takvih priča ali neda mi se u detalje.
Zapravo i dalje me živcira činjenica kako ljudi danas shvačaju Ljubav.
Možda san kompletan debil,ali meni je to ne prihvatljivo,vjerojatno ću jednom skočiti sama sebi u usta,ali ne mogu to mirno gledati.
Voljeti.Hmm.Volim svoju samoću,to san nekoliko puta rekla,ali nie to razlog zašto sam sama.Sama sam jer to želim.Vjerujte mi da danas je stvarno lako naći nekog,ako samo želiš pronaći nekog,da budeš neko.Ja san uvjek imala malo veće ambicije.Ja volim old school.Ne da volim starije onako ja ti mogu biti tata.To zapravo prezirem,ali volim one ljude koji imaju one neke stare odgojne vrijednosti.Po pitanju ljubavi ja sam kopletno dijete.Onako prezirem odraslu ljubav prepunu maski.Ljubav ima dovoljno lica i to predivnih lica da bismo joj još stavljali maske.I dalje mi je imam dečka na shit listi.Ako se ikad odlučim bit s nekim.dećka ću zvat nekako drugačije.Ovo imam dećka ili to mi je dećko je zloupotrijebljeno,a ja ipak volim pošteni i najteži put.Onaj najispravniji.
Ne možeš nešto što traje tjedan dana nazvati vezom i ne možeš nešto što pripada samo verbalnoj komunikacijom nazvat Ljubavlju.Ne možeš to pretpostaviti čak ni temeljem za ljubav.To je betonska ploča bez armature.Kreneš li gradit kuću na tome potonit će.Kreni iz početka.Početak je najbitniji.On pretpostavlja nastavak.Početci.Eto za primjer dajem početak mene i najbolje.Da ona u tom momentu nije nazvala i nije pokazala interes,nas dvije ne bi bile šta jesmo.Svemu dođe kraj.To je za očekivat kad tad,ali stvar je našeg stava.Gledamo li na to kao lekciju,kao blagoslov i kako se nosimo s tim.Nitko ti ne može obećati vječnost,jer ljudi se sele,ljudi odlaze,ljudi upadnu u neka svoja stanja s kojima se možemo ili ne možemo nositi.Sve to ima neki svoj razlog.
Svi smo mi sjebani,daleko od toga.Svi mi želimo voliti i biti voljeni,daleko i od toga.Ali treba prvo sebe voljeti,znan da se ponavljan ko papiga i da već svaka moja rečenica zvuči kao klišej,ali voljeti sebe je ključno za voljeti drugoga.Ako ti znaš kako voljeti svoje demone,moć ćeš prihvatiti tuđe demone.Jer svi mi imamo demone,oni su dio nas.Pokušaš prihvatiti i tek kad pokušaš,shvatiš možeš li se nositi s tuđim demonima.Možeš li podnijeti to loše u drugome dovoljno da nastaviš graditi taj odnos.To ne doznaješ iz pitanja oćemo bit skupa.To shvatiš iz situacija koje donese vrijeme.
Ne znam zašto se ljudi uhvate za prvu slamku pod izlikom ljubavi.Ne možeš polagat pravo na stranca.Ne znan zašto me ta činjenica tako frustrira.Zašto sam takav nostalgičar i idealist po pitanju istog.
Živimo u svijetu di na je sve dostupno,valjda smo jednostavno zaključili da se ni za to ne trebamo trudit,da će nan doć samo bez da pitamo,onako ponuđeno ko reklama na televiziji za tavu baš u trenutku kad zaključiš da želiš peć palačinke.
Ponekad mi se stvarno čini da san beznadan slučaj.S druge pak strane,ponekad mi se čini da samo moj svijet ima smisao.
Dođu tako ti trenutci kad se čovjek zapita zašto i kako.Iz svog osobnog iskustva znam da me padovi nikad nisu spriječili da ostanem sjedit dok me netko ne podigne.Čak i kad bi me cipelarili na tlu nekako bi našla naćin da ustanem i krenem dalje.
Ljubav prije svega traži žrtvu.Ne u smislu da ja eto želim da se netko žrtvuje za mene.Nego taj osjećaj koji ti osjećaš traži od tebe da moju radost staviš ispred svoje.Ljubav traži osmjeh na tuđem licu,da bi tebi zagrijala srce.Složen je koncept.Nije to olako.Mi ljudi pod pretpostavkom da smo najpametniji i da ćemo lako voljeti kako što lako pijemo kavu ujutro ili vino vikendom navećer zaključimo tako.Kako objasniti svijetu da je u krivu.Pustit ih da padnu pa in onda reći,jesam ti rekla.Ne.Ljudi su tvrdoglavi vole imati osjećaj da sami drže konce iako ponekad sjebanost in to ne dopušta,ali vole imati osjećaj,privid toga.
Sjebana san i znan točno zašto san sjebana znam razlogo svakog svog ožiljka fizičkog i emocionalnog.Nedavno sam pročitala jednu priču.Ukratko,žena je napravila sexy fotke mužu za godišnjicu i zamolila fotografkinju da ih retušira.Muž se kasnije obratio autorici slika kako je zapravo iako je dobro napravila svoj posao i ono što se od nje tražilo zapravo napravila sve krivo.Naime svaka mana na tijelu te žene je nestala,ali s njom su nestali i tragovi njihove prošlosti.Taj čovjek volio je svaki ožiljak,svaku striju na tijelu svoje žene,svaku boru.On je dio te transformacije.Slike su je pretvorile u nešto što je bila prije njega ili nešto što pak nikad nije bila.Na kraju se zahvalio autorici slika što ga je podsjetila koliko su mane važne da shvatiš koliko nekog voliš i zbog čega ga voliš.Puno puta sam se dotakla takvih misli,puno puta sam rekla svoje mišljenje o svemu ovome,ali opet valjda nedovoljno,da gledam ravnodušno na tuđe mjere po pitanju ovoga.Nitko ne želi ostati sam,ali vjerujte mi da to nije najgora stavr koja vam se može dogoditi u životu.Ne možete predvidit život,ne možete ni pretpostaviti da ćete dobiti sve samo zato jer to želite.Da vam budem iskrena svi vaši snovi su zapravo vaš cilj,misao vodilja,ali to ne znaći da će vas put odvesti k tomu.Život je daleko izvan naše ovlasti.Mi imamo samo privid da upravljamo njime.Na nama je samo da guramo taj neki film,svoj.Da odigramo ulogu najbolje šta znamo improvizirajuči,netko drugi pak zna kraj.Zato se ne brinen oko činjenica kuda će sve ovo otići.Ne brinem se čak ni kako će tko gledati na sve to.Znam da će to dobiti svoj trenutak stvarnosti,svojih 5 minuta slave onda kada bude pravo vrijeme za to.Ne prije,ne kasnije.
Listala sam sinoć prošlost,uspomene i slatko je,dnevnici izgledaju smješni.Dječje misli izgledaju blesavo.Zapravo stvar je u tome da smo od onoga skuhala san ručak,razgovarala san s frendicom,prošetala sam prešli na ovo danas.Ovo što smo postali.Svi skupa,svatko pojedinačno.Upravo zato jer nije više bitno.Bitni smo mi pa tek onda svi ostali.Jebemu sve kog vraga nisan upisala filozofiju.Ma kog vraga nisan prodala ovu životnu filozofiju.Vjerojatno ne bi zaradila ko i filozofi prije mene.Ovo bi vjerojatno dobilo svoju težinu kad krepan,a onda bi drugi pobirali plodove.Jučer sam dobila odgovor da zapravo sve šta san napisala ja u 2 teksta i Dean u jednom posložilo je kockice nekom drugom.Nekom meni jako dragom.Mom najvjernijem čitatelju,mom najvjernijem kritičaru.Mom PR stručnjaku.Dileru ove hrpe riječi.Nekom kome je više stalo da ovo ljudi vide nego meni samoj.Lijep je osjećaj kad znaš da je sve što si rekao ili napisao zapravo dobilo smisla nekome,makar tebi izgledalo besmisleno.
Eh sada.Dean,mislim toliko puta sam pisala iako od jučer ga zovem imenom.Valjda sam prešla preko te činjenice da se skrivam iza pseudonima,da skrivam njega iza Nadahnuća,jer zapravo je oboje i Dean i nadahnuće.Znam kolika je snaga riječi i koliko netko može utjecati na druge.Ovo je eto čisto neka potreba da zahvalim nekom tko je meni otvorio oći,nekom tko je meni promjenio svijet,svakim svojim tekstom,dao mi neki novi uvid u situaciju.Nije zapravo jedina osoba koja je to napravila.Ima ljudi u mojoj svakodnevnici koji to rade samo svojom pojavom.Njima mogu zahvaliti kad ih vidim.Njemu pak mogu zahvaliti samo virtualno,riječima.I jesam i dobila sam odgovor na to.Sada zašto baš sada.Pa ne znam,mislim da zaslužuje eto vidjeti kako zapravo nije jedina sjebana osoba na svijetu,kako zapravo svi umjetnici su sjebani.I znan da san rekla da je idiot i budala,ali to je nešto šta cijenim kod njega.Nešto šta volim kod sebe.Ne tražim da mi dođe na dodjelu diploma,ne tražim da se materijalizira,šta se mene tiće ovo je sasvim dovoljno.Spoznaja da postojimo negdje u istom svemiru.Sve ostalo stvar je života.Kako će se kockice posložit.Zapravo osjećam neku veliku dozu povezanosti.Osjetila sam je i prije prema nekom totalno drugom,još većem strancu od njega.Iskreno to je jedna duga priča koju je teško razumit ako ne vjeruješ u višu poantu.Teško je to objasnit nekom tko na svijet gleda kroz oći.Život nije samo egizstirati,potrebno je ponekad izaći iz vlastite kože i pogledat stvar iz konteksta svemira.I dalo bi se sad tu promišljati o duhovnosti i svemu,ali nekako mislim da večina to neće shvatiti.Ni ja sama koja sam otvorena prema svemu,nemam ponekad odgovore na sve,neman razloge.Zbunjuje me i oduševljava.Frustrira i tjera u to...Nije to lako za objasnit,a ni za shvatit.Zapravo valjda mi je trebala jučer ta frustracija na temu ljubavi da nekako umirim sebe.Da kažem sebi dosta drame,bit će šta bude.Ja san osoba koja se uvijek trudi i uvijek tražim odgovore iako znam da ih neću naći,da će oni doći sami meni kad mi bude potrebno,kad već bude gotovo.I da budala san.I on je i još mnogo ljudi oko nas.Ja neman problem s tim.Meni nije problem biti dio skupine zadnjih idiota na svijetu.I nek se ne uvrijedi nitko.U ovom kontekstu ovo je kompliment.Ozbiljno u današnjem poremečenom poimanju svijeta epitet kompletnog luđaka meni je kompliment,trebao bi biti i vama.
komentiraj (0) * ispiši * #
Confession
Jebemu sve sad ne mogu spavat pa ajmo malo proširit teme,ajmo se opet malo nadovezat na sve ono čega smo se dotakli prethodno.Nije bitno koliko te ljudi sjebe.Svi će te pokušat sjebat samo da dođu na tvoje mjesto jer s njihove strane dvorišta tvoje vočke izgledaju predivne i mirisne,nema veze šta si se ti satra da one tako izgledaju i šta si uložija svu ljubav u to da one budu takve,zašto bi se ja trudila oko svojih,kad su tvoje već gotove i predivne i lakše mi je prošišat rupu u živici nego zalit svoje stablo.Nisu bitni ti koji te sjebu.Bitni su oni koji te spase.Oni koji stanu na tu rupu i kažu onome s druge strane ODJEBI!!!
Prije ovoga imala sam nekoliko blogova i nijedan nije potraja dalje od 5 postova,ozbiljno.Nekako oduvijek san više volila stranice bilježnica.Zapravo upravo sam listala svoje stare bilježnice.Tražila sam neke sitnice od najbolje,da se prisjetim jednog dijela nas,ali našla sam nešto malo,mora da je na nekom drugom mjestu ili je pak izgubljeno zauvijek s onom jednom fasciklom šta je ostala kod one ŠTRACE iz Trogira.Ma zapravo nije toliko ni bitno.Našla sam nešto,našla sam i neke misli koje su me navele na neko samopromišljanje.Neću ulazit u analizu tih starih misli,one pripadaju prošlosti.Ali lijepo je sjetit se što te je sve dovelo do trenutne točke egzistencije.Zapravo ovo je prvi put da netko ima uvid u moje misli,na ovoj nekoj osobnoj razini.I trudim se spominjat imena minimalno.U predhodnom postu bila sam iživcirana činjenicom da je netko koga poznajem ljubav obezvrijedio,sveo je na niske grane,doveo je pred gotov čin.Ljubav za mene predstavlja puno više od toga da nekog voliš i da netko voli tebe.Ljubav je činjenica da nekog poznaješ i netko poznaje tebe i unatoč tome volite se.Da bi volio nekog moraš bit svjestan ljubavi prema sebi.I da možda filozofiram,možda san idealist po pitanju ljubavi.Možda san samo isfrustriana činjenicom da netko na ljubav gleda tako uskogrudno,tako unutar okvira.Jer ljubav je sila.Ljubav sve podnosi.Sve liječi.Ljubav dolazi u mnogim dimenzijama u različitim vrstama.Ljubav nije jedna ona je multiplicirana sila koja se manifestira svaki puta drugačije.
Ljubav je utjecaj.Kako ja utjećem na druge i kako drugi utjeću na mene.Kako mijenjam druge i kako drugi mijenjaju mene.Kako san utjecala na najbolju i kako je ona utjecala na mene,kako P.Đinđer utjeće na mene i kako ja utjećem na nju,kako mijenjamo perspektive i poglede međusobno jedni drugima.
Kako se Dean uklapa u cijelu priču?Zapravo ja sam za čovjeka prvi put čula kad je moja Slavonka iz Osijeka sherala neku njegovu kolumnu.I zapravo nisam tome pridavala veliku pažnju,nije to toliko utjecalo na mene do trenutka kad sam pročitala DOVOLJNA SI.Zašto baš ta?Pa mislim,vjerojatno i znam da puno pažnje pridajem ljudskim ožiljcima,koliko pridajem ljudskim oštečenjima,prtljazi koju nose sa sobom,izlizanim cipelama.Zapravo znam što sve nosim sa sobom ja i koliko to meni znači.Koliko moje modrice,moji ožiljci,moje deformacije meni znače i što mi predstavljaju.I zato dovoljna si jer mi je bila racionalna potvrda da ipak nije problem u meni,potvrda da ipak nisam jedina koja tako misli.Meni ne treba milijun razloga i činjenica da se mnogo ljudi slaže oko istoga.Dovoljan mi je samo jedan dokaz u pravom trenutku da me uvjeri da sam u pravu i meni više odgovora dalje od toga ne treba.I svaka kolumna nakon toga počela je poprimati smisleniju verziju mojih starih pitanja.Postale su odgovor.Dokaz da moj stav nije pogrešan.Tim više što dolaze od totalnog stranca.
Jedan dan ovo ljeto u naletu dosade došla san na ideju da krenen pisat blog.I djelomično je to zbog Deanovih kolumni,ne znam uhvatila me neka želja da i ja kažem šta mislim.Sad mi ovo počinje izgledat kao svojevrsna vrsta razgovora.On napiše nešto,ja iman odgovor na to i konačno se svede na jako sličnu poruku.
Istina ja se često dotaknen osobnih tema vezanih za mene i često puta samo izbacujen svoje frustracije ili neki oštar stav prema društvu i događanjima.Situacijama koje su apsurdne za moje poimanje svijeta.Pripadam nekom drugom vremenu.Ovo nije moje vrijeme.Možda tek dolazi,možda me pregazilo.Zapravo me veseli činjenica da postoje ljudi koji jednostavno vole usrečivati druge.I zato je na neki način između ostalog i on dio moje inspiracije i djelomičan razlog zašto ova priča iz dana u dan raste.Ide,tipka se.Možda to jednog dana i dobije svoj smisao i zapravo ne tražim odgovor zašto.Iz iskustva znam da odgovori dođu kad već spoznamo razloge.Dođu kao racionalna potvrda onoga što se već dogodilo.Danas me eto nekako uhvatila neka potreba da se ispovjedim,sebi,drugima.Neman pojma.Zapravo mi je totalno svejedno koliko daleko će ovo otići.Ja znam da sam rekla,tu.Znam da sam konačno priznala sebi da zapravo radim preveliku dramu oko toga da ne želim radit dramu.Ne znam koliko ljudi razmišlja poput mene i razmišlja li itko slično.Osobno ne volim ljude prozivati,ako ne vidim potrebu za tim.Živim u Splitu i da vidim Gibu ili Rozgu na ulici neću krenit za njima da im stisnem ruku ili zatražim autogram.Mislim da su prije svega normalni ljudi i da zaslužuju hodat ulicom bez zaustavljanja.Isto mislim za Deana i nekako se trudim ne reć ništa,bar ne da to svima bude dostupno.Ovdje mogu,jer eto nije popularno i nekako se ne trudim da bude.Možda se moji čitatelji trude,možda ovo postane i veće od onoga što je.Ne znan.Bit će šta bude.Ne volim se ponašat ko da su ti ljudi koji samo radeći svoj posao mijenaju svijet zapravo Bogovi.Ne volim idealizirat,ne želim ih se klanjat.Smatram ih sebi ravnima.Razumski gledam na njih.Nisam od onih koji stalkaju ljude da pokupe njihovu odbačenu čašicu sladoleda,neman ničije slike po zidovima,ne radim kolaže zajedničkih trenutaka.Ne treba nitko tražit zabranu pristupa.Samo dijelim nečiji stav i dovoljna mi je ta činjenica,za sada.Ako je sve to dio nekog većeg plana i ako te neke podudarnosti zapravo nisu samo slučajnosti nego sudbina,okej,ali to će vrijeme pokazati.Za sada mi je ovo dovoljno.Inspiracija i nadahnuće.Vjetar da krenem naprijed.Otkriće dijela sebe.Zašto sam danas odlučila reči?Ne znam,ali osjećam da trebam,da je potrebno da se zna.Ne nužno da Dean zna koliko da ja znam.Da sebi predočim stanje.Da izdvojim sebi realnost od intuicije.Da potisnem iluziju.Možda jednog dana budem sjedila preko puta dotičnog i budemo raspravljali o ovome.Možda i ne budem.Možda dotični ni ne pročita ovo u životu.Možda sve ode u nekom neočekivanom smjeru.Zapravo je manje bitno.Jedino što je sada važno da dok ovo pišem osjećam pravo olakšanje.Nakon one frsutracije iz predhodnog posta.Možda san ovo pak napisala jer osjećam da on treba nekog da piše njemu.Onako ciljano.Ne kao tipičan fan.Onako kao pisac piscu.Iako sebe vidim kao mnogo toga ponajmanje pisca.Onako kao netko tko u njemu prvo vidi riječ,misao,autora,pisca,a tek onda modela.Netko tko je samo sretan zbog činjenice da je netko uspio ostvariti svoj san,da se njegov trud isplatio i bez rupe u susjedovoj živici.Ali ja sam takva,vesele me tuđa postignuća jednako kao moja vlastita.I zapravo nije mi ni najmanje bitno što itko misli o tome,ali ipak imala san danas potrebu da to kažem pod bilo koju cijenu.Možda i postoji razlog zašto samo ga ja još ne vidim ili ne prepoznajem.
komentiraj (0) * ispiši * #
Oprosti na cinizmu LJUBAV NE MOŠ SVEST NA RAZINU SKLAPANJA POSLA
četvrtak , 22.10.2015.Sinko koja drama,ajmo redom.Dakle danas san bila na na nekon predavanju u Spaladium areni na sajmu SASO i nakon predavanja san otišla na domjenak u VIP LOŽE..Pila san Pinot Rose s facama i vidila di elita šmrka kokain.Genijalan osjećaj.Lože su uređene dizajnerskim minimalizom,jako jednostavno i lipo.Tu ću ja sklapat poslove s tajkunima jednog dana dok u partertu svira....Jooooj šta volim miris kamionaaaaaaaaaaaaaaaaaa....
Druga stvar.Pročitah jučer razlog zašto je moje savršenstvo još uvijek single.Dakle lik je prizna.Zato jer su me sve do sad sjebale.I da evo da i ja nešto kažem ili odgovorim čisto eto da se zna.Srećo moja najveća ti si idiot,ali ja te svejedno volim.I da usudit ću se reći VOLIM iako ni sama ne virujen u tu činjenicu.Ti si budala,budala jer si dopustija da te sve sjebu.Sve do sada.I sada ne pokušavaš iz straha da se ne desi opet.Znam jer i ja sam budala i idiot i točno znan kakav je osjećaj.I volim te zbog te naše identičnosti.I samo da ti kažem ja te neman namjeru sjebat ko i sve prije tebe,zapravo neman te namjeru ni jebat.Ali evo najiskrenije.Svit je pun zlih ljudi,sebičnih ljudi.Od takvih mi dobri ne možemo doći na red i smatramo se lošima,jer u kontekstu postavljenog standarda jesmo lošiji od istog.Jesmo ispod svake razine.Ja te obožavan zbog svake naše identičnosti pa i činjenice da si idiot.I opet ponavljam,ako sve propadne tu te uvijek čeka mjesto,tu uvijek možeš pokušati iako slabo vjerujem u činjenicu da će taj trenutak doći.Ali ipak NADA je kurva.I ja sam idiot,ali ne možeš me dva puta primaslat na istu foru.Ne više.Koliko god da te netko dobro jebe(ovo sad uzmite za stilsku figuru)nema veze šta ti susjedi iz još tri okolna stana uživaju u zvukovima toga(jer arhitektura u hrvatskoj je sjebana),nema jebene šanse da me dva puta digneš na istu foru pa da si za mene Bog Isus.Nema jebene šanse.
Treća stvar osim činjenice da mi je P.Đinđer krenila slat poruke u sred predavanja o povijesnoj arhitekturi prodajnih prostora i da san skoro zavarila,a predavačica se tresla ko šiba na vitru od treme.Uspila san se suzdržat.Dakle treća stvar!Pevaljka se našla s svojim 13 godina mlađim wanna be jebaćem.Još se nisu jebali,ali pitanje je dana.
Četvrto nešto šta me strašno živcira i popizdin momentalno kad čujem takvu nebulozu.Popizdin i na najbolju i na svakog tko mi dođe s takvom pričon.Popizdila san na to lito prije prvog srednje kad mi je rođak doša s pričon da su veze u 4.osnovne moguće.Onako dijete odjebi u pješčanik.Na početku te prve godine dobila san zadatak da se osvrnem na tri rečenice iz knjige i osvrnila san se tako da san ih povezala s ovom temom veza u 4.osnovne.Da sad ne idem u detalje tekst iman negdje među papirima,a sad ću se osvrnit na trenutno stanje.Dakle,rečenica IMAM DEČKA službeno ide na moju shit listu.Jer ona danas nema to značenje.IMAM DEČKA znači,meni znaći nekom pripadam i netko pripada meni.Polažem pravo na nekoga.Tog nekoga poznajem ko samog sebe.Iman najbolju prijateljicu imam.Znam je i poznajem ko sebe samu.Unaprid joj mogu reć sve šta je zanima,mogu predvidit svaku njenu reakciju,svaku njenu misao.To znaći pripadat nekom.Bit s nekim u odnosu koji vodi nekud.Danas smo skužile da se znamo 8 godina,pitala me kad smo se počele družit.I rekla je da misli da je to bilo nakon nekog kazališta koje nam je tada bilo obvezno.Podsjetila sam je da je to bilo puno prije toga.Šta se tiće nje.Ona je osoba koja je prva uzela od razrednice moj broj i nazvala me da pita kako sam.Znala sam da ću izostajat s nastave i desilo se odma na početku te prve godine,ali nisan očekivala da će nekog stvarno zanimat zašto i kako i tako je krenilo.Zvala je ona mene pa ja nju.Pa bi starci popizdili na račun za telefon,a smo se sretale češće izašle bi,prošetale,razmjenjivale bilješke.Itako dalje i tako bliže.Totalno različite totalno u svemu.Danas 8 godina kasnije najbolje.Zašto.Ja znan zašto.Zato jer je bila prijatelj kad sam ga trebala i kad nisan imala ni jednog.Jer je bila osoba koja je nazvala potpunog stranca na telefon samo da pita kako je.Zato je ima najiskreniju dušu koju poznajem i najnaivniji pogled na svijet od ikog koga znam.Znam jer se ne ljuti kad joj kažem šta mislim iako se ne slažemo.I zato jer zna da joj ne kažem jer joj želim loše.Znam jer se ne živcira kad se ne možemo svađat i kad ne ulazim u diskusiju s njom.Znam jer se iživcira kad joj svaku situaciju pojednostavnim na najbanalnijem i najglupljem primjeru.I koliko god da ponekad kažem sebi neću više se zamarat time da joj ukažem na svoje mišljenje i da joj pokušam predočit zašto je to tako.Jednostavno ne mogu je zamislit izvan moje svakodnevnice.Jer sve te nesuglasice,sva ta razilaženja ne mogu bacit sjenu na to kako je počelo.Došla san u novu sredinu oštećena,nisam znala nikoga,nisam znala šta me čeka i nisam se imala ćemu vratit.Ona me uzela za ruku i krenule smo i sada smo tu di jesmo.I ne isplati se živcirat i svađat oko idijotarija.Kad smo tu svaki dan korak po korak guramo se.Trudimo se jedna za drugu.Istina malo san se odmakla od teme,ali evo vračam se dakle IMAM DEČKA na shit listi.IMAM DEČKA podrazumjeva viđam se s nekim neko vrijeme tipa misec dva,lipo nan je,pokušat ćemo.Ne podrazumjeva upoznali smo se jučer u kafani zabrijali smo i sad smo skupa ili upoznali smo se preko fejsa i sad nakon 2 miseca razgovora ja i on iz LIČKOG LEŠĆA smo zaključili da ćemo provat na daljinu.Dakle to tako ne ide.I hvala ISUSU da san single nego da ovo prolazin.Svaki odnos ima faze.Da bi pripadao nekom trebaš to zaslužit,netko treba zaslužit da ti pripadaš njemu.Po ovo retardiranoj logici koju ljudi danas prakticiraju ljubav je ravna potpisivanju poslovnog ugovora.Ja otvaran design studio ti imaš arhitektonski pečat idemo radit,ako dobijemo natječaj zaradit ćemo,ako ne jebeš mu mater u govnima smo.IMAM DEČKA je definicija odnosa i jebeno ne možemo je svest na konzumerizam.Ljubav ne kupuješ,ljubav zaslužuješ.Idioti malumni.Okej,možda ovo osobno shvaćam i okej sad ću dat za primjer jednu osobu onako imenom i prezimenom i znan da ću time više sjebat sebe i da ću napravit nešto od čega bježim glavom bez obzira,ali jebemu sve kad ljudi već ljubav dogovaraju ko da kupuju kil voća na pazaru pa zašto i ja ne bi dala jedan primjer na sebi i dotičnoj osobi.Unaprijed isprike čovjeku poslužio je samo za primjer.
Dean Pelić naš najtraženiji model,genijalan pisac,zapravo moj najdraži pisac današnjice.Netko koga čitam više nego lektire u srednjoj jer eto po mnogim mislima mi paše.Nalazim neke identičnosti u njegovom razmišljanju s mojim.Hipotetski da kažem ja sad kao što je meni netko nedavno rekao IMAM DEČKA,da bi ja kasnije doznala da ta priča još nije doživila taj stadij i da je sve na nekakoj čisto razgovornoj fazi razvoja.Hipotetski kažem Dean mi je dečko.Mislim budimo realni čovjeka ni ne znan nit išta.Onako na stranu moja opčinjenost dotičnim,da ga vidim na ulici samo bi produžila,jer svatko ima pravo na svoju privatnost,na neki svoj miran i osobni život.Dakle Dean (moj vanzemaljski dečko) ima puno obožavateljica i to je okej.Ali s obzirom da smo ja i Dean razmjenili 3 poruke u životu i od toga je samo jedna njegova i svedena je na jednu rečenicu.I da zapravo to je sve nekakva lajk verzija odnosa preko facebooka ja ne mogu tvrdit nešto ovako nebulozno,niti mogu reć da polažem pravo na njega iako eto razmišljamo slično,slušamo sličnu glazbu,putovali smo na ista mjesta ili imamo vikendice na određenim desitnacijama koje želimo posjetit.Ne mogu čak ni tvrdit da smo prijatelji,niti čak poznanici.Isto bi vrijedilo i da smo popili kavu uživo.Odnos zahtjeva vrijeme.Da bi pripadali nekom treba ga poznavati.Ovo se može primjenit na svaki odnos,ne samo na činjenicu IMAM DEČKA.NEMAN DEČKA I FALA NEBU da je tako.Rađe sama nego sekund u ovakvoj farsi di mi netko prodaje ljubav na način od ovog trenutak pa nadalje.Ne,ODJEBI s tin stavom.Još jednom isprike Deanu,u ovom tekstu je poslužio kao primjer,jer eto osvrnila sam se na njegovu rečenicu i ako ikad ovo pročita nek ne zamjeri mislim doista svaku riječ i direktno i indirektno.Ne tuži me intelektualno vlasništvo,imamo poprilično slično.
komentiraj (0) * ispiši * #
Vrhunac
utorak , 20.10.2015.Totalno san spremna za ulogu majke.NE,NE i NE....Čuvala san rodicu koja je malena i bolesna i ispovračala me dva puta.I konačno dođem kući onako umorna i iscrpljena i mislim si okej nema šanse i onda se sjetim da san sanjala noćas da san trudna i onako sad to izgleda kao noćna mora.Da stvar bude ironičnija pročitam tamo na stranici Nadahnuća,kako on želi nekoj ženskoj sutra sreću na obrani diplomskog i to je totalno baza i pročitam kako je čovjek čak i pomislio da ode i čestita joj osobno i mislim si koji kurac,MISLIM KOG VRAGA SE JA USTRUČAVAN.Čovjek se daje na sve strane,a ja ne tražim ništa,samo zahvaljujem za isto razmišljanje.I da trebala bi biti ljubomorna i ogorčena ako uzmem to za realnost.Ako pak zaključim da je sve iluzija ne trebam niti mislit na to.Stvar je za mene totalno suprotna od obje verzije,ja san sretna ko da je meni upućeno,a upućeno je nekoj Antoniji koja brani diplomski i ima fora frendicu koja je odlučila da bi bilo zabavno da netko tko divno utjeće na njenu priju bude prisutan ton bitnom trenutku u životu.Mislim ono,ja sjedim tu i tipkan,kosa mi smrdi po rigotini i planiran ne imat obitelj do 40.Iako me cijeli dan ta činjenica o vlastitoj obitelji drži prisebnom da ne podavim ovu postojeću koju imam.Inaće drama postavljanja laminata tek je na vrhucu,do raspleta poklat će se dva reda publike,ma kakav Shakespeare,kakve pičke materine.Da ja pišem drame krepa bi i zadnji red čisto da ne budu jedini preživjeli.Stari je zaključija da njegov boravak doma zapravo je nama usluga i njegov povratak u vikendicu također je nama usluga ili kazna neman pojma kakav scenarij si je on složija u glavi.Inaće rekla san mu nek me ne maltretira jer sam legla nakon šta smo sve napravili na šta je on reka da ako on mene maltretira nek oden živit negdi drugo jer on ne želi mene maltretirat.Ponekad mi se čini da uopće nema spasa za taj odnos.Moj stari jedino s materon može sam zauvik.S nama dicon ne može tjedan dana u komadu i to samo ako je sam s jednim od nas i ako se mimoilazimo šta je moguće više.Mislim da ako se ikad odlučim s nekin trajat u dvoje onako dvi stvari su zabranjene.Kontrola drugoga i rečenica ako ti nije dobro ajde iseli.Mislim na djecu...Ako meni nije dobro iselit ću ja i prije dođemo do te razine.Neke stvari jednostavno ne mogu podnit,previše me bole.Nije fora reći svom djetetu odlazi.Pa koji kurac si ga uopće radija ako ga ne moš podnit.Ako ne moš podnit sam sebe.Za divno ćudo nismo se svađali.Jer me toliko bolilo da mi se uopće nije dalo.Danas koga god da san nazvala nitko mi se ne javlja,al nea veze ionako san preumorna da razgovaram o bilo čemu.Mislim stvarno bodrenje pred obranu diplomskog.Možda da ja zatražim da mi ne znan dođe na dodjelu diplome nakon treće godine.Onako cijeli fin i dotjeran s ružom u ruci i onako svi bulje u nas jer koji kurac se tu desio.Ko je ovaj,zapravo svi ce znat ko je,al bit ce odakle on zna Marinu.Onako the fuck,cak ni Marina nece skuzit odakle ju on zna.Vjerojatno ce se smotat i nece znat sta rec ili ce ko pred svojim nadrazim konobarom ponavljat rečenice.Ja cu classic,classic cu ja....Joj kad se sjetim tog cirkusa.Malo mi čak i fali jer više ne radi tamo.Tada je moja pjesma progoniteljica bila Trying not to love you od Nicklebacka,za ne falit radnja se odvijala u kafiću.Flert je propao zbog tuđe znatiželje.Ali Nadahnuće,obožavan tog čovjeka svakom riječju sve više.Danas san rodici maloj čitala jedan njegov tekst i jedva čekan cilu knjigu da joj čitan,malo je u banani čitat preko neta djetetu od jedva dvije godine.Svidilo joj se.Sutra se drama barbikina kuća nastavlja.Zašto barbikina kuća?Mater je sobu upiturala u sorbet rozu i soba izgleda ko da je barbika eksplodirala unutra.Uglavnom treba postavit laminat u jedan skladišni prostor ispod stepenica i tu dramu prolazin ujutro.Bit će veselo.Tribala bi skinit ovu robu sa sebe i stavit je prat jer bljak je.I napravit ću to,samo da se odmorim od današnjeg dana.Mislim ljudi ne udajite se,ne ženite se,ne kotite se do 40.Ozbiljno.Čemu.Ionako živimo u teškom sranju,zašto da svoje potomke ostavljamo u još većem sranju.
komentiraj (0) * ispiši * #
Ne mogu se ja drkat s njin svaki put kad se njemu digne kurac. Najbolja
ponedjeljak , 19.10.2015.Danas san u fazi kad bi rađe dala pičke pod bilo koju cijenu nego ostala doma.Nisan kurva,nisan drolja,ali danas bi bila i to samo da ne moran bit to šta jesam.Jebena budala.Inaće u mojoj kući kad se događaju neke velike akcije sve vrvi od napetosti.Onako zrak možete rezati nožem od konflikta.Ja san bik,otac je blizanac u krizi srednih godina,brat je djevica u pubertetu,Mater je još veća budala jer se postavlja u poziciju tampon zone,ali jebi ga.Nikako da naučimo.Nitko od nas.Takav je to život.To smo što jesmo.Ili možemo ili ne možemo.Inaće postavljali smo laminat.Za divno čudo prošlo je bez incidenata do navečer.Za večerom se odigrala prava drama oko činjenice da Bro ne voli krilo od kokoše nego samo batak.Stari je zaključija da je ovaj bezobrazan jer on je kuva kokoš za njega,a on jede pancetu.Mislim idiotizam čisti.Da stvar bude veselija u sve to su umišali i bidnog pasa,pa se ispostavilo da pas voli jest kokoš i nema problem s krilima.Ko zna možda beštija i poleti pa se spasi.Program Show.Ne brinite se neću nikom dat,večer provodim kod kuće i dalje se nadam da od Nadahnuća bude bilo nešto.Zapravo sama sebe zavaravam,ali danas san pročitala jedan citat Daniele Kordić gdje ona kaže,ako imaš intuiciju slijedi je.Po toj njenoj logici,ovaj neobjašnjiv osjećaj prema Nadahnuću trebala bi prigrliti i slijediti.Isključiti razum.E sad.Kako isključiti razum i hodati čvrsto po tlu.Prepustiti se iracionalnom osjećaju postojanja nas oboje u istom svijetu,a opet svak na svojoj strani.Valjda još logika mene nekako ne napušta.Ili se možda samo bojim toga.Činjenice da bi moglo biti stvarno.Nikad ne reci nikad,a što ako priželjkuješ nikad.Sustigne li te i tada?Ela Dvornik je pisala o lošin tipovima muškaraca,ali to je Ela,tražila je i slike pasa i mačaka.Uskoro će postat svoje slike u donjem rublju,da trlja nama koji si ne možemo priuštiti sve te lijepe stvari sol na ranu,ali neka...Bar ćemo bit informirani.O izbjegličkoj krizi i svin sranjima na bliskom i dalekom istoku uopće ne želin počinjat.Ljudi su toliko zatupljeni da iman osjećaj da bi riječi potrošila uludo.Doduše pročitala san jedan suvisli članak Ive Kvakić-Zastupnice stranke ZA GRAD.Iznjela je gole činjenice....Zašto bi ISIL uz tolike novce i resurse slao teroriste u izbjegličke karavane da poginu na hladnoći,kad to može riješit brže i jeftinije s lažnim putovnicama i avionima,a osim toga ima ih svukuda.Zašto bi ih uopće slali iz Sirije,kad ih imaju u njemačkoj već spremnih.Ali mediji su takvo pranje mozgova.Baš se mislim kako to da nitko ne piše o umjetnosti.O glazbi,o dizajnu,o festivalima,o svim lijepim i humanitarnim stvarima.Ne mi pišemo o tuđim sisama i kad si je netko kupio donji veš i time ispiremo mozgove.Naša reforma obrazovanja uništila je sve generacije nakon 95. mislim na one rođene nakon 95. 95-je mješovita,oni su prijelaz iz pameti u idiotizam.Totalno san svoju okolinu navukla na urbanu kulturu.Prija mi šalje poruku maloprije da hoće sobu u grafitima i da san ja za to kriva.Čovik ne bi pomislija za nju da će podivljat toliko.Buntovnica,ali ovaj tjedan je bio prepun iznenađenja.Najbolja je kupila tange liku za rođendan,mislim ona i još 4-vero ljudi,ali ipak za nju je i ovo veliki korak.Volim kad dobijem povratnu informaciju svog utjecaja na okolinu.Pas me danas obasipa ljubavlju,luđak kompletni.Sad bi se tako našopala čokoladom,ali u kući nema čokolade.Iman čokolino,ali nekako mi nije,ne znan nikad ga nisan volila,ni ka dite.Mislim nije loš,ali ono nije mi ni najbolji.Andrea Andrassy je na moju poruku s receptom za najdivniju tortu na svijetu poslala UUUUUUU.To je čokoladna torta Andrea,s crnim pivom i bijelim šlagom nije ustaška,ma okej može bit i ustaška ipak smo hrvati.Ovaj vikend bila je obiteljska prijateljica na noćenju,prisjećali smo se dobrih starih vremena,dok smo mi djeca još bili klinci i kako smo ljetovali kod nas i kako smo slavili nove godine i radili modne revije za doček.Bilo je zabavno.Kad malo bolje razmislim lijepa su to vremena bila.Jednom smo čak prodale priču da smo sestre blizanke i da naš brat i mi imamo dvi različite mame i jednog tatu.Ah ti sinjani,svašta in moš podvalit.Bez uvrede istima bili smo djeca i bilo je zabavno.Volin ja vas svih koliko god da vas ima na ovom svijetu.Ipak danas najviše volim Nadahnuće jer da nije tog suludog osjećaja koji mi stalno drži osmijeh na licu napravila bi pokolj ovde.Vjerujte mi da bi bilo gore nego nakon nereda koji je Jane napravio ubivši Red Johna.
komentiraj (0) * ispiši * #
Žali Bože trud i ludu glavu
nedjelja , 18.10.2015.Tjedan je bio ne mogu uopće naći riječ kojom bi ga okarakterizirala.School,razgovor za posao,dijete od 3 ipo godine,bro u pubertetu,majka u klimaksu,stari u krizi srednjih godina,obiteljska prijateljica na nočenju i pseto od 6 kila.Kuća je bila ko kolodvor,ljudi dolaze,ljudi odlaze i svako malo netko negdje zapiša.Preživila sam,ali još nije ni blizu kraja.Sinoć se baš i nisam naspavala jel klinac se budio svako malo.Zato sam danas život provela u krevetu kad je on krenuo prema Zagrebu.Vjerujte mi da san znala kako će kraj dana izgledat ukrcala bi se s malin u taj auto i otišla na vikend,ali jebi ga uvik se trudiš svima udovoljit.I tako konačno smo obojali sobu inaće roza je i izgleda ko da je barbika ekspoldirala,ali nema veze.Krenuli smo postavljat pod nakon 20 godina i skužili da imamo dva reda premalo.Zamisli tog cirkusa.Sad triba ulupat 100 eura u novi pod jer ga netko nije postavio prie 20 godina.Zašto jednostavno kad može komplicirano.Propustila san rođendan city centra.Propustila sam sunce i kišu čak san propustila i postove na fejsu.Ali zato sam uživala sanjajući budućnost.Bar neka korist od izolacije.Inaće ovdje je neko promjenjivo vrijeme ujutro kiša popodne sunce.Da van glava eksplodira.I da imala san hrpu dobrih promišljanja danas i sve sam ih nekako jebi ga zaboravila zapisat jer mi se nije dalo ustajat,nije mi se dalo.Ni sad mi se neda tu sjedit,ali čekan brata jer mi se jede junk food,a on ima smokija u zalihama.
Šta je to ljubav?Šta je to kontrola?I kada točno dolazi do prelaska te granice?Jebote ni sama ne znan šta san upravo napisala i zašto san izabrala ovu dubokoumnu temu za raspravu u nedilju navečer,nakon šta je Patrick Jane otkrio i ubio Red Johna.Ne znan zašto,ali nekako me u ciloj toj priči napalila činjenica da mu guza dobro izgleda u onim hlačama od odijela.Da hlaće jer je to pravilno.Mom malom rođaku su rekli skini gaće prije nego legneš i dijete je leglo golo u krevet.Nije on jadan kriv šta dida ne zna da gaće i hlaće nisu isto.No dobro.Vratimo se na upitnike.Ljubav je kad ga prvi put vidiš u kafiću i slijediš ga okolo da ga poljubiš i uhvatiš ga za ruku i buljiš u njega dok mu ne postane čudno.Ne znan zašto stvari postanu čudne kad odrastemo.Djeca se sretnu u pješčaniku i odma se zaljube,odma se poljube,odma se drže za rukice i nitko nikog ne smatra manijakom jer ga lovi okolo da ga izmaltretira ljubavlju.Kad ste odrasli,dobijete zabranu pristupa.Ili u najmanj ruku bude neugodno.Svjedočila sam jednoj jutarnjoj kafanskoj polusatnoj ljubavi i ostala zapanjena jednostavnošću.Zašto mi odrasli jebeno kompliciramo.Mislim zašto ja nisam otišla u zg u jebeni city centar skočila preko pulta da zabalim to stvorenje i zašto ti nisi jednostavno zabalila tog slučajnog na kolodvoru,zašto sanjamo kako balimo ovoga ili onoga umisto da to jednostavno napravimo.Ljubav.Ljubav vam je kad vam pas nakon 2 miseca dođe kući s vikendice i odma vas izljubi.Ljubav je i kad vas 3 ipo godine star mini terminator iz čista mira izbombardira poljubcima iako ste prije 5 minuta vikali na njega jer se ponača ko derište.Ljubav je i kad van mama kaže da prestanete bit derište u sred svađe s ocem.Šta on totalno protumači ko da netko potkopava njegov autoritet.Jer ispada da mi brani da razgovaran s njin...Mislim koji kurac.Inaće moj stari je najveći kontrol frik kojeg sam srela u životu.Taj čovik onako pita svako 5 minuti zašto je ulje na stolu,a ne na pultu,zašto su igračke u boravku,zašto taj tko je reka da će doć tada nije došao nego kasni sat vremena itd itd.Mislim onako ja mrzin kontrolu.Mrzin je iznad duše.Jer jednostavno ne podnosin,ne funkcioniran tako.Ja ako ću ostavit čarapu na stolu,ostavit ću je jer mi se neda odlazit od košare za robu.Kad mi trebaju doći gosti ili kad mi počme smetat pospremit ću.Ne podnosin analize.A i šta koga briga šta ja radim i zašto ja nešto radim u svojoj kući.Mislim ono znam da će reć da je to njegova kuća,ali jebi ga i ja san mu kčer.Kuću može prodat,al od krvi se ne može oprat.Moran priznat za nekog tko je jako vezan za stvari,ova kuća mi najmanje znaći.Prošla je toliko transformacija i ni jedna nije baš po našoj mjeri,sve su improvizacije.Ne poznajen osobu s više ljubavi od svoje matere.Onako ozbiljno,ta žena uvik gleda druge da to već postaje razarajuće za gledat i za pratit.Ima potrebu zaštitit svih,mene,oca,brata,babu,svoju sestu i tako dalje.Umisto da pusti nek se svađamo i nek se i pokoljemo.Bolje nego da se nađe u vatri.Ponekad stvarno mislim da sa zadnja osoba koja treba takvu ljubav.Jer mene naprimjer takva ljubav boli i jendostavno ne mogu.Ne mogu to gledat i ne mogu to slušat i ne mogu to živit,jer ljubav za mene je pozitivna emocija,ne ona kojm ozljeđujem druge,nego ona kojom liječim druge.Takva ljubav me tjera na plač,ali tko bi htio da oni koje volimo plaču zbog nas.Gdje je granica,neman pojma.Jedino što znam da ljudima ne možeš pomoć ako oni to ne žele.Uzalud sve i trud i luda glava.Ne možeš spasiti svijet,ako spasiš sebe već si puno napravio.
komentiraj (0) * ispiši * #
In memoriam Toše
petak , 16.10.2015.Danas se godišnjica smrti Toše Proeskog.Danas 9 godina iza toga vremena gledam kako se glazbeni svijet skupio u jedno.Danas nije bitno koji žanr pjevate,danas nije bitno tko ste i odakle ste.Danas ste svi Toše.Uvijek me fasciniralo kako ljudi pred tragedijama postanu jedno.Ova država je po mnogo čemu sjebana,ovaj svijet je po mnogo čemu sjeban,ali kad treba tugovati onda se nekako nađemo svi na istoj relaciji.Volim ovaj osječaj povezanosti na današnji dan.Iako danas slušam Marka Tolju i na Tošu nisam ni pomislila,ali cijeli dan me nešto podsjeća na sve to.Na taj dan kad sam čula,na taj dan kad cijeli svijet nije vjerovao.Mnogi ni dan danas ne vjeruju,ali jedno je sigurno danas su svi makedonski slavuj.Slušam obrade,poruke ljubavi,predivna sjećanja.Osobno nisam tip koji se često prisjeća.Mislim pamtim ja sve i kad krene razgovor prisjetim se,ali ne živimo od sjećanja.Ne mogu se vječno osvrtati unatrag i na život gledati s nedostajanjem.Kad bi svakog trenutka pomislila na nekog tko mi nedostaje umrla bih od tuge.Rađe na krajeve gledamo kao na završene misije.Došao si u moj život s razlogom,kad tvoja misija završi odlaziš.Odlazim i ja.Staviš se u poziciju James-a Bonda.Obaviš misiju i kasnije nešto pojebeš,jer zaslužio si nakon tih silnih metaka i eksplozija.Zalužio si dva dana za sebe.Znam znam....Ne priliči dami da prostači i govori ko muškarac o jebanju i sličnim stvarima,pa ne priliči ni đentlmenu da ne izvuće stolicu u restoranu ili ne otvori vrata pri ulazu.Ne priliči nama ljudima mnogo toga.Sve više shvačan bratovu tezu kako su ljudi najidiotskije šta postoji jer smo jedina vrsta koja plača za život,za opstanak i jedini sišemo mlijeko druge vrste.Mi ljudi smo u kurcu.Ali dobro nećemo hejtat na današnji dan.Sunčan dan prepun ljubavi.Inaće do kraja tjedna pišem kratke postove jer sam sekundarna s vremenom.Djeca su blagoslov,ali ne prije 35+....Onako danas stvarno ne vidim koji je klinac bia mojoj kumi pa ih je naštancala 4 za redom.Mislim i ovaj jedan na par dana mi je previše trenutno.Divan dječak s mnogo problema.Kako dijete poštedit problema.Jebi ga ne znan ni sebi tu pomoć,a kamoli njemu.Zapravo ne isplati se niti zapitivati,odgovori i onako dođu kad već bude gotovo.Dođu kao potvrda,ne kao upozorenje.
Nadam se da svi ostali uživaju.Da luduju.Da rade blesave stvari koje izmame osmijeh na lice.Ako na kolodvoru poželite nekog zabalit.zabalite,kasnije je kasno
komentiraj (0) * ispiši * #
Kad narastem potrgat ću sve krevete u dućanu
Moja misao dana: Kad narastem potrgat ću sve krevete u dućanu.Moj mali rođak je došao na ideju da kad naraste strga sve krevete da ga više nitko ne bi tjerao na spavanje.Znam da je smiješno.Već vidim muške šoviniste kako plješću negdje u pozadini vidi malog trgat će krevete.Da se razumijemo i ja se smijem i govorim u sebi vidi rodicino dite,kad naraste trgat će krevete.Za netkog ko planirat trgat krevete poprilično je nezainteresiran za cure i ovako ko rodica umjeren ka sebi.Danas smo bili na kavi s jednom curom ljubilicom.Mislim mala frajerica ljubilica.Našla si je pored njega još jednoga.Ovaj je bježao,a ona je ljubila.Mala ne prihvaća ne kao odgovor.I cijelo vrijeme me zove Marina,Marina.Skupljali smo kestene za jesenski kutić i ovo počinje izgledati kao ispovjest jedne Majke.Mislim ne.Ne onako do 35+.Onako cijeli raspored mi je zbrčkan i kuća izgleda ko simbioza HIROŠIME I NAGASAKIJA nakon bombardiranja.Tako da NE prije 35+.Inaće naučila sam sve o Da Vinciju i drugim pametnim stvarima.Posao smo i ja i kolega spušili.Tješimo se da nas dizajnere nisu zvali da im ne bi preoteli posao,ne zato jer ne bi dobro radili.
Prijateljici sam poslala neka 3 crteža da mi izanalizira jer eto pomažen obrazovanju pseudoznanstvenih smjerova.Skoro 2 sata popodne,a ja umorna ko ta je 5 ujutro.Mislim strašno.Veselo,jep,jep.Htjela sam napisat nešto pametno i dubokoumno ali onako ne mogu mozak mi je ostao s paunovima u parku.Inaće u Splitu imate park s Paunovima.Neke pitome beštije,žive slobodno na ulici.Kad krenem pisat opet romane onda znajte da neman dijete u blizini. :3
komentiraj (0) * ispiši * #
Samo kratko.Odjebi sve i ajde u pičku materinu
četvrtak , 15.10.2015.E moj narode.Steglo me u lijevoj lopatici i sad bi dala sve za jednu dobru masažu,umjesto toga imam uteg od 3 i POL godine oko vrata.Nikad ne može biti savršeno,može biti samo dovoljno blizu.Bilo kako bilo moj mali majmunčić poklanja najdivnije zagrljaje.Bilo tužne popračene suzama ili vesele popračene smijehom.Malac ima najdivnije zagrljaje.Već sam rekla kako su dječji zagrljaji najljepši i zašto su najlijepši.Ne želim se ponavljat.Prvu kavu pijem skoro u podne jer jutros je u kući zavlada kaos.Inaće Bro ima potrebu kad mu se kaže da bude pri ruci i da pomogne napravit sve da odmogne.Tako kad smo mu rekli da rođak spava kod nas,doveo je prijatelja da i on prespava,kad smo mu rekli da pomogne pospremit jutros po kući on je odlučija demolirat svoju sobu i tako.Sad da netko od nas popizdi s punim pravom ispao bi još i žrtva terora.Mah cijeli tjedan san u ovom mood-u.Tako da ono bumo vidli.Već sam umorna i boli me jebemu,a popodne iman razgovor za posal.Bit će show program.Ne želim djecu do 30 i to mi se trenutno čini prerano.Ozbiljno.Mislim obožavam djecu,ali u ovin godinama ispizdila bi ovaj ritam života.
Inaće mali upravo kaže da mu otkinem,a da će on polizat,naravano poklopac od pudinga.Znan da se smijem i da ćete svi pomislit nešto prljavo,ali heloooo to je 3 i POL godišnje dijete.Inaće u Splitu ljudi ne izgovaraju ovo L pa onda on naglašava dok ne izgovoriš točno,jer nije u redu biti nepismen.Inaće naučila sam da je vjetar nevidljivi zrak i gledam Hlapića.Ovde pada kiša i zatvoreni smo u kući.Otišli smo do faksa po neke radove pa se tamo zabavio s maketama.Show.Drž te fige da dobijem posla jer ću ispizdit onako momentalno.Idem kuhat ručak.Da se stignem odmorit do razgovora,a jebemu moran još i životopis isprintat,aaaaa....Sve je ovo u kurcu...Najbolje van je bit sam.Čin se oslonite na nekog da će vam napravit popušili ste.
komentiraj (0) * ispiši * #
Tvoja misao dana, Igra iskrena, izvan svakog plana.
srijeda , 14.10.2015.Na dobrom sam putu da zaradim prehladu,ali šta je jedna prehlada s obzirom na sve što sam preživila.Pičkin dim.Neću danas pričat o svojin frustracijama jer čeka me predivan dan.Probudila sam se predivnim mislima i želim ih zadržat tokom cijelog dana.Zapravo imala sam neki dobar uvod koji nije bio vezan za temu,ali zaboravila sam.Bilo je nešto o dvoje ljudi,o nekom odnosu.Iako jutros mi je toliko misli prošlo kroz glavu više kroz dobru kurvu petkom tako da ne sjećam se,ali bar znam o čemu sam htjela pisati.O kurvama i najstarijem zanatu.Zapravo na ideju san došla sinoć jer P.Đinđer je nepresušan izvor inspiracije zapravo razgovori s njom odu u neočekivanim smjerovima,tako da ono ideja se rodila.Onako cila euforična me nazvala da mi je stanovit čovjek lajka status.Zapravo rečenica u statusu je njegova misao,ja sam ga samo citirala i označila kao autora rečenice jer stvarno pazim na te stvari.Čovjek je to vidio jer je označeno njegovo ime i prezime i lajka je.Stvar jednostavna.Ako ne želite da autor zna ne stavljate @ ili # uz ime i prezime.Ja sam htjela da zna.Uvijek volim da znaju.Ja bi volila znat na njihovim mjestima.I konačno ja njoj objasnim da je tako sa još hrpom ljudi s koji ga prate i da ovo ne dokazuje nikakvu činjenicu njegovog eventualnog interesa za moju egzistenciju.Okej otišla sam i korak dalje pa sam rekla da je lik malo narcisoidan,jer je.Kak sam si lepi i svi sline za mnom i još san i pametan.Okej ne smeta mi ta crta,zapravo zaboli me,narcis je sebi ne meni.Onda da buden još brutalnija nazvala san ga kurvom i to dobro plačenom kurvom ili bar dobro izreklamiranom kurvom.Za razliku od mene koja san jučer žonglirala između svačijih rasporeda,ideja,potreba,zaključaka,situacija,da san doma došla u 5 umorna s spoznajon da san potrošila virme i energiju za kurac i opet nitko ništa nije napravio korisno.Ali neću o frustracijama.Severina je isto primjer dobro plačene kurve.Budimo realni od nje danas živi pola balkana.Od obične curice s dobrim glasom postala je busissines women.Hrvatska lady gaga.Ono per aspera ad astra.Treba imat muda i želuca za to.Kapa dolje.Moj naklon i tako dalje.A sad šta se prostitucije tiće.Znan ja jednog momka koji kaže šta je njena pička zlatnija od mog kurca pa da moran platit.Mislim da donekle je u pravu,ali kao način zarade i neman previše protiv.Tko voli nek izvoli.I definitivno san za legalizaciju.Jer te žene te zabavljaju za novac i zaslužuju dobre uvjete za rad.Ne znan koji se idiot sjetio ukinit bordele.Ili prostituciju proglasit nelegalnom.Mislim budimo realni da otvorimo takvo neko mjesto turizam bi procvjeta ko proljeće.Sex sve prodaje.Ne vidim zašto se ne bi zarađivalo.Šta se ove muške kurve tiće.To nemojte shvatit doslovno.Malo se šalim.Da bi bio kurva moraš jebat,a on kao šta je svima očito i jasno ne jebe i neće još neko vrijeme s ovim idejama,ali nema veze moja ponuda i dalje stoji.Ako sve propadne tu ga uvijek čeka mjesto.
Idem se spremat moram pokupit klinca i preživit jutarnju dramu,a vama evo pjesmica za dobro jutro.Stay tuned.
komentiraj (0) * ispiši * #
Moja draga je veštica
ponedjeljak , 12.10.2015.Dakle najbolja rečenica koju sam jučer pročitala glasi:
Čovjek ne samo da je pametan nego je i duhovit i prije svega realan.Obožavan izjave istomišljenika.To mi je prilika da kažem: "jesan ti rekla".
Ja san totalno atipično žensko kad su kućanski poslovi u pitanju.Pegla je đavolji objekt i ne postoji u mom riječniku.Ja kad vidim nekog da hoda zgužvan po svijetu ne pomislim da nema doma peglu ili da ne pegla,nego jednostavno da se na nekom čošku s nekim gužvao prije nego je upao u moje vidno polje.Ali to je samo moje viđenje zgužvanosti.Pranje je nezamislivo bez perilice.Mislim ono u mojoj kući mašina je ko i kučni ljubimac.Kad jedna krepa kupuje se druga odmah istog trena.Istina je da volim kuhat i peć kolaće,kad me nitko ne ometa i kad mi nitko ne visi nad glavom.To mi je neki relax.Kad imam u svojim rukama moč da eksperimentiram i isprobavam.Čin mi netko dođe i krene me ispitivat tlak mi skoći na 360.Šta se financiranja tiče mrzim osjećaj ovisnosti o drugima.To je nešto šta me užasno živcira u mom životu trenutno,ali nadam se da će se i to uskoro promjenit.Do tada treba se pomirit s stvarnošću.
Ne volim uvijek bit u pravu,pogotovo kad su u pitanju neke loše stvari.Tu bi najrađe da san potpuno u krivu.Ali ja uvik nekako pogodim tuđu sudbinu.Mislim da za to ne treba bit pretjerano pametan,nego jednostavno treba znat zbrojit situacije i reakcije.
Ali stavimo mi po strani moje uvijek u pravu,uvijek kako ja kažem i pogodim.Vještica sam kako god da okreneš.Jutro san započela s Halidom Bešlićem u ime mog rođendanskog putovanja u Mostar nekako s proljeća.Mislim to je tako zabavna činjenica.Moja jako draga profesorica i obiteljska prijateljica jednom mi je rekla.Marina moja ti si tako dobra i divna,da ja strahujen da ne naletiš na nekog kretena i da te taj kreten neupropasti.Smijala sam se tada jer mislim naš odnos je bio u određenom terminu 50 kn sat.Istina je da je to izraslo u nekakvo prijateljstvo upoznala sam joj i kćer nešto ranije i jako smo si dobre.I kaže ona meni da će me vodit u Mostar da upoznam pametne muške glave.Čini se da su svi zagrijaniji za činjenicu da se skrasim osim mene,ali dobro ponudila mi je putovanje,a putovanja se ne odbijaju.Inaće ženska je jedna od onih koja je nedavno otkrila facebook i to je jednostavno genijalno za pratit.Mislim takva kraljica se moraš rodit inaće bi te tribalo izmislit.Imam konzultacije uskoro i pokušavan se izvuć iz kuće.Ma show program.Danas mi dolazi rođak na čuvanje mislim i tu se ne zna ko pije ni ko plaća.Svi imaju obveza a ja plešen između njih i onda se još oni ne mogu dogovorit.Ma samo ću se krenit živcirat.
Idem na faks.Mislim da je dovoljno za početak dana.
komentiraj (0) * ispiši * #
Dobar razlog za smijeh bez previše boja Kad pobjegnu misli daleko odavde Za spasiti svijet nemam ideju
Kako to čovjek krene razmišljat o nečem i onda mu tok misli krene u totalno drugom smjeru.I dok sam ležala u krevetu imala san tako genijalnu rečenicu i onda mi je frustracija krenila na dnevnu politiku i sad više ne znam opet šta san mislila,otišlo je.Znam da se radilo o odnosima.Ah,da.Nitko ti ne može obečat vječnost ni idilu,ali može ti obečat da će napravit najbolje da vaša sreća potraje.Dobri osjećaji su kratkotrajni.Znate ono kad ste na početku veze ili prijateljstva ili bilo kakvog odnosa pa se čujete svaki dan po 50 puta,pa između tih 50 poziva si pošaljete nekih 100 poziva,pa se vidite i gledate stalno,želite si čuti glas i vidjeti oći i preuživljeni ste jer želite znati sve i upiti sve od te osobe.To brzo nestane,svi znamo da to nestane,kasnije se vidimo kad imamo vremena,dijelimo samo bitne stvari,gluposti su nam manje bitne,nekako taj odnos iz euforičnog prelazi u definirani.Svima cvjetaju ruže u početku dok se ne zasite.Kasnije otkrijemo demone i shvatimo da smo ipak uzeli prevelik zalogaj i da se počinjemo gušit.Zato ja volim obrnuti pristup.Ajmo se mi vidit kad oboje imamo vremena i ne zamarajmo se time tko će se prvi javit i iz kojeg razloga.Al nemojmo radit drame ti imaš vremena za razgovor,a ja nemam.Ne smatram da se više trude oni s kojima se vidim svaki dan ili da se manje trude oni s kojima popijem kavu u razmaku 7 godina.Dok god se dobro osjećamo u nekom odnosu,dok god na nas ne djeluje negativno trebamo ga njegovati.Površnost je bespotrebna.Nije bitno u kojem smjeru će taj odnos otić.Prijatelja koliko god da imate nikad ih nemate dovoljno.Neprijatelja pa još i više.Jer kako viste gurali naprijed svoj san da nema onih koji vam postavljaju prepreke.Obečati pokušati,to je dovoljan temelj za pokušat ću da traje koliko god je moguće duže.Zapravo svi smo mi male točke svemira.Male osi koje se vrte u krug i oko kojih se vrte ovi naši ljudi,ove duše koje nas čine ovakvim kakvima jesmo.Neke zalutaju nakratko,neke se zadrže dovoljno da nam promjene kut gledanja ili da mi njima promjenimo smjer vrtnje.Neki nam unesu kaos u sustav kao meteor.Neke sve vrate na svoje mjesto.To je život,to je sudbina.
Jučer po ko zna koji put tražila sam savjet po pitanju DSK i ne znam zašto ljudi odma pretpostave da je mrzim.Mržnja je tako negativno nabijena emocija da je ja ne mogu osjećat.Ne želim i ne znam.Ne kužim kako ljudi od svih zaključaka baš dođu do ovoga.Valjda je najjednostavniji.Ja san zadnja osoba koja poznaje jednostavnost.Ja koja živim kaos.Valjda je zato lako pretpostavit da mi je mržnja sklona.Ali od svih emocija ta je najmanje prisutna u meni.Zapravo neprisutna.Možda i jesam u tolikoj dilemi jer ne mogu mrzit,nego se trudim razumit.Možda zbog činjenice da je moj najveći strah svjesno iskoristila protiv mene.Druga je stvar šta san ja naknadno skužila da taj strah i nije toliko velik,ali zapravo je jedan za koji sam sigurna da je strah.Ne bojim se zmija,miševa,pauka,visina,dubina,smrti,napada i sličnih gluposti.Jedini strah koji poznajem kao takav je strah od napuštanja.zapravo da netko ode iz mog života bez objašnjenja.Ne kao da neko umre i više ga ne vidim,za to čovjek ima dobar razlog.Ne kao da se odseli pa se ne viđamo i to je opravdan razlog.Nego da onako preko noći prekine sve kontakte s tobom kao da niste postojali.Nemam problem s tim da mi netko kaže znaš pun mi je kurac ovog odnosa i moram se maknit.To je dovoljan argument od samo prekida kontakta u stilu danas idemo popit kavu od sutra bez upozorenja ne razgovaramo.Istina je da me nije toliko pogodilo i da me nije toliko bolilo,ali i dalje činjenica da je netko znao da te to može slomit i svjedno je to napravi je u najmanju ruku bezobrazna.I čak nakon svega toga i dalje mi nije problem bit tu za tu osobu,ali nisam spremna nekog vodit za rukicu i tjerat ga da dovede svoj život u red.Imam i ja svog kaosa za počistit.Imam i ja svog posla za odradit.Nemam vremena stat u 4 zida da bi nekog izvukla iz njegovog zatvora.Moram planirat svoj bijeg.Zašto da pomažem nekom tko ne želi pomoć sebi.Ja jako dobro poznajem borbu,ni kad sam bila na dnu i u najgorem stanju nisam se predala.Kako da ja nekog oživljavam tko nema volje za životom.Ja nisam majka i neželim to bit još neko vrijeme.Ne želim odgovornost za druge.A osim toga ne govorimo o djetetu koje nema pojma o životu.Govorimo o osobi koja ima preko 20 godina i za koju je krajnje vrijeme da nešto napravi od svog života.Ne zbog mene,nego zbog sebe.
komentiraj (0) * ispiši * #
Jesenske spoznaje
nedjelja , 11.10.2015.Čitam jedan članak jedne bosanke,majke.Ma nije zapravo bitno ni šta je majka ni šta je bosanka.Na smiješan način objasnila je nešto o čemu ja pričam svaki put kad mi netko kaže da moram stavit make up.Uzaludno ja objašnjavam,ali oni su uvjereni da ljude privlači činjenica da imaš 3 kila otrova na sebi.Inaće za sve koje zanima sjedim u piđami pod dekom i gledam medu Yogi-a.Toliko o ljepoti.
Uvijek kažem da se ne isplati stavljat masku za dobro jutro,samo zato jer izlaziš na ulicu.Kome se trebaš svidit,svidit češ mu se i raščupan/a i zgužvan/a.I u kućnom piđama outfitu.Može te zamijetit na pola metra od kuće kad izneseš smeće ili te može primjetit vani u tip top izdanju.Stvar je tvoje prirodnosti.Nije život facebook pa da nabaciš filtere za svaki trenutak koji poželiš podijeliti s ostatkom svijeta.Dakako da se ovo veže na post o ludilu.I nije me baš briga šta neki tekstovi izgledaju ko stranice osnovnoškolskih dnevnika.Ovo je moj ispušni ventil.Moj način da ne pošaljem svih redom u mp3 u diverziji.Moja potreba da se izrazim spretnije ili nespretnije.Bez objašnjenja.Nije to da bi odala nečije tajne ili da bi ispričala nečiji život.Istina je da me inspiriraju ljudi oko mene,neki koje poznajem jako dobro i neki koje ne poznajem uopće,nego sam samo došla u posjed neke njihove epizode slučajno.Ne koristim imena iz tih razloga,izmišljam svakom nešto njemu svojstveno.Ako se i spominje neko ime onda je to neka skroz 10-ta relacija s kojom će teško doć itko u situaciju da je baš prepozna kao takvu.Mislim ovo su priče iz života,svi se možemo pronač u njima.Ja se pronalazim u velikom dijelu njih.O velikom dijelu njih imam i svoje mišljenje.Znate kako uvijek kažem uživaj,zabavi se,radi gluposti dok si mlad.Ne govorim to bezveze.Ja sam netko tko je prisilno odrastao psihički.Netko kome su se prioriteti okrenuli preko noći i kao takva znan kolika je važnost postepenog odrastanja.Preskočila san etape izlazaka i i igranja na ulici,preskočila sam prve ljubavi,preskočila sam drame.Preskočila sam glupe odluke i još gluplje posljedice.Ne mogu to vratiti.Ne mogu se pretvarati da znam kako je kad ne znam.Ali mogu govoriti o onome što znam.A to je da koliko god nam je loše uvijek može gore.Da koliko god da nas ljudi razočaraju uvijek moramo ustati i krenuti naoprijed da ne razočaramo sebe,to je pak cijena koju malo tko može platiti.Nije stvar u drugima.Stvar je uvijek u nama isključivo i samo u nama.Naši postupci,naše odluke,naše kajanje.To kako će nam drugi vratitit vjerujte mi da boli manje od činjenice kako ćemo vratitit sami sebi.Ja sam sebi uvijek najveći kritičar.Večina ljudi jest.Nema gore kazne za čovjeka osim njega samoga.
Preozbiljne su sve ovo teme za danas,a meni se tako sanja.Blesavo i naivno.
Brat mi kaže maloprije:znaš?malo je gay šta slušaš Božićne pjesme.
Ja:Znam
On:Biće i voliš muške
Ja:Okidaj mi komad te torte kad si već u kuhinji
Ljudi uživajte u nedjelji traje još nekoliko sati.Prepustite se jesenskom ugođaju iščekujte zimu.Radujte se malim stvarima.Ljudi će vas voljeti zbog onoga što jeste ne zbog onoga što želite biti.Kostimi su za teatar.Mi živimo život,ne kazalište.Nije stvar u vremenu i prostoru.Baza je u tome da prava osoba vam dođe u život kad vam je potrebna bezobzira šta vi želite ili hoćete u tom trenutku.Život se posloži vaše je samo da živite,da preživite.
Opusti se bolan. Ko te hoće, taj te hoće najgoreg. Vjeruj meni.”
komentiraj (0) * ispiši * #
My kind of madness
Upravo vodim jedan razgovor o ludilu.Mislim čovjek priča kako želi oduvijek traži ludu curu.Ali zapravo šta je to ludilo.Ludilo je subjektivno ko i sve ostalo,šta je ludo meni,tebi može biti još jedan običan dan.Moje subjektivno ludilo.Mislim treba li uopće definirat.Svo naše ludilo je ono što nas razlikuje od drugih ludila.
Meni su ludi trenutci kad sam zadnjim busom išla na noćno na drugi kraj grada i vračala se pješke najdužim mogućim putem i tek na polovici toga puta san opet obukla suknju,prvi dio puta hodala sam samo u košulji.Cijeli put san propješačila bez cipela.
Luda mi je i činjenica da sam kolegu natjerala da propješači od trga Bana Jelačića do Laube u Zagrebu.
Luda mi je i priča kako san se napila u slavoniji i kako san se napila na s Cicobellom tjedan dana prije rođendana i na sami dan proslave.
Ludilo mi je šta sad pola jutra planiram otić pod tuš,a neda mi se skidat jer je zahladilo i ludo mi je šta ću to napravit i onda se zavuć pod deku i vegetirat ostatak dana prežderavajući se tortom.Torta je čokoladni orgazam s white cream.Okej upravo san hranu pretvorila u pornić i nije mi žao.
Mislim da je moje najveće ludilo zapravo moj način razmišljanja,moj stav prema životu.Ludo je što planiram biti vječno dijete,ludo je što pored sebe želim vječnog dječaka,ludo je koliko sam zrela i koliko mi je potrebna određena zrelost od drugih.Ludo je da ako me u ponoć uhvati neka želja za izlaskom da nema dovoljno lude osobe da podijeli to ludilo samnom.
Ludo je šta budna sanjam.Šta noću sanjarim.
Ludo je radovati se zvijezdama i tražiti odgovore među njima.Ludo je voljeti kišu i hejtat sunce,a još luđe je jedva čekati valjanje u snijegu.Mogla bi ovako do preksutra.Frustracija je ono što nas tjera na promjenu,ono što nas tjera na posebnost,da budemo drugačiji.Čemu biti poput svih,slušati glazbu koju ne voliš,nositi odjeću koja ti ne pristaje,cipele koje te žuljaju.Samo zato da ti netko ne priljepi etiketu luđaka.Ma nek sam najveći luđak u svemiru,ja nemam problem s tim.
Kolikih je razmjera naše ludilo možemo vidit jedino na temelju svoje normalne okoline.Zašto se uopće zamarat.Čemu uopće trošit vrijeme na ono što nam ne pristaje.Ima jedan pisac kojeg obožavam upravo zbog ovakvog stava,koji me inspirira i nadahnjuje svaki put kad napiše rečenicu.Moje nadahnuće.Svi veliki umovi kroz povijest za svoje vrijeme bili su kompletni luđaci,dei,a danas su simboli bezsmrtne slave.Ja svoj svijet razumijem i to je navažnije,a oni koji žele biti dio toga svijeta i sami će se potruditi za ga shvate.Budimo ludi zajedno,budimo čudni zajedno.Svijet je ionako dovoljno sjeban s pošiljkom serijskog proizvoda,da zapravo u konačnici više će cijeniti nas unikatne.Makar nam je i cijena skuplja.
komentiraj (0) * ispiši * #
Daleko od očaja,bliže samoostvarenju.
subota , 10.10.2015.Znan danas san totalno okrenila zivot naopako tako da moj jutarnji ritual pisanja uz kavu zapravo se preselion navečer u odsutnosti kave.Ma cijeli neki kupusast dan.Radin onu tortu ipak danas jer jučer su mi planovi propali,na kraju san udrila đir po gradu ono satrala san Cicobella,bar on tako kaže.Ja se krenen smijat lik zaključi da san ja zaključila da je on ton rečenicom reka nešto šta se može krivo protumačit.Ne znam za vas ali ja obožavan živcirat ljude na taj način.Stari je zva na skype jedno 10 puta,mislim svi smo online lik i dalje zove.Njemu one promjene stanja rada ne znaće ništa.Trebala bi izać prošetat se do DSK,ali ne znan nekako.Zapravo uopće ne razmišljam o tome dok me netko ne podsjeti.Pokušavan dokučit šta to sve meni predstavlja i nikako da skužim.
Doduše nekako ne vidim ni s njene strane neku potrebu da joj sve to nešto znaći,ne vidim da zapravo da joj je stalo i da ima namjeru nešto napravit.Mislim ja imam toliko stvari za obavit i rastrgana san između svih i svega,dužnosti i obveza.Ne stignem se ni vlastitom ocu javit svaki dan ili se sjetim tek navečer kasno.Ona zapravo uopće se ne javlja.Zapravo odkako je došla samo priča o svojim "neprijateljima" i činjenici da joj ovi ili oni nisu pomogli ili joj ne žele pomoć.I konstantno se drži prošlosti.Da znam da je prošlost dio nas,ali ipak negdje treba podvuć crtu i reć idem naprijed.Nisan trenutno spremna opet vratit se na staro da se posvetim nekom toliko da mu glumim majku.Ono u stilu da svaki dan pitan kako si i hočeš li doć.Ako želiš doć dođi,ako planiraš nazvat nazovi.U svemu ovome zapravo je nebitno kakav je njen odnos s njenima i kako ja gledan na to.Ja san svoje mišljenje uvik donosila na temelju onoga što vidim i čujem osobni,ne na temelju toga što mi netko kaže.Oduvijek je tako i bit će tako.Zapravo me više zanima šta ona ima reć o sebi i kako se dovela u to stanje,ali opet s druge strane ne možete natjerat nekog da vam kaže više nego šta je spreman.Mislim jedino šta ja mogu je čekat i slušat.Ne vidim baš svrhu toga da išta kažem.Jer moja istina je donekle drugačija od njen.Zapravo gledamo s različitih točaka iz različite perspektive.Uvik će bit važan dio mog života isto kao i neki ljudi prije nje,ali koliko će to trajat ne znam,kako će izgledat ne znam.Stvar je vremena.A vremenu treba vremena.
Sinoć razgovaram s Cicobellom i kaže mi da san očajna.Očajna jer sam single.Mislim zapravo nisam razmišljala o tome do ovog trenutka,ali shvatila sam da zapravo to nije tako.Da sam ja zaista očajna,da mi stvarno toliko fali kurca sigurna san da bi izašla i pojebala prvo šta sretnem.I ujutro se budila s osjećajem praznine.Ja se ujutro budim sretna i ispunjena i prilično sam sigurna da je to daleko od očaja.Iako i on sebe smatra očajnim sigurna sam da nije.Jedna je stvar šta bi svi mi htjeli da nas netko voli i da mi volimo nekoga.Da postoji siguran zagrljaj za nas u kojem se možemo sakriti i sve zaboravit.Ali ovo šta živimo daleko je od očaja.Ovo je bliže želji nego potrebi.Činjenica da tumačim sve na više načina je stvar kreativne inteligencije,činjenica da se mogu zajebavat sa svim tim je stvar moje osobnosti i potrebe da ne vidim dramu u svemu.Dobro on je glumac,pa mu je drama drugo ime.
Volim svoj trenutni život i ako neko i poželi biti dio njega,ako netko pokuša biti dio njega,treba ga i on znati voljeti.Znan da večini ljudi to i nema previše smisla.Znan i da večina ljudi ni nema svoj stav po pitanju mnogo čega,ali ja nisam večina ljudi.Ja sam ja.Volim bit raščupana do podne,volim ne izlazit iz piđame do trenutka kad moram izači iz kuće,volim kad radim biti samo u tome,kad ne radim idem vani,šetam,ne boravim u kući.Volim se svako jutro budit uz pjesmu good morning beautiful ako navijem alarm.Volim ujutro ne razgovarat dok ne popijem kavu i dok ne poslušam nekoliko pjesama.Volim boravit sama u svojoj kući.Ako želim društvo izađem ili pozovem ljude k sebi.Ali u konačnici volim šta ne moram nikom polagat račune.Volim kad izađem da me nitko ne zivka i ne pita di sam i skim sam.Volim slobodu.I zato se ujutro budim pozitivna,bez osjećaja praznine.Kad znate što želite nije vam problem čekati.Daleko je to od oćaja,štoviše nije ni blizu toga kako očaj izgleda.
Da mi je stvarno tolika kriza sigurna sam da ne bi birala ni mjesto ni vrijeme ni sredstva.Nije problem imati nekoga.Nekima je dovoljno samo da ih pitaš.Evo gledam nedavni slučaj Pevaljka.Dakle ženskoj se javia od kolege rođak preko fejsa inaće momak mlad 24 godine i sad on tu nju nešto bari i obrađuje.I njega je tako lako razumit jer je mlad bez obveza i samo bi nešto budimo realni pojeba.I vjerojatno je prova vršnjački sve šta je bilo u opticaju i sad bi nešto malo iskusnije nešto malo starije.I njoj to kao ne smeta,samo joj je u kurcu,jer ona je udana,ona je majka,ona je 10-ak godina starija.Dakako da joj laska činjenica da je 10 godina mlaši mulac želi jebat,dakako da joj laska činjenica da izgleda jebeno i da je recimo pametan.Ja to vidim ovako.Oni će se puknit vrlo skoro jer ona je na stand by s mužem i jebeš ga kriza je,on je inteligentan mladi momak koji jako dobro zna s riječima.To je očaj.Kad ti netko na temelju dobre priče proda sebe.Baza o diskreciji i nitko neće znat.Okej,slažem se nitko neće znat.Ali znat češ ti i ti.I ako se povedemo pretostavkom da negdje u svima nama posotoji neka moralna dimenzija,nakon svega toga,kad sve bude gotovo,pojavit će se krivnja.I bit će kasno za kajanje.I opet nekako isplivaju one naroden poštapalice na površinu.To je očaj.Kad ti bježiš od onoga šta te privlači.Mene ne privlači zajebavat se i jebavat se usputno.Nema tog alkohola i te nesvjesnosti pred kojom bi svjesno prepustila se.Dakle nije očaj.Čak mislim da se očaj ne javlja kod svjesnih ljudi.Kod ljudi koji znaju što i kako.Mislim da se to javlja kod nesigurnih ljudi,kod ljudi kojima život nekako servira sve i koji misle da će ih iz svake gluposti izvuć netko drugi kao i do sada.Da ja tako živim vjerojatno bi se ubila s ovakvim razmišljanjem.Ali opet da živim tako ne bi ni razmišljala ovako.
Ispekla sam kolać,onaj čokoladni s pivom.I kuća miriše na Božić.Večeras uživam u slatkišima i filmovima i Christmars songs.
komentiraj (0) * ispiši * #
Can't get you out of my mind i If you could see me now
petak , 09.10.2015.Jutro,jutro.Imala san toliko dobrih ideja do sad,ali sve su nekako isparile.Tako vam je to s mislima,ako odma ne evidentirate,otišlo je u vjetar.Zapravo me mater probudila prije 8 jer bi mi jutros tribala doć Pevaljka,a ja san taj trenutak ustajanja nekako otezala i odugovlačila pokušavajući se vratit bar u polu san da mogu uživat u činjenici da igran videoigrice u svom savršenom svijetu,u savršenom društvu,ali jebeš ga sad razbudila san se i ustala i ko manijak pospremila kuću,a ova još ne dolazi.Mislim ono ja imam vremena do 4,a sad kako hoće.Radim si novu playlistu na youtubeu.Zapravo sve moje playliste su nastale u istom razdovlju ili bar večina njih i zapravo se dosta pjesama ponavlja.Ova je nešto posve drugačija.Ova je inspirirana mojim trenutnim životom.Sinoć san opet zaspala na kauću u odjeći za van.Woohoo...I'm true rebel.Jutros san pogledala summer rezime Lane Jurčević.Kako da to kažem,a da nikom ne povrijedim osjećaje.Krepala mi je siva stanica i sad slušam svoju novu playlistu da se iz te krepane rode dvi zdrave.Mislim svaka čast Lanici,ali pjesma ludo ljeto ako mene pitate nije ništa bolja od pjesme Blurred Lines-Robina Thicka.Mislim uzmimo u obzir da na te melodije skaću djevojčice u osnovnoj školi i da je to lako pamtljiv tekst,pa jebemu ne možeš učit djecu da NE zapravo znači DA.Glazba je jako bitan faktor u psihološkom razvoju.Druga stvar je ta da san skužila da je Lana pjevačica na koju dečki vrište.Vrištanje se uvijek pripisuje curama i kad imamo nekog prejebenog pjevača i curice vrište i traže da im se potpišu na sisu i cijela ta đungla,ova priča s Lanom je zapravo samo obrnuta,dakle dečki vrište,skidaju maijce,bacaju bokserice jer grudnjake pretpostavit ćemo ne nose,Lana plizzzz budi srce pa mi se potpiši na dupe da ga više nikad ne moram obrisat.Okej znam da san pretjerala,ali bilo je jače od mene i nisan daleko od istine,samo san ja to ispričala na zabavan način pa se nemate zašto ljutit ni dečki ni Lana.Lijepo je to,kad nekog obožavaš.Uglavnom ponovo mi rastu one dvije krepale stanice,osjećam se bolje,ne brinite se.Zapravo večeras bi tribala peć neku čokoladnu tortu s pivom i tako san ubuđena iako ne znam jel mi ljudi uopće dolaze.Al veselin se ko malo dite,jer dugo nisan radila kolaće,a ova torta izgleda prejebenooooo.Onako na skali ja i nadahnuće u strastvenom zagrljaju i torta na stolu.Ljubavi vrijeme je da odeš kući jer čeka me čokoladni orgazam i želim ga doživit sama.Išta je naj smišnijije čovjek mi uopće ne bi zamjerio,samo bi bio tužan jer ne smi provat.Onako kao kad gledate plesačice u kavezu i želite im se pridružit,želite ih na svojoj koži,ali ne smijete jer ispred kaveza stoji gorila koja vas pecne po prstima i kaže NE NE.Ovdje je zasjalo neko sunce,ali nema veze osjećam se nekako radosno.
Ljudi su fascinantni.Dakle,Pevaljka zaključila da će ona krenit tek u 11 i da joj je do 4 sata malo vremena i ja joj kažem čuj ja mogu do tada posli imam obveza.Onda pita za sutra,ja kažen zauzeta san cili dan.I kraljica pita mene jel mi to u 4 zapravo jako važno i jel mogu odgodit.Mislim ono koji kurac.I kao sad joj odjednom nije malo vremena,pa će ipak doć.Mislin ono koju pičku mile matere.Ne volin psovat trudim se riječit te jebene navike,ali ovakve stvari raspizde čovika.Za nekog 30+ ženska je glupa.Fascinantno.Zapravo je smišno za poludit,onako smijen se ko debil.Mislim mama me uvik učila da budem obzirna prema ljudima s problemima,jer i sama imam probleme i svi ih imaju.Ali ono kad dođe taj trenutak kad postanemo sebični.Kad je vrijeme da podvučemo crtu.Show program.Ma znate šta.Život je predivan,ala opet me pucaju neki optimizmi i jebe me se mood.Osjećam se predivno i nadam se da je vama isto tako.Ako nije sigurna san da će van se dan svakako popravit nakon šta pročitate sve ovo.Mene uvik razveseli činjenica kad su ljudi maloumni pa mogu reći Bože hvala ti šta me nisi proizvea takvu.Glupost je urođena protiv toga ne možete.To je u genetskom kodu.Ne može se nakon toga postat pametan.Šta očekivat od osoebe kojoj je oduvik sve servirano na pladnju.Mamina firma,tatin bend,vlastita kuća,para dovoljno za sve pizdarije,auto,drugi se brinu za djecu,ti s 30+ kao majka možeš doć kući u 4 ujutro i bez da iko išta kaže,dijete već spava,nema veze što si cijeli dan u drugom gradu.Ma mislim ja stvarno nisam mjerodavna da ljude analiziram,pogotovo nju koja da živi dva života ne bi mogla hodat mojim stopama.Ne smatram se boljom od nje,smatram se životno iskusnijom i bogatijom od nje.To je velika razlika.Ima jedan film zove se In her shoes sa Cameron Diaz,uglavnom film govori o razlici između dvije sestre iako obje stanu u isti broj cipele.Interesantan za one kojima je teško pomiriti razlike.Meni već dugo nije problem.Ne zbog filma nego zbog života.Life school je najbolja stvar koja vam se može desiti.I zapravo kad si pomislite da ste prokleti zbog svih sranja,sjetite se da je nekom stvarno dosadno jer nema svoje mišljenje,nema svoj stav,nema ništa što pripada samo njemu i ništa šta mu ne može biti oteto.Mislim da je to najgore što ti se može dogodit za vrijeme disanja na ovom svijetu.Uvijek kad me ljudi pitaju znam li koja je tajna života.Ja odgovorim da znam i uvijek imaju onaj ludi pogled djeteta koje čeka da vidi što u ruci skrivate za njega očekivajući avion ili nešto ogromno.Što?Pa tajna života je živjeti.I onda uslijedi onaj razočaravajuči pogled u pod jer zapravo avion koji ste skrivali u ruci je onaj mali drveni iz kinder jaja.Pa koja veća ili fascinantnija tajna može bit od ove.I onda krene objašnjenje.Tajna života je živjeti jer danas jesi sutra nisi.Život je dovoljno kratak da ne tratiš svoje vrijeme,da ne propustiš niti trenutka i dovoljno dug da napraviš sve što ti je suđeno.Sve što ti je namjenjeno,a na tebi je da živiš,da ideš naprijed,da se boriš.I nakon cijelog objašnjenja dođemo do neke rečenice u stilu da u pravu si,ponekad s nevjericom u očima,ponekad sa sigurnošću.Zapravo je smiješno jer to je najočitiji odgovor,kojeg se nitko ne sjeti.Nema mjesta tu žaljenju,nema mjesta kajanju,ideš,kreneš,provaš.Pa jebemu i pogreške su korisne,zabavne.Život nije ništa više od bjega od smrti.Ples,igra.Zato živjeti.
komentiraj (0) * ispiši * #
I dreamed you dreamed of me calling out my name Is it worth the price?
četvrtak , 08.10.2015.Kažu da je moje Nadahnuće copycat jer imamo slične rečenice.Vidite ja ne mislim tako.Maki je jednom pričao kako zapravo je stvar razmišljanja i promišljanja.Kada je Aleksandar Bell predstavio telefon na tom sajmu bilo je još 3 takva proizvoda s potpisom potpuno drugih autora.Samo Bell-ov je prošao kao upotrebljiv,ali još 3 ljudi osim njega koji se nikad nisu sreli prije toga,s raznih strana svijeta došlo je na istu ideju.Zato ja vjerujem da moje Nadahnuće zapravo piše svoje rečenice i svoje ideje i ne kopira moje.Zapravo postoje misli u njegovim tekstovima koje ja imam u starim dnevnicima kojima on nema pristup i napisani su ranije.Ovo je samo slučajnost da su i moj i njegov tekst glede povjerenja među ljudima objavljeni.Kozmička slučajnost.Ja ću to tako nazvati.Nazvat ću to večim planom od onoga što živimo,jer se ne poznajemo.Poprilično sam sigurna da ne čita ovo,jer da čita sigurna san da bi mi se obratio.Možda i je svakakav ali ipak mislim da ima hrabrosti da se usudi obratit nekom s čijim se mišljenjem slaže.Tako da ove teze o tome da on navodno ima nekih saznja zapravo pada u vodu.P.Đinđer jutros kad je pročitala njegov tekst rekla je čovjek je brutalan,ali nikad neće nač curu.Sama ne volim taj izraz nikad,jer obično kad izgovoriš tu riječ ona te sustigne.Moj odgovor njoj je bio.Pa ako čovjeku sve propadne,meni uvijek može doći,tu ima svoje mjesto.I sada iako sve ovo zvuči pomalo fanatično i na pragu ludila i na dobrom putu za podrum KBC-a i luđačku košulju.Zapravo nije.Ja stvarno ne bi čovjeku sve ove moje sulude situacije rekla u lice prvi put kad ga vidim,ni drugi ni treći.Rekla bi mu to u slučaju da potrajemo nekoliko godina.I zapravo ne vjerujem u činjenicu da bi uopće započeli.Ali život je nepredvidljiv,odvede nas u smjerovima o kojima i ne sanjamo.Ja ne znam zapravo koja je poanta svega toga,svih tih podudarnosti,ali znam jednu stvar,a to je da sve ima svoje razloge.Nije bitno ako nemamo sve odgovore.To je ono što život čini zabavnim.Faktor iznenađenja.Cilj je pjesnikov začuditi. kako su pričali Maniristi.
Zapravo me na neki način zabavlja činjenica da je sve ovo tako kako je.S druge strane me živcira ta ista činjenica,ali kad zatvorim oći prepustim se tom osjećaju.Isto kao šta on sanjari tamo negdje o zalasku sunca na krovu zgrade,tako i ja sanjam o deki i playstationu.Zabavno je zamislit sebe u toj ulozi.Sigurna sam,zapravo dajem ruku u vatru da mnogi misle poput mene,da se zamišljaju u toj ulozi druge osobe.Zabavno je to,kad ne znaš s čim imaš posla,kad zamišljaš zapravo samo iz onoga što pročitaš.Čitam tu poruku šta mi je P.Đinđer citirala mene i čitam i dalje di ona je razvila cilu teoriju zavjere kako je zapravo on pročita moj tekst i kako je samo razvija ideju.Smješno mi zvuči.Da cila stvar bude ironičnija skužila sam da su nam i stylingi-staylinzi usklađeni.Slučajna podudarnost.Mislim znan da će sad svi pomislit da ono stvarno ili izmišljam ili od sebe radim nekog tko se pravi bit nezainteresiran.Zapravo luda san od interesa,ali stvarno se ne trudim oponašat.Tko go me zna,zna i činjenicu da obučem prvo s reda što mi dođe pod ruku u ormaru i ako dobro izgleda,jednostavno izađem na ulicu.Ne isprobavam 10 kombinacija i ne tražim onu pravu.Ne stavljam make up i ne trudim se izgledat kao lutkica.Štoviše živcira me trošit vrijeme na sve to.Obožavan čupava čupavost i nered,obožavan zgužvane košulje i ne zato jer mislim da su zgužvani ljudi neuredni,nego zato jer vjerujem da iza tog nereda stoji jako zabavna priča kako je nastao.I znate šta palim si našu najdražu pjesmu i idem plesat.Sve ostalo može stati i pričekati cijela vječnost je pred nama.Čekat ćete i vi.Sutra da opet napišem nešto blesavo.Večeras se glupirajte.
komentiraj (0) * ispiši * #
Luda kuća
Danas je neki državni praznik.Dan neovisnosti ili državnosti,neman pojma i neda mi se sad provjerit na googlu.Uglavnom ne radi se pa mater luduje po kući.Jupiii.Not.Razbuđujen se,a to je proces koji traje.O novom tekstu Nadahnuća neću niti pričati,ali za one koje zanima podsjeća malo na onaj moj tekst "Malo o licima ljubavi" zapravo se oba bave povjerenjem,jer ako nemamo povjerenje nemamo ništa.On se bavi više tom tematikom na relaciji muškarac žena,ja tu tematiku širim na svaku vrstu odnosa,ali u srži zbivanja slažemo se u potpunosti.Kozmos.Luda kuća.DSK je jučer bila tu i Najbolja je došla i razgovarale smo,uglavnom o vjeri i politici i sličnim sranjima.I sad šta reć.Šta mislit.Zapravo nemam pojma.Koliko god da se trudim shvatit taj odnos,ne mogu.Zapravo ja sebe ne prepoznajem u toj priči.Imam osjećaj da je nešto drugačije u meni.Sigurno i je,nešto s čim se još nisam susrela.Nije mi slično da ne osjećam ništa,nije mi slična indiferentnost,nije mi slično da šutim i ne kažem ništa,da se izdvojim dušom iz prostorije i mislima odletim u neko drugo vrijeme,na neko drugo mjesto,nekim drugim ljudima.Uvijek sam prisutna tu i sada.Zapravo me cijela ova priča i najviše zbunjuje.Ne znam kako bi se postavila prema sebi.Na neispitanom sam terenu.Ok,preživit ću ja to.Preživila sam i gore.Ma u stvari osjećam da sam konstantno na nekon oprezu,da zapravo sebe držim pod kontrolom da ne puknem i kažem dosta je.Danas me pita za link bloga i kako je zanima što zapravo pišem.Ja zapravo nisam sigurna želim li da zna sve što mislim.Više je razloga.Prvi je razlog da ja više ne osjećam da joj kažem sve,drugi je razlog šta nisam sigurna kako će protumačit pojedine stvari.Treća stvar je da se ne želim opravdavat i da ne želim sebe dovodit u situaciju da se živciram.Jednostavno mi se neda.Umorna san od svega toga.Slušam danas šta priča i mislim si okej ima li ovome kraja.Mislim imala san osjećaj kao da mi netko prepričava neku dosadnu priču po milijunti put i jednostavno se kao isključim i neslušam,tj slušam,ali čujem samo bla bla bla i zapravo već znam kraj priče.Osjetim neku potrebu da se jednostavno isključim kad ona krene pričat o svom teškom životu.I znam da je sve jedva pola istine i ne kažem ništa,jer jednostavno nemam potrebu da kažem.Zapravo izašla san iz kuće da izbjegnen materinu histeriju jer dan provodi doma,a na kraju san se našla tu di sam se našla.Ovo mi služi kao ispušni ventil i ne želim se osjećat loše jer iznosim ono što mi je trenutno na umu.Moje Nadahnuće danas me opet oborilo s nogu,bacilo na koljena.P.Đinđer mi kaže lik nikad neće nać curu.Ja joj kažem ako sve propadne uvik ima mene.Meni uvik može doć,tu ga uvijek čeka mjesto.Da znam da hodam na granici ludila.Negdje između ostavi se toga i totalno se zakači za to.Sva sreća da se ne poznajemo i da smo bar 400 km udaljeni.Trenutno mi skechup opet blokaje i ovo postaje zabavno.Ako do kraja tjedna nikog ne ubijem,bit će dobro.
komentiraj (0) * ispiši * #
Ako me želite vidjeti, probudite se ranije, zaškiljite malo. Možda nas primijetite. Ima nas više nego što mislite“ Luka Ritz
srijeda , 07.10.2015.Zapravo nadovezat ću se samo na predhodni post jer prespavala san dojmove.Sinoć nam je predavač nakon filma postavio pitanje kako se mi osjećamo?Svi su rekli bijes,ljutnju,itd.Ja nisan rekla ništa,ali pomislila san na razočarenje.Ne toliko na razočarenje cijelom tom tragedijom,koliko na razočarenje u naš sustav.I sama san nekoliko puta bila žrtva tog sistema tog vršnjačkog bullinga i školskog nerazumjevanja.Zapravo kasnije smo se dotakli nekakvih tema obrazovanja i vidim da ti mladi ljudi ne razmišljaju pogrešno.Samo znate koji je problem našeg sistema?Ne ulaže u svoje ljude,ne daje šansu nikome.Neki se uspiju izborit,probit ili imaju jako dobro zaleđe.To je nešto šta u meni izaziva razočarenje.Da nitko nije spreman djelovati.Dotakli smo se i promatrača,koji ne reagiraju.Mislim teško je reč kako bi netko reagirao da se nađe u određenoj situaciji.Mislim da je incident sa Croatia Busom jako dobar primjer promatračkog indiferentog ponašanja.Nisam imuna na takve situacije,jer iz nekog razloga mogu se pokušat postavit u svačije cipele.Zapravo svi smo mi na neki način oštečeni.Zapravo svi meni bliski ljudi imaju neke slične priče.Svatko je svoju bitku izborio na svoj način.Kao zapvjednik ili kao vojnik svejedno je.Na svih jednako pucaju meci.Preživit će samo oni koji su snalažljivi ili uporni.Uvijek me mučila ta činjenica kako naše religiozno društvo uvijek prodaje priču o miru,o dobroti i šta ti ga ja znam,a kad se dese ovakve strahote svi šute.Zapravo kad je postalo zabranjeno biti svoj.Mislim pričamo kako smo individualiteti i kako smo drugačiji,ali zašto onda isto nismo spremni prihvatiti kod drugih.Zašto smo licemjerni kao društvo.Zašto se trujemo međusobno negativnim emocijama.Zapravo nedopuštamo si razmišljat o ovakvim situacijama.Gledala sam taj film i kad san vidila da njegovi roditelji prodaju vikendicu i raspremaju njegovu sobu,mislila sam si pa zašto,zar ne žele sačuvat te uspomene.I onda san shvatila da je sve to prevelik podsjetnik da on više nije tu.Novac su uložili u jedu veliku stvar.U savjetovalište koje pomaže počiniteljima i žrtvama.Koliko ljudi mora umrijeti,koliko ljudi treba patiti da shvatimo da sila silu rađa.Da shvatimo da su svi postupci zapravo samo naši i da svi postupci imaju svoje posljedice.Dobri dobre,loši loše.Mislim ne mogu zamislit koliko je teško izgubit prijatelja na takav način,izgubit dijete na takav način.Zapravo izgubit ikoga na takav način prije vremena.Istina je da ponekad moramo izgubit nekoga da bismo pronašli sebe,ali ovo je ipak visoka cijena.Tugi treba podijeliti i kad se ona podijeli lakše ju je nositi,nakon podijele potrebno je projiciranje.Potrebno ju je usmjeriti u nešto što će spriječiti da drugi to osjete.Jer ne želimo svoju bol ni najgorem neprijatelju osim ako nismo neki sadisti.Bol tako mala riječ,a tako devastirajuča.Oduvijek sam volila ono dobro što nastane iz ovakvih tragedija.Zagreb ima toliko dobrih primjera gdje ovako nešto potresno probudi ljude i trgne ih na reagiranje.Dvije velike stvari,meni osobno najdraže su upravo Savjetovalište Luka Ritz i zaklada Ana Rukavina.To su dvije velike stvari koje su promijenile nas kao društvo.Dvi divne poruke koje su spojile naše svjetove.Dvi inicijative koje su mijenjale naš svijet.Ako ikad uspijem ostvariti svoj san da odem i stvorim si život u Zagrebu ove dvi stvari su definitivno pri vrhu mog to do list-a.Biti dio toga.Oduvijek sam vidila dio sebe u tim ljudima.Dio sebe u tim pričama.Zapravo tu je riječ o mojim vršnjacima,ali nije samo to.Kad pomislim na te neke pojedine glazbenike,kad pomislim na umjetnike onako imenom i prezimenom jednostavno se mogu zamislit kao dio toga svijeta.Mogu se zamislit kako sjedimo na trgu u petak navečer uz zvuk gitare.Mogu se zamislit kako volontiram za tako divne ciljeve.Netko će se učlanit u stranku u želji da promjeni svijet,netko će otići u buntovni aktivizam ko Sinčić.Oduvijek volim ovaj neinvazivni pristup,razgovor.Znam da je svijet okrutan,a život nepošten,ali nada ipak postoji.Bilo kakva riječ je uvijek bolja opcija od šutnje.Speak up.
komentiraj (0) * ispiši * #
On živi među zvjezdama,on je princ koji ne spava,on je anđeo mog vremena,dio mene dio svemira
utorak , 06.10.2015.Pokisla san ko zadnja pička.Zafalit ću P.Đinđeru.Išle smo na neko sociološko predavanje,pogledala san film o Luki Ritzu i ono ostadoh šokirana.Prvi put da san zapravo čula cijelu tu priču.Mislim čula sam i prije za to.Bilo je na svim vijestima,ali nikad nisam pratila,jer nekako te tužne stvari me bole,ljute,razočaraju.Danas san vidila kompletan scenarij i malo je reć da san u šoku.Zapravo Luka Ritz je umro nekoliko mjeseci nakon napada.I onako te priče njegovih prijatelja i obitelji.Zapravo razine osjećanja i prihvačanja.Da se čovjek smrzne.Kasnije smo slušali jednog predavaća,socijalnog pedagoga.I onako na momente je bilo simaptićno i smješno,na momente tužno,n momente potresno i stravično.Prvi put da sam se zapitala jesam li ja stvarno spremna bavit se time.Jesam li spremna borit se protiv sustava da zaštitim one koji su dio sustava.Daleko od toga da volim pomagat ljudima i daleko od toga da uvijek tražim razlog i pronalazim razumjevanje,ali jesam li zaista spremna radit to za novac?Radit to dovoljno dobro da zavrijedim tu plaču?Umjetnost je moj život,moj kaos i moj svemir,cijeli moj život,cijeli moj svijet.Ljudska psiha je nešto što me počelo zanimat prije nekoliko godina,nešto u čemu san vidila da bi mogla bit dobra,nešto šta sam otkrila radeći na sebi,nešto šta je zapravo više stvar onog superjunaka u meni.Svi mi imamo nekog svog heroja,svatko spašava svijet na svoj način.Svi se mi borimo svojom tehnikom.Zapravo ful neki čudni splet osjećaja.Baš vas tjera na razmišljanje.Uglavnom večeras san čula toliko svojih rečenica,da ono glava mi puca.Lipo je znat da nisi sam na ovom svijetu,da i dalje u ovom sjebanon sustavu postoje oni koji se trude mijenjati svijet.Da postoje heroji,da postoje dobri,da postoje hrabri.Zapravo ako ikad ostvarim svoj san da u Zagrebu stvorim život.Želim doprinjeti ovakvim pričama koje su iz nečeg užasnog prerasle u nešto predivno i nadahnjujuće.Ne znan zašto toliko osjećam ljudske osjećaje.Zašto se poistovječujem s tolikim tragedijama,zašto se mogu pstavit u svačije cipele.Je li to nešto što ja želim ili je to nešto što mi dolazi spontano,urođeno.Čudno je to kako je trenutak dovoljan da te pomakne s stope i usmjeri ponovo na ono što jesi.Da te naizgled nešto nebitno,nešto što se tebe ne tiće zapravo trgne da se zapitaš što ti cijelo vrijeme zapravo radiš i što je još važnije zašto to radiš.Mislim da ću na spavanje s svim ovim dojmovima,možda sutra budemo mogla reći još ponešto o svemu,kad prespavam.Ali nekako u ovim momentima sve te politike postanu nebitne i lijevi i desni i centar i bogati i sirotinja i tužni i sretni,na kraju se opet sve svede na dobrog ili lošeg čovjeka.Svede se na sami bit egzistencije.U samu srž čovjekovog postojanja.Nema to veze ni s vjerama ni s uvjerenjima.Ima vese samo i isključivo s osobnom kontrolom.Čak i životinje imaju kontrolu nad svojim postupcima,zašto mi ljudi svoju kontrolu tako lako propuštamo iz ruku?Zapravo jedna stvar me danas posebno pomakla iz težišta.Zapravo jedno pitanje.Kolika je naša otpornost na tuđi hod po našim granicama?Do koje granice se s nečim možemo nosit.Što kad netko prijeđe tu granicu?Kakva će biti naša reakcija?Previše je to za razmišljanje u ove sitne sate,a mene sutra čeka nedefiniran raspored.Ali svakako možete promislit sami za sebe,malo o svemu.Ja ću ipak pokušat prespavat sve ovo pa reći nešto nekom drugom prilikom.
komentiraj (0) * ispiši * #
Sve dok je umjetnika,ja neman straha za ovaj svijet
Jure ja ću tebe ženit.Bit ću uvik na tvojoj strani kad nema nikog da te brani.Obožavan ovog lika.Okej sad budimo ozbiljni.Nema dan-dva kako san pričala kako jedva čekan da izbaci pismu i danas mi osvane na fejsu.Moran priznat da je nadmašija moja očekivanja.Znala san da piše tekstove sam,ali ovako dobre tesktove.Mislim mačak ti si nasljednik Tonija Cetinskog i molim te da nadmašiš učitelja.Pre pre oduševljena san.Slušala san skoro sve pjesme natjecatelja the voicea,ali samo Drugu stranu na repeat cijelo fucking jutro.Toliko je dobro.Ja inaće pustim playlistu najdražih pisama i nek se vrte jer neman živaca svaki put stiskat repeat,ali jutros mi to nekako lakše pada uz tvoj glas.Čak djeluje toliko umirujuće da još nisan scipala laptop jer mi blokaje jutros na projektu,a svi znamo kako to iritantno može bit.Još malo i znat ću cilu pismu napamet.Nemoj svatit ovu bračnu ponudu preozbiljno još smo mladi za to.Ima vremena.Šalim se trenutno,ali never say never.Overodzan seee i prelipo je.Pisma baš paše uz oblačno utorsko jutro.Obožavan šta si ljubavi da ovu dimenziju.Ljudi ljubavi rijetko daju ikakvu dimenziju danas.Nemogu zamislit ovaj svijet bez umjetnika.Umjetnici razmišljaju dušom i srcem,drugačije ne mogu.Umjetnost nije talent,nije ni profit.Umjetnost je unutarnji odraz naše duše.I dok god se ne bojimo pokazati ono najosobnije od nas,vjerujte da nije sve propalo.Koliko je to što prikazujemo lijepo ili manje lijepo stvar je ukusa.Sve dok je iskreno opstat će.Ne mogu govorit u ime svih,ali ja osobno volim takve priče kad vidim da ljudi uspiju ostvariti svoj san.Kad vidim da se netko drugi provuka kroz ventilator vjetrenjaće daje i meni snagu da pokušam.Oprezno ili bezglavo,nebitno je,sve dok pokušavaš nisi odustao i u tome je cijeli smisao.Ako je to mračna strana,potpisujem da zauvijek budem s te strane obzora.Ako je to ostatku svijeta provalija,skačem bez razmišljanja.Neka sam luđakinja u tuđim očima,neka sam dijete koje neće nikad odrasti,neka sam najgore šta o meni misle.Dovoljan mi je jedan pogled ujutro u zrcalu da znam da nisam fake.I samo zbog te činjenice sve će bit u redu.Dok san ja sama sa sobom na čisto,svijet može čekati.I obožavan to vidit u drugima.A ljudsku dušu najbolje vidimo kroz njegova djela,njegova ostvarenja.To je ono šta ostaje nakon nas.Zapravo u zadnje vrijeme imam potrebu reći ljudima koliko vrijede.Nitko ne može spasiti svijet,ali za mene je dovoljno da mi netko popravi moj svijet makar na pola sata.To je dovoljno da ja promjenim nešto u odnosu na ostatak svijeta oko sebe i onda to krene ko lančana reakcija.Uzroci i posljedice.Jure je jutros popravija moj svijet melankolije i podsjetio me na bezuvjetnu ljubav o kojoj uvijek pričam.I podsjetio me na taj odnos s DSK i činjenicu da me mučilo šta je ona izabrala drugu stranu prije nego moju.Iako joj ne zamjeran,zasita i najsikrenije,to je naštetilo više njoj,samnon to nije imalo previše veze osim činjenice da sam je jednom spasila od druge strane.Ali ova pjesma me danas podsjetila na nadu u ljude.Postoje tako ti ljudi poput nas koji žive za osmjeh na tuđem licu i zapravo ne boli ih njihova bol.Tuđi osmjesi su izvor njihove sreće i obožavan ga zbog toga.I zbog činjenice da mu nije to problem reći glasno isto kao i mom Nadahnuću,bez obzira na tuđa mišljenja.I jednostavno moram reć hvala za svaki ovakav trenutak uživanja koji mi priuštite.I možda ovo ni neće doć do vaših očiju,čak nije ni važno toliko.Važno mi je da sam ja to negdje rekla,tiho,glasno,netko je vidio.Do nekog je došlo baš kad mu je bilo potrebno i pomoglo.Ne možemo utjecat na to koliko je snažno ono što kažemo.Ali lijepo je kad znaš da na ljude pozitivno djeluješ.Da ponekad pomogneš radeći ono što voliš,da usrećiš nečiji svemir zbog toga tko si takav kakav jesi.Ne znam za ostatak svijeta,ali ja volim taj osjećaj.Zašto ne bi moga bit
komentiraj (0) * ispiši * #
U nama ćući genije,al nikako da ustane pizda mu materina,bolje mu je da je već mrtav da ga ja ne uvatin.
Službeno si postavljam dijagnozu da san prošvikala.Jutro sam počela s Filipom Dizdarom-Sreća.Filip je genijalac,ali sad to je manje bitno.Da budem iskrena vatala me neka depra nije mi se dalo ustat,ali onda mi se pjesma krenila vrtiti u glavi i sada dalje automatskom reprodukcijom krenio je jedan video u kojem Filip s svojim prikom svira na sljemenu u neko vikend jutro i totalno se zamišljam tamo s nekim određenim kako se glupiram na SUNCU.Danas mi dolazi rođak na čuvanje,moj mali Bo.Genijalno dijete...Mislim jebote oko mene sve neki genijalci,ne smin psovat.Kafaa i deka i kauč i prazna kuća i mogu ovako dovijeka.Ozbiljno stvarno ne razumin ćemu se ljudi ćude kad netko kaže da uživa u tišini i samoći.Inaće drama oko DSK.Kako da kažem,a da to ljudi ne svate krivo.Ja ne osjećam ništa.Mislim nać ću se s njom,družit ću se s njom,pomoć ću ako treba,ali ja prema njoj ne osjećam ništa.Onako svejedno mi je oćemo li se vidit,oćemo li razgovarat,jeli tu ili nije.Mislim nekidan kaže da mora vidit šta će sa sobom i da mora vidit šta ću joj ja reć.Ja ne planiram ništa reć,jer neda mi se dovodit u situaciju da joj objašnjavan sebe u slučaju da ona krivo protumači to šta joj govorim.Jednostavno neda mi se trudit toliko.I nije me briga.Nisan se ni ja nadala takvom ishodu situacije.Nadala sam se da ću u najmanju ruku bit ljuta ili bar da će mi bit drago šta je konačno došla,a zapravo svejedno mi je.I mene je iznenadilo,uhvatilo nespremnu.Nije mi svojstven takav stav.Ne znan zašto,ali negdje duboko u sebi iman neki predosjećaj da će nešto zajebat.Ne znan,ali iman neki predosjećaj da će napravit neku pizdariju u nekoj budučnosti i da ćak ni tada neću reagirat.Ali ne mogu protiv sebe,protiv predosjećaja.Ovaj izbor muzike bio je pun pogodak za ovo jutro.Kasnije bi Najbolja trebala navratit,nisam je vidila ima par dana.Fali mi.I dolazi mi Bo.Bo vam je najpametniji dečko u mom životu.U sijećnju imat će 4 godine.Vjerujte mi da je pametniji od pola odraslih koje znam.Da mu pročitam ulomak iz nekog svog teksta ili teksta nekog od mojih najdražih autora sigurna san da bi prije shvatio nego pola ljudi u mojoj okolini.Moj mali bit će arhitekt,gradit će kuće sa svojom pregenijalnom rodicom.Moram ga malo prisvajat.Mali će bit genije.Jedva čekam da mi kaže kako mu se čini moj projekt.
Ma znate šta,neda mi se pisat jer iman feeling da se ovo pretvara u neki trash dnevnik mojih dnevnih raporta i neda mi se...Iden plesat i glupirat se po kući....Iden sanjarit i vama preporučam isto.Ništa vas ne može zabavit više od vašeg vlastitog uma ;)
komentiraj (0) * ispiši * #
You put your arms around me And I believe that it's easier for you to let me go
ponedjeljak , 05.10.2015.Jes jes jes....Pada kiša na polju,roba mi je pokisla jer je mater nije pokupila,a ja san bila vani.Ne možeš mislit na sve.Slušan neku Božićnu budnicu...taratatata ta tanananata aaaa...Show....Pada kišaaaaaa....Konačno....Jutros san obukla jednu od svojih najdražih majici i skužila da mi se nekako natpis s prednje strane zalipija zada.Sad mi s obe strane piše DANCE MY LIFE....DSK dolazi kasnije tu.Šta da mislim ili kažem,zapravo i ne znan.....Neman pojma...Zapravo razmišljanje me samo tjera u nesanicu,a to mi sada pred završni ne treba zaista.Ja san idiot...Tko radi u Skechupu razumit će.Dakle ja san ubacivala modele i naravno da imaju milijun i jedan layer,ali nisan pritom razbivala suvišne grupe i sad san in the deep shit jer mi puca svaki put kad idem razbit više od jedne i sad se iman zajebavat s tin.Ništa strašno,ali jako dugo i zamorno.Ko nema pamet ima noge u mom slučaju ruke.
Bro se vratija s vikendice i zatvorija u sobu ko i inaće.Da bar jebe nešto u toj sobi pa bi čovik reka,jebe mali nećemo ga smetat.Samo je linčina.Po kući ima posla ko i priči,a ja san krepana.Well nije bitno.Moram se negdi žalit na pizdarije,ovo je tu nekako najbolja opcija da mi kasnije nitko ne cijepi mozak o pogrešnosti moga stava.Sinoć san izašla napravit đir okolo,negdje u blizini kuće srela san kolegu iz osnovne škole,razmjenili smo par riječi i tako.Čudno je to 8 godina provedeš s nekim večinu svoga dana i ne znaš ništa o njemu.I onda 10 godina kasnije u 5 minuta doznaš svašta.Mislim osin činjenice da je ko i ja pačenik bez života i šeta sam po noći na baćama.Bistri misli,udiše zrak,gleda more.Doznala sam i činjenicu da je studira strojarstvo.Onako od svih ljudi na svijetu nikad ne bi pomislila da bi baš on ima bodova za strojarstvo uglavnom nije mu se svidilo pa je eto odustao sad je naša neki posal,dok ne smisli šta će i takoo...Zapravo čudan je život.Čitam sad jedan tekst,zapravo ulomak iz teksta,citat svog Nadahnuća i mislim se može li ovaj čovjek biti manje vrijedan obožavanja.Glupo je reći da je savršen jer budimo realni crn je i blizanac je i sigurna san da ka i moj stari ima neku ludu žarulju u glavi kad ne zna stat.A opet ima u njemu nešto što neodoljivo privlači mase,nešto u očima,ali nije samo do očiju.Zapravo i ne zna šta bi rekla trenutno i neman neku potrebu da pričam iako san napisala pola romana.Samo želin stajati na kiši i to ću napraviti.Upaliti neku ludu mjuzu i stajati na kiši.Sve ostalo može čekati.
komentiraj (0) * ispiši * #
Tko s djecom spava,popišan se budi
nedjelja , 04.10.2015.Čitam danas malo ove objave HDZ-a,SDP-a i Živog zida i tako malo provode se anketice i pišu se pizdarije i rade se gluposti sve us vrhu promocije i samopromocije.Vlada objavljuje sve dobre poteze koje su napravili u svom mandatu.Svi vuku stare adute iz rkuava.I mislim se čemu sve to kad opet će pobjedit najbolja kampanja,jer budimo realni sve je u PR-u.Ni Severina ne bi imala sve šta ima da je netko nije dobro izreklamira i da tu istu reklamu nije dobro naplatio.Ali dobro na stranu propaganda meni stanje trenutno izgleda ovako.SDP će sigurno popušit ovaj put jer njegov je red da popuši svakako.HDZ još uvik ima šanse,ali uzmemo li u obzir činjenicu da ćaća se vraća šanse su im uvelike opale.Živi zid isto ima dobre šanse na principu jer to se još nije nikad dogodilo pa ajmo provat možda i dogodi se ćudo i uzmemo li u obzir da ćaćin povratak može kod pojedinaca izazvat kontra efekt Živom zidu su se šanse povećale.Sad koliko je Ivan Vilibor Osebujni Sinčić dobra opcija.Ima on dobru viziju.Za moj pojam još uvijek pomalo buntovan i to je za mene upitan faktor.Svakako sam za promjenu,u 70% slučajeva čak i ima moj glas,ali trebao bi malo po meni promjenit taktiku u jednom segmentu,a to je odnos prema predsjednici.Zapravo mislim da mu je ona naklonjenija nego šta on misli i mislim da može jako dobro surađivat s njom,samo da malo ukroti taj bunt.Jer nisu svi krivi za ćaćine grijehe.Predsjednica nema nikakve ovlasti i to nam je svima jasno.I sad mislim da ovo sranje šta radi naš vrli premijer pa se dobacuje s vojskom čije su ovlasti veće njegove ili vrhovne zapovjednice.Baš me zanima da izbije rat ko bi naređiva da se puca.Dobro sad nećemo ić u ekstreme,smatram da Sinćić ima bolje šanse kao premijer nego kao predsjednik.Na stranu njegove šanse,ako i kad dođe na vlast morat će surađivat s predsjednicom sigurno 4 godine,možda i 5 ako dobije 2 mandata i ako želi sve što želi treba je,kao i ona njega.Za razliku od svih svojih predhodnika žena obavještava narod šta i kako radi.Svakodnevno.Gospodin osebujni treba malo stati na loptu,jer njegov nastup ponekad izgleda kao da gledate najsamouvjerenije dijete kako hoda parkom i pokazuje vršnjacima da je on najbolji,najljepši,najjači,ima najljepše igračke,odjeću.On je savršeni dečko.Mladi budući premijer Sinčić meni na momente djeluje kao moderni Robin Hood.Koliko se ja dobro sjećam priče o Robinu Hood-u on je krao bogatima,poklanjao sirotinji,ali i dalje je krao.Prilika čini lopova.Ovaj naš sustav je u teoriji jedno u praksi drugo.Svijet se može promjeniti onda kad se promijeni svijest čovjeka.Može nama dragi kolega vršnjak doći na mejsto premijera,ali njega ne ćeka ništa manje posla nego nekog drugog.Razlika može biti jedina u tome hoće li on pokleknuti sistemu kao i svi do sad prije njega ili će pak razjebat sistem i popravit šta se da popravit.Gospodin Osebujni Vilibor jako dobro zna s obzirom da je završio FESB da sistem je jak koliko su jaki njegovi djelovi.Postoje djelovi koji se daju zamjenit i popravit,a postoje i oni djelovi kod kojih znaš da je jeftinije kupit novi sistem.Sada koliko je trulo u državi Danskoj,tečko je reći.Iz iskustva znam da unutar tog sistema ima još zdravih djelova koji se unatoć vjetrenjačama trude radit svoj posao kako mu je u naravi,s druge strane pak znam da ima i onih koji ne biraju sredstva,ne biraju mjesto,ne biraju vrijeme.Usredotočeni su samo na svoj cilj.Zapravo i ne znam mnogo o politici,ali znam ponešto o ljudima i ljudskoj psihologiji,ponašanju,filozofiji.Aktivizam je divna stvar,ali za sve postoje pravila.Sjećam se jednom,bilo je to u vrijeme potpisivanja referenduma o braku.Na Marmontovoj ulici u Splitu.Udruga djece s Down Sindromom imala je svoj štand mislim da je bilo predbožićno vrijeme,ja san bila tamo kao volonterka i širila sam našu poruku.Štand do nas bili su Splitski studenti,volonteri aktivisti koji su širili poruku jednakosti istospolnih zajednica.I jedan od njihovih volontera došao je za moj štand i ugurao čovjeku svoj letak.I sad da pojasnim šta nije u redu s ovom situacijom.Prvo kako bi izgledalo da sam ja došla za njihov štand i uvalila čovjeku naš promo materijal?Daleko od toga da taj dan smo imali od njihove prisustnosti više koristi nego štete,ali neke stvari se jednostavno ne rade.Protiv zakona je da ti dođeš pred štand nevladine organizacije i promičeš političke poruke.Isto kao što je meni zabranjeno da dođem na tvoj štand i prodajem humanitarnost.Druga stvar aktivizam je divna stvar,ali ne smiješ se stacionirat.Aktivizam treba širiti,tako da svi volonteri od njih 10-15-ak trebali su se raspršit po gradu i širit tu istu poruku.Svi znamo u teoriji kako to funkcionira,ako smo iole učeni,ali ne postupamo svi jednako po tom pitanju.Acta non verba gospodine osebujni aktivistu.Ukoliko se situacija malčice promjeni i naš mr.Sinčić pokaže da je voljan surađivat s onima s kojima treba i ako se pokaže da je više od činjenice da dobro piše prijeteća pisma dobit će moj glas u potpunosti.Sila silu rađa to je jednina rečenica koju san zapantila u 5 godina učenja starogrčkog jezika kojeg ni grci više ne koriste.Itekako se pokazala korisna.Stvarno želim da nan svi skupa krene na bolje da ne moramo odlazit ka oni Sirijski izbjeglice je nemaju tamo perspektive.Za razliku od njih mi nemamo love.Ali novac ne pruža perspektivu.Novac ti pomaže da ostvariš tu svoju viziju.Sinčić ima dobre i sposobne ljude oko sebe,samo mora se malo uozbiljit i ponekad kao odrasla osoba prihvatit činjenicu da ipak ne može sve bit po njegovom.Vjeruj mi pajdo da može sve bit po mom,kako bi volila,na ovom svitu ne bi bilo ni tuge,ni gladi,ni ljudske zlobe.Ja bi imala svoj stan svoju firmu i planirala bi svoju obitelj,škole bi bile po mjeri čovjeka i pratile bi razvojnu fazu,bolnice bi bile po mjeri pacijenta i omogučile bi mu sve šta mu je potrebno,sudovi bi rješavali sve u rekordnom roku,a ne bi se desilo da se jedan spor traje 30 godina zato jer se netko sjetio uzet 6 metara imanja koje mu ne pripada iako i sam ima tih 6 metara s druge strane svoga.Djeca bi odrastala sretna,ljubav bi se širila na sve strane.Život bi bio pjesma i to ne bilo kakva pjesma nego Lennonova-Imagine.Ali svijet ne funkcionira kako ja želim ili kako bi vi želili jer svijet ne ovisi samo o meni ili samo o vama.Puno je više toga u pozadini,puno je toga ispod površine i koliko god da vam želim uspjeh i želim doprinjeti tom uspjehu,možda i hoću,najvjerojatnije.Ovisi o onome što ću vidjeti u dogledno vrijeme.Ali zbog vas,da se ne razočarate u sebe Ivane Vilibore Sinčiću volila bi da malo i realistički sagledate situaciju.Ne zato jer se bojim vašeg neuspjeha.Vidim da možete i da ste na dobrom putu da uspijete,nego čisto iz opreza da se ne precijenite.Možete vi obećat da ćete sve,ali nitko ne može sve.Nitko ne može ispunit sve što obeća,zato ja ne obećavam ako ne mogu ispunit.Ono što želim,a nisam sigurna mogu li,obećam onda kad postanem sigurna da to mogu.Želje su jedno,snovi su drugo,stvarnost je nešto sasvim treće.Svaki đak u školi može naučit za 5,ali kad dođe pred ploču i krene pričat upitno je hoće li 5 i dobiti.Treba imat i malo sreće da te pogodi gradivo koje češ sigurno znati,treba imat i hrabrosti da te ne pojede trema,treba i dobar profesor da te ne uhvati strah.Puno je toga naizgled nebitnog potrebno da bismo uspjeli.Zato na vašem mjestu imala bi to na umu.Malo manje bunta,malo više spremnosti da komunikaciju.I čeka nas briljantna budučnost.Shvatite ovo,ako ikad dođe do vaših očiju,kako prijateljski savjet nekog tko je podupro vaš san o boljem sutra.Puno uspjeha u svakom slučaju.
komentiraj (0) * ispiši * #
Pogledaj sto je iza oblaka
Probudila me glavobolja.Jučer je dan bio tako naporan.Djevojka sa kraja svijeta je došla i pola dana smo proveli skupa i ne znan šta bi vam rekla.Nisam ništa osjetila kad sam je vidilia.Ni bijes,ni ljutnju,ni ljubav,ni sreću,baš ništa.Ko da je duh ispred mene.Razgovarale smo.Uglavnom je ona postavljala pitanja ja san odgovarala.I okej prošlo je okej,samo ne znan .Na ta pitanja na isti način odgovrila bi i svakom drugom.Zapravo stvarno ništa ne osjećam u vezi toga.Mislim odradit ću ja to korektno možda se s vremenom to i pormjeni,možda s vremenom i počnemo opet osjećat nešto.Probudila me misao na srednju školi,tj. neki ludi san kako moram riješit teške predmete jer je brzo kraj i kako moran nazvat profu iz fizike jer mi je ostala cilo gradivo iz fizike.Da se razumimo srednju san završila prije nekih 3 godine i fala Bogu da je to bio samo san.Druga misao mi je bila vezana rodicu mislim,više nisan sigurna.Sve te pizdarije ionako san pokušala projicirat na Božićne piđame i Nadahnuće,nije upalilo pa sam se ustala i popila tabletu protiv glavobolje i skuvala kavu.Upalila muziku i nadam se da će danas ostat ovako oblačno iako vidim neke zrake u daljini.Zapravo jučer san se premorila cijeli dan san bila u movingu.Ujutro smo otišli nju pokupit na autobusni,pa je u jednu uru vodili tamo gdje se smjestila.Na kraju je ispalo da je vrata do moje tetke tako da onda smo se išli javit tetki i s tetkom završili u city-a i onda smo se vratili i onda san rodicu odvela da upozna Khaleesi to je DSK-in (djevojka sa kraja svijeta) pas i onda smo se prošetali malo do zapadne i vratili kući.I sad ona očekuje da joj nešto kažem,a ja ne znan šta bi joj rekla.Svi od mene na neki način očekuju da ne kažem ništa,Zapravo mislim da ja najviše od sebe očekujen da ne kažem ništa.Jer stvarno ne osjećam da joj trebam sopčitnut činjenicu da se nije javila godinu dana.Eventualno mogu joj spočitnut činjenicu da se javila budali koja ju je povridila prije nego meni,ali čemu.Ionako sve je to prošlost,isplatili mi se živcirat oko toga.Promjenio mi se moj stav prema meni,sad više mislim na sebe nego tada i zapravo ne želim se živcirat.Čemu?Kupila san aceton da skinem lak s noktiju jer trenutno mi nokti izgledaju ko da im je neko osika glavu onako pola sivi pola u boji nokta.Ne znam zašto,ali ove Božićne pjesme me smiruju,bila mi je to očito jedna od pametnijih odluka u zadnje vrijeme.Danas je 23. rođendan mom najstrastvenijem automehaničaru.Teško mi je među slavoncima izabrat najdražeg,jer jednostavno volim taj njihov đir,ali Dani je stvarno poseban.Lud za autima.Auti su njegove žene.Takvu strast ja imam prema umjetnosti.Konačno mu se snovi ostvaruju i jednog dana kad si kupim neki auto,neki Classic,nitko osim njega nema ni prava ni exclusive da položi ruku osim Dania,pa makar svaki put za servis vozila u slavoniju.Znan preluda sam.Idem radit,a svima želim najdivniji ostatak nedjelje
komentiraj (0) * ispiši * #
Kriza identiteta
petak , 02.10.2015.Vidjeh je jednog jutra
u holu studentskog centra
kako prosipa zvijezde
djevojka sa kraja svijeta
Ukocenim pogledom
gledala je u mene
jos samo par minuta
i vise necu znati za sebe
Ne sjecam se niceg'
dok bila je uz mene
takve su rijetke
samo Bogom dane zene
Sigurnom rukom
vodila me svud
nisam je ni pitao
kamo cemo, ni kud
Moja djevojka sa kraja svijeta dolazi danas ili sutra neman pojma,nije me još obavijestila da dolazi i kad i ne znan hoće li se javit i šta će od toga bit.Malo san razmišljala.I sad san još zbunjenjija.Jer iman dvi opcije da je tretiran onako kako svi od mene očekuju šta bi značilo da se pomirim s činjenicom da je pola svog života izmislila i da je jednostavno tretiram kao osobu s ozbiljnim problemom i da budem obzirna ili da je tretiran onako kako tvrdi da ona jest,pa budem brutalno iskrena.Ne znam.To je jedna od onih stvari koje ćete u momentu odragirati.Nema tu ni pameti ni logike.Zapravo nisam ni razmišljala o svemu ovome dok me Bro jučer nije pita koji mi je plan u vezi toga.I zapravo neman plan.Zapravo me nije ni briga.Samo želim da vikend završi i da krenem dalje.Drugačija sam nego prije godinu dana.Zapravo osjećam se slobodnija da kažem neke stvari.Ne mogu reć da sam se promjenila jer smatram da se ljudi ne mijenjaju.Ali promjenila sam postupke,pormjenila sam mišljenje.Promjenila sam stavove.Hrabrija sam po pitanju izražavanja svojih misli.Više sam usredotočena na svoje želje i snove.Pronašla sam izgubljeni dio sebe i nisam sigurna isplati li ga se ponovo zarobiti.Više ne idem na ista mjesta kao tada,više i ne viđam iste ljude kao tada.Neki drugi su dio moje svakodnevnice,neki drugi su povremeni,krug se okrenuo.Volim neke druge stvari,odlazim na neka druga mjesta.Ne mogu se zadovoljit istim kao tada.Ako ne kažem ništa hoće li to bit korak unatrag za mene.Djelomično i ona je zaslužna za ovo što sam sad u ovom trenutku.Ako to ukrotim,znaći da ubijam dio sebe koji pripada njoj.Ne znam...Čas se bliži vidit ćemo šta će bit od toga.
komentiraj (0) * ispiši * #
Kozmičko ludilo
Dakle sinoć san zaspala ko zaklana na kauču.Božićne psime su svirale na laptopu,a sviraju i jutros.Skuvah si kavu,pola san prolila.Zapalila san da se smirim.Inaće doznala sam da me pola Zadra čita jer svit je selo.Pa ako Jure Brkljača čita nek zna da ga puno volin i da jedva čekan njegovu pjesmu.Kakve veze iman sa Zadrom?Nikakve ako izuzmemo činjenicu da smo pili jedanput u Gofa na Kalelargi.Toliko o mom pijanstvu kad se sićan imena birtije.Nikad neću zaboravit izraz lica konobara kad me pita jesmo maturanti,a ja kažem ne nego trećaši.Prominija je sve boje,jer nikog nije pita osobnu.Ja sam jedina bila tada punoljetna i pila san colu i uopće nisan razmišljala da bi neko moga upast u probleme jer nije pita nikog osobnu i točija je alkohol maloljetnicima.Sva sreća brzo smo otišli pa je bilo u redu.Čovjeće prošlo je biće 5 godina od tada.Danas me pere ljubav prema nedostižnom.Sinoć meni Najbolja priča kako je odlipila na nekog konobara i kako ga želi upoznat i bla bla bla.I uvjerena kako samo ona ima tih problema sa zaljubljivanjem.Mislim govori ženi koja jedan dan voli Nadahnuće,drugi dan Biznismena,treći Nou,četvrti Juru ili Dina.Jebi ga sad od ovih 5,3 su plavuše.Long story short.Nekidan san se smijala kad je moja Nina na svoj loš dan ispričala kako ima 3 zaručnika i još dva na targetu.Pitan ja nju nek meni da jednoga,ona kaže ne mogu to su moje rezerve.Curetak je ispa pametniji od mene.Nitko ne voli kao Nina vjerujte mi.U njenom srcu ima ljubavi za sve.Za prvu postavu i rezerve,za one ozljeđene i o one na klupi.Nina je hodajuća ljujavascript:%20void(0);bav.Triban usisat kuću moja nevolja s mikrofonom dolazi u 3,a ja samo razmišljam o tome da pobjegnem negdje onako.Od sad skupljan lovu sa strane da malo putujem na ove kratke rute.Zadar,Zagreb,koncerti.I takooo.Znate šta je zajedničko svim ovim simpatijama?Svi imaju sindrom kučnog ljubimca.Već san pričala o tome tako da ono neću se ponavljat.Iako Dina san vidila uživo i moran reć da bolje izgleda na televiziji.Momak moraš se nadebljat jedno 10 kila nema te šta za vidit.Al imaš glas koji me svaki put ostavi bez teksta,a ja uvik iman nešto za reć jel pišen ko manijak minimalno 2 posta dnevno.Jebi ga volim umjetnike i ja sam umjetnica.Sjećam se kad san skrivala tempere pod krevetom da mater ne skuži da crtam umjesto da učim.Da nije bilo tih trenutaka bjega od knjige u umjetnost vjerojatno bi danas bila u ludnici od pritiska popravnih i razrednih ispita.Toliko mi je dosadno u životu da odgađam posao trenutno jer želin popit kavu do kraja i malo se psihički pripremit,jer ako sad krenen spremat kuću znaći da će mi svaki čas neko pozvonit na vrata,a to ne želim.Inače malo san stalkala Jurin profil jer svi pravi fanovi rade.Hahaha Jure no hard feelings genije si.Jure ima puno polugolih prijatelja to je lijepo,ali čovjeće riješi se roze majice molim te.Zapravo svi momci koji u ormaru imate rozu majicu spalite je.Inaće nemam problem s tim tko šta nosi,ali roza kao boja mi stvarno smeta.Nije da ne nosim ili neman ništa rozo,ali vjerojatno iman neku traumu od neke plastike koja ju je zloupotrijebila i sad je roza na shit listi.Ne volim rozu ni na curama,a kamoli na momcima.Izgleda nekako gay,a čak i neman problem s gay populacijom.Štoviše ekstra su mi.Danas je pod must have postalo imat gay prijatelja nebiste vjerovali ali ja ih znam nekoliko.Ovdje sunce piči i puna mi ga je kapa,oću kišu.Zapravo nek kiša pričeka da mi se roba osuši pa onda nek pada.Triba razmišljat prakitčno.Inaće upravo san skužila da mi umjetnici imamo neki svoj svijet komunikacije jer Jure na svom profilu ima sliku mog savršenog zida u sobi.Je istina je da san se malo primirila pa će ipak na tom zidu u dogledno vrijeme umjesto bijele bit samo crvena da ne dobiju ljudi epilepsiju kad uđu u sobu.Kozmos je divna stvar i obožavam njegove skrivene poruke.Zapravo nije stvar epilepsije nego činjenice da mama i tata plačaju boju,crveno je najbliže šta san uspila isposlovat.Inaće crvena mi je najdraža boja,tako da gledat ćemo na ovo kao na win-win situaciju.
komentiraj (0) * ispiši * #
It's Beginning To Look Alot Like Christmas
četvrtak , 01.10.2015.I upravo sam shvatila da san jutros toliko u kurcu da cili dan mislim da je petak.Četvrtak je narode,sunce piči toliko da me zabolila glava i u špalinama sam i upalila sam CHRISTMAS SONG i nisan normalna.Iden spavat i sanjat snijeg s pogledom na secesiju.Ovog sunca s pogledom na mediteransku arhitekturu već mi je puna kapa.Ispočetka mi se činilo kao glupa ideja jer još traje ovo bablje ljeto i boli me glava od ovog sunca,ali bila je to najbolja odluka za početak 10.-og mjeseca.Za danas.Pametan li je onaj tko se toga jučer dosjetio i nije bila glupa ideja.Ipak mi je to najdraže doba godine.Za dobre osjećaje bolje je da traju.A osim toga netko Božić slavi i za ljetnih mjeseci.Danas san toliko sjebana iako me slušanje božičnih pjesama strašno nasmijava.I uvik san se rugala ljudima kako žive od blagdana do blagdana.Najbolja je uvik govorila srida,to je već petak ona je pola tjedna preskočila.10 mices za dva dana je Božić,eto i već je Nova godina.A vidi mene jedna riječ,jedan post i već slušam cijelu playlistu.Pola dana mi je trebalo da upalim i shvatim da ideja i nije tako glupa.Nema veze šta san preskočila s četvrtka na petak i nema veze šta još traje bablje ljeto i nema veze šta san u špalinama i šta me boli glava od vručine i šta patim za Zagrebom i dekicama i kišom i snijegom.Iman nešto u duhu Božića i ima nešto u tome što volim svjetla i što mi je Božić uvijek nekako prisutan u domu,jer uvijek zaboravim skinuti bar jedan ukras.Uvijek nekako se potrudim da spremim sve,a opet nekako jedan ostane vani negdje da me podsjeća,slučajno.I bacam se na pečenje kolaća ćim zahladi,nedostaje mi taj miris.Dolazim u napast da krenen snifat cimet.Znan luda san ko šlapa.Al šta ste očekivali od umjetnice.Brat mi je reka da san napušena radila zadnji projekt.Izgleda genijalno.Meni ove godine Božić počinje s 10.-tim mjesecom unatoć suncu,još jednan razlogo više zašto obožavan svoje Nadahnuće.Svi veliki umjetnici imaju svoje muze,nekog tko ih nadahnjuje i inspirira.Ja svoju inspiraciju pronalazim u ljudima koji me okružuju,moje Nadahnuće pak je nešto sasvim drugo.On me tjera na blesavosti.Zbog njega ne razmišljam toliko o tome što će drugi reći.Danas san na privatnom profilu objavila da počinjem s Božićem ranije i totalno me nije briga koliko će ljudi to smatrat ludim ili pak normalnim.Zato jer mene to veseli.Mene veseli taj zvuk,mene veseli da dijelimo ljubav prema tom blagdanu,mene veseli taj poklon ispod bora,makar si ga sama kupila dan nakon Božića.Stvarno me veseli onaj osjećaj kad cijel kuća miriše na kolaće i kad ti je toliko vruće u džemperu da ti doće slabo od tolike topline,pa moraš izaći na svježi zrak da se smrzneš i vratiš unutra u mirisnu toplinu.Znam da neće doći sutra,ali bliže je nego se nadam.Zima moje najdraže godišnje doba.Tako bijelo,tako idilično,prepuno hladne topline,šarenih ukrasa.Crveno-zelene kombinacije.Moji najdražih boja.
komentiraj (0) * ispiši * #
I lied just a little When I said I need you You stretched the truth When you said that you knew
Jutros je ŽMK ostavila na solu pasivno-agresivnu poruku na 3 papira A4 obostrano o promjeni pravila.Ima 5 minuta zove me da joj dođen pomoć nešto u grad,neda mi se.Mislim jebemu majku da mu majčicu jeben.Zašto uvik ja.Al dobro nećemo sad dramatizorat i uopće prištat o tome.Krenila san na youtube da ću si upalit Božičnu pjesmu,ali nekako ne mogu.Nije to to.Ovdje sunce prži s ugodnih 20 i još smo u ljetnim tunikama.Teško je razmišljat o zimi osim s nostalgijom.I projekt mi je ljetni đir tako da ono još se ne mogu otet tome.Bole me leđa tj.u ramenima ne mogu doć sebi ima par dana.Popit ću kaficu onda se idem tuširat i skratit ovu listu za odstrel da stvarno ne krenen ubijat ljude oko sebe jer niko se ne siti dat ruke.Bro je šupak po tom pitanju.Ima on dobrih strana i u zadnje vrime malo se više ponaša ko brat,malo manje ko kreten,ali i dalje nije to još na onoj razini da mogu reć da je sve okej.Ali neću se danas živcirat,triban se psihički pripremit za sutra.Evo taman mi moja Njemica ide ća neću je ni stić vidit još jedan put prije nego ide.Sanjan neke čudne snove.Ma sve je to stress,stress.O Pevaljki neću ni pričat sutra bu bio show program.Jer kraljica se nada da ću joj ja dizat podeste.Ono koji Kurac.Nemojte bit dobri pošaljite sve u pičku materinu i mislite samo na sebe.Nemojte mi reć da ja napravim isto,jer za mene je kasno.Ja san izabrala svjesno ovo,vama kažem jer vas volim i želin van olakšat.Jesan jebeno glupa,ali volite me zato.Očekujen invaziju na moju kuću sutra.Želim da svi dođu u kostimima superheroja i možete dovest neku plavu pičku u zelenoj kapuljači nema veze ako nije pravi Arrow.Obečala sam kolaće iman neki prelipi recept za čokoladnu tortu s pivon mogu bit i muffini i tila bi ga isprovat i spremna sam se zajebavat s tim u 3 ujutro samo da ova bude šta manje.Upravo san svatila šta san sve spremna pogazit i prekršit za minut manje s njom.Ajme jezivo.Iman jednu poznanicu i jednom prilikom tražila je žvaku po školi.I kaže:"dala bi pičke za žvaku" tada je bilo smješno,sad mi je jasna pozadina te izjave.Nikad nisan mislila da ću htjet u svojoj kući cijeli awangers team u svojim radnim oblekicama i daću im htjet peć kolače u 3 ujutro u zamjenu da projektiranje.It will be funny friday.Još triba i kuću sredit,aaaa...Ima li koja pro bono čistačica da ovo čita.Ako ima nek mi se javi.
komentiraj (0) * ispiši * #