Marketing
In memoriam Toše
Danas se godišnjica smrti Toše Proeskog.Danas 9 godina iza toga vremena gledam kako se glazbeni svijet skupio u jedno.Danas nije bitno koji žanr pjevate,danas nije bitno tko ste i odakle ste.Danas ste svi Toše.Uvijek me fasciniralo kako ljudi pred tragedijama postanu jedno.Ova država je po mnogo čemu sjebana,ovaj svijet je po mnogo čemu sjeban,ali kad treba tugovati onda se nekako nađemo svi na istoj relaciji.Volim ovaj osječaj povezanosti na današnji dan.Iako danas slušam Marka Tolju i na Tošu nisam ni pomislila,ali cijeli dan me nešto podsjeća na sve to.Na taj dan kad sam čula,na taj dan kad cijeli svijet nije vjerovao.Mnogi ni dan danas ne vjeruju,ali jedno je sigurno danas su svi makedonski slavuj.Slušam obrade,poruke ljubavi,predivna sjećanja.Osobno nisam tip koji se često prisjeća.Mislim pamtim ja sve i kad krene razgovor prisjetim se,ali ne živimo od sjećanja.Ne mogu se vječno osvrtati unatrag i na život gledati s nedostajanjem.Kad bi svakog trenutka pomislila na nekog tko mi nedostaje umrla bih od tuge.Rađe na krajeve gledamo kao na završene misije.Došao si u moj život s razlogom,kad tvoja misija završi odlaziš.Odlazim i ja.Staviš se u poziciju James-a Bonda.Obaviš misiju i kasnije nešto pojebeš,jer zaslužio si nakon tih silnih metaka i eksplozija.Zalužio si dva dana za sebe.Znam znam....Ne priliči dami da prostači i govori ko muškarac o jebanju i sličnim stvarima,pa ne priliči ni đentlmenu da ne izvuće stolicu u restoranu ili ne otvori vrata pri ulazu.Ne priliči nama ljudima mnogo toga.Sve više shvačan bratovu tezu kako su ljudi najidiotskije šta postoji jer smo jedina vrsta koja plača za život,za opstanak i jedini sišemo mlijeko druge vrste.Mi ljudi smo u kurcu.Ali dobro nećemo hejtat na današnji dan.Sunčan dan prepun ljubavi.Inaće do kraja tjedna pišem kratke postove jer sam sekundarna s vremenom.Djeca su blagoslov,ali ne prije 35+....Onako danas stvarno ne vidim koji je klinac bia mojoj kumi pa ih je naštancala 4 za redom.Mislim i ovaj jedan na par dana mi je previše trenutno.Divan dječak s mnogo problema.Kako dijete poštedit problema.Jebi ga ne znan ni sebi tu pomoć,a kamoli njemu.Zapravo ne isplati se niti zapitivati,odgovori i onako dođu kad već bude gotovo.Dođu kao potvrda,ne kao upozorenje.
Nadam se da svi ostali uživaju.Da luduju.Da rade blesave stvari koje izmame osmijeh na lice.Ako na kolodvoru poželite nekog zabalit.zabalite,kasnije je kasno
Post je objavljen 16.10.2015. u 19:41 sati.