Jesenske spoznaje

nedjelja , 11.10.2015.

Čitam jedan članak jedne bosanke,majke.Ma nije zapravo bitno ni šta je majka ni šta je bosanka.Na smiješan način objasnila je nešto o čemu ja pričam svaki put kad mi netko kaže da moram stavit make up.Uzaludno ja objašnjavam,ali oni su uvjereni da ljude privlači činjenica da imaš 3 kila otrova na sebi.Inaće za sve koje zanima sjedim u piđami pod dekom i gledam medu Yogi-a.Toliko o ljepoti.
Uvijek kažem da se ne isplati stavljat masku za dobro jutro,samo zato jer izlaziš na ulicu.Kome se trebaš svidit,svidit češ mu se i raščupan/a i zgužvan/a.I u kućnom piđama outfitu.Može te zamijetit na pola metra od kuće kad izneseš smeće ili te može primjetit vani u tip top izdanju.Stvar je tvoje prirodnosti.Nije život facebook pa da nabaciš filtere za svaki trenutak koji poželiš podijeliti s ostatkom svijeta.Dakako da se ovo veže na post o ludilu.I nije me baš briga šta neki tekstovi izgledaju ko stranice osnovnoškolskih dnevnika.Ovo je moj ispušni ventil.Moj način da ne pošaljem svih redom u mp3 u diverziji.Moja potreba da se izrazim spretnije ili nespretnije.Bez objašnjenja.Nije to da bi odala nečije tajne ili da bi ispričala nečiji život.Istina je da me inspiriraju ljudi oko mene,neki koje poznajem jako dobro i neki koje ne poznajem uopće,nego sam samo došla u posjed neke njihove epizode slučajno.Ne koristim imena iz tih razloga,izmišljam svakom nešto njemu svojstveno.Ako se i spominje neko ime onda je to neka skroz 10-ta relacija s kojom će teško doć itko u situaciju da je baš prepozna kao takvu.Mislim ovo su priče iz života,svi se možemo pronač u njima.Ja se pronalazim u velikom dijelu njih.O velikom dijelu njih imam i svoje mišljenje.Znate kako uvijek kažem uživaj,zabavi se,radi gluposti dok si mlad.Ne govorim to bezveze.Ja sam netko tko je prisilno odrastao psihički.Netko kome su se prioriteti okrenuli preko noći i kao takva znan kolika je važnost postepenog odrastanja.Preskočila san etape izlazaka i i igranja na ulici,preskočila sam prve ljubavi,preskočila sam drame.Preskočila sam glupe odluke i još gluplje posljedice.Ne mogu to vratiti.Ne mogu se pretvarati da znam kako je kad ne znam.Ali mogu govoriti o onome što znam.A to je da koliko god nam je loše uvijek može gore.Da koliko god da nas ljudi razočaraju uvijek moramo ustati i krenuti naoprijed da ne razočaramo sebe,to je pak cijena koju malo tko može platiti.Nije stvar u drugima.Stvar je uvijek u nama isključivo i samo u nama.Naši postupci,naše odluke,naše kajanje.To kako će nam drugi vratitit vjerujte mi da boli manje od činjenice kako ćemo vratitit sami sebi.Ja sam sebi uvijek najveći kritičar.Večina ljudi jest.Nema gore kazne za čovjeka osim njega samoga.
Preozbiljne su sve ovo teme za danas,a meni se tako sanja.Blesavo i naivno.
Brat mi kaže maloprije:znaš?malo je gay šta slušaš Božićne pjesme.
Ja:Znam
On:Biće i voliš muške
Ja:Okidaj mi komad te torte kad si već u kuhinji
Ljudi uživajte u nedjelji traje još nekoliko sati.Prepustite se jesenskom ugođaju iščekujte zimu.Radujte se malim stvarima.Ljudi će vas voljeti zbog onoga što jeste ne zbog onoga što želite biti.Kostimi su za teatar.Mi živimo život,ne kazalište.Nije stvar u vremenu i prostoru.Baza je u tome da prava osoba vam dođe u život kad vam je potrebna bezobzira šta vi želite ili hoćete u tom trenutku.Život se posloži vaše je samo da živite,da preživite.
Opusti se bolan. Ko te hoće, taj te hoće najgoreg. Vjeruj meni.”