Dok jednom ne smrkne drugom ne svane
subota , 30.04.2016.Užas,užas,užas...
Zapravo ne mogu reć da mi ide tako loše u životu,jer zaista nije,dapaće potpuno suprotno.Šefica mi je nezamjenjiva,neponovljiva,nestvarna.Divna,ali nećemo reć dva puta.Mislim koliko ljudi bi ti reklo da mu nečeš radit ako te ne može platit,uglavnom nekako smo se klikle na prvu.
Zanemarimo činjenicu da me rospija u servisu za kompiće jebe svako uru vrimena i iman više njenih poziva u protekla 3 dana neko od rođene matere.I sve bi to bilo divno,da žena jebeno ne jebe za kurac.Odnesen joj potvrdu o uplati,ona me zove za uru da joj nije sila,pa me opet zove za uru da je sila,pa me zove da je gotovo.I na kraju dođen doma instaliran svoja čuda i laptop javi da mi windows nije licenciran,a ona ga je uredno naplatila.Ali dobro,nije to ništa šta se neda riješit.
Zapravo u ciloj toj idili di ja radin posal koji volin i uživan u tome i iman dojam da sve napokon dolazi na svoje misto sitin se rodicine matere koja ima rak i sve vam to postane nebitno.
Danas san bila u posjetu u bolnici i govori mi,ti mene ne možeš niti gledat.I šta da čovik kaže na to,jer u pravu je,ne mogu,ali opet ne mogu to ni priznat.Šta da joj kažen,kad razumin i znan,a opet šta možeš reć čoviku u tom momentu da se osjeća bolje.Suosjećanje ili žaljenje je definitivno najgora stvar koju možeš izbacit u tom momentu.
Takve stvari me izbace iz ravnoteže momentalno i vrate 15 godina unatrag,a uporno se trudim da idem naprijed.Valjda me zato i vraća.Koliko god da se trudiš ne možeš bit imun na te neke stvati,ne možeš ostat hladne glave,pogotovo ne pored ljudi koji su tada za tebe bili tu.Ne samo tada,nego cijelo vrijeme na neki svoj način.
Meni je zapravo bilo najgori trenutak kad san vidila da ih tek čeka prava borba i da zapravo nisan sigurna je li ona spremna na tu bitku.Onako mentalno.To su jedni od onih trenutaka kad vam se svit zavrti na 360 u sekundu i morate donit odluku.Uč u bitku bez obzira preživili ili poginili ili pak ostati sjediti i čekati da neprijatelj pokuca na vrata,pa da ga ljubazno pustite da osvoji sve što vam priprada.Teški su to trenuci za gledat,a još teži za proživit.
Zapravo više mi je nelagode stvorila činjenica da se meni u životu sve konačno posložilo,a kod nje je razjeb sistema.
Sinoć san s ekipon proslavila rođendan koji je zapravo bia prošli tjedan,ali ovaj vikend nam je svima pasao jer jebi ga svi radimo,svi studiramo,svi imamo posla priko glave i rođendani su jedina prilika da se vidimo i sretnemo.Bilo je zaista lipo,svi su bili u kompletu,cure,momci,slatko je to.Više manje svi.Čak je i od najbolje momak doša onako cili umoran,posli posla.Šta je slatko,jer se potrudia onako zbog nje pojavit na rođendanu njene prije posli cijelodnevnog rada.
Zaista je bilo fantastično....Prejeli smo se bureka i sendvića i pivske torte,popili smo malo alkohola u odnosu na sve ostalo,stvarno ko ekipa nikad nismo bili neki kapacitet za alkohol.Taša me danas zvala da održin prezentaciju,ali na kraju se ispostavilo da nije provjerila rasporede tako da sutra za 1.maja radim.Ali sprema mi kolaće i svašta nešto tako da joj je oprošteno.Danas me sunce tako udrilo da san popodne zaspala ko da me ko opizdija toljagon po glavi.Sad malo kao radim da isprovan laptop,jer mi je sefica najveca kraljica,ugradila mi je SSD samo jer san je pitala i platila priko firme.
Ljudi moji znam da vas je minimalno 10 redovnih čitatelja ovih baljezgarija i hvala vam na tome.
Uživajte u životu jer sutra ne postoji.
komentiraj (0) * ispiši * #
My kind of crazyness
srijeda , 27.04.2016.E moj narode....Odakle da počnem.
Da,počela san radit za najgenijalniju šeficu na svitu.Žena je spaljena do temelja i totalno san se zaljubila u nju,a i ona u mene čini se.
3 radna dana,recimo radna i ono same pohvale s obe fronte.Osin šta mi je šefica hiperaktivna zvrčka i šta mi je kolega ludi radoholičar s izrazito mirnom naravi šta je malo scary gledat pored eksplozivne žene sve je zapravo genijalno.Onako sve je woohoo....Uglavnom...proša mi je rođendan i nisan stigla napisat rođendanski post iako san ga započela.
Punih 23.Jes,jes znam kasnim nekoliko dana s postom,jer život nije bajka i nema se vremena za bitne i manje bitne stvari i prije nego krenem o svemu tome,kratki rezime.
22.travnja DAN PLANETA ZEMLJE.Ljudi to je jebeno bitno.To je dan kad cili svit pokušava bit ekološki osviješten al za kurac jer smo toliko beznačajni za prirodu da hoće progutala bi nas i ispljunila.Ali dosta sivih tonova.
S najboljom san popila piće ujutro.Zapravo našle smo se i negdje na putu prema dučanu u koji san morala zaminit neku majicu zaustave nas anketari.I kako ja iman makinalnu naviku to produžit uz poruku neman van vrimena,najbolja je ipak totalna suprotnost meni.Kad putujete s vremena na vrijeme,jednostavno naučite da se ne smijete zaustavljati kod ljudi koji nešto prodaju.I tako ja produžin,a ova se dere za nama dobit ćete bon od 30 kn za DM-a.I najbolja,a daj Marina ja biii bon...i jebeš mu majku šta ću od nje aj,aj i odvedu oni nas u neku zgradu,na jebeni 5 kat,pješke ispituju nas tamo o razlici okusa vode i mislin se u sebi koji kurac mi je ovo tribalo.Pedeset ljudi u 10 kvadrata prostora s 20 kompjutera koji konstantno rade,bez otvorenih prozora i klime koja radi.Znaci smrt za 30 kn.Kasnije smo isle popit kavu i onda smo u DM-a kupile ja boju za kosu,a ona puder.I tako opet san redhead i presexy sam si.
Šefica me cili dan zivka da mi kaže i naglasi kako ima najgenijalniji tim u gradu i kako je oduševljena.....Ja stalno nesto ispitujem,neke gluposti kako ovo kako ono,bla bla bla....u ova tri dana san prošprintala i prozujala sve okolo...mozak mi je uzavrija,a sutra opet moram u ured s kolegom proč neke stvari,pa onda moran u servis za laptope,pa onda moram s kolegon s faksa na kavu da mi instaliran neki softver....i tako u krug...svi smo svugdi....
Ljudi našla san svoju ludnicu.Svoj apartman u instituciji za ovakve bolesnike.It's gonna be fun fun fun.
Više detalja kad uskoro.
P.S. Dean opet piše: De:versu
komentiraj (0) * ispiši * #
Adventure called Italy
srijeda , 20.04.2016.Uh odakle početi.
Vratih se iz Milana,ne Milana pajde iz komšiluka nego iz Milana glavnog grada Italije.Milana koji je prepun lipih mačića u formalnom outfitu.Milano koji onako arhitektonski podsjeća na mix Zagreba i Osijeka i ima predivne zgrade i ogroman je i prejeben je.
Došla sam u vrijeme Salone del Mobile i cijeli grad je bio izložbeni prostor.Cijelim centrom su bili postavljeni maleni izlozi s primjercima nekakvog namještaja ili neke inovacije u dizajnu.
I da naravno Dean je bio sa mnom,mislim u torbi putovao čovjek bilo mu je ekstra iako on to ne zna.Mislim zna da ga vodim u Milano,samo mu još nisan javila kako mu je bilo.Šalu na stranu,iskrcali smo se ispred Castella Sfornesco i slinili nad onom fontanom ispred njega potom smo ušli unutra u sami bedem i preko parka došli do galerije Triennale.U parku je treštala muzika i sve je bilo puno nekih umjetnika i performera imali su i nekakvu kuglu punu vode,meni je izgledalo kao da će neka teta svaki čas krenit plesat Brulescu unutra,ali nije,bar ne dok sam ja bila prisutna.Kasnije smo prođipali centrom grada,virili smo Duomo i popili cappuchino za jebenih 3 eura bez wi-fi-a na koji smo se mogli spojit.Na jednom mjestu kolegica je čak dobila i informaciju da je njihov wi-fi samo za talijane.Majku mu digičku nek mi dođe na lito pa moj wi-fi će bit za svih samo ne za talijane.Posjetili smo i Stazzione Prada,muzej koji okuplja sve vrste umjetnosti na jednom mjestu.
Strajbali smo novce jer u Milanu si i treba trošit,a oni su se pametno dosjetili kako bi bilo fora da mi kartica ne prolazi šta je značilo da san do Zagreba ostala bez gotovine,ali dobro,snašla sam se.
Spavali smo u mjestu Boveno podno alpa,na jezeru Maggiore,prelipo,malo i pogled od milijun dolara.Zanemarit ćemo činjenicu da je svaka soba imala svoj username i svoj password za wi-fi,ali gledajmo bright side,bar smo imali wi-fi i mogli smo doma javit da smo živi i čitavi u jednom komadu i da nas mali romi nisu đeparili inaće bi u novinama pričali kako je grupa hrvata pribila malog cigana u centru milana
Drugi dan smo proveli na Boromejskim otocima koji su poznati po svojim vilama koje su skrivene u botančkim vrtovima,onako ambijentalno najbliže našoj Opatiji.Postoje tri otoka Isola Bella,Isola Madre i Isola Pescatore.Ja sam posjetila Bellu i Pescatore.
Bella je privatni otok obitelji Boromej na njoj je smještena palača Boromej koja u podrumu ima umjetno napravljene spilje,Madre je otok u njihovom vlasništvu namjenjen gostima.Dakle kad bi se najili,napili i izorgijali lipo bi raju koja je u posjetu poslali na njihov otok,nek imaju mira.Isola Pescatore ili otok ribara je zapravo ribarsko naselje,prepun malih uskih uličica.
Nakon Boromeja išli smo posjet tvornici čokolade u Švicarskoj i u gradić Lugano na istoimenom jezeru.Lugano me osvojio za sve živote.U nizu nemaju dvije zgrade iz istog razdoblja.Toliko primjera interpolacije da još ne mogu doć sebi.Kako je moguće da na tolikoj površini ima mjesta za svih cca.50 000 ljudi,a ovde kod nas svak svakom smeta iako nas ima duplo više,a boga mi imamo i prostora za širit se.
U Luganu je tada bio sajam automobila naravno da sam si izabrala vozni park,ali i vozaće koji dolaze kao dodatna oprema.Moran van priznat da su švicarci skroz sexy i ne kažem to zbog auta i love koju imaju,nego stvarno prejebeno izgledaju.
U Milanu,ali i u Luganu sasvim vam je normalno da populacija od nekih 20-50 godina hoda u odjelima.Onako na momente mi je izgledalo ka da san se probudila u snu Barney-a Stinson-a.
Zadnji dan san bila na Salone del Mobile koji se nalazi na Fieri de Milano.To vam je onako nešto kao Zagrebački velesajam samo jedno 3 puta veći.Provela sam 12 sati na sajmu i još mi je ostala trećina toga za pogledat.Noge su mi gorile,leđa su mi otpadala pod težinom kataloga izlagaća,ali vridilo je svakog momenta.
U nedilju ujutro došla sam u Zagreb i odlučila ostat jedan dan i vratit se u ponediljak.Dva cijela dana san provela u Zagrebu i pročitala sam knjigu Paola Coelha-Priručnik za ratnika svjetlosti.Knjiga je genijalna,inspirativna i kroz nju sam puno toga shvatila o knjizi Tebi,a zamislite tek koliko bi znala,kad bih pročitala cijelu Coelhovu kolekciju.Utjecaj je očit.S prozora rodicinog stana vidi se grafit s natpisom BEZUVJETNA LJUBAV.Koliko puta sam to izgovorila,kako se jedina takva i računa i da su sve ostalo falši proizvodi.Loše kopije.U trenutku kad sam se srela sa tom svojom filozovijom oči u oči znala sam da nema mjesta na kojem bi trenutno radije bila.Došla sam negdje di ću nepovratno ostavit dio duše.To vam je jedan od onih trenutaka kada znate da idete u pravom smjeru.Dobro je za nju da svaki dan gleda u nju,jer zaista svima nam je potrebna,a njoj pogotovo.Ja sam za ta dva dana dobila dozu Zagreba,srela sam se s Suzy,mojom cimericom s Rebra znamo se biće 10 godina,a vidimo se svako 5 u prosjeku.Malo smo si popile jedno karlovačko i dva Tomice i jebeno san u čudu ostala kad mi je lik u tramvaju ponudio da mi spusti kofer na izlasku,a ja glupa kažem ma ne tribaš nije teško i nije bilo teško,ali on je bija prejeben.Reka bi moj Zoki žensko pa glupo.
Danas je mami rođendan i peče se torta,ona pivska sexy.Dolazi joj raja da zamezi,jer eto prilika da se vidimo.
Na portalima sam nabasala na nekakve šugave naslove di mi hrvati,seljačine,opet uništavamo kulturnu baštinu i dođe mi da sve dam kvragu,a onda se sjetim svoje avanture i mislim si jebeš ti sve ovo,svijet je puno veći,nitko ne traži od mene da stojim onde di me boli i di mi nanose štetu.
http://www.slobodnadalmacija.hr/dalmacija/split/clanak/id/309657/dioklecijan-nije-dosao-na-prazno-grcki-split-izronio-iz-obale-lazareta
http://www.ziher.hr/sruseno-plavo-stablo-za-umjetnost-bez-ideologije-nema-mjesta/
komentiraj (0) * ispiši * #
Pretputna euforija
utorak , 12.04.2016.Upravo san skužila u hotelu imam bazen,mislim možda san to več negdi i spomenila ranije,ali odluka je pala nosin kupaći jer nikad ne znaš.Kofer mi je pun iako neman pojma koji kurac će mi toliko stvari.Zlu ne tribalo,koliko san zamantana na kraju ću i poslušat najbolju pa utrpat negdi kišobran iako ga sigurno neću iskoristit jer kišobrani su za opeglane kokoši,a ja peglu ne koristin.Bez uvrede svima,peglajte se vi i dalje nekom zaista lipše stoji ne bit raščupan,ali to nisam ja.
U višku slobodnog vremena di čekan da Taša nazove,a ona ne zove jer ima kolokvije i uči i vjerojatno živi na faksu jer se ni za kavu ne javlja,a inaće je prva,listam malo ovaj plan puta kao šta me tamo sve čeka.Pa kao mogli bi malo do švicarske u tvornicu čokolade,ajme kako ću se natuč onih delicija,ajme ma koji sex ljudi moji čokoladni raj me čeka.
Pa onda đir po otocima i botanički vrtovi,nisan neki cvijetni tip ženske,ali ipak tko ne voli prirodu.Pa onda lipo prekrcaji u Zagrebu,pa planiran vidit postoji li mogučnost da uzmen kasniju povratnu kartu,da malo obiđem sve ono što volim tamo.
Zamislite da ja budem tamo u hotelu pa se tu sasvim slučajno nađe oni neki prejebeni glumac nije bitno koji,jer eto elita tamo dolazi zbog čistog alpskog zraka i aristokratske atmosfere botaničkih vrtova i šetnica uz jezero Maggiore,ako je virovat brošuri.
Pa se ja lipo sunčan kraj bazena,a na nogama mi zimske papuče,jer san odlučila nosit samo njih,jer su crvene i imaju male bijele polarne međede na sebi s božičnim kapicama i ja san boem mogu obuč šta oću.
Dakle kupači ko da je ultra music festival i božične papuče i pogled na bazen i jezero Maggiore.Jebemu sve već san se zaljubila.
Brat je naručija majicu od Milana jer okomite pruge će mu dobro stajat.Show.
Znači ovde u Splitu je toliko vruče da ono možeš jaje ispeć na asfaltu,kako će bit u italiji pojma neman,ali mislim da san ponila previše dugih rukava.Mislim koliko kombinacija za šta?Nadan se da ćemo imat neki koktel ili nešto u hotelu jer u protivnom kratku suknju neću imat di prošetat.Ponila san onih đinđa ne bi li se malo nakitila,čak i šminke,2 ruža,virujte mi da je moguč snig pri povratku jer sve to ja inaće ne nosin.U Firenzi san imala stvarno po 1 promjenu dnevno,a sad,nebi da se selin.Istina je da neke ljude ne mogu nadmašit.To je i dalje jedan najmanji kufer koji posjedujem,torba preko ramena i ruksak za grickalice u kojeg stane ta ista torba.Čak san i nokte nalakirala,da talijani slučajno ne pomisle da san neka čobanka nedaj Bože.
Rugala san se kolegi kad je počea s pričon šta će on sve ponit i koliko mu kufera triba,rekla mu nek ponese i odjelo jer nikad ne znaš možda se i oženi tamo.Kad ono ja cilu vojsku mogu obuć sa svojin kuferon.Iman jednu kombinaciju u glavi,u njoj putujen a dalje ću improvizirat jer eto neda mi se smišljat.Upilat ću jadnog lika da udremo photosession jer u Milanu smo,...
Uglavnom ekipa idem sada,moram održat radionicu za 2 sata i možda prezentaciju,ako ima Boga,da ne idem ća neobavljena posla tj.da pri povratku mogu nastavit razrađivat ideje na Lipot'ci.Koliko god da jednostavno izgleda ovaj posal on je sve samo ne to.Na kraju se 50 posto rada svede na sastanke i razradu ideja i kad je sve gotovo nikad nije gotovo.Uvijek ima još nešto.
komentiraj (0) * ispiši * #
Spring time
ponedjeljak , 11.04.2016.Sinoć san umrla na kauću.Dakle,umrla.Odlučila san prođirat po gradu i došla doma legla na kauč i zaspala do jutros ko da me ko opalija toljagon po glavi.Spavala san onako nemirno.U mojoj glavi borile su se lipe misli i nočne more.Jebi ga to je tako,protiv nekih stvari ne možeš.Putujem za dva dana spakirala san više stvari nego san planirala,vjerojatno ću pola toga otpakirat u jednom momentu,možda i neću,od viška glava ne boli.Ipak je to Milano,treba bit styliš iako nema jebene šanse da styling minjan 3 puta dnevno jer puno vremena ću provest u obilasku.Čeka me švicarska čokolada i Boromejski otoci.Čak se mislin da ponesen kupaći jer imaju bazen,ali malo mi je u kurcu nisan još psihički spremna za lito.Teretana X.hahaha...Taša me totalno navukla na svoje poštapalice vrh,top,hit,X....
Mislin se o tome da napravin Instagram profil,ali nekako bi ipak pričekala da si napravim logo i da taj profil bude strogo poslovni,ionako mi je face već dovoljno zagađen sranjima i pogrešnim ljudima koji tu eto iz nekih jebenih razloga moraju biti i ne mogu se otkaćiti.Cili dan planiran nalakirat nokte i to još nisan napravila,jer san lino stvorenje i uljepšavanje uvik čekan u zadnji moment i nekako iman tu jebenu sriću da sad krenen lakirat odma bi mi doletila neka poruka u stilu za 5 minut budi na marsu s koferon punim hrane triba popunit rupe na mliječnoj stazi.
Svit je posta čudan,a ni ja nisan ništa bolja u zadnje vrime,svakakve perverzije mi se vrte po glavi,a vrijeme radi i za i protiv.
I malo čekam i malo jurim istovremeno,valjda je i drugima tako.
Ne znam,tu su došla ljepša vremena imam potrebu stalno bit vani,neda mi se sekunda stat u kući.
Taša je javila da su joj vratili ukradeni instagram profil koji je priko noći posta senzacija.Ljudska glupost je beskonačna,ali danas se dobro prodaje.
Teško je danas reć jel nešto dobra ili loša ideja,ali jedno je sigurno treba se dosjetiti.Možda i nema loših ideja,samo loših rješenja.
Na trenutke mi se čini da neman pojma šta radin,a onda opet na momente izgleda kao da je sve savršeno u redu.
Čini se da ću improvizirat kako to obično biva.
komentiraj (0) * ispiši * #
Rome Wasn't Built in a Day
nedjelja , 10.04.2016.Upravo palim ovaj blog s ciljem da napišen hrpu gluposti i skužin da sam jučer objavila 200-ti post.Jupi jupi jej.
Dakle ušminkavam prezentaciju dok mi Taša javi termin sastanka,jer ne može skupiti večinski dio odbora da postignemo kvorum po pitanju Lipotice.Ma dobro ima vremena do sride.U sridu putujem za Milano.Jedva čekan.Googlan po internetu ideje za logo i pokušavan naškrabat neku bolju ideju od ove koju trenutno iman i koju trenutno razrađujem.Zašto?Zato jer moj profesor iz vizualnih smatra da ja mogu bolje od toga i da je taj logo je tek 10% mene.Možda je i u pravu,ali nekako trenutno mi ne ide smišljanje bolje ideje.Zapravo bolja mi ne pada na pamet.S druge strane moj profesor vizualnih mi trenutno nije najomiljenija osoba na svijetu,a je možda i malo dišpet u meni proradija i onda pomalo tvrdoglavo guran neki svoj film makar i na svoju štetu.Mala je je vrjerojatnost je da ću da mijenjat,ali ipak moran pokazat da se trudim pokušat i da do boljeg rješenja jednostavno ne mogu doći.Za objekt san našla konstruktivna rješenja da svi budu zadovoljni,al ovdje ipak nekako mi ne ide.
Zapravo san u nekom rasplesanom mood-u gdje slušan muziku i izvijan se u prostoru jer neman pametnijeg posla.Mislim imam,mogla bi ja sigurno nač nešto pametnije od scroolanja po fejsu i promatranja kako su ljudi generalno u kurcu i kako svi pljucaju neku lošu vibru i zlobu iz čista mira.
Ne znam šta mi je pogubnije za ljudski um činjenica da pojedinci pišu i objavljuju gluposti ili komentari onih koji na iste odgovaraju.Inaće san jedna od onih ljudi koji kategorički preziru analizu odnosa preko facebook komunikacije.Ko je kome lajka,ko je šta objavija,zašto...Kako...ko se pronalazi u kojoj objavi i kome je zaista namjenjena.Dajte ljud odrastite.Ako nekog voliš reci mu to u lice,ako nekog mrziš isto mu to reci u lice,ako nekog očeš zajebavat jer eto njemu će se svidit ili ga želiš raspizdit radi mu to ispred nosa u javnosti.Preko fejsa sramotiš samo sebe.
Ne ovjavljuješ stvari na fejsu da bi nekom nešto poručio,nego naletiš na neku sliku koja ti se sviđa pa je podiliš sa svitom,pa pisma koju slušaš trenutno jer se tako osjećaš...Lajkaš jer ti je iskočilo na naslovnici i znaš da osoba bi dala pičke za lajk pa joj poštediš moral i čednost tin lajkom,ne zato da bi netko 10-ti to vidio...ili možda lajkaš jer ti je to nešto stvarno prejebeno.
Ne radiš to ljudima za koje te boli kurac,to radiš ljudima do kojih ti je stalo.Jedini dobar doprinos facebooka kad su odnosi u pitanju je činjenica da te podsjeti kad je nekom rođendan...sve ostalo je preseravanje.
Nakon nekoliko mjeseci slušanja razno raznih facetime drama jednostavno mi je puna kapa.Svijet je selo i ta preseravanja imaju kobne posljedice kad se presele u stvarnost.Osim toga život je jedan,treba ga proživit svakoms tanicom tijela ne samo očima.Tako da volim te/mrzim te/odjebi ne vridi ništa ako ne vidiš i ne osjetiš reakciju onoga kome je upučeno.
Kad vidiš da mu pulsira žila na vratu ili čelu ili da mu lice poprimi onaj ljutiti izraz,a istovremeno vidiš onaj polusmješak koji se trudi prikrit jer i dalje je ljut i bjesan,a svejedno ne može ti zamjerat dovijeka jer i to je dio tvoje osobnosti i to je dio tebe jednako vrijedan za volit ili mrzit.
Nekako ove neke potekle situacije su me natjerale da shvatim da koliko god da se trudim ostat na neke stvari ravnodušna toliko je kontradiktorno mojoj osobnosti.Postoje stvari na koje ne moš ostat hladan.Postoje stvari koje ti znače previše da ih pustiš nezaštičene u ovaj svijet.
Neke lekcije nikad nećemo naučiti i uvijek ćemo biti slabi na nekim točkama.Bit ćemo slabi na pojedine crte osobine,na pojedine stavove,bit ćemo slabi na sve ono što je u nama ranjivo i branit čemo to u drugima.Rušit ćemo u sebi,ali štitit ćemo u drugima.Da se 5 puta rodim,neću razumit ljudsku potrebu za zlobom i nanošenjem boli drugima.Možda je do mene,jer ja volim popravljati stvari,ja volim uljepšavati svijet,ja volim raditi sve za osmjeh na tuđem licu kako bih svoj mogla ponosno nosit svaki dan i kako bi mogla volit ono što vidim u zrcalu.Nije me birga koliko loše izgleda na slikama niti koliko je dobro zamaskirano i isfiltrirano,bitnije mi je koliko dobar osjećaj pruža u stvarnosti.Važnije mi je da kad si tu znaš da nema mjesta gdje bi radije bio trenutno.Na kraju krajeva samo to se pamti.
komentiraj (0) * ispiši * #
Which starts with the rain it ends with the rain.But rain is my kind of weather.
subota , 09.04.2016.Ljudi moji tjedan je bio dug,da duži ne može bit,ali uistinu san uživala u njemu.Neću spominjat koliko me investitor izludija i koliko mi trenutno ide na živce ide njegova pojava.Da mi je netko reka da će mi netko s plavim očima ikat tako nisko past u očima,ne bi mu virovala,ali čuda su moguća.
Pričat ću o LIPOT'CI.Lipot'ca je moj novi projekt.Dakle,prošla nedilja je bila teški dejavu šta se tiće prostora i vremena,na momente san mislila da san na tom mjestu već bila,a na momente san bila uvjerena da san to mjesto jednom sanjala.Prvi put san zasigurna bila tu,za snove nisam sigurna.Imam neku pozitivnu nervozu glede toga.Ne znan jel to uopce nervoza.Vise neki osjećaj koji se budi zbog prethodnih projekata...Iako taj dan san osjećala samo beskrajan mir.Kao da san tu oduvik.Poprilično san sigurna da to ima svoje razloge.Pa i sama činjenica da san toliko uživala radit na tome cijeli tjedan.Je da mi fali informiranosti na nekoj razini osobnih želja i ukusa investitora,ali ono šta san vidila i čula čak mi se i svidilo.I odradila san to prije kraja tjedna kako san i obećala.Uglavnom.Odradila san svakako više od onoga što se od mene očekivalo,ne zato jer samo morala,nego jer sam to stvarno tila.Unatoć činjenici da su mi ovi redikuli udrili ultimatum na faksu da isprezentiran koncept završnog rada jer su se purgeri uzasrali zbog svog neznanja.Ko in jebe mater.Vracam se na nedilju i cijeli tjedan koji je bio mix sranja i ponovnog vračanja onome što volim.
Uglavnom bila san kod Taše na selu jer je njen stari odlučija da će opiturat zidove u bilo i stavit križ i onda dovest turiste da uživaju u seoskom zraku.Neće moći ove noći.
Dakle dolazimo mi pred selo čovik stane autom na vrh uzbrdice i pita me:šta vidiš? Ja velin vidin kuću.On kaže:čiju kuću?
Ja velim biće vašu,a on će vidi moju lipoticu(kuću).Trenutak koji me osvojia.Čovik mi je idol života u odnosu na sve ostale s kojima san do sad surađivala.
I tako lipotica je gotova prije kraja tjedna kako san i obećala,zapravo kad san sve završila shvatila,sam da i nisan toliko loša u ovome svemu s obzirom na sve.Mislim prijašnji investitor koji mi je nekako djelova tako dobro i tako zapaljen za cili koncept,na kraju me tako razočara da trenutno uopće ne želin širit taj šupcizam okolo,ali nekako je za usporedbu možda neloš primjer kontradiktornosti.
Valjda to ima veze s onim,kad očekuješ mnogo i kad ne očekuješ ništa.Mislim da smo i ja i prethodni investitor precjenili jedno drugoga.
Izgladili smo mi stvari i porazgovarali ko ljudi i zaključili kako nitko nema ništa protiv nikoga,ali taman kad su se tenzije smirile,on mi pokaže rad jednog mog kolege koji je prejebena razrada mojih rješenja i na kojem je prejebeno očito da je radija pod utjecajen mojih rješenja,da san mu tila zabit čašu u grlo,ali nisam jer sam dama.U nastavku razgovora došli smo do njegovog prijedloga da radim na nekom drugom njegovom prostoru.Naravno da nema jebene šanse,da gubin vrime na tog kretena jer uzaludno mi je trošit vrime,koje je u mom poslu sve.S druge strane bi ipak volila onako u inat pa da mu se krvi lopovske napijem,ali o tom po tom.
Veselim se prezentaciji lipotice,čisto da potvrdim neke svoje feeling-e po pitanju procjene ljudi...Ne sičan se kad san se zadnji put ovako ispravno osjećala unatoč sranjima koja se dešavaju.Zaključak je da što počne s kišom,s kišom i završi.Ne brinite kiša je vrijeme po mojoj mjeri,a ja san i dalje cura koja se voli smočiti ponekad.
komentiraj (0) * ispiši * #
Nije bitno što ti se dogodi nego kako se nosiš s tim.Tina Turner
petak , 01.04.2016.Ljudi su šupci.Ljudi su uvijek šupci.Šupci su i onda kada pomisliš da jesu i onda kada pomisliš da ipak nisu.Pogotovo tada.
Nije stvar mogučnosti,stvar je principa.Kada bismo svi živili život s namjerom da čemo se u jednom trenutku naći pred situacijom u kojoj smo prethodno bili u ulozi žrtve,ovog puta u ulozi krvnika i da čemo postupiti isto;vjerujte mi da bi ovajs vijet bio besmisleno mjesto.Zanemarimo ovu sjebanu rečenicu,sjebane strukture i pojednostavnimo za obične smrtnike.I ovo sve pišen jer mi je lino brisat prethodnu rečenicu i oblikovat novu,lakše je ovako.
Činjenica da mrzim licemjerje je općepoznata stvar.Svi se sjećamo situacija u kojima u ulozi žrtve smatrali kako bismo mi drugačije postupili da je netko drugi na našem mjestu,a da smo mi na mjestu onoga koji nas terorizira.S druge strane imamo i dobar žrtava koji svoje zaostale frustracije projiciraju na nove žrtve.Šta je šupski i licemjerno.
Ne znam kako bi takve situacije nazvala nego čistim bezobrazlukom,jer cilj je razumjeti ili bar razviti empatiju prema drugome.To nas na kraju krajeva razlikuje od životinja koje djeluju nagonski.Valjda tako nekako razmišljamo dok se ne susretnemo sa samim sobom iz prošlosti,pa nan prorade senzori za šupcizam ili možda potreba za osvetom koju smo tada izostavili iz čistog straha pred neiskustvom.
Prije nekoliko dana sam se susrela s takvom situacijom u poslu.Gdje je moj nadasve optimistični investitor,kojega sam volila do trenutka kad me nazva neprofesionalnom,odlučio svoje zaostale frustracije iz trenutka početništva odlučio liječiti na meni i kolegi.
Na moje upozorenje da postoji mogučnost da smo pogriješili koje je u dva navrata ignorirao na samom početku,nakon mjesec dana i kompletno odrađenog projekta sjetio se da ipak ode izmjeriti i pokušao cijelu odgovornost svaliti na mene i moju kako on kaže neprofesionalnost.Moje neiskustvo je rezultiralo činjenicom da nisam inzistirala više od dva puta na ponovnoj izmjeri,ali isto tako ni ja nisan mogla izmjerit prostor bez njegovog dopuštenja.Njegov interes za točnost je svakako izostao jer je zanemario svoje interese kako investitor.Mislim jasno je meni da su čovika stisli rokovi,jasno mi je i da možda nema love i da možda mu se čini da sve ide presporo,ali mjesec dana nakon da on reagira nikako mi nije jasno.
Uzmem li činjenicu da je on iz iste branše i da se vjerojatno susreo s ovakvom situacijom na početku poprilično je bezobrazno i licemjerno s njegove strane da nekog napada.Možda se varam,ali da nisam naglasila 2 puta da treba provjerit ja bi krivicu mirne duše preuzela na sebe u potpunosti.
Najviše me zasmeta zapravo njegov nastup.Uzmemo li u obzir činjenicu da je on nas nazvao,da je on inzistira na ovoj suradnji,da je on dao ponudu i da smo mi na nju pristali.Da mu je skrenuta pažnja nekoliko puta i da se na isto oglušio.Okej,nije stvar novca,stvar je principa,stvar je opće kulture.Moga je reć nudim samo referencu,moga je reć pričekat ću vašu ponudu,moga je ne dat svoju ponudu,moga je raskinit u bilo kojem momentu suradnju,a ne na kraju projekta uočit grešku na koju je upozoren na početku.Kad netko želi bit šupak bit će,samo zato jer može.Osveta je osjećaj zadovoljštine,svima nam je ponekad potreban,problem je samo što ga primjenjujemo na krivim ljudima.
Svi se sjećamo trenutka kada smo kao djeca sanjali kako kad bismo bili profesori dijelili bi samo petice,ne bi bili zli prema djeci,jer razumjet ćemo i mi smo nekad bili na njihovom mjestu,ne računajući činjenicu da će nas možda živcirati ona bahatost djeteta ili ona nezainteresiranost koju smo nekada posjedovali.Također zaboravljamo kako je biti dijete,jer ipak već dugo nismo djeca.Svi se sjećamo trenutaka kada smo mislili da bi svima trebalo dati priliku da uće,a onda ipak dođemo u situaciju gdje netko ući na nama i odma nan u glavi proradi lampica nek ući na nekom drugom,meni treba stručnjak.
Valjda to tako dođe.Sjećam se sebe i kako sam kao dijete bila protiv studenata medicine dok nisam došla u situaciju da sam i ja student i kako negdje trebam naučiti,na nekom isto kao i oni,samo u svojoj branši pa sam promjenila stav o studentima i malo su mi draži jer se trude i bore isto kao i ja i naravno prejebeno izgledaju,pa tko još ne bi htio bit u rukama prezgodnog doktora,neka i nema pojma o ničemu.Stručnost se postiže s vremenom.Trenutno san u fazi gdje hejtam mentore koji misle da mogu sve jer više nisu studenti,da svoje zaostale studentske frustracije mogu liječit na studentima koji su došli učiti od njih.
Očito je tanka granica između žrtve i krvnika.Jućer je umrla Zaha Hadid,izmimna arhitektica ovog vremena.Umrla bidna u 65-oj godini života,štrokalo je srce.I sad se ja mislin koliko je meni ostalo.Jer kako je počelo crno mi se piše prije 40-te,ako ne i prije.
Bila je iznimna žena koja je pomicala granice arhitekture i koja je tvrdila da se to ne može naučiti,nego da se to ili da te to može samo nadahnuti.Mentorica,profesorica,arhitektica,iznimna žena koja svakako zaslužuje samo riječi hvale.R.I.P
Zanemarit ćemo činjenicu da je Zagreb apsolutni šampion turizma koja je ekvivalentna činjenici da su dalmatinci lini.Dakle samo urbani mit i senzacionalistička reklama.Tjedan je bio dug i još mu se ne nadzire kraj.
Moj investior i njegovo šupsko ponašanje idu njemu na dušu,a činjenica da bi mogli ponovo surađivat koštat će ga više nego može pretpostavit.Dalmatincu možeš sve radit osin jebat ga u mozak,u tom slučaju napit će ti se krvi.
komentiraj (0) * ispiši * #