Which starts with the rain it ends with the rain.But rain is my kind of weather.
subota , 09.04.2016.Ljudi moji tjedan je bio dug,da duži ne može bit,ali uistinu san uživala u njemu.Neću spominjat koliko me investitor izludija i koliko mi trenutno ide na živce ide njegova pojava.Da mi je netko reka da će mi netko s plavim očima ikat tako nisko past u očima,ne bi mu virovala,ali čuda su moguća.
Pričat ću o LIPOT'CI.Lipot'ca je moj novi projekt.Dakle,prošla nedilja je bila teški dejavu šta se tiće prostora i vremena,na momente san mislila da san na tom mjestu već bila,a na momente san bila uvjerena da san to mjesto jednom sanjala.Prvi put san zasigurna bila tu,za snove nisam sigurna.Imam neku pozitivnu nervozu glede toga.Ne znan jel to uopce nervoza.Vise neki osjećaj koji se budi zbog prethodnih projekata...Iako taj dan san osjećala samo beskrajan mir.Kao da san tu oduvik.Poprilično san sigurna da to ima svoje razloge.Pa i sama činjenica da san toliko uživala radit na tome cijeli tjedan.Je da mi fali informiranosti na nekoj razini osobnih želja i ukusa investitora,ali ono šta san vidila i čula čak mi se i svidilo.I odradila san to prije kraja tjedna kako san i obećala.Uglavnom.Odradila san svakako više od onoga što se od mene očekivalo,ne zato jer samo morala,nego jer sam to stvarno tila.Unatoć činjenici da su mi ovi redikuli udrili ultimatum na faksu da isprezentiran koncept završnog rada jer su se purgeri uzasrali zbog svog neznanja.Ko in jebe mater.Vracam se na nedilju i cijeli tjedan koji je bio mix sranja i ponovnog vračanja onome što volim.
Uglavnom bila san kod Taše na selu jer je njen stari odlučija da će opiturat zidove u bilo i stavit križ i onda dovest turiste da uživaju u seoskom zraku.Neće moći ove noći.
Dakle dolazimo mi pred selo čovik stane autom na vrh uzbrdice i pita me:šta vidiš? Ja velin vidin kuću.On kaže:čiju kuću?
Ja velim biće vašu,a on će vidi moju lipoticu(kuću).Trenutak koji me osvojia.Čovik mi je idol života u odnosu na sve ostale s kojima san do sad surađivala.
I tako lipotica je gotova prije kraja tjedna kako san i obećala,zapravo kad san sve završila shvatila,sam da i nisan toliko loša u ovome svemu s obzirom na sve.Mislim prijašnji investitor koji mi je nekako djelova tako dobro i tako zapaljen za cili koncept,na kraju me tako razočara da trenutno uopće ne želin širit taj šupcizam okolo,ali nekako je za usporedbu možda neloš primjer kontradiktornosti.
Valjda to ima veze s onim,kad očekuješ mnogo i kad ne očekuješ ništa.Mislim da smo i ja i prethodni investitor precjenili jedno drugoga.
Izgladili smo mi stvari i porazgovarali ko ljudi i zaključili kako nitko nema ništa protiv nikoga,ali taman kad su se tenzije smirile,on mi pokaže rad jednog mog kolege koji je prejebena razrada mojih rješenja i na kojem je prejebeno očito da je radija pod utjecajen mojih rješenja,da san mu tila zabit čašu u grlo,ali nisam jer sam dama.U nastavku razgovora došli smo do njegovog prijedloga da radim na nekom drugom njegovom prostoru.Naravno da nema jebene šanse,da gubin vrime na tog kretena jer uzaludno mi je trošit vrime,koje je u mom poslu sve.S druge strane bi ipak volila onako u inat pa da mu se krvi lopovske napijem,ali o tom po tom.
Veselim se prezentaciji lipotice,čisto da potvrdim neke svoje feeling-e po pitanju procjene ljudi...Ne sičan se kad san se zadnji put ovako ispravno osjećala unatoč sranjima koja se dešavaju.Zaključak je da što počne s kišom,s kišom i završi.Ne brinite kiša je vrijeme po mojoj mjeri,a ja san i dalje cura koja se voli smočiti ponekad.
komentiraj (0) * ispiši * #