Nije bitno što ti se dogodi nego kako se nosiš s tim.Tina Turner

petak , 01.04.2016.

Ljudi su šupci.Ljudi su uvijek šupci.Šupci su i onda kada pomisliš da jesu i onda kada pomisliš da ipak nisu.Pogotovo tada.
Nije stvar mogučnosti,stvar je principa.Kada bismo svi živili život s namjerom da čemo se u jednom trenutku naći pred situacijom u kojoj smo prethodno bili u ulozi žrtve,ovog puta u ulozi krvnika i da čemo postupiti isto;vjerujte mi da bi ovajs vijet bio besmisleno mjesto.Zanemarimo ovu sjebanu rečenicu,sjebane strukture i pojednostavnimo za obične smrtnike.I ovo sve pišen jer mi je lino brisat prethodnu rečenicu i oblikovat novu,lakše je ovako.
Činjenica da mrzim licemjerje je općepoznata stvar.Svi se sjećamo situacija u kojima u ulozi žrtve smatrali kako bismo mi drugačije postupili da je netko drugi na našem mjestu,a da smo mi na mjestu onoga koji nas terorizira.S druge strane imamo i dobar žrtava koji svoje zaostale frustracije projiciraju na nove žrtve.Šta je šupski i licemjerno.
Ne znam kako bi takve situacije nazvala nego čistim bezobrazlukom,jer cilj je razumjeti ili bar razviti empatiju prema drugome.To nas na kraju krajeva razlikuje od životinja koje djeluju nagonski.Valjda tako nekako razmišljamo dok se ne susretnemo sa samim sobom iz prošlosti,pa nan prorade senzori za šupcizam ili možda potreba za osvetom koju smo tada izostavili iz čistog straha pred neiskustvom.
Prije nekoliko dana sam se susrela s takvom situacijom u poslu.Gdje je moj nadasve optimistični investitor,kojega sam volila do trenutka kad me nazva neprofesionalnom,odlučio svoje zaostale frustracije iz trenutka početništva odlučio liječiti na meni i kolegi.
Na moje upozorenje da postoji mogučnost da smo pogriješili koje je u dva navrata ignorirao na samom početku,nakon mjesec dana i kompletno odrađenog projekta sjetio se da ipak ode izmjeriti i pokušao cijelu odgovornost svaliti na mene i moju kako on kaže neprofesionalnost.Moje neiskustvo je rezultiralo činjenicom da nisam inzistirala više od dva puta na ponovnoj izmjeri,ali isto tako ni ja nisan mogla izmjerit prostor bez njegovog dopuštenja.Njegov interes za točnost je svakako izostao jer je zanemario svoje interese kako investitor.Mislim jasno je meni da su čovika stisli rokovi,jasno mi je i da možda nema love i da možda mu se čini da sve ide presporo,ali mjesec dana nakon da on reagira nikako mi nije jasno.
Uzmem li činjenicu da je on iz iste branše i da se vjerojatno susreo s ovakvom situacijom na početku poprilično je bezobrazno i licemjerno s njegove strane da nekog napada.Možda se varam,ali da nisam naglasila 2 puta da treba provjerit ja bi krivicu mirne duše preuzela na sebe u potpunosti.
Najviše me zasmeta zapravo njegov nastup.Uzmemo li u obzir činjenicu da je on nas nazvao,da je on inzistira na ovoj suradnji,da je on dao ponudu i da smo mi na nju pristali.Da mu je skrenuta pažnja nekoliko puta i da se na isto oglušio.Okej,nije stvar novca,stvar je principa,stvar je opće kulture.Moga je reć nudim samo referencu,moga je reć pričekat ću vašu ponudu,moga je ne dat svoju ponudu,moga je raskinit u bilo kojem momentu suradnju,a ne na kraju projekta uočit grešku na koju je upozoren na početku.Kad netko želi bit šupak bit će,samo zato jer može.Osveta je osjećaj zadovoljštine,svima nam je ponekad potreban,problem je samo što ga primjenjujemo na krivim ljudima.
Svi se sjećamo trenutka kada smo kao djeca sanjali kako kad bismo bili profesori dijelili bi samo petice,ne bi bili zli prema djeci,jer razumjet ćemo i mi smo nekad bili na njihovom mjestu,ne računajući činjenicu da će nas možda živcirati ona bahatost djeteta ili ona nezainteresiranost koju smo nekada posjedovali.Također zaboravljamo kako je biti dijete,jer ipak već dugo nismo djeca.Svi se sjećamo trenutaka kada smo mislili da bi svima trebalo dati priliku da uće,a onda ipak dođemo u situaciju gdje netko ući na nama i odma nan u glavi proradi lampica nek ući na nekom drugom,meni treba stručnjak.
Valjda to tako dođe.Sjećam se sebe i kako sam kao dijete bila protiv studenata medicine dok nisam došla u situaciju da sam i ja student i kako negdje trebam naučiti,na nekom isto kao i oni,samo u svojoj branši pa sam promjenila stav o studentima i malo su mi draži jer se trude i bore isto kao i ja i naravno prejebeno izgledaju,pa tko još ne bi htio bit u rukama prezgodnog doktora,neka i nema pojma o ničemu.Stručnost se postiže s vremenom.Trenutno san u fazi gdje hejtam mentore koji misle da mogu sve jer više nisu studenti,da svoje zaostale studentske frustracije mogu liječit na studentima koji su došli učiti od njih.
Očito je tanka granica između žrtve i krvnika.Jućer je umrla Zaha Hadid,izmimna arhitektica ovog vremena.Umrla bidna u 65-oj godini života,štrokalo je srce.I sad se ja mislin koliko je meni ostalo.Jer kako je počelo crno mi se piše prije 40-te,ako ne i prije.
Bila je iznimna žena koja je pomicala granice arhitekture i koja je tvrdila da se to ne može naučiti,nego da se to ili da te to može samo nadahnuti.Mentorica,profesorica,arhitektica,iznimna žena koja svakako zaslužuje samo riječi hvale.R.I.P
Zanemarit ćemo činjenicu da je Zagreb apsolutni šampion turizma koja je ekvivalentna činjenici da su dalmatinci lini.Dakle samo urbani mit i senzacionalistička reklama.Tjedan je bio dug i još mu se ne nadzire kraj.
Moj investior i njegovo šupsko ponašanje idu njemu na dušu,a činjenica da bi mogli ponovo surađivat koštat će ga više nego može pretpostavit.Dalmatincu možeš sve radit osin jebat ga u mozak,u tom slučaju napit će ti se krvi.