Adventure called Italy

srijeda , 20.04.2016.

Uh odakle početi.
Vratih se iz Milana,ne Milana pajde iz komšiluka nego iz Milana glavnog grada Italije.Milana koji je prepun lipih mačića u formalnom outfitu.Milano koji onako arhitektonski podsjeća na mix Zagreba i Osijeka i ima predivne zgrade i ogroman je i prejeben je.
Došla sam u vrijeme Salone del Mobile i cijeli grad je bio izložbeni prostor.Cijelim centrom su bili postavljeni maleni izlozi s primjercima nekakvog namještaja ili neke inovacije u dizajnu.
I da naravno Dean je bio sa mnom,mislim u torbi putovao čovjek bilo mu je ekstra iako on to ne zna.Mislim zna da ga vodim u Milano,samo mu još nisan javila kako mu je bilo.Šalu na stranu,iskrcali smo se ispred Castella Sfornesco i slinili nad onom fontanom ispred njega potom smo ušli unutra u sami bedem i preko parka došli do galerije Triennale.U parku je treštala muzika i sve je bilo puno nekih umjetnika i performera imali su i nekakvu kuglu punu vode,meni je izgledalo kao da će neka teta svaki čas krenit plesat Brulescu unutra,ali nije,bar ne dok sam ja bila prisutna.Kasnije smo prođipali centrom grada,virili smo Duomo i popili cappuchino za jebenih 3 eura bez wi-fi-a na koji smo se mogli spojit.Na jednom mjestu kolegica je čak dobila i informaciju da je njihov wi-fi samo za talijane.Majku mu digičku nek mi dođe na lito pa moj wi-fi će bit za svih samo ne za talijane.Posjetili smo i Stazzione Prada,muzej koji okuplja sve vrste umjetnosti na jednom mjestu.
Strajbali smo novce jer u Milanu si i treba trošit,a oni su se pametno dosjetili kako bi bilo fora da mi kartica ne prolazi šta je značilo da san do Zagreba ostala bez gotovine,ali dobro,snašla sam se.
Spavali smo u mjestu Boveno podno alpa,na jezeru Maggiore,prelipo,malo i pogled od milijun dolara.Zanemarit ćemo činjenicu da je svaka soba imala svoj username i svoj password za wi-fi,ali gledajmo bright side,bar smo imali wi-fi i mogli smo doma javit da smo živi i čitavi u jednom komadu i da nas mali romi nisu đeparili inaće bi u novinama pričali kako je grupa hrvata pribila malog cigana u centru milana
Drugi dan smo proveli na Boromejskim otocima koji su poznati po svojim vilama koje su skrivene u botančkim vrtovima,onako ambijentalno najbliže našoj Opatiji.Postoje tri otoka Isola Bella,Isola Madre i Isola Pescatore.Ja sam posjetila Bellu i Pescatore.
Bella je privatni otok obitelji Boromej na njoj je smještena palača Boromej koja u podrumu ima umjetno napravljene spilje,Madre je otok u njihovom vlasništvu namjenjen gostima.Dakle kad bi se najili,napili i izorgijali lipo bi raju koja je u posjetu poslali na njihov otok,nek imaju mira.Isola Pescatore ili otok ribara je zapravo ribarsko naselje,prepun malih uskih uličica.
Nakon Boromeja išli smo posjet tvornici čokolade u Švicarskoj i u gradić Lugano na istoimenom jezeru.Lugano me osvojio za sve živote.U nizu nemaju dvije zgrade iz istog razdoblja.Toliko primjera interpolacije da još ne mogu doć sebi.Kako je moguće da na tolikoj površini ima mjesta za svih cca.50 000 ljudi,a ovde kod nas svak svakom smeta iako nas ima duplo više,a boga mi imamo i prostora za širit se.
U Luganu je tada bio sajam automobila naravno da sam si izabrala vozni park,ali i vozaće koji dolaze kao dodatna oprema.Moran van priznat da su švicarci skroz sexy i ne kažem to zbog auta i love koju imaju,nego stvarno prejebeno izgledaju.
U Milanu,ali i u Luganu sasvim vam je normalno da populacija od nekih 20-50 godina hoda u odjelima.Onako na momente mi je izgledalo ka da san se probudila u snu Barney-a Stinson-a.
Zadnji dan san bila na Salone del Mobile koji se nalazi na Fieri de Milano.To vam je onako nešto kao Zagrebački velesajam samo jedno 3 puta veći.Provela sam 12 sati na sajmu i još mi je ostala trećina toga za pogledat.Noge su mi gorile,leđa su mi otpadala pod težinom kataloga izlagaća,ali vridilo je svakog momenta.
U nedilju ujutro došla sam u Zagreb i odlučila ostat jedan dan i vratit se u ponediljak.Dva cijela dana san provela u Zagrebu i pročitala sam knjigu Paola Coelha-Priručnik za ratnika svjetlosti.Knjiga je genijalna,inspirativna i kroz nju sam puno toga shvatila o knjizi Tebi,a zamislite tek koliko bi znala,kad bih pročitala cijelu Coelhovu kolekciju.Utjecaj je očit.S prozora rodicinog stana vidi se grafit s natpisom BEZUVJETNA LJUBAV.Koliko puta sam to izgovorila,kako se jedina takva i računa i da su sve ostalo falši proizvodi.Loše kopije.U trenutku kad sam se srela sa tom svojom filozovijom oči u oči znala sam da nema mjesta na kojem bi trenutno radije bila.Došla sam negdje di ću nepovratno ostavit dio duše.To vam je jedan od onih trenutaka kada znate da idete u pravom smjeru.Dobro je za nju da svaki dan gleda u nju,jer zaista svima nam je potrebna,a njoj pogotovo.Ja sam za ta dva dana dobila dozu Zagreba,srela sam se s Suzy,mojom cimericom s Rebra znamo se biće 10 godina,a vidimo se svako 5 u prosjeku.Malo smo si popile jedno karlovačko i dva Tomice i jebeno san u čudu ostala kad mi je lik u tramvaju ponudio da mi spusti kofer na izlasku,a ja glupa kažem ma ne tribaš nije teško i nije bilo teško,ali on je bija prejeben.Reka bi moj Zoki žensko pa glupo.
Danas je mami rođendan i peče se torta,ona pivska sexy.Dolazi joj raja da zamezi,jer eto prilika da se vidimo.
Na portalima sam nabasala na nekakve šugave naslove di mi hrvati,seljačine,opet uništavamo kulturnu baštinu i dođe mi da sve dam kvragu,a onda se sjetim svoje avanture i mislim si jebeš ti sve ovo,svijet je puno veći,nitko ne traži od mene da stojim onde di me boli i di mi nanose štetu.
http://www.slobodnadalmacija.hr/dalmacija/split/clanak/id/309657/dioklecijan-nije-dosao-na-prazno-grcki-split-izronio-iz-obale-lazareta
http://www.ziher.hr/sruseno-plavo-stablo-za-umjetnost-bez-ideologije-nema-mjesta/