Illusion is the first of all plesures. Oscar Wilde

ponedjeljak , 26.10.2015.

Facebook postavlja pitanja poput zašto sex boli? I kako objasniti djetetu tko je bio Isus Krist?A ja trenutno slušan Oh I want to get away I want to fly away Yeah yeah yeah.Moran priznat da me sve to nasmijava,jer sjetim se neki dan dok san slučajno uhvatila neku scenu one serije o Njemačkom planinskom doktoru koji je u tom trenutku svom pacijentu dijagnosticirao slomljeno srce.Mislim na onu srčanu manu kad ti je srce doslovno raspuknuto i mislim si jebote da meni neko to dijagnosticira nakon svega zavarila bi mu u facu.Mislim da je to jedina stvar koju ne bi svatila ozbiljno kad je u pitanju zdravlje i mislila bi da me neko stručno zajebava.Ali nije sve tako crno,bar me Majka Božja nije pribila.Još jedan razlog za smjeh.Priča mi nekidan prijateljica kako ju je privjesak s kljuća s likom Gospe opizdija u glavu.Naravno da san je odma pitala jel vidila Duha Svetoga?Mislim veli da nije,sad san zabrinuta za njenu dušu.Reć će mi malo kasnije kad ovo pročita da je to nizak udarac,ali draga ja san ionako na putu za podzemlje niski udarci su mi u dosegu.Iako to ne znaći da te manje volim,doć će dan kad češ mi vratit onako slatko i ne brini se taj dan čekam nespremna,želim da me iznenadiš toliko da te u istom trenu poželim ubit i zagrlit.Pomalo imaš vremena.
Sanjala san neki čudan san,prvo je bilo nešto s ribama i umiranjem,a onda san se odjednom preselila u središte Londona u Božićno vrijeme s Njim čije ime više ne izgovaram,jer svi počinju mislit da san šenila kompletno.Već vidim kako vade uputnice za ludnicu.Sinoć su mi rekli da me misao na njega ubija.Nažalost ne mogu se složiti s tim.Znam da je s moje točke gledišta to sve iluzija,s njegove to čak i ne postoji.Zapravo svi mi imamo neko svoje utočište,dobro ne baš svi,ali vjerujem dobar dio nas.Koji kad legne navečer i provrti sve dnevne brige kroz mozak,nađe neku misao koja ga umiri i spremi na spavanje.Svi se mi s nekim gasimo.Sunce mu žarko nije moga ispast malo besmisleniji.Dobro nećemo sad dramatizirat i tražit krivce.Misao na sve to moja je sigurna luka,moj kraj dana,moj početak.Glupo znam,ali stvarnost bi nas svih ubila da joj ponekad ne pobjegnemo u iluziju.
Budimo iskreni,bi li kućanski poslovi izgledali upola zabavni da ih radimo bez sretnih misli.Ljudi dragi u redu je željeti biti izgubljeni dječaci,kad već svi ne možemo biti Petar Pan.U redu je sanjariti,sve dok znam odvojiti san od jave.Dok san ne postane naša java.Dok ne krenemo živjeti u iluziji.Nisam šenila,ne brinite,osjećam se bolje nego ikad.I ova jesenska emocija što me otima ovih dana.Nije ona loša,ona je baš po mojoj mjeri.
Uskoro se bliži ispit i jedva čekam.I koliko već govorim o njemu čovjek bi pomislio da san ga mogla već 3 puta položit,al stvar je u tome da uvijek nešto iskrsne i još ne znamo datum.Na ovaj san posebno ponosna.Ovo je čista urbana kultura i jedva čekam da svima pokažem,ali ne smijem prije polaganja.
Nadam se da vam je svima sunčani ponedjeljak i da uživate u današnjem danu do maximuma,ja odoh obavljat svoje.Love you all.