My kind of madness

nedjelja , 11.10.2015.

Upravo vodim jedan razgovor o ludilu.Mislim čovjek priča kako želi oduvijek traži ludu curu.Ali zapravo šta je to ludilo.Ludilo je subjektivno ko i sve ostalo,šta je ludo meni,tebi može biti još jedan običan dan.Moje subjektivno ludilo.Mislim treba li uopće definirat.Svo naše ludilo je ono što nas razlikuje od drugih ludila.
Meni su ludi trenutci kad sam zadnjim busom išla na noćno na drugi kraj grada i vračala se pješke najdužim mogućim putem i tek na polovici toga puta san opet obukla suknju,prvi dio puta hodala sam samo u košulji.Cijeli put san propješačila bez cipela.
Luda mi je i činjenica da sam kolegu natjerala da propješači od trga Bana Jelačića do Laube u Zagrebu.
Luda mi je i priča kako san se napila u slavoniji i kako san se napila na s Cicobellom tjedan dana prije rođendana i na sami dan proslave.
Ludilo mi je šta sad pola jutra planiram otić pod tuš,a neda mi se skidat jer je zahladilo i ludo mi je šta ću to napravit i onda se zavuć pod deku i vegetirat ostatak dana prežderavajući se tortom.Torta je čokoladni orgazam s white cream.Okej upravo san hranu pretvorila u pornić i nije mi žao.
Mislim da je moje najveće ludilo zapravo moj način razmišljanja,moj stav prema životu.Ludo je što planiram biti vječno dijete,ludo je što pored sebe želim vječnog dječaka,ludo je koliko sam zrela i koliko mi je potrebna određena zrelost od drugih.Ludo je da ako me u ponoć uhvati neka želja za izlaskom da nema dovoljno lude osobe da podijeli to ludilo samnom.
Ludo je šta budna sanjam.Šta noću sanjarim.
Ludo je radovati se zvijezdama i tražiti odgovore među njima.Ludo je voljeti kišu i hejtat sunce,a još luđe je jedva čekati valjanje u snijegu.Mogla bi ovako do preksutra.Frustracija je ono što nas tjera na promjenu,ono što nas tjera na posebnost,da budemo drugačiji.Čemu biti poput svih,slušati glazbu koju ne voliš,nositi odjeću koja ti ne pristaje,cipele koje te žuljaju.Samo zato da ti netko ne priljepi etiketu luđaka.Ma nek sam najveći luđak u svemiru,ja nemam problem s tim.
Kolikih je razmjera naše ludilo možemo vidit jedino na temelju svoje normalne okoline.Zašto se uopće zamarat.Čemu uopće trošit vrijeme na ono što nam ne pristaje.Ima jedan pisac kojeg obožavam upravo zbog ovakvog stava,koji me inspirira i nadahnjuje svaki put kad napiše rečenicu.Moje nadahnuće.Svi veliki umovi kroz povijest za svoje vrijeme bili su kompletni luđaci,dei,a danas su simboli bezsmrtne slave.Ja svoj svijet razumijem i to je navažnije,a oni koji žele biti dio toga svijeta i sami će se potruditi za ga shvate.Budimo ludi zajedno,budimo čudni zajedno.Svijet je ionako dovoljno sjeban s pošiljkom serijskog proizvoda,da zapravo u konačnici više će cijeniti nas unikatne.Makar nam je i cijena skuplja.