Why fit in when you were born to stand out
utorak , 27.10.2015.Ozbiljno san razmišljala kog kurca se ja zajebavan s interijeron,provodim sate i sate u projektiranju i trudim se,kad tamo neka samoprozvana tuka sebe nazove trendsetericom i odjednom joj svi šalju skupe komade odjeće koje mora iskombinirat za vikend kavu na špici događanja.
Okej ne želin omalovažavat ničiji trud i doprinos društvu,ali od svih izmišljenih zanimanja ovo je moj favorit.Modni blogeri i trendsetteri.
Kad vidim koliko se modeli sataru samo šta prođipaju od studia,do studia pa onda po nekoliko sati,ako ne i cijeli dan u jednoj te istoj neprirodnoj pozi da bi slike ispale što prirodnije,s grimasom koju moraju namjestit za objektiv.Pa eventi,pa gledaj sve te silne ljude,pola ti ih se gadi jer su ispraznih duša i sinusa punih kokaina.
Kad se sjetim dizajnera koji noći provode crtajući na onoj neudobnoj stolici,pa onda cijela drama oko izrade kolekcije,pa provjeri materijale,pa vrati krive,pa dovedi prave,pa modeli,pa ulagači,pa velike čunke,pa namjesti najsjajniji osmjeh ispod podočnjaka.
I onda pojavi se jedna tzv. trendseterica,ona misli da zapravo postavlja stil odjevanja.Zapravo sve što ona radi je da zaprimi pošiljku obuče se za jutarnju šetnju,uslika je njena pratnja i ona napiše cijeli sastav o tome.Kaputic chanel kombinirala sam s cipelama prada i torbom michael kors.Tu i tamo pozovu je na neki modni event,jer njeno mišljenje je mjerodavno.Istina je zapravo da ona nema svoj autentični stil,ona svoj stil kombinira na temelju dobivenog.Svaka čast pojedinima,neću generalizirat.Ali u ne tako davno doba dok je moda još nešto značila ovom svijetu nositelji trenda bili su modeli.Modeli su bili bogovi modne industrije.Nositelji.Danas smo kao i u svemu premetili prioritete i vrijednosti.Model je danas rob koji mora ko zna što napraviti da dobije svoj krug na pisti.Dok tamo neka šuša postavlja trend da je ono šta on nosi zapravo drugog reda jer ona voli vintage i svi nose vintage pa je eto to zapravo trend prvog reda.Da se razumijemo obožavan vintage,obožavan retro,obožavan rockabilly,obožavan i boho,obožavan puno toga uključujući i moderno.Upravo sam iz bakinog ormara izvukla preslatki jesenski kaputić prepun sunčanih tonova koji me zapravo inspirirao da napišen nešto o ovoj temi.I u redu je da one zarađuju i u redu je da si one ne kupuju same odjeću već im ih pošalju velike korporacije samo zbog reklame i u redu je da oni žele da ih reklamiraju sasvim obični ljudi,ne samo modeli,ali ne možeš mi to nazvati profesijom.Ja san u svoju profesiju uložila 3 godine,uložila sam preko 60 000kn,uložila san sate i sate rada,na onoj neudobnoj stolici,projektirajuči,crtajući,bulječi u ekran,zaradila sam umorne oći i bolna leđa.I šta je najzabavnije od svega još san na početku,još imam barem toliko da mogu reći da san nepto napravila,da mogu reći time se bavim.I nitko mi ne šalje pakete,uvijek sam na terenu,to je posao od 24 sata.Dnevno na terenu,noću za kompjuterom.Vječito na telefonu.Kave su isključivo poslovne.Daleko od toga da čovjek stigne sve što voli ili želi.Samo pitam se kako ja kao netko s diplomom ne mogu raditi ono u što sam uložila nekoliko godina svog života,a tamo neka samoprozvana šiparica postavlja trendove i živi od toga.Bez faksa,bez diplome.
Sponzoruša je pak totalno drugačija priča,to je tzv. sofisticirana kurva.Tu nam je svima jasno o čemu se radi.Ti meni kupuj lijepe stvari,a ja ću raširit noge.Stvar je jednostavna.I nema tu ništa sporno.To je najstarije zanimanje,samo danas ga zovemo drugačije.Svaka čast onima koje to mogu.Ja pak imam problem i kad mi lik želi platit običnu kavu iako u zadnje vrime neman ni za to pa onda šutim i ne prepirem se iako osječam se kranje jeftino jer neman za kavu.Iako to mi je u redu ima nekih momaka koji stvarno drže do toga da oni moraju platit kavu i u redu je,s takvima ne ulazin u diskusije,znam da im to nešto znači pa im pustim.
Danas blogere i kolumniste nazivamo piscima.I jesu pisci,ali zašto prvo moraš pisat blogove da bi bio pisac.Nekad je bilo dovoljno izdat knjigu i napravit dobar PR ili hrvatski rečeno reklamu.Nekad si trebao biti školovan za to.
Možda je vani drugačije,ali ovdje kod nas na balkanu je tako.Martina Mlinarević Sopta,Andrea Andrassy,Hrvoje Šalković i moj osobni favorit Dean Pelić.Svi su oni kolumnisti,novinari,pišu za neke novine i portale i onda dođu na ideju da izdaju knjigu.Zapravo Hrvoje Šalković je pisao knjige i ranije ili pak paralelno s člancima.Ali danas ljudi završe studij pisanja i ne pišu.Protratili su vrijeme,uložili trud u ljubav svog života,svoj talent,svoju strast i netko je rekao da nije in,da ne valja.Dok neki drugi čisto zbog imena u žurnalu dobili su cijeli njihov san na dlanu.
Ima jedna Balaševičeva,meni jako draga,prigodna za ovo sve.
Ja bi ipak bila sretnija kad bi se svakom njegovi snovi ostvarivali,onako u varijanti njima svojstvenoj.Ljudi bi bili sretniji,svijet bi bio ljepše mjesto,ali tko sam ja da o tome odlučujem.Ne mogu ja postavljati trendove Nebu.Da bar mogu,vjerujte mi radila bi taj posao i đabe.Sreća moja pa svije ipak funkcionira kako ne želim,pa san prisiljena radit za svoje snove s plačom ili bez nje u nadi da će mi se ipak zvijezde jednom posložiti.
Ovaj post posvečujem svim umjetnicima školovanim i neškolovanim sa željom da im se snovi ostvare,da njihova umjetnost zaživi i da imaju priliku to vidjeti.Onako kako roditelji gledaju svoju djecu od trenutka rađanja preko odrastanja.Želim i da vaša umjetnost i moja umjetnost i umjetnost u cjelini dobije svoju vrijednost pod ovim nebom u ovom našem vremenu.Da netko prepozna sav naš doprinos i nagradi ga kako priliči.
komentiraj (0) * ispiši * #