Marketing
Dobar razlog za smijeh bez previše boja Kad pobjegnu misli daleko odavde Za spasiti svijet nemam ideju
Kako to čovjek krene razmišljat o nečem i onda mu tok misli krene u totalno drugom smjeru.I dok sam ležala u krevetu imala san tako genijalnu rečenicu i onda mi je frustracija krenila na dnevnu politiku i sad više ne znam opet šta san mislila,otišlo je.Znam da se radilo o odnosima.Ah,da.Nitko ti ne može obečat vječnost ni idilu,ali može ti obečat da će napravit najbolje da vaša sreća potraje.Dobri osjećaji su kratkotrajni.Znate ono kad ste na početku veze ili prijateljstva ili bilo kakvog odnosa pa se čujete svaki dan po 50 puta,pa između tih 50 poziva si pošaljete nekih 100 poziva,pa se vidite i gledate stalno,želite si čuti glas i vidjeti oći i preuživljeni ste jer želite znati sve i upiti sve od te osobe.To brzo nestane,svi znamo da to nestane,kasnije se vidimo kad imamo vremena,dijelimo samo bitne stvari,gluposti su nam manje bitne,nekako taj odnos iz euforičnog prelazi u definirani.Svima cvjetaju ruže u početku dok se ne zasite.Kasnije otkrijemo demone i shvatimo da smo ipak uzeli prevelik zalogaj i da se počinjemo gušit.Zato ja volim obrnuti pristup.Ajmo se mi vidit kad oboje imamo vremena i ne zamarajmo se time tko će se prvi javit i iz kojeg razloga.Al nemojmo radit drame ti imaš vremena za razgovor,a ja nemam.Ne smatram da se više trude oni s kojima se vidim svaki dan ili da se manje trude oni s kojima popijem kavu u razmaku 7 godina.Dok god se dobro osjećamo u nekom odnosu,dok god na nas ne djeluje negativno trebamo ga njegovati.Površnost je bespotrebna.Nije bitno u kojem smjeru će taj odnos otić.Prijatelja koliko god da imate nikad ih nemate dovoljno.Neprijatelja pa još i više.Jer kako viste gurali naprijed svoj san da nema onih koji vam postavljaju prepreke.Obečati pokušati,to je dovoljan temelj za pokušat ću da traje koliko god je moguće duže.Zapravo svi smo mi male točke svemira.Male osi koje se vrte u krug i oko kojih se vrte ovi naši ljudi,ove duše koje nas čine ovakvim kakvima jesmo.Neke zalutaju nakratko,neke se zadrže dovoljno da nam promjene kut gledanja ili da mi njima promjenimo smjer vrtnje.Neki nam unesu kaos u sustav kao meteor.Neke sve vrate na svoje mjesto.To je život,to je sudbina.
Jučer po ko zna koji put tražila sam savjet po pitanju DSK i ne znam zašto ljudi odma pretpostave da je mrzim.Mržnja je tako negativno nabijena emocija da je ja ne mogu osjećat.Ne želim i ne znam.Ne kužim kako ljudi od svih zaključaka baš dođu do ovoga.Valjda je najjednostavniji.Ja san zadnja osoba koja poznaje jednostavnost.Ja koja živim kaos.Valjda je zato lako pretpostavit da mi je mržnja sklona.Ali od svih emocija ta je najmanje prisutna u meni.Zapravo neprisutna.Možda i jesam u tolikoj dilemi jer ne mogu mrzit,nego se trudim razumit.Možda zbog činjenice da je moj najveći strah svjesno iskoristila protiv mene.Druga je stvar šta san ja naknadno skužila da taj strah i nije toliko velik,ali zapravo je jedan za koji sam sigurna da je strah.Ne bojim se zmija,miševa,pauka,visina,dubina,smrti,napada i sličnih gluposti.Jedini strah koji poznajem kao takav je strah od napuštanja.zapravo da netko ode iz mog života bez objašnjenja.Ne kao da neko umre i više ga ne vidim,za to čovjek ima dobar razlog.Ne kao da se odseli pa se ne viđamo i to je opravdan razlog.Nego da onako preko noći prekine sve kontakte s tobom kao da niste postojali.Nemam problem s tim da mi netko kaže znaš pun mi je kurac ovog odnosa i moram se maknit.To je dovoljan argument od samo prekida kontakta u stilu danas idemo popit kavu od sutra bez upozorenja ne razgovaramo.Istina je da me nije toliko pogodilo i da me nije toliko bolilo,ali i dalje činjenica da je netko znao da te to može slomit i svjedno je to napravi je u najmanju ruku bezobrazna.I čak nakon svega toga i dalje mi nije problem bit tu za tu osobu,ali nisam spremna nekog vodit za rukicu i tjerat ga da dovede svoj život u red.Imam i ja svog kaosa za počistit.Imam i ja svog posla za odradit.Nemam vremena stat u 4 zida da bi nekog izvukla iz njegovog zatvora.Moram planirat svoj bijeg.Zašto da pomažem nekom tko ne želi pomoć sebi.Ja jako dobro poznajem borbu,ni kad sam bila na dnu i u najgorem stanju nisam se predala.Kako da ja nekog oživljavam tko nema volje za životom.Ja nisam majka i neželim to bit još neko vrijeme.Ne želim odgovornost za druge.A osim toga ne govorimo o djetetu koje nema pojma o životu.Govorimo o osobi koja ima preko 20 godina i za koju je krajnje vrijeme da nešto napravi od svog života.Ne zbog mene,nego zbog sebe.
Post je objavljen 12.10.2015. u 08:24 sati.