Pregled posta

Luđak u kompletu

Vjerujem u sudbinu najiskrenije.Vjerujem u sudbinu s razlogom.Imam jednog prijatelja.Znamo se već nekih 5-6 godina.Družimo de otprilike isto toliko,lani smo skužili da se on i moj brat znaju bar dvi godine više.Zapravo sreli su se dvije godine prije.Svi ljudi koje sam upoznala u nekon momentu ispostavilo se da znaju neke moje dobre prijatelje i nekako krug se u konačnici opet zatvara.P.Đinđer san upoznala na psihologiji,ćićobella san upoznala preko trenutne cure mog prijatelja dok je još bila s bivšim,da bi nakon nekog vremena skužila da se njih dvoje znaju i da su si najbolji.Krug se zatvorio.I tako u nedogled.Naravno govorim o ljudima koji meni imaju neku svrhu,meni nešto znaće.Imam nekoliko takvih priča ali neda mi se u detalje.
Zapravo i dalje me živcira činjenica kako ljudi danas shvačaju Ljubav.
Možda san kompletan debil,ali meni je to ne prihvatljivo,vjerojatno ću jednom skočiti sama sebi u usta,ali ne mogu to mirno gledati.
Voljeti.Hmm.Volim svoju samoću,to san nekoliko puta rekla,ali nie to razlog zašto sam sama.Sama sam jer to želim.Vjerujte mi da danas je stvarno lako naći nekog,ako samo želiš pronaći nekog,da budeš neko.Ja san uvjek imala malo veće ambicije.Ja volim old school.Ne da volim starije onako ja ti mogu biti tata.To zapravo prezirem,ali volim one ljude koji imaju one neke stare odgojne vrijednosti.Po pitanju ljubavi ja sam kopletno dijete.Onako prezirem odraslu ljubav prepunu maski.Ljubav ima dovoljno lica i to predivnih lica da bismo joj još stavljali maske.I dalje mi je imam dečka na shit listi.Ako se ikad odlučim bit s nekim.dećka ću zvat nekako drugačije.Ovo imam dećka ili to mi je dećko je zloupotrijebljeno,a ja ipak volim pošteni i najteži put.Onaj najispravniji.
Ne možeš nešto što traje tjedan dana nazvati vezom i ne možeš nešto što pripada samo verbalnoj komunikacijom nazvat Ljubavlju.Ne možeš to pretpostaviti čak ni temeljem za ljubav.To je betonska ploča bez armature.Kreneš li gradit kuću na tome potonit će.Kreni iz početka.Početak je najbitniji.On pretpostavlja nastavak.Početci.Eto za primjer dajem početak mene i najbolje.Da ona u tom momentu nije nazvala i nije pokazala interes,nas dvije ne bi bile šta jesmo.Svemu dođe kraj.To je za očekivat kad tad,ali stvar je našeg stava.Gledamo li na to kao lekciju,kao blagoslov i kako se nosimo s tim.Nitko ti ne može obećati vječnost,jer ljudi se sele,ljudi odlaze,ljudi upadnu u neka svoja stanja s kojima se možemo ili ne možemo nositi.Sve to ima neki svoj razlog.
Svi smo mi sjebani,daleko od toga.Svi mi želimo voliti i biti voljeni,daleko i od toga.Ali treba prvo sebe voljeti,znan da se ponavljan ko papiga i da već svaka moja rečenica zvuči kao klišej,ali voljeti sebe je ključno za voljeti drugoga.Ako ti znaš kako voljeti svoje demone,moć ćeš prihvatiti tuđe demone.Jer svi mi imamo demone,oni su dio nas.Pokušaš prihvatiti i tek kad pokušaš,shvatiš možeš li se nositi s tuđim demonima.Možeš li podnijeti to loše u drugome dovoljno da nastaviš graditi taj odnos.To ne doznaješ iz pitanja oćemo bit skupa.To shvatiš iz situacija koje donese vrijeme.
Ne znam zašto se ljudi uhvate za prvu slamku pod izlikom ljubavi.Ne možeš polagat pravo na stranca.Ne znan zašto me ta činjenica tako frustrira.Zašto sam takav nostalgičar i idealist po pitanju istog.
Živimo u svijetu di na je sve dostupno,valjda smo jednostavno zaključili da se ni za to ne trebamo trudit,da će nan doć samo bez da pitamo,onako ponuđeno ko reklama na televiziji za tavu baš u trenutku kad zaključiš da želiš peć palačinke.
Ponekad mi se stvarno čini da san beznadan slučaj.S druge pak strane,ponekad mi se čini da samo moj svijet ima smisao.
Dođu tako ti trenutci kad se čovjek zapita zašto i kako.Iz svog osobnog iskustva znam da me padovi nikad nisu spriječili da ostanem sjedit dok me netko ne podigne.Čak i kad bi me cipelarili na tlu nekako bi našla naćin da ustanem i krenem dalje.
Ljubav prije svega traži žrtvu.Ne u smislu da ja eto želim da se netko žrtvuje za mene.Nego taj osjećaj koji ti osjećaš traži od tebe da moju radost staviš ispred svoje.Ljubav traži osmjeh na tuđem licu,da bi tebi zagrijala srce.Složen je koncept.Nije to olako.Mi ljudi pod pretpostavkom da smo najpametniji i da ćemo lako voljeti kako što lako pijemo kavu ujutro ili vino vikendom navećer zaključimo tako.Kako objasniti svijetu da je u krivu.Pustit ih da padnu pa in onda reći,jesam ti rekla.Ne.Ljudi su tvrdoglavi vole imati osjećaj da sami drže konce iako ponekad sjebanost in to ne dopušta,ali vole imati osjećaj,privid toga.
Sjebana san i znan točno zašto san sjebana znam razlogo svakog svog ožiljka fizičkog i emocionalnog.Nedavno sam pročitala jednu priču.Ukratko,žena je napravila sexy fotke mužu za godišnjicu i zamolila fotografkinju da ih retušira.Muž se kasnije obratio autorici slika kako je zapravo iako je dobro napravila svoj posao i ono što se od nje tražilo zapravo napravila sve krivo.Naime svaka mana na tijelu te žene je nestala,ali s njom su nestali i tragovi njihove prošlosti.Taj čovjek volio je svaki ožiljak,svaku striju na tijelu svoje žene,svaku boru.On je dio te transformacije.Slike su je pretvorile u nešto što je bila prije njega ili nešto što pak nikad nije bila.Na kraju se zahvalio autorici slika što ga je podsjetila koliko su mane važne da shvatiš koliko nekog voliš i zbog čega ga voliš.Puno puta sam se dotakla takvih misli,puno puta sam rekla svoje mišljenje o svemu ovome,ali opet valjda nedovoljno,da gledam ravnodušno na tuđe mjere po pitanju ovoga.Nitko ne želi ostati sam,ali vjerujte mi da to nije najgora stavr koja vam se može dogoditi u životu.Ne možete predvidit život,ne možete ni pretpostaviti da ćete dobiti sve samo zato jer to želite.Da vam budem iskrena svi vaši snovi su zapravo vaš cilj,misao vodilja,ali to ne znaći da će vas put odvesti k tomu.Život je daleko izvan naše ovlasti.Mi imamo samo privid da upravljamo njime.Na nama je samo da guramo taj neki film,svoj.Da odigramo ulogu najbolje šta znamo improvizirajuči,netko drugi pak zna kraj.Zato se ne brinen oko činjenica kuda će sve ovo otići.Ne brinem se čak ni kako će tko gledati na sve to.Znam da će to dobiti svoj trenutak stvarnosti,svojih 5 minuta slave onda kada bude pravo vrijeme za to.Ne prije,ne kasnije.
Listala sam sinoć prošlost,uspomene i slatko je,dnevnici izgledaju smješni.Dječje misli izgledaju blesavo.Zapravo stvar je u tome da smo od onoga skuhala san ručak,razgovarala san s frendicom,prošetala sam prešli na ovo danas.Ovo što smo postali.Svi skupa,svatko pojedinačno.Upravo zato jer nije više bitno.Bitni smo mi pa tek onda svi ostali.Jebemu sve kog vraga nisan upisala filozofiju.Ma kog vraga nisan prodala ovu životnu filozofiju.Vjerojatno ne bi zaradila ko i filozofi prije mene.Ovo bi vjerojatno dobilo svoju težinu kad krepan,a onda bi drugi pobirali plodove.Jučer sam dobila odgovor da zapravo sve šta san napisala ja u 2 teksta i Dean u jednom posložilo je kockice nekom drugom.Nekom meni jako dragom.Mom najvjernijem čitatelju,mom najvjernijem kritičaru.Mom PR stručnjaku.Dileru ove hrpe riječi.Nekom kome je više stalo da ovo ljudi vide nego meni samoj.Lijep je osjećaj kad znaš da je sve što si rekao ili napisao zapravo dobilo smisla nekome,makar tebi izgledalo besmisleno.
Eh sada.Dean,mislim toliko puta sam pisala iako od jučer ga zovem imenom.Valjda sam prešla preko te činjenice da se skrivam iza pseudonima,da skrivam njega iza Nadahnuća,jer zapravo je oboje i Dean i nadahnuće.Znam kolika je snaga riječi i koliko netko može utjecati na druge.Ovo je eto čisto neka potreba da zahvalim nekom tko je meni otvorio oći,nekom tko je meni promjenio svijet,svakim svojim tekstom,dao mi neki novi uvid u situaciju.Nije zapravo jedina osoba koja je to napravila.Ima ljudi u mojoj svakodnevnici koji to rade samo svojom pojavom.Njima mogu zahvaliti kad ih vidim.Njemu pak mogu zahvaliti samo virtualno,riječima.I jesam i dobila sam odgovor na to.Sada zašto baš sada.Pa ne znam,mislim da zaslužuje eto vidjeti kako zapravo nije jedina sjebana osoba na svijetu,kako zapravo svi umjetnici su sjebani.I znan da san rekla da je idiot i budala,ali to je nešto šta cijenim kod njega.Nešto šta volim kod sebe.Ne tražim da mi dođe na dodjelu diploma,ne tražim da se materijalizira,šta se mene tiće ovo je sasvim dovoljno.Spoznaja da postojimo negdje u istom svemiru.Sve ostalo stvar je života.Kako će se kockice posložit.Zapravo osjećam neku veliku dozu povezanosti.Osjetila sam je i prije prema nekom totalno drugom,još većem strancu od njega.Iskreno to je jedna duga priča koju je teško razumit ako ne vjeruješ u višu poantu.Teško je to objasnit nekom tko na svijet gleda kroz oći.Život nije samo egizstirati,potrebno je ponekad izaći iz vlastite kože i pogledat stvar iz konteksta svemira.I dalo bi se sad tu promišljati o duhovnosti i svemu,ali nekako mislim da večina to neće shvatiti.Ni ja sama koja sam otvorena prema svemu,nemam ponekad odgovore na sve,neman razloge.Zbunjuje me i oduševljava.Frustrira i tjera u to...Nije to lako za objasnit,a ni za shvatit.Zapravo valjda mi je trebala jučer ta frustracija na temu ljubavi da nekako umirim sebe.Da kažem sebi dosta drame,bit će šta bude.Ja san osoba koja se uvijek trudi i uvijek tražim odgovore iako znam da ih neću naći,da će oni doći sami meni kad mi bude potrebno,kad već bude gotovo.I da budala san.I on je i još mnogo ljudi oko nas.Ja neman problem s tim.Meni nije problem biti dio skupine zadnjih idiota na svijetu.I nek se ne uvrijedi nitko.U ovom kontekstu ovo je kompliment.Ozbiljno u današnjem poremečenom poimanju svijeta epitet kompletnog luđaka meni je kompliment,trebao bi biti i vama.

Post je objavljen 23.10.2015. u 08:06 sati.