Jutro,jutro.Imala san toliko dobrih ideja do sad,ali sve su nekako isparile.Tako vam je to s mislima,ako odma ne evidentirate,otišlo je u vjetar.Zapravo me mater probudila prije 8 jer bi mi jutros tribala doć Pevaljka,a ja san taj trenutak ustajanja nekako otezala i odugovlačila pokušavajući se vratit bar u polu san da mogu uživat u činjenici da igran videoigrice u svom savršenom svijetu,u savršenom društvu,ali jebeš ga sad razbudila san se i ustala i ko manijak pospremila kuću,a ova još ne dolazi.Mislim ono ja imam vremena do 4,a sad kako hoće.Radim si novu playlistu na youtubeu.Zapravo sve moje playliste su nastale u istom razdovlju ili bar večina njih i zapravo se dosta pjesama ponavlja.Ova je nešto posve drugačija.Ova je inspirirana mojim trenutnim životom.Sinoć san opet zaspala na kauću u odjeći za van.Woohoo...I'm true rebel.Jutros san pogledala summer rezime Lane Jurčević.Kako da to kažem,a da nikom ne povrijedim osjećaje.Krepala mi je siva stanica i sad slušam svoju novu playlistu da se iz te krepane rode dvi zdrave.Mislim svaka čast Lanici,ali pjesma ludo ljeto ako mene pitate nije ništa bolja od pjesme Blurred Lines-Robina Thicka.Mislim uzmimo u obzir da na te melodije skaću djevojčice u osnovnoj školi i da je to lako pamtljiv tekst,pa jebemu ne možeš učit djecu da NE zapravo znači DA.Glazba je jako bitan faktor u psihološkom razvoju.Druga stvar je ta da san skužila da je Lana pjevačica na koju dečki vrište.Vrištanje se uvijek pripisuje curama i kad imamo nekog prejebenog pjevača i curice vrište i traže da im se potpišu na sisu i cijela ta đungla,ova priča s Lanom je zapravo samo obrnuta,dakle dečki vrište,skidaju maijce,bacaju bokserice jer grudnjake pretpostavit ćemo ne nose,Lana plizzzz budi srce pa mi se potpiši na dupe da ga više nikad ne moram obrisat.Okej znam da san pretjerala,ali bilo je jače od mene i nisan daleko od istine,samo san ja to ispričala na zabavan način pa se nemate zašto ljutit ni dečki ni Lana.Lijepo je to,kad nekog obožavaš.Uglavnom ponovo mi rastu one dvije krepale stanice,osjećam se bolje,ne brinite se.Zapravo večeras bi tribala peć neku čokoladnu tortu s pivom i tako san ubuđena iako ne znam jel mi ljudi uopće dolaze.Al veselin se ko malo dite,jer dugo nisan radila kolaće,a ova torta izgleda prejebenooooo.Onako na skali ja i nadahnuće u strastvenom zagrljaju i torta na stolu.Ljubavi vrijeme je da odeš kući jer čeka me čokoladni orgazam i želim ga doživit sama.Išta je naj smišnijije čovjek mi uopće ne bi zamjerio,samo bi bio tužan jer ne smi provat.Onako kao kad gledate plesačice u kavezu i želite im se pridružit,želite ih na svojoj koži,ali ne smijete jer ispred kaveza stoji gorila koja vas pecne po prstima i kaže NE NE.Ovdje je zasjalo neko sunce,ali nema veze osjećam se nekako radosno.
Ljudi su fascinantni.Dakle,Pevaljka zaključila da će ona krenit tek u 11 i da joj je do 4 sata malo vremena i ja joj kažem čuj ja mogu do tada posli imam obveza.Onda pita za sutra,ja kažen zauzeta san cili dan.I kraljica pita mene jel mi to u 4 zapravo jako važno i jel mogu odgodit.Mislim ono koji kurac.I kao sad joj odjednom nije malo vremena,pa će ipak doć.Mislin ono koju pičku mile matere.Ne volin psovat trudim se riječit te jebene navike,ali ovakve stvari raspizde čovika.Za nekog 30+ ženska je glupa.Fascinantno.Zapravo je smišno za poludit,onako smijen se ko debil.Mislim mama me uvik učila da budem obzirna prema ljudima s problemima,jer i sama imam probleme i svi ih imaju.Ali ono kad dođe taj trenutak kad postanemo sebični.Kad je vrijeme da podvučemo crtu.Show program.Ma znate šta.Život je predivan,ala opet me pucaju neki optimizmi i jebe me se mood.Osjećam se predivno i nadam se da je vama isto tako.Ako nije sigurna san da će van se dan svakako popravit nakon šta pročitate sve ovo.Mene uvik razveseli činjenica kad su ljudi maloumni pa mogu reći Bože hvala ti šta me nisi proizvea takvu.Glupost je urođena protiv toga ne možete.To je u genetskom kodu.Ne može se nakon toga postat pametan.Šta očekivat od osoebe kojoj je oduvik sve servirano na pladnju.Mamina firma,tatin bend,vlastita kuća,para dovoljno za sve pizdarije,auto,drugi se brinu za djecu,ti s 30+ kao majka možeš doć kući u 4 ujutro i bez da iko išta kaže,dijete već spava,nema veze što si cijeli dan u drugom gradu.Ma mislim ja stvarno nisam mjerodavna da ljude analiziram,pogotovo nju koja da živi dva života ne bi mogla hodat mojim stopama.Ne smatram se boljom od nje,smatram se životno iskusnijom i bogatijom od nje.To je velika razlika.Ima jedan film zove se In her shoes sa Cameron Diaz,uglavnom film govori o razlici između dvije sestre iako obje stanu u isti broj cipele.Interesantan za one kojima je teško pomiriti razlike.Meni već dugo nije problem.Ne zbog filma nego zbog života.Life school je najbolja stvar koja vam se može desiti.I zapravo kad si pomislite da ste prokleti zbog svih sranja,sjetite se da je nekom stvarno dosadno jer nema svoje mišljenje,nema svoj stav,nema ništa što pripada samo njemu i ništa šta mu ne može biti oteto.Mislim da je to najgore što ti se može dogodit za vrijeme disanja na ovom svijetu.Uvijek kad me ljudi pitaju znam li koja je tajna života.Ja odgovorim da znam i uvijek imaju onaj ludi pogled djeteta koje čeka da vidi što u ruci skrivate za njega očekivajući avion ili nešto ogromno.Što?Pa tajna života je živjeti.I onda uslijedi onaj razočaravajuči pogled u pod jer zapravo avion koji ste skrivali u ruci je onaj mali drveni iz kinder jaja.Pa koja veća ili fascinantnija tajna može bit od ove.I onda krene objašnjenje.Tajna života je živjeti jer danas jesi sutra nisi.Život je dovoljno kratak da ne tratiš svoje vrijeme,da ne propustiš niti trenutka i dovoljno dug da napraviš sve što ti je suđeno.Sve što ti je namjenjeno,a na tebi je da živiš,da ideš naprijed,da se boriš.I nakon cijelog objašnjenja dođemo do neke rečenice u stilu da u pravu si,ponekad s nevjericom u očima,ponekad sa sigurnošću.Zapravo je smiješno jer to je najočitiji odgovor,kojeg se nitko ne sjeti.Nema mjesta tu žaljenju,nema mjesta kajanju,ideš,kreneš,provaš.Pa jebemu i pogreške su korisne,zabavne.Život nije ništa više od bjega od smrti.Ples,igra.Zato živjeti.