I dreamed you dreamed of me calling out my name Is it worth the price?

četvrtak , 08.10.2015.

Kažu da je moje Nadahnuće copycat jer imamo slične rečenice.Vidite ja ne mislim tako.Maki je jednom pričao kako zapravo je stvar razmišljanja i promišljanja.Kada je Aleksandar Bell predstavio telefon na tom sajmu bilo je još 3 takva proizvoda s potpisom potpuno drugih autora.Samo Bell-ov je prošao kao upotrebljiv,ali još 3 ljudi osim njega koji se nikad nisu sreli prije toga,s raznih strana svijeta došlo je na istu ideju.Zato ja vjerujem da moje Nadahnuće zapravo piše svoje rečenice i svoje ideje i ne kopira moje.Zapravo postoje misli u njegovim tekstovima koje ja imam u starim dnevnicima kojima on nema pristup i napisani su ranije.Ovo je samo slučajnost da su i moj i njegov tekst glede povjerenja među ljudima objavljeni.Kozmička slučajnost.Ja ću to tako nazvati.Nazvat ću to večim planom od onoga što živimo,jer se ne poznajemo.Poprilično sam sigurna da ne čita ovo,jer da čita sigurna san da bi mi se obratio.Možda i je svakakav ali ipak mislim da ima hrabrosti da se usudi obratit nekom s čijim se mišljenjem slaže.Tako da ove teze o tome da on navodno ima nekih saznja zapravo pada u vodu.P.Đinđer jutros kad je pročitala njegov tekst rekla je čovjek je brutalan,ali nikad neće nač curu.Sama ne volim taj izraz nikad,jer obično kad izgovoriš tu riječ ona te sustigne.Moj odgovor njoj je bio.Pa ako čovjeku sve propadne,meni uvijek može doći,tu ima svoje mjesto.I sada iako sve ovo zvuči pomalo fanatično i na pragu ludila i na dobrom putu za podrum KBC-a i luđačku košulju.Zapravo nije.Ja stvarno ne bi čovjeku sve ove moje sulude situacije rekla u lice prvi put kad ga vidim,ni drugi ni treći.Rekla bi mu to u slučaju da potrajemo nekoliko godina.I zapravo ne vjerujem u činjenicu da bi uopće započeli.Ali život je nepredvidljiv,odvede nas u smjerovima o kojima i ne sanjamo.Ja ne znam zapravo koja je poanta svega toga,svih tih podudarnosti,ali znam jednu stvar,a to je da sve ima svoje razloge.Nije bitno ako nemamo sve odgovore.To je ono što život čini zabavnim.Faktor iznenađenja.Cilj je pjesnikov začuditi. kako su pričali Maniristi.
Zapravo me na neki način zabavlja činjenica da je sve ovo tako kako je.S druge strane me živcira ta ista činjenica,ali kad zatvorim oći prepustim se tom osjećaju.Isto kao šta on sanjari tamo negdje o zalasku sunca na krovu zgrade,tako i ja sanjam o deki i playstationu.Zabavno je zamislit sebe u toj ulozi.Sigurna sam,zapravo dajem ruku u vatru da mnogi misle poput mene,da se zamišljaju u toj ulozi druge osobe.Zabavno je to,kad ne znaš s čim imaš posla,kad zamišljaš zapravo samo iz onoga što pročitaš.Čitam tu poruku šta mi je P.Đinđer citirala mene i čitam i dalje di ona je razvila cilu teoriju zavjere kako je zapravo on pročita moj tekst i kako je samo razvija ideju.Smješno mi zvuči.Da cila stvar bude ironičnija skužila sam da su nam i stylingi-staylinzi usklađeni.Slučajna podudarnost.Mislim znan da će sad svi pomislit da ono stvarno ili izmišljam ili od sebe radim nekog tko se pravi bit nezainteresiran.Zapravo luda san od interesa,ali stvarno se ne trudim oponašat.Tko go me zna,zna i činjenicu da obučem prvo s reda što mi dođe pod ruku u ormaru i ako dobro izgleda,jednostavno izađem na ulicu.Ne isprobavam 10 kombinacija i ne tražim onu pravu.Ne stavljam make up i ne trudim se izgledat kao lutkica.Štoviše živcira me trošit vrijeme na sve to.Obožavan čupava čupavost i nered,obožavan zgužvane košulje i ne zato jer mislim da su zgužvani ljudi neuredni,nego zato jer vjerujem da iza tog nereda stoji jako zabavna priča kako je nastao.I znate šta palim si našu najdražu pjesmu i idem plesat.Sve ostalo može stati i pričekati cijela vječnost je pred nama.Čekat ćete i vi.Sutra da opet napišem nešto blesavo.Večeras se glupirajte.