Čudna ili čudesna

subota , 24.10.2015.

S vremenom čovjek postane određeniji po pitanju svojih želja,po pitanju svojih potreba.Dolazi to s godinama,dolazi s razvojnom fazom pojedinca.Nekom prije nekom kasnije ovisno o tome koliko smo svojih želja i potreba već zadovoljili.
Iz nekog neobjašnjivog razloga svašta mi prođe kroz glavu.Netko se bavi politikom na dnevnoj bazi,ja se bavim ljudima.Jebi ga.Ljudi su me slomili,ljudi su me popravili.Ne postoje sveci.Ne postoje super junaci.Nitko od nas nema super moći.Mi smo samo oni kojima je stalo do drugih i oni kojima je stalo samo do sebe.I sasvim je nebitno jesmo li dečki ili cure.Nebitno je koliko godina imamo.Bitna nam je duša.Potpuno kriva percepcija je da treba misliti na spas duše nakon smrti.Treba misliti na dušu sada.Što možeš učiniti za svoju dušu u ovom trenutku.Kad umremo to ionako više nije u našoj moći,nema nas ne postojimo.Neću ulazit u religioznost i kako ja vidim drugaćije od ostatka svijeta,neću se pozivat u ime Boga.Pozvat ću se u svoje osobno ime.Ja osoba koja diše ovi zrak.Šta ja mogu napravit da se osjećam bolje.Koliko osmjeha danas mogu pokloniti,koliko osmjeha mogu stvoriti.Koliko ću istih dobiti na poklon.I nije to teško ako pokušaš,ne košta te ništa.Zapravo čak te može i obogatiti.Tko od nas ne bi htio bogatstvo?
Svaki post je svojevrstan odgovor na pitanja koja mi pojedinci upute.Potrudim se objasniti koliko god mogu ono što ih zanima.
Djelovat očajno i bit očajan nije isto.Očaj te tjera na postupke.Dok god možeš razgovarat o onome što te mući ti i dalje nemaš problem.Ti se s problemom suočavaš,radiš na rješenju.Istina da ću sada možda dat totalno kontradiktoran primjer ovoj pozitivnoj temi,ali poanta je ista.
Često puta čujemo priče o suicidu.Postoje dvije vrste ljudi koje su sklone suicidu.One koje neko vrijeme govore da će se ubit pa tek onda to naprave i one koje to jednostavno naprave.Prva skupina je ona koja traži pomoć.Koja još vjeruje da joj netko može pomoć,ona koja želi spas.Druga je pak odlučna da je to konačno.Sada šta je po vama veći oćaj?Dovest sebe i sve oko sebe pred gotov čin ili raditi da do krajnjeg ishoda ne dođe?
Isto se može primjeniti i na ovu temu ljubavnog očaja.Dok god netko priča i djeluje ko da mu je dosta,dok god razmišlja i promišlja o svemu tome.To je sve samo ne očaj.To šta je netko svjestan svojih mana i svjestan mana drugih ljudi oko njega.Činjenica da je postao određeniji po pitanju svojih želja i potreba daleko je od činjenice da je odustao i dignuo ruke od potrage,od nade.Očaj je kad pod svaku cijenu tražiš.Kad poduzmeš sve da dobiješ nešto iako ti to nije trenutno potrebno.
Uzmimo za primjer nekakvu osnovnu ljudsku potrebu.Vodu.Nije očaj kad piješ vodu jer si žedan onako da ti organizam traži vodu.Očaj je kad ti je dovoljna čaša,a ti piješ ko da ti je zadnje u životu.Ne piješ da utažiš žeđ,da zadovoljiš potrebu.Nego pod svaku cijenu nakačiš se na špinu dok ti ne dođe loše.
It is not all as it seems.Jedna je majica koju san lani kupila u ovo vrijeme.Koštala je 15 kuna na muškom odjelu Bershke.Natpis mi je bio totalno u skladu s stanjem uma u tom trenutku.Kupila sam ju,baš danas spremila sam je za sljedeće ljeto.
Jedva sam čekala ovo vrijeme,hladnije dane.Zimski outfit.Kaputi su izašli iz ormara,šalovi.Dekice se spremaju da dožive svoju krajnju svrhu,da uz miris kolaća i toplih napitaka grije.Uskoro se vadi i Božićna kapica i zimske papuće.Za ironiju imam dva para zimskih papuća jedne su one dječje životinjske druge su Božićne.Netko si kupi piđamu ja si kupim papuće.Skrenula sam s teme totalno.
Vračajući se na temu ljudskog očaja.Mislim da ljudi danas sve zovu krivim imenom.Kako nešto što traje dva dana zovu vezom i nekog nakon tri dana zovu bivšim tako i samosvjesnost nazivaju očajem.Usamljenost zovu samoćom.Svijet je puno interesantniji od toga.Neću govorit opet kako to drugi doživljavaju.Govorit ću o sebi.Kako ja to sve vidim isključivo iz konteksta svog postojanja.
Nekad znam bit jako dvosmislena,u svom uskom i osobnom krugu ljudi ja san uvijek ona koja svojim smjehom ili komentarom najobičniju rečenicu pretvorim u nešto prljavo.
Nije to samo do mene,to je odlika razvijene kreativne inteligencije,mogučnost da sve tumačimo na više načina.Kako ja pomsilim 3 moguće verzije,tako i svi oko mene promisle da san možda od te tri ja baš mislila na onu najprljaviju.Ali kako uvijek kažem jebo ti žensko koje u sebi nema malo vraga.Da smo svi anđeli svijet bi bio idila.Al i vrag je nasta iz anđela,pa sad shvatite to kako hoćete.
Sada da me čovjek sluša koliko se puta u sat vremena nasmijem i pretvorim najobičniju rečenicu u nešto prljavo pomislija bi okej ženo ti podhitno tribaš nešto pojebat.Ne trebam.Da trebam došla bi do prvog podobnog ili interesantog i rekla.Ti,ja Wc za 5 minuta i long story short.Ali ne,ja sjedim dva sata i zabavljam ljude s pretvaranjem nečeg običnog u nešto zabavno i prljavo,jer da se ne lažemo sex sve prodaje.
Isto je i sa svim ostalim šta sam do sada rekla.I da se ne ponavljam u krug,da ne ispadne da se pravdam ili da branim nekog drugog.Samo iznosim činjenice.
S vremenom čovjek postane određeniji jer čemu otvarati stare rane.Znaš da će netko te rane zalječiti,ali treba vremena da shvatiš da pred tobom ne stoji neprijatelj.Vuk u ovčjoj koži.Treba vremena da shvatiš da je pred tobom netko tko je tu da te spasi ne da te ubije,opet.
Inaće puka mi je nokat.Za većinu žena to je tragedija.Meni isto,ali samo iz razloga šta to znaći da sad moran ošišat ostalih 9 da se ne bi ponovilo na nekom drugom.Meni je to drama jer ne volim se zajebavat oko tih girly stvari.Neda mi se.Onako sjedit i glumit lutkicu.Okej.
Upravo pročitah jedan post ELLE DVORNIK na njenom blogu i skužim da je rekla više manje sve šta ja već znam i šta sam rekla tu sada ili prije nekad.Nema razlike između cura i momaka.Svi mi volimo male znakove pažnje.Volimo vidit osobnu notu interkacije.Nije isto s kim dijeliš dušu i zato s vremenom prisiljen si postat određeniji dok ne dođeš do toga.7 milijardi ljudi na svijetu,a samo jedna duša je stvorena samo za tebe,velik je to put za prijeći,veliki izazov za savladati.Velik rat za osvojiti.