Marketing
Now there's not even breathing room Between pleasure and pain
Znate ono kad ste glupi i znate da ste glupi.Pa ko debil cijeli dan provedete s jednom jedinom misli u glavi.I hodate ulicom s glupim smješkom na licu i sami sebe šaljete u pičku materinu jer ste glupi,jer si dopuštate da razmišljate o tome cijeli dan.A ta misao vas toliko usrećuje da vas živcira.I šta je najtragičnije nikom ne možete reći ništa o tome.Niti ne želite,mislim želite,ali znate da vas večina njih neće razumjeti,a još manje znat savjetovati.Svatko će imati svoje mišljenje i smislit će neku osobnu zajebanciju na račun toga.A vi ćete i dalje razbijat glavu s tom jednom činjenicom i još ćete se živcirat zbog ostataka svijeta.Ovako se bar ubijate zbog jedne misli.Oslobađajuće zarobljujuće.Misao koja vas diže u visine i drži prikovane za zemlju istovremeno.Jedna scena,jedna slika i to je sve.Sva odgovor je sadržan u tome,a i dalje nemate odgovor.Pokušala san minjat boje na završnom,to nije prošlo najbolje,zapravo bila je glupa ideja.Uvik se nekako vratimo na početak.Prva ideja je uvijek najbolja.Prva kombinacija je uvijek najbolja.Prvi su uvijek prvi,nema nitko prije njih.Počinjen se gadit sama sebi koliko se ponavljam protekla dva dana,glede nekih stvari.Zašto ljudi kompliciraju?Mislim ja san uvijek ta koja savjetuje ljudima da pojednostavne stvari,da naprave prvi korak,da se pokrenu,da love svoje snove,da polete.Uvijek sam ta koja ih gura.Sebe pak potežem unatrag ili dopuštam drugima da me potežu.I prvi put kad me netko gurne ja neman hrabrosti uhvatiti se.Pa jebem te glupu Marina,da te jebem.Zašto kompliciraš...Šta je najgore šta ti se može dogodit.Izuzmimo činjenicu da bi te pojedini mogli smatrat pomalo luđakinjom jer si se uhvatila njihovih inspirativnih rečenica kao pijan plota.Zašto uvijek moram bit oprezna,čak i s opreznima.Slatko...Toliko retardirano da mi dođe da sama sebe napleskam.I silujen si mozak muzikom da ne razmišljam,ali opet misli me uhvate.Misao,zapravo.Samo je jedna i ne usudim se napisati koja.Zašto?Zato jer vjerojatno ako to napišen priznat ću si da san pomalo manijakalna po pitanju toga i to ću svrstat u seksualne maštarije iako to nisu.To je samo filmski poljubac,koji je uvijek isti,samo na različitim lokacijama.Znate onaj kad nekom pukne film i samo to napravi bez obzira na posljedice,ravno u glavu.Probudila sam se s tom mišlju i progoni me cijeli dan.I iz nekog jebenog razloga se nadam susretu negdje na ulici,u dučanu,na plaži,....Iako sama sebi govorin da nema jebene šanse jer nema jebene šanse i sve je tako konfuzno.I sama sebe podsjećam kako san glupača šta si dopuštam razmišljat.Takvi smo mi umjetnici.Nemoguće nam je isključit mozak,na sekund.Stalno radi,ako ne smisli nešto novo,cijeli JEBENI dan ponavlja jedan te isti događaj koji se nije dogodio i vjerojatno ni neće.Zapravo sigurno neće,ne tu,ne sada,ne s njim,nema jebene šanse.Kažu da srce ljudima stvara probleme,ljudi nemate pojma koliki kurvin sin mozak može bit.Jebemu inteligenciju.Zašto ja nisam mogla bit neka glupa plavuša,sponzoruša,bez uvrede istima.Ali od vas se očekuje puno manje nego od mene.Zapravo do vas se očekuju samo dvije stvari.Da budete lijepe i da otvorite noge.Čast iznimkama.Nećemo generalizirat.Iden leć na pod i raspalit si rock i hedonizirat se muzikom.Pokušat samo egzistirat u mraku.That kinda love was the killin' kind
Post je objavljen 25.09.2015. u 22:47 sati.