And then she'd say it's OK I got lost on the way
ponedjeljak , 28.09.2015.Sinoć san gledala film What about Morgan's.Inaće priča o tome kako ljubav sve pobjeđuje pa čak i nevjeru i kako nitko nije savršen.Pevaljka me zvala negdje oko 11 ipo da me pita kako nešto za projekt.Glupa san tribala san se pravit da spavan,ali jebi ga.Da bi kraljica zaključila da ćemo skupa radit prezentaciju.Neman ništa protiv toga da joj pomognen,ali ipak to je Pevaljka koja da prije dva tjedna nije imala ni P od projekta.Prošli vikend joj je B. napravila 2d i prebacila u 3d,dakle dotična ima samo opremit prostor.Meni će doć s pričon da joj napravin prezentaciju i neće kurcon maknit.Ali dobro neću se živcirat oko tih pizdarija.Ispraznila san kuću.Počela san radit za ozbiljno.Cigare su spremne da otjeraju stress i muzika svira.Tišina oko mene.Vrijeme je za moju utopiju.Inaće Dosta je bilo cirkusa ovih dana.Kave pijen samo s odabranima.Prednost imaju Najbolja kao i uvijek,Njemica jer odlazi za 10-ak dana,Bizmismen ako se pizda javi iako znan da neće,P.Đinđer ako se vrati doma koji dan i Ćićobelo ako nema pametnijeg posla.Svi ostali mogu me dobit na mobitel i dogovorit si termin iza 11.miseca.
Razmišljala sam zašto sam počela pisat.Neman blage veze,ali ovo mi služi ko nekakakv ispušni ventil.Nešto da izbacim sve misli iz glave.Danas san se bila sastat s kolegama da pogledamo projekte i to vjerojatno vama nije ni zanimljivo.Uglavnom ,sinoć san tila pričat o nečem smislenom,danas san već zaboravila.Kad održim prezentaciju projekta dobit ćete jednu vizualizaciju,da vidite razlog zbog kojeg ću radit djecu s Jack Danielsom.Popušila san kutiju duvana.Inaće neman potribu da zapalin,al kad krenen ne stajen...U mp3 u diverziji da ne beštiman previše jer ne prilići jednoj dami iako me zaboli živo šta mi priliči,al aj pravit ćemo se fini.Pucaju me hormoni ili živci ili oboje....Živčana san...Mozak mi radi 300 na sat.Sanjan gluposti,bliži se 10-ti misec i dolazak djevojke s kraja svijeta i nekako mi se sve skupa stvara nervozu.Moram se skoncentrirat na ovo svoje šta iman.I ubacit u drugu,jer misli su mi ispred glave i iman dojam da trčim,a da se ne pomičen s mjesta.I to mi daje neki osjećaj bespomočnosti iako nije tako.Samo bi tila odradit sve tuđe i svoje i preforisran sebe bezveze.Sad ću se zavuć ispod deke i uz šalicu čaja i prepustit se muzici i projektiranju do ujutro.I isključit se od svega ostalog.Samnom uvijek neke unutarnje borbe.Kad su mi davali ime ko da su znali da ću bit ko more.Neograničeno neobuzdana dok se ne odlućim smirit.Slušam Neku playlistu koju je youtube složio na temelju stvari koje inaće slušam.Nickleback je genijalan i nije me briga za one koji ga hejtaju.Odjebite mi ja san u svon filmu trenutno.Let's work.
komentiraj (0) * ispiši * #