Ništa me ne pitajte danas.Sašila me promjena vremena.Osjećam nagle valove vrućine i cila san jedva hodajuća.Probudila sam se oko 9,otišla nešto obavit i nisan popila kavu.Kad san se vratila doma završila sam opet u krevetu,negdje do oko 1 ipo,onda san ručala.Cili dan je počeo naopako.Inaće bro i posvojeni bro no. 1. sinoć su skupili pasa s ulice,simpatićno biće.Prenočia je kod nas,jutros su našli vlasnika.Trenutno mi ništa nije u glavi,osim zraka i iman osjećaj ko da netko konstantno pumpa taj isti zrak u moju glavu dok ne eksplodira...Gladna san,ali u kurcu mi je opet jest.Mislim taman san se lijepo dovela u red,rješila sam se viška kila,vode i svega i izgledam relativno zgodno.Jebemu sve....Ma ne brinu me kile,tko vas voli,voli vas u kojme obliku god da jeste.Pa čak i s 10 kila previše i 20 kila premalo.Zapravo isitna je da mi se neda ustat sa stolice,neda mi se ništa danas.Ležala san i onda je baba upalila nekog političara na televiziji,neku hdz-ovsku čunku i zabolila me glava,otišla san u drugu prostoriju i sad sam u dilemi da se opet zavalim na neki ležaj,jer danas se totalno osjećam loše.Danas me facebook podsjetio da san prije točno 2 godine na današnji dan imala isti izrez lica i bila u istom raspoloženju.Kako je taj facebook pametan i prisjeća se za nas sasvim običnih dana,koje ne pamtimo,koje smo obilježili jer nam je bilo dosadno.Inaće u kući je počela velika radna akcija.Misija babina soba.Peru se zidovi,čiste se gljivice,nakon 20 godina postavit će se i isti laminat kakav je stavljen po cijeloj kući.Onako veliki podhvat nakon 2 desetljeća.Zapravo mislila san ako krenem pisat da ću imat nešto više za reć,ali nekako me ne ide.Interneti su puni priča o Siriji i HDZ-u i SDP-u i srbima koji zatvaraju granice.Iskreno muka mi je više od toga.Mediji,internet portali,sve mi to ide na kurac jer nitko ne piše objektivno,nego jedni drugima peru mozgove pretačući priče iz šupljeg u prazno.Muka mi je čitat ankete di su ljudi toliko zatucani da vide samo jednostrano.Znam da na ovom svijetu ima loših ljudi,ali kad krenemo s stavom da ljudi bježe od smrti da bi je nama donili mi smo već mrtvi.Već smo sami sebe ubili.Jer mi samo čekamo da se to dogodi.Ne bježe svi da bi izvršili invaziju nad nama nevinim ljudima.Mi to radimo sami sebi.Hitler ne bi uspio u svom naumu da nekolicnini nije uspio isprati mozak i da ta nekolicina kasnije drugima ispirala mozak.Tužno je takvo razmišljanje.Da ljudi idu ulicom s namjerom da ti naude.S takvim stavom nema potrebe da odemo u svoj omiljeni kafić po prvu kavu jer konobar nam sigurno uspe otrov najranije za dobro jutro.Tako ni izbjeglice ne treba puštati jer žele pobit nevin narod,proširit svoju vjeru.Religije su kao i ideologije opijum za mase.Hrpa do jučer neistomišljenika danas je došlo na ideju da se bore za sebe,ali zapravo bore se za stav jednog čovjeka,jedne osobe.Isto je napravio i Hitler i Staljin,i svi ostali vođe.Isto su radili i krščani u ime pape u križarskim ratovima u ime Boga.Bog nikom nije dao tu ideju da ubija u njegovo ime.Da je tako ovaj svijet se ne bi previše razlikovao od lige ubojica.Zašto baš liga ubojica?Pa gledam Arrowa,jer je presexy i totalno san slaba na plavuše.Zapravo sinoć san pročitala jednu rečenicu koja me onako natjerala na razmišljanje.Ra's a Ghul je rekao da trenira ljude koji su spremni umrijeti za njega,a ne samo ubiti.To je ljudi moji fanatizam.Fanatizam je i povjerovati da cijeli svijet tako razmišlja.Da ja tako razmišljam,da ti razmišljaš tako.To sve skupa iscrpljuje psihički,a ne možeš to isključit ipak si čovjek,a informacije su i dalje dostupne.Ne možemo isključiti ni činjenici da naši prosvjetni radnici štrajkaju svake godine odmah an početku školske godine.Da se to prebacuje preko leđa djece koje treba oblikovati i roditelja koji se bore za koru kruha.Prosvjetni radnici imaju državne plaće,kakve god one bile nisu ispod 4000kn i ne prijeti im otkaz.Svoj posao malo njih obavlja adekvatno.Svake godine traže isto.Kad će naprimjer djeca dobit priliku da dobiju svoja prava.Pravo na obrazovanje,pravo na djetinjstvo.Ovaj svijet je otiša u kurac,a ja san danas preumorna da ga spašavam.Ma znan da nemogu spasit svijet,budimo realni ne mogu ni sebe spasit danas,ali lijepo je kad imaš volju,lijepo je kad imaš želju.Lijepo je kad misliš da možeš nekome pokazati pogled s druge strane obzora.Kad to znaš,osjećaj je još veći.Želim još malo vjerovati da dobro pobjeđuje i da ne hodaju svijetom samo ubojice i kriminalci.Želim se još malo nadati da će ljudsku zlobu ipak nešto zagušiti tj. da će čovjek sam sebi pomoći da ono dobro u njemu prevagne.Prisiljen da razmišljam,ja shvatio sam sve
Post je objavljen 26.09.2015. u 15:47 sati.