#Teškojebitija

nedjelja , 20.09.2015.

Oduvijek sam voljela ovo vrijeme poslije kiša.Daje nekakvu jasnoću.Nebo poslije kiše je kao oći poslije suza.Kad vidiš taj pogled ispran kapljicama,jednostavno voliš te oći više,razumiješ tu dušu bolje.Iako sam više osoba koja prakticira smijeh i osmjeh.Osoba koja je danas ispunila cijeli A4 papir da napiše pjesmu za rođendan prijatelju.Pjesma je glupa,ali rimuje se i potrošila san vrijeme i neće biti viđena javno,bar ga je nasmijala i još jednom uvjerila da ima najretardiraniju osobu u svojoj blizini.Nek je mojoj nadi holywooda najsretniji i najdivniji 21.
Đinđerica moja mi je pričala kako je bia opčinjena znakome peaca,da je odlučila kupit ogrlicu i našla se u situaciji kako joj njenim riječima "pedofilčina" objašnjava da taj znak znaći VODITE LJUBAV,A NE RAT.
Iako sam veliki obožavatelj cijele priće o širenju optimizma i ljubavi na sve strane,ako izuzmemo dio s marihuanom.Mislim okej,tko voli nek izvoli.Ja ipak da vodim ljubav na bilo kakav način željela bi bit prisutna duhom u tom činu.
Druga stvar koja me natjerala na smijeh,kad je moja đinđerica u pitanju je činjenica da san joj poslala dvi verzije svog projekta i pitam je smeđi ili sivi?Ona kaže šta ti je ovo plavo?Plavo je MORE,srećo,MORE!
Ovih dana svi smo u ispitima,svi smo u rokovima,svi smo pod stresom.Svi kažemo jebe nan se,al realno gledajući niko ne jebe ovih dana.Svima su oći u knjizi,a glava trpi.
Konačno sam si aktivirala viber na laptopu,jer inaće mobitel mi je u kurcu.I ako krenen masovno spominjat kurac vjerujte mi da to ima najmanje veze s nedostatkom seksualnog života.
Dan san počela s R.E.M.-om završit ću ga vjerojatno s Lenny Kravitz-om.Jer sam eto nostalgična.Recimo.Vjerojatno me samo pere neko post menstrualno sranje.Ma koga briga...STAND BY MY WOMAN NOOOW.....Ovaj vjetar tim riječima daje veću dimenziju.Nosi ih negdje,nekom da ih čuje trenutak nakon mene.Znate onako kao u filmovima.
Volim priče vidjeti više nego pročitati,vizualni sam tip osobe.Zapravo volim osjetiti svaki djelić ispričanog,volim doživjeti.
Upravo sam s bratom po ko zna koji put vodila razgovor koji on ne može u potpunosti shvatit.Ne može jer nije u mojim cipelama.Trudi se,pokušava,ali ne ide mu.Idem jest sendviće u 10 sati navečer,jer neman pametnijeg posla i jedu mi se...
Idem maštat o lijepim budućim trenutcima,koji tek slijede,malo kasnije,nakon ovih koji me prestravljuju.Djevojka sa kraja svijeta,za sad ne useljava,bar ne prvi mjesec dana,a kasnije vidit ćemo.Ma da budem iskrena i dalje mi se ne sviđa ta činjenica.Ne sviđa mi se činjenica da ću popustit i da će me vjerojatno opet okrznit sve to.Slomit me ne može,očvrsnila sam i prije nje,ni sama nisam znala koliko.
Imam samo jedan strah.On je vezan za ljude.Prestravljuje me činjenica da ljudi odu iz mog života bez objašnjenja,da me napuštaju bez objašnjenja.Ne u stilu kao da se odsele ili umru,za to čovjek ima razlog.Nego jednostavno da preko noći spale sve mostove i pretvaraju se kao da ništa nije postojalo,kao da smo stranci.Svako objašnjenje mogu shvatit,pa čak i ono pun mi je kurac svega i ne želim te više u svom životu,od same šutnje.Šutnja me ubija,jer ja uvijek napravim sve kako treba,da se ti osjećaš sretno.Zaslužujem bar zbogom.Kad netko zna vaše najveće strahove i iskoristi ih protiv vas za mene je najjadniji mogući pokušaj.Nisi se čak ni potrudio biti originalan da nekog povrijediš,izabrao si najlakši put da nestaneš.Upravo si spao na niske grane i obezvrijedio snagu manipulacije i podcijenio sebe,a ja sam u tebi vidila puno više od dna.Nemoj mi zamjerit ako ti ne odlučim pružit ruku čisto iz činjenice da sam igrač na sigurno i neću riskirat da me povućeš za sobom.Meni blef ne treba.Često me ljudi upozoravaju jedni na druge,jer djelujem naivno,ali istina je puno dalje od toga.Predobro poznajem igru i ako želim imam poker face.Jebeš ga,karte su me uvijek išle bolje od ljubavi.Šteta što im nisam dala šansu nego sam se samo zabavljala s njima.Ljubavi sam dala šansu,s njom se ne igram,smatram da je premočan protivnik.Možda podcjenjujem sebe ili precjenjujem nju.Možda sam totalno promašila sve iako nekako ne vjerujem.Previše puta sam se uvjerila da baš i ne griješim.Nisam bezgriješna,nitko nije,ali rijetko se prevarim.Rijetko si dopustim toliko nepažnje i prepuštanja.Rijetko tko me uspije iznenadit.Te i takve cijenim čak i više od svoje predvidljive okoline.