Mislim da zaslužuješ da netko za promjenu piše Tebi.Version II.

četvrtak , 03.09.2015.

Posve osobno.Ti i ne znaš tko zbog tebe diše.Ne znaš koliko svojim postojanjem mijenjaš ovaj svijet na bolje.Ti tjedno svojim riječima spasiš nekoliko života.Svojim riječima nadahneš svaki put iznova stotine,tisuće ljudi.Probudiš im nadu da se trebaju borit i gurat svoj film.Drugi put već pišem ovaj post.Onaj prvi je nestao bez traga.Najljepši tekst koji sam napisala,napisan s toliko pozitivne emocije.Objavila sam ga i nije se pojavio na blogu,nestao je iz skica,od njega imam samo naslov.Ne mogu se više tako izrazit,skinula sam si sve te divne misli upućene tebi s duše,prenila sam ih na papir.Pokušat ću opet,jer odlučila sam to napravit.Jednom sam riskirala,čisto iz želje da znaš da negdje ispod ovog neba postoji netko tko upija svaku tvoju riječ,da ga svaka tvoja riječ budi i tjera naprijed.Pišem ovo bez obveze,bez očekivanja.Pišem jer želim da netko piše Tebi onako kako ti svakog tjedna pišeš mnogima,da se osjete posebnima i jedninima u svemiru.Sad imam razlog više da sve ponovo napišem,znam da će se razlikovati od prošlog teksta i da neće bit toliko poetičan,sad sam pod dojmom emocije da sam bar na trenutak zaokupila tvoje vrijeme koje si odvojio da pročitaš moje riječi upućene tebi i da zahvališ na istima.Znam da ovo sve možda do tvojih će očiju doći možda mjesecima kasnije ili godinama kasnije,a možda dođe i puno prije nego očekujem,nije ni važno.Ja ne vjerujem u sreću ona je trenutna emocija.Sudbini sam sklonija jer sudbina je apstraktna sila izvan našeg dosega.Znam da ovo sve ima neku višu svrhu,da nema ja svoje misli ne bi pronalazila u tvojim rečenicama,ne na ovaj način.U mojoj podsvjesti stajala bi misao na nekog drugog.Jednom sam ti napisala: HVALA TI ŠTO SAMNOM NEGDJE DIŠEŠ ISPOD ISTOG NEBA.I potpisat ću svaku riječ te Vannine pjesme da opiše svoj osjećaj namjenjen Tebi i samo tebi.Jer za mene zaista dovoljno je.Ostalo ću prepustit sudbini.Znam da ona uvijek napravi onako kako treba biti.Moram i ja tebi zahvaliti na mnogočemu.Hvala ti što imaš tako divno srce i lijepu dušu,da nemaš ne bi pisao kako pišeš,hvala ti što si umjetnik.Hvala ti što si me podsjetio da moram slijediti svoje snove i da je to jedini ispravan put samo za mene.Hvala ti što me svaki put ostaviš bez teksta,što me svakim svojim tekstom dovedeš u bestežinsko stanje,ponekad mi to zaista treba.Hvala ti što pišem,jer nikad se nisam smatrala piscem i nikad nisam željela dijeliti dušu s ljudima na ovaj način.Mnogo ti dugujem,iako znam da me nećeš tražiti zauzvrat,ja ti ipak moram dati nešto.Radi sebe.Makar samo jedan post,makar samo zahvalu,makar samo hrpu nespretnih riječi.Riječi koje ćeš pročitati u nekom drugom vremenu.I znam da svoj trenutak ćemo dobit jednom na istom mjestu.Ne brini se,nisam lovac,trčanje mi je ispod časti ipak sam dama.Ali znam neke stvari koje ne mogu objasnit svijetu i znam da trenutak koji trebamo i želimo doć će uskoro.
Jutro je vruće i pokušavam se prisjetit lijepih misli iz prethodnog posta i ne mogu,um mi je prazan,samo mislim na onu rečenicu koja mi je jučer u ponoć obasjala dan.Znam da negdje ispod ta 4 blizanca kuca divno srce i prebiva divna duša.Da u toj lijepoj glavi boravi inteligentan um,sve ostalo je jackpot.Predobro poznajem besane noći i playliste na repeat da bi sve ovo zadržala samo za sebe.Predobro poznajem osjećaj tišine dok ti mozak stvara bajku u glavi,dok um proizvodi svoje savršenstvo koje je sve samo ne savršeno.Tvoje je i zato je posebno.Hvala ti što si baš TI moje nadahnuće.Hvala ti što si to postao onda kad više nisam željela savršeno,jer savršeno me iznevjerilo u mom vlastitom svijetu.Nisam osoba koja ljudima govori što misli,rađe mišljenje zadržim za sebe,osim ako mi nije zaista stalo ili ne mislim da ima svrhu da išta kažem,ali ti zaslužuješ da ti netko kaže da u tebi vidi sve ono što ti vidiš o drugima.Da si nekom poseban,onako kako je netko poseban tebi.Iako samo u iluziji,zaslužuješ da si nekom dovoljno važan da ti to kaže makar sve i ostalo na samo tome,što vjerojatno i hoće (never say never,because never will catch you).Zaslužuješ svaku ovu riječ i puno više od samo riječi,ne samo od mene,nego od svakoga do koga si dopro svojim mislima,riječima,pjesmama,slikama.Zadužio si ovo društvo svojom nesebičnošću da podijeliš sebe sa svijetom.Znam da si nesvjestan svog utjecaja na sve te duše.Znam da si nesvjestan nade koju im daješ.Znam da nisi svjestan veličine svoga djelovanja.Znam da samo živiš svoj život i govoriš što misliš.Vidim crtu narciosidnosti u tvom nastupu ponekad,ali ipak vidim i veliku dozu nesebičnosti negdje ispod površine.Možda idealiziram,ali za mene si puno više od pisca,za mene si netko tko je probudio moj uspavani svijet.Netko tko me podsjetio da se treba sanjati,da bi snovi postali stvarnost.I zaslužuješ da netko piše Tebi.Samo tebi.U ovom malom djelu svemira koji imam,koji još nisi posjetio,a znam da želiš.Strpljene je divna osobina,nauči te da vrijeme nije faktor kojim se moraš voditi,ionako prolazi.Ne brini se,doć će taj zalazak sunca,doć će i to najzvjezdanije nebo iznad tvoje glave,uskoro.Kad ti bude najpotrebnije,kad se najmanje nadaš.Kad ne planiraš.Uskoro.