When you're sure you've had enough of this life, well hang on Don't let yourself go Everybody cries and everybody hurts sometimes
subota , 19.09.2015.Pedagoški đinđer(zvući kao dobar naziv za koktel) ne triba uopće studirat pasihologiju,ona je već mind reader.Dakle,žena je u dvi rečenice skužila cilo moje stanje uma.Ali lako njoj ona ovde može bit objektivna i sagledat sve iz perspektive promatrača.U svakom slučaju uštedila mi je živce koje bi potrošila da nekom objasnim sebe,nakon šta mu objasnim svoj problem.Stoga,hvala.Izuzmemo li činjenicu da su svi u kurcu i da nisu u stanju usuglasit priče i da više ne znan ko tu oko mene pije,a ko plača.Počela je padat neka kišica,taman san se poveselila.Odlučila sjedit malo tako na ulici,dok kiša pada i ona prestane.Dođu mi dva turista,ona onako može mu bit mama,ali pobogu ko u 30+ ide s mamom na odmor.Mislim da je to neka mature shema.Pitali su di je neka ulica,love apartmani tako nešto.Da,tko s mamom unajmljuje love apartman.Ljubav nije matematika.Samo je u ovoj lijepoj našoj to tabu.Inaće mediji su prepuni tragičnih priča o izbjeglicama iz Sirije,da mi je mučno gledat sve to skupa.Ne mogu smislit premjera koji djeluje ko da nema dana ikakve obrazovne institucije.Neman snage slučat o toj ljudskoj zlobi koja je potjerala ljude iz njihovog doma.Taj kaos koji sve pretvara u pepeo.Možda ipak ima Boga,pa djevojka sa kraja svijeta neće doć tu živit.Možda ipak nije sve tako crno.Neman pojma više umorna san od svih.Samo želim ovaj projekt privest kraju i krenit dalje.Krenit naprijed.Nije me briga šta će bit s pojedninim ljudima i na koji način će isparit iz mog života.Nije me ni najmanje briga kako će kraj izgledat.Previše san vremena uložila u tuđu sreću,a svoju samo sanjam.Svoju živim samo u iluziji.Svoju zanemarujem u prvoj realnosti.Glupa sam,previše mi je stalo do svega osim do sebe same.Djevojka sa kraja svijeta najvjerojatnije ne useljava kod mene netko to gore vidi sve ili ona ima bar malo srama.Ma kurac je to sram,to je više strah da mi više neće moć prodat priču da je sve sama postigla u životu i kako joj njeni uopće ne pomažu.Ma uostalom nije me ni briga.Samo da je ne moram gledat za dobro jutro ni laku noć.Ajme kako obožvam osječaj hladnog vjetra na koži.Jutros rano je pala kiša i oprala vručine s ulica,oprala žegu s fasada.Grad je sada predivan.Trenutno mi je teško podignit šalicu kave.Nikad nisan bila jutarnji tip.Ja san mogla i još uvijek mogu do jutra ostat budna i probdjet cijelu noć,ali kad se probudim ujutro 2 ure me ništa ne pitaj,ništa ne traži.Trenutno se uopće ne mogu odlučit koju pjesmu da si upalim za dobro jutro.Počeli smo s R.E.M. vidit ćemo di će nas to odvest.Nek dođem u stanje da mogu pokazat znakove života palim skech up i bacam se na projekt.Jedva čekam da sve završi i da mogu odmorit.
komentiraj (0) * ispiši * #