Fools have a habit of believing that everything written by a famous author is admirable. For my part I read only to please myself and like only what suits my taste.Voltaire

utorak , 01.09.2015.

Konacno malo civilizacije.Bar na nekoliko dana.Sinoc sam bila na peristilu,prijatelj mi je glumio rimskog senatora na Dioklecijanovim danima.Išla san mu čestitati na genijalnom nastupu,išla sam jer dugo ga nisam vidila i stvarno mi je nedostajao.Obećala sam mu buket ruža za prvu premijeru na daskama HNK-sva sreća pa u ovoj našoj državici sve ide sporo,pa dok se ta premjera dogodi ja ću taman skupit.Ma šalim se malo,nećeš mi zamjerit,znaš koliko te volim.Momak je genijalan.Upravo sam vodila najsmješniji razgovor na svijetu.Ako išta volim na ovom svijetu su argumentirane rasprve.Ali ovo nije bilo ni blizu.
Falili su mi ovi moji dragi ljudi,nekima sam se veselila više ili manje,ali svih sam ih jedva čekala vidit.Saslušat sve ono što mi u protekli mjesec nisu mogli ispričati.Sve što ih muči i sve što ih veseli.Danas su bile konzultacije za završni.Svijet je predivno mjesto,a ljudi su predivna stvorenja.Na ovom svijetu nema ništa divnije od podrške ljudi do kojih ti je stalo i vjere u sebe i svoje sposobnosti.Nema ništa divnije od ljudi koji ti svaki put kažu da tvoj trud vrijedi i će se isplatiti.Sinoć sam u kafiću dobila kolu na kojoj je pisalo Frajerica,isprva mi je bilo smješno puka slučajnost ili simpatičan pokušaj konobara.Došla sam kući oko ponoći upalila televiziju i na prvom se vrtio film francuske produkcije s istim naslovom "Frajerica".Isprva san mislila okrenuti program,ali sjetila sam se cole i ostavila.Film je govorio o mladoj daktilografkinji.Priča o tome kako se nečiji trud i upornost na kraju isplate.Kako se nečija nesebična ljubav prema drugome isplati.Kako lijepe geste tope ledena srca.Sve to podsjetilo me kako ništa nije uzalud.Danas sam se prisjetila koliko funkcioniram u dizajnerskom trokutu sa svojim kolegama iako svatko od nas drugačije razmišlja.Ljepota zaista jest u različitosti.Glupo je razmišljati da smo bolji ili gori od drugih,belsavo se uopće pokušati usporediti,bilo da se pokušavamo istaknuti ili strpati u isti koš.Da bismo mogli vidjeti dalje od sebe i svoga ega,treba biti spreman prihvatiti širinu pogleda.To vam je kao da gledate otovreno more.Vidite samo dio na obzoru,ali znate da je slika puno šira,puno veća od onoga što se reflektira u vašim očima.Trebate biti u stanju okrenuti glavu lijevo i desno,sagledat panoramu.Kad vidite širinu,ne koncentrirate se samo na točku gledišta.Svijet je nedogled.Oni koji poznaju perspektive jako dobro znaju svrhu nedogleda.Sve na ovom svijetu ima svoj razlog pa i ljudsko razmišljanje.Glupo je propitivati tuđe zaključke,ako se nisi postavio u njegove cipele.Ali ipak ako ih već donosiš,bilo bi dobro da imaš razlog za to.Svako ZAŠTO? ima svoje ZATO!Mnogi divni i veliki umovi za svoje vrijeme su bili luđaci,dala bih se okladit,zapravo ne moram se kladit,napisana je knjiga o tome.Kako su za svoje vrijeme ljudi poput velikih umjetnika,velikih začetnika ideologija i religija,velikih psihologa,sociologa i mislioca,velikih osobenjaka smatrani zapravo najobičnijim luđacima.Okarakteriziranih najvećim idiotima,kaznije prozvani vizionarima.Ljudima ispred svoga vremena.Jedan od mojih najdražih je Voltaire,inaće rođen na isti dan kao i ja.Čovjek koji je optimizam doveo do samog vrhunca.Tko god je čitao Candida zna o čemu pričam.Tko nije sada ću objasniti.Voltaire u Candidu opisuje najgore primjere životnih situacija,stravične prizore na rubu ljudske egzistencije,pitanja života i smrti kao nešto najbolje što mu se moglo dogoditi u tom trenutku.Candide je čak i za moj pojam malo ekstreman po načinu prihvačanja,ali otvara jako bitna pitanja.Prikazuje suštitnu životnog puta.Usponi,padovi,periodičnost,krug života,pojavljivanje i nestajanje.Candide svaku situaciju koliko god loša i naturalistički opisana karakteriza kao krajnje optimističnu i jedinu ispravnu u datom trenutku.Ne može svatko shvatiti takvo poimanje svijeta.Bol nas često puta zaslijepi.I od boli ne možemo vidjeti dalje.Njegova filozofija života u kontekstu toga djela ima potpuni smisao.Potkrijepio je to kroz knjigu nekoliko puta,gotovo svatko to može primjeniti na svom životnom putu,ako gleda dalje od trenutne situacije.Na kraju svi dođemo do trenutka neizmjerne sreće.Završetci su sretni,ako nisi sretni,onda nije gotovo.Nakon kiše dolazi sunce,uvijek.Ako nije sretan,onda nije kraj,negdje ima svoj nastavak.Možda ne sada,možda godinama kasnije,a možda i prije nego se nadamo.