Prvi se pamte do treće sreće

četvrtak , 24.09.2015.

Malo o prvom.Naš ravnatelj uvijek je govorio tu neku ispraznu priču kako nema ništa ispred prvog.Kako reći da je netko ispred onog tko je prvi.Sinoć je prijateljica pričala o svom prvom momku,svom jedinom momku,svom životu.Smijale smo se jer uvijek je imala ovaj stav kao i ja,šta će meni bilo tko.Poznavale smo jednu curu koja je išla toliko daleko da je izmislila,svog dečka,izmislila mu je facebook profil,izmislila im je zajedničku prijateljicu.Smijale smo se kako nas je zabrinjavala činjenica da ta grdobina ima nekog,a mi ne.Mene zapravo uopće ne dira trenutno sve to....Baš san sretna zbog činjenice da su meni dragi ljudi sretni.
Prvi put boli,treći je milina.Smijala sam se.Zapravo kod ovakvih priča shvatiš da narodne mudrosti netko je prosipao s razlogom.Prvi se pamte i treća sreća.Hahaha.Baš sam nedavno na televiziji vidila najavu za film 50 prvih poljubaca,nekoliko dana držala me ta neka misao o prvom poljubcu i shvatila sam da prvi ne znaći jedan jedini poljubac koji ćeš ikad dobit u životu.Zapravo prisustvovala sam tolikim prvmim poljubcima,tolikim prvim zagrljajima.Tolikim prvim ljubavima.Prvi se pamte.Iskreno tko može zaboravit prvi poljubac koji je dao svome djetetu,tko može zaboravit prvi poljubac koje ti je dijete uzvratilo.Tko može nezapamtit prvi put kad je ugledao sebi najljepše stvorenje na svijetu.Ono najposebnije.Ima puno prvih puta za napraviti istu stvar,s nekim drugim,s nekim posebnim.I svaki prvi put jednako je je važan,jednako je predivan,jednako osoban.Svatko u nama budi posebnu emociju,zato i prvi put ima posebnu,osobnu dimenziju.Ja ću uvijek pamtit prvi zagrljaj frenda koji studira u Zagrebu,bio je spontan i iskren,uvijek ću pamtit i prvu kavu s njim,zapravo pamtit ću svaku njegovu riječ jer toliko se rijetko vidimo da jednostavno svaki put kao da je prvi.Pamtit ću prvi poljubac svog malog rođaka,njegovo prvo buđenje.Trenutak kad je otvorio oći i viknuo nagrada,što je znaćilo da je vrijeme za slatkiš koji san mu obećala ako se naspava.Pamtit ću i prvi put kad je moja mala rodica poljubila moga brata.Došla je do njega negdje u visini njegovog koljena i poljubila ga u nogu jer ona ima godinu ipo,a on metar i 90.Pamtit ću prvi poljubac maleckog brata moje prijateljice.Pamtit ću prvi popravni i kako san sanjala grčki i latinski.I mogu do sutra nabrajat prve pute koje ću pamtit.Kad se nešto krene ponavljat,onako kao povijest,na isti način.Onda ti postaje svejedno,postaje ti navika,nakon trećeg puta stekneš sigurnost u to i ne boli i uživaš onako potpuno kako dolikuje tom činu.Prvi se pamte,jer su prvi,tebi prije svih.Prvi na startu,prvi na cilju,prvi pored tebe u tom trenutku.Nikad nisam strahovala od prvih trenutaka.Kad preživite prvi,možete sve.Razlog zašto se ovako ravnodušno nosim s cijelom situacijom u vezi djevojke s kraja svijeta,jest činjenica da na takav način već se netko ponio prema meni prije nje.Preživila sam taj prvi put.Zapravo puno bolje nego što sam mislila da stvarno jesam.Istina je da ona je drukačiji prvi put.Ali osjećaj koji je probudila,stanje u koje me dovela nije bilo prvi put.Jedino drugačije,jedino posebnije je činjenica da je to ona,a ne osoba prije nje.Pamtim ih oboje.Sjetim ih se ponekad.Prvi se pamte.Kako to da baš kad slučajno kreneš razmišljat o nećem,to nešto i dođe do tebe,nekako indirektno,slučajno,neslučajno.Sinoć sam se opet sjetila na biznismena(frend iz Zg).Sjetila sam ga se jer smo ja i prijateljica pričale,kako ga ona nije vidila dugo,a sad odlazi.Kaže ona meni ti se svega sjećaš.Pa kako se neću sjećat.Sjećam se kad mi je stalo,a stalo mi je kad ste posebni.Zapravo nisam razmišljala o njemu neko vrijeme,taman kad prestanem razmišljat o dojmovima vezano za njega,nekako me nešto opet vrati na to.Lik je za mene uvijek pozitivan šok.Djeluje ko injekcija protiv svih loših faktora.Ničiji prijekor me ne uozbilji toliko.Nije da on mene kori,ali ima nešto u njegovom tonu šta me natjera da razmislim jeli to bila najpametnija odluka.Npr. pila sam kolu i on pita mene kao za zdravlje i općenito.I ja kažem kao sad sam dobro,mislim posljedice su tu i dalje živim s cirozom jetre,ali ono nije da se pazim,nije ni da pretjerujem.Kao što vidiš zapalim tu i tamo.I kaže on meni i popiješ kolu.Nasmijala sam se i da rekla popijem kolu,ali zapravo nisam išla za tim da sam naručila kolu,nisam očekivala da će primjetit jer ja nisam primjetila.Uhvatilo me nespremnu.Pogledala sam tu kolu i osjetila to kao da me ukorio.Iako nije.Ali na mene je tako djelovalo.Iskreno ni vlastiti roditelji više ne djeluju tako na mene.Ozbiljno.Ili kad mi je prvi put reka tamo negdje prije 5 godina "ti mala mući" i stvarno san umukla.Smijala sam se,al nisan ga više zajebavala taj put,na toj kavi.Ima tako tih ljudi s kojima je svaki put kao prvi.Svi ljudi koje držim u životu,nekako bliže ili dalje svi su prvi.Svi su prvi tu pored mene nitko ne zaostaje nitko ne odustaje idu svojim putem prvi od svoje vrste,jedini od svog soja.Prvi i jedini,svatko poseban na svoj način.Svatko u svom kutu moje duše koji postoji samo zbog te osobe.Prvi do trećeg puta kad sve dobije svoj pravi smisao.