Kad ti neko sjebe logiku

petak , 25.09.2015.

Dakle sanjala san pokolj! Sanjala san sve likove trenutnih krimi serija koje se prikazuju na tv-u i toliko san se uživila da san spavala do 10...Negdje oko 10 manje kvarat počela san sebe prisiljavati na projeciranje nekih lijepih misli i nekih lijepih ljudi i oni su nekako nakon predivnog trenutka završili mrtvi u mojoj glavi.
Inaće potražila san značenje snova i :
Pokolj
Ako ste sanjali da radite pokolj, to znači da se oslobađate agresije koja se nakupila u stvarnom životu.
Sanjati pokolj znači da ste bili pogođeni nečijom mržnjom i nerazumijevanjem. Kontrolirajte agresiju.
Well.Činjenica da san u glavi ubila sve ljude koje bi tila zapravo volit više nego što ih trenutno volim,govori da nisan normalna.Da san podsvjesni pesmist.Strašno.Pokušavan projektirat,pokušavan radit.A glava mi je u kaosu.Osjećan neki psihički umor.Sinoć san sjedila onako prazna pogleda i slušala Parni Valjak,jer nitko ne pjeva o ljubavi ko Aki i nitko ne piše o ljubavi ko Hus.Nezemaljski.Jutros se dopam s Maroon 5 iako počela sam dan s The Scriptom.Uglavnom,dođe mi da krenen lupat glavon po tipkovnici,ali brat mi je zabranija da sjeben hard disk do Božića jer nema para da mi kupi sad oni novi jebački koji je neuništiv.Inaće ja san smrt za tehniku.Sjebala san nekako dva harda u godinu dana.Samo Bog zna kako.Inaće dođe mi da se vratim u krevet i ne provudim do sljedećeg tjedna.Tribala bi se nać s mojom Njemicom,mislim nije prava njemica,neg se seli u njemačku pa ono nek i ona ima nick da je ne prozivam imenom.Uglavnom,razmišljam da je pitam malo za ovog zajedničkog priku,ali nisam sigurna...Ljudi moji to van je sve u kurcu....Ozbiljno....Kad znate,a ne znate.Dakle moja dilema je sljedeća...
Ja i čovjek smo popili dvije kave u razmaku 5 godina.Razgovarali smo svega 3 puta u životu uživo,i isto toliko možda preko fejsa.I to je okej,ništa strašno.Sjednete,razgovarate o glupim temama kako si,šta ima,kako život,štaje,ae...itd.I onda skužite da vaše bezvezne teme i nisu baš tako bezvezne....Da zapravo ne pričate o tome kako pada kiša i kako je nebo plavo i kako vam je trebalo 15 minuta da se odlučite za pravu odjevnu kombinaciju.Shvatite da su van životne priče donekele slične i kako vam je trebalo preko 7 godina da to otkrijete.Vječnost.I da život je čudan,odvede vas u različitim smjerovima,pa vas u jednom trenutku opet dovede na isto mjesto.Uvijek se nećemu vraćate.Moja dilema je čisti strah.Ja sam obzirna i neću gnjavit s pitanjima ej kako je samo san te htjela ćut.Neće ni on.Možda se neće ni sjetit,možda ako se sjeti zakljući kako i ja iman obveza i kako se nesjetim kako je.Naša komunikacija oduvijek funkcionira a razini potrebe.Ej kako si treba mi to i to.Može kako ne i onda netko treći nešto sjebe,jer kad tražite usluge nikad ih ne tražite za sebe,jer ste dobra osoba koja voli spašavati svijet,dok on vas gazi.I da budem iskrena najviše od svega san zbunjena.Zbunjena iz razloga šta me u trenutku zna dovest u red.Znate ono kad napravite neku glupost pa vas mater pogleda prijekorno i vi se povućete i prestanete.E,da nešto poput toga.Piješ kolu!Nikad me više nije zabolila činjenica da pijen kolu nego taj put.Nisan ni išla za tim da pijen kolu,nisan ni znala da sjedim nasuprot čovjeka koji zna zašto ne bi smila kolu.Pozitivan šok u svakom smislu te riječi.Ali ima tu još nekoliko situacija koje me tjeraju na razmišljanje,da se zapitam šta sad.I o ćemu on razmišlja.Druga distrakcija normalnog života je znatiželja,čista znatiželja.Šta još mogu doznati,a da prije nisan znala.Kao da otkrivam neki drugi svijet.Nepoznati.I da budem iskrena strah me i bojim se napravit krivi korak,a opet me tako vuće ko divljina,ko avantura.Sjebano!!!Patit ću u agoniji ljubavi kao svi veliku umjetnici,neshvaćeni...Zapravo ne znam trenutno koliko je ljubavi u svemu ovome....Dramatiziran...Znan....Još nije riješen misterij nestalih snedvića,svemir je i dalje beskonačan prostor balansirano dizbalansiran.Ovdje je došlo sunce i meni se neda ništa,a moran upalit AUTOcad i krenit....Moram do utorka napravit nekog kurca.Odugovlačim ko da iman ne znan šta....Svi oko mene paničare,a ja uz kavicu napišen roman,pa zalipin dvi stolice u 3D....Umisto da uzmen dvi ure i zalipin sve šta iman zalipit...Glupa san!!! Inaće sjetila sam se da sam im jednom rekla kako bi ja onaj pakao šta smo pročli i dalje preporučila ljudima,jer san bila uvjerena da se ispaltilo upoznat njih dvoje,nakon što smo se razišli tu večer bila san još sigurnija u tu činjenicu.Godinu dana kasnije priznala san sebi da su bili u pravu kad su mi rekli ti si luda.Još si okinila godinu i još bi rekla ljudima da je to dobra škola za budučnost.Danas ne bi nikom preporučila,jer nije bilo vrijedno moga zdravlja i moje psihićke stabilnosti,ali definitivno je bilo vrijedno njih.I da nisan prošla kroz to,ne bi ih imala u svojoj blizini.Meni dovoljno.Al ja nisan pametna!Pametni će se poštedit muke.Ja volim učit na teži način,a nekako mislim da ne bi bila ni toliko zanimljiva ni sebi ni njima,da sam drugačija.