Danas osjećam nadnaravnu sreću.Preveliku koncentraciju pozitivnih emocija.Preveliku ljubav prema životu i svemu što me okružuje.Imam neodoljivu želju da pjevam,da se prepustim svim potencijalnim opasnostima.Imam neko ludu navalu adrenalina.
U Splitu je vruće,a vrućina me tjera na spavanje,oći su mi na pola koplja,ali srce lupa kao bubanj i cijeli dan se smijem bez razoga.Ne brinite se,nisu to znakovi predinfarktnog stanja.Dobro sam,nikad bolje.Danas mi se sviđa kako mi odjeća pristaje,iako se pod ovim suncem znojim nenormalno.Danas mi se sviđa kako mi kosa izgleda iako je cila neukrotiva i svaka dlaka svoju politiku vodi.Danas kroz moje oći svijet izgleda predivno.Danas mi ne smeta ništa,danas me ne brine ništa.Danas sve ima svoj smisao.Blesavo.Dječje naivno.Danas me sve manje živcira,danas me sve manje umara.Nisam popila normabel,tako da ta isprika ne prolazi.Čeka me 5 sati duga vožnja trajektom.Čak ni to mi ne predstavlja problem unatoć glavobolji.Razlog?Ne znam!Previše je lijep osjećaj,da bih ga analizirala.Previše lijep,previše nestvaran,da bi mu tražila razlog.Vrijeme je za prepuštanje.Tko zna kad će se opet dogoditi.Treba ga zgrabiti i pustiti da traje.Da traje i potraje,a onda ga se samo nostalgično prisječati,s ovim istim osmjehom na licu.Spontanim i iskrenim.Preporučila bi svima da pokušaju prepustit se ovom stanju kad ih zatekne,bez razmišljanja.Uzmite si to kao stanje uma,nirvanu ili fjaku.Dajte si da bivate u tome.Prepustite se.Poslušajte nekad ovog ludastog hedonista u vama,ne isplati se stalno živjeti u obvezi i onome što moramo,ne isplati se živjeti na tuđim snovima.Prije svega trebali bismo sami sebi biti svoj centar i epicentar.Prilikom vrtnje da i sateliti imaju koristi od nas i mi od njih.Prilikom potresa da prodrmamo svima tlo pod nogama.Da se probude,da se trgnu,da se spase.Ako mi eksplodiramo sreću,nek i njih protrese.
Provaj,usudi se.Usudi se istupiti,usudi se ludovati,usudi se biti sve što poželiš.Nije bitno koliko će ljudi sada zbog toga patiti,važo je da ti ne patiš cijeli život.Ljudi će preživjeti,ali nema goreg osjećaja kad sebe pretvoriš u prah da usrećiš druge.Nema ništa gore od činjenice da ćeš svima zamjerati,a najviše sebi.Ne ispalti se.Bolje da ti zamjeraju drugi,jednom će zaboraviti.Ali ti nećeš.Sebi nećeš oprostiti.Glupost.Svoju glupost.Svoju pogrešku života.Živi svaki dan kao da ti je zadnji,za pola sata te možda neće biti.Shit happens,možemo izaći na ulicu sada za 5 minuta i na glavu nam padne matun.A mi smo izašli jer smo odabrali dosadnu kavu s nekim tko nam nije najdraži na svijetu umjesto gledanja filma s najdražom osobom na svijetu.Prepustite se sitnim užicima.Nitko vam to neće zamjeriti osim vas samih.Ja sam sretna i namjeravam ostati takva do kraja dana.Idem se ugušit u vrećici čipsa većoj nego što trenutno sam u stanju pojest.Idem se overdozat glazbom i prepustit se drugoj realnosti.Nek sreća još malo naraste,sutra će je možda zamjeniti nešto teže.
Nasmijati moglo bi me
Post je objavljen 03.09.2015. u 17:40 sati.