Obožavan Makija.Maki je moj genijalni profesor.Dakle lik je da otkaz na fakultetu,jer nije tia bit zločesti profesor koji baca studente jer oni ne žele učit.Uopće mu se ne čudim s obzirom na hrvatski obrazovni sustav.Ušteka nam se jučer na kavu i uru ipo vrimena priča o poslu,o umjetnosti i tako dalje.Kolegica je potegla temu talenta.Kako je potrebno imati talenta.On je da totalno neočekivan odgovor koji me oduševija.Dakle ona ograničeno kaže kako se samo pojedinci rađaju s talentom.On kaže svi imaju talent.Na trenutak sam zaboravila na oni lijepi lik šta mi svakodnevno uljepšava jutra s ekrana kompjutera i osjetila opčinjenost čovjekom koji sjedi ispred mene.Čovjek je potvrdio moju tezu da je umjetnost temelj svim drugim smjerovima.Svi mi imamo kreativni centar u mozgu,samo ga treba razvijati.Glazbenici mogu biti arhitekti,arhitekti mogu biti glazbenici,dizajneri mogu biti pisci,itd itd.Ja sam svoju ljubav prema dizajnu otkrila u tekstilnom u 4.razredu osnovne,crtat san oduvijek volila.Tamo negdje pred kraj srednje škole s idejama o upisu na fakultet i što dalje otkrila sam ljubav prema arhitekuri i dizajnu interijera.Na kraju sam to i upisala.Negdje u 4.srednje u periodu kad sam bila u teškoj depresiji i nisan vidila kuda dalje,bila je to teška godina za mene,otkrila sam ljubav prema glazbi.Da u glazbi se ne vidim kao izvođać,ali totalno se vidim kao slušaoc.Totalno osjetim tu emociju,totalno se prepuštam.Oduvijek govorim kako kad je riječ o umjetnosti čovjek se ne smije ograničavati.Stvar je ukusa,pogledaš,zaključiš voliš ne voliš,ostaneš i promatraš ili nastaviš dalje u potrazi na nečim tebi dražim.Malo prije ovog posljednjeg projekta otkrila sam Pavela Vetrova-arhitekta koji je podjelio sobu na najluđi mogući način.Meni kao nekom tko je lud za pop artom i vintageom i nekom tko obožava isticanja to je bilo kao da sam otkrila novi kontinent.Maki kaže kako ako nastavim s tim konceptom da očekujem kritike.Juhu konačno ću vodit neke argumentirane rasprave.
Umjetnost je nešto što me počinje zanimati od malih nogu. Kako odrastam raste i ta ljubav sa mnom. Kad malo razmislimo vidimo da je i sam život umjetnost i da smo svi mi na neki način pomalo umjetnici. Ja sam zapravo umjetnička duša iako svjesna surove stvarnosti i dalje vjerna i dosljedna svom idealizmu. Moja je želja da na svom putu do uspjeha za koji znam da neće biti nimalo lak,pomognem onima koji dijele iste ili slične sudbine. U tom procesu napretka želimm učiti i svoje znanje i spoznaje dijeliti s vama i nadao se da će mi poći za rukom. Ovaj svijet postoji već jako dugo i kada pogledamo kroz povijest primijetimo da se umjetnost isprepliće kroz sve sfere iste,te konstantno donosi nekakav optimizam i pozitivnost i što je najvažnije balansira između svega kao nekakva mirovna snaga. Proteže se kroz sve sfere ljudske egzistencije i tjera nas da vidimo ljepotu čak i u lošim momentima. Umjetnost u svakom obliku. To je misao koja mi je prva prošla kroz glavu kad sam se prvi put našla u procesu samootkrivanja. Za mene to predstavlja sve ono što je izvan kutija i izvan okvira, moj kreativni nered i moj kaos. Umjetnost je baš izraz tog našeg nereda. Neograničena je kao i misao. Možemo li je razumjeti i sviđa li nam se, to je već stvar ukusa,a kako već znamo ukusi su različiti i o njima se ne raspravlja.
Veselim se kritikama.I presretna sam što oko sebe imam ljude koji na moje već ekstavagantne ideje kažu pa otiđi korak dalje.Prijeđi tu svoju granicu kontre i napravi nešto fantastično.