Čarobno jutro
srijeda , 02.09.2015.Sinoć sam do 1 sat ujutro vodila zanimljiv razgovor.S jedne strane pozitivan,s druge uznemirijuć.Pozitivan jer ako se ikad odlučim otvorit svoj studio imam investitora.Investitora koji traži 20% sljedećih 5 godina poslovanja.Ali rekao mi je jednu stvar koja me malo zbunila.Sigurna sam da nije mislija ništa loše i sama sam donekle svjesan toga,ali da začudilo me.Kaže on meni tvoja obitelj ti neće pomoć oko toga.Onda se zapitam zašto su uopće ulagali u moje obrazovanje.Mislim znam da razlog nije njihova želja da se time ne bavim,nego njihov strah od mojih snova.Znam da su za mene isplanirali drugu sudbinu,ali ipak puno toga se promjenilo u međuvremenu ipak sam nešto uspjela dokazat,njima.Brine me malo činjenica da je baka najrealnija u svemu tome.Da jedina vjeruje u mene ili se bar dobro pretvara,ali mislim da ipak vjeruje,jer sama je stekla sve što ima iako nikad nije bila zdrava.Sačuvala je sve što imamo.Samo svojim inatom i borbom.Drugi razlog kojeg sam svjesna je njihova trenutna nemogučnost da mi pruže to što želim i nisu od onih ljudi koji mogu gledat previše unaprijed,za razliku od mene,sanjara,vizionara.Dreamera kako bi Lennon rekao.
Da razmislit ću dobro o toj ponudi,nakon treće godine.Iako trenutno mi se sve čini kao bolja opcija od vlastitog biznisa.We will see.
Otišla sam s najboljom na kavu.Nisam je vidila preko mjesec dana.Pokazala sam joj svoje nadahnuće,navukla se ko drogaš na dop.Znam imam istančane poglede na muška obličja kako bi rekla ona naša pjevačica.Jutro je bilo divno,toliko inspirativno,toliko pozitivno unatoč svemu.Otišla sam mojoj Marti odnjeti novce,koje sam joj dugovala.Kaže ide u švabiju,djeca će tamo imat bolju budučnost.Slažem se s njom.Nažalost.Najbolja,nadam se sprema ispite,ali nekako imam feeling da lista stranice koje sam joj danas pokazala,vjerojatno i čita ovo.Daj Bože da ne,da joj je ipak nos u knjizi.Doznala sam misterij mog svemira,nadahnuće ima 7 godina više od mene.Moj najdraži glumac bia je u pravu,iako izgubija je okladu.U to ime za Novu godinu nazdravljamo.
Razgovarala sam s majčicom o planovima za budučnost.Nekako šuti....Mislim da joj se ne sviđa što čuje,ali opet s druge strane i ne govori ništa protiv tih istih planova.Volila bi da izrazi svoje mišljenje iako se možda ne slaže.Ali treba i nju razumit,previše toga joj je na pameti.Vidit ćemo.Nekako volim mislit pozitivno i želim vjerovat da će se stvari nekako riješit na najbolji mogući način baš onda kad to bude potrebno.Ne mogu ne razmišljat,samo ne želim ići ni predaleko.Imam neki svoj san,prerealan da bi bio samo puka iluzija.Predugo me drži da bi bio hir.Ovo čarobno jutro iako vruće i prepuno pitanja,dalo mi je prostora za razmišljanje.Dalo mi je uvida u sve strane i dobre i loše,svega što želim,svega što sanjam.Ne vjerujem u sreću,to je samo trenutna emocija.Sudbina je stanje i stoga je puno podobnija vjeri.Mojim dragim studentima koji se spremaju za ispitne rokove i sebi samoj zaista želim uspješno polaganje.We can do it.Nitko ne može umjesto nas.
Čak i najbolja više ne priča o odlasku nego o učenju.Papir je svetinja!!!Sve podnosi!!!
komentiraj (0) * ispiši * #