Kako zračiš,takve ljude privlačiš

srijeda , 23.09.2015.

Dan je bio predivan,toliko predivan da mi dođe da počnem pjevat ISUS JE PREDIVAN,ali optužit će me da bogohulim pa onda bolje ne.Uglavnom naglo probuđena duhovnost u meni nije posljedica sinočnjeg alkoholiziranja.Zapravo stvar je prisječanja lijepih uspomena.Srela sam se danas s prijateljicom koju dugo nisam vidila,prisjetile smo s dobrih starih vremena i kako je vrijeme proletilo i puf već se znamo preko sedam godina.Konačno je sretna,našla je momka,onakvog kakav joj je potreban,onog pravog.Ili bar misli da je oni pravi.Ako mene pitate on je onaj pravi u ovom trenutku.Najispravniji,za nju,sada.Za 10-ak dana idu u Njemačku.Sretna sam jer ona je sretna.Zapravo volim činjenicu što me podsjetila na neke nama bliske ljude koji nam previše znaće.Podsjetila me kako san uživala na toj kavi u Zagrebu s našim zajedničkim prijateljem.Podsjetila me koliko god da smo udaljeni,toliko smo povezani i sjetimo se jedni drugih ponekad.
Da vam budem iskrena zaljubim se 10 puta dnevno,zaljubim se u nečije riječi,u nečije postupke.Hodam zaljubljena u uspomene.Danas svima pričam kako ih volim.Zapravo više volim činjenicu da su sretni i da vole i da su voljeni.Volim svoj život i zbog ovakvijh divnih trenutaka znam da će sve bit u redu.Znan da ću doć do točke kad će se moji planovi ostvarit.
Znam da će sve biti u redu.Znan da moje vrijeme tek dolazi.Znam da neki ljudi koje ne viđam često u jednom trenutku će postati značajniji dio mog života.Već sad znaće mnogo,a vrlo skoro znaćit će i više.Onda kad dođe pravo vrijeme za to.Onda kad najmanje buden očekivala i onda kad mi najmanje bude potrebno.Kad dođe vrijeme za nagrade.Kad se trud isplati.Često puta se pitam.Ali znate što,odgovori će doći sami.Ne da mi se više nestrpljivo čekati.Dan po dan,sve to ide u svom smjeru.Ne može doć prije ni kasnije nego je suđeno.Bro je dana spočistija prvu godinu.Ja spremam projekt.Ovaj vikend sam u poslu.Sljedeći tjedan opet druženje i svi ti dragi ljudi.Zaista,nebo hvala ti na svakoj duši koja me veseli,na svakom srcu koje me rastuži.Hvala a savkom osjećaju sreće.
Idem spavat,sutra me čeka hrpa obveza.Nadala sam se danas jojš jednom ćudu.Ipak,ćini se da će morat pričekat sutra ili neki drugi dan.Želim mu slatke snove.Tamo negdje ispod istog neba.Njemu i svakom njemu nalik.Tek sad vidim zašto su se isplatilo onih 5 godina pakla,tek sad vidim da je vrijedilo.Tek sad znam da se isplatilo,znam za što sam radila i za što sam patila.Nije to bilo ni zbog knjiga,nije to bilo ni zbog obrazovanja ni zbog budučnosti.Bilo je to zbog ovih nekoliko školjki koje čuvam i čekam da se same otvore,da vidim njihovu konačnu ljepotu.Moram reči hvala što ste samnon dijelili te traume,hvala što ste iz toga izašli još jači.Hvala što ste me uvjerili da sam se prevarila u pojedinicima,što ste me upozorili da sam luda,što ste me doveli do onoga da si priznam da ste bili u pravu.Hvala vam što ste divni takvi kakvi jeste,sve i da se ne sretnemo više,u što ne vjerujem,znajte da vas volim do neba i više od neba.I da sam uvijek i zauvijek tu za vas.U kojem god životu da se sretnemo,u kojem god obliku,na bilokojem mjestu u bilo koje vrijeme.Hvala vam na vašoj posebnosti.Na vašoj osobitosti.Dokle god želite dio sam vas i vi ste dio mene.Kako zračiš,takve ljude privlačiš.Volim vas tako sjebane,oštećene prepune očiljaka i tereta koje nosite sa sobom i ako san išta dobro naučila u onom paklu je činjenica da iskren odnos ne poznaje granice,ne poznaje laž i licemjerje.I želim i mogu prihvatit svaki dio vas.I onaj najgori.Ako možete i vi podnit od mene najgore,dat ću vam najbolje.Bit ću tu kad je najgore.Toliko mi je stalo.Toliko obožavan ovaj osjećaj vaše sreće da je moja nemjerljiva s ovozemaljskim.Divan je osjećaj kad se s nekim možeš podsjetiti koliko si toga preživio,nekog s kim ćeš se podsjetit koliko si snažna osoba i koliko si uporna i koliko ne odustaješ.Koliko si svoj.