< travanj, 2022  
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30  

Travanj 2022 (1)
Veljača 2022 (1)
Siječanj 2022 (1)
Prosinac 2021 (1)
Studeni 2021 (2)
Listopad 2021 (2)
Kolovoz 2021 (3)
Srpanj 2021 (2)
Lipanj 2021 (2)
Svibanj 2021 (3)
Travanj 2021 (1)
Ožujak 2021 (2)
Veljača 2021 (3)
Siječanj 2021 (4)
Prosinac 2020 (1)
Studeni 2020 (3)
Listopad 2020 (5)
Rujan 2020 (5)
Kolovoz 2020 (3)
Srpanj 2020 (4)
Lipanj 2020 (5)
Svibanj 2020 (10)
Travanj 2020 (8)
Ožujak 2020 (3)
Veljača 2020 (8)
Siječanj 2020 (5)
Prosinac 2019 (3)
Studeni 2019 (4)
Rujan 2019 (2)
Kolovoz 2019 (3)
Srpanj 2019 (5)
Lipanj 2019 (6)
Svibanj 2019 (14)
Travanj 2019 (4)
Ožujak 2019 (4)
Veljača 2019 (3)
Siječanj 2019 (4)
Prosinac 2018 (3)
Studeni 2018 (3)
Listopad 2018 (7)
Rujan 2018 (3)
Kolovoz 2018 (3)
Srpanj 2018 (51)
Lipanj 2018 (8)
Svibanj 2018 (3)
Siječanj 2017 (2)
Travanj 2016 (1)
Listopad 2009 (1)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Ime mu kaže.

Linkovi

Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV

Blog.hr
Blog servis

Forum.hr
Monitor.hr

02.08.2020., nedjelja

Kupovanje indulgencije za „Oluju“

Ili što je to pokojni Miko Tripalo vidio i znao te 1995., a g. Boris Milošević ne vidi i ne zna 25 godina kasnije?

Nikad neću zaboraviti ona Tuđmanova likovanja nad „spaljenom zemljom“ nekadašnjeg UNPA sektora „Jug“ i nesrećom, tugom i patnjama „Olujom“ izgnanih Srba, čime je pokazao svu svoju bezosjećajnost i svirepost i sve one licemjere kojima je bio okružen, koji su mu ozarenih lica pljeskali i čestitali na silom oružja uspješno okončanoj “velikosrpskoj okupaciji“, jedino je pokojni Miko Tripalo „iskočio iz kola“ i na trenutak pomutio opće oduševljenje pitajući Tuđmana: „Dobro Franjo, samo što će ti zemlja bez ljudi?“
Miko Tripalo djelovao je kao jedini glas razuma, kao jedini koji je sagledavao svu besmislenost trenutka koji je određivao sudbinu hrvatskog naroda i države, a možda je kao iskusan političar predosjetio naš put u sveopću propast.

Ne, ne dovodim ja u pitanje pravo države da okonča pobunu dijela vlastitih državljana pa i silom oružja, ako ne ide drugačije, ali dovodim u pitanje izostanak drugih metoda, posebno političkog djelovanja kojima se pobuna mogla i trebala okončati, pa i uz pomoć OUN, kao što je to učinjeno operacijom UNTAES, kojom je mirnim putem u ustavno pravni poredak Hrvatske integrirana Baranja, hrvatsko Podunavlje i zapadni Srijem i time okončana „velikosrpska okupacija“ i ostvaren teritorijalni integritet R. Hrvatske, koji nije ostvaren VRO „Oluja“.
Završetak te operacije OUN ne slavimo, jedva da ga spominjemo, usudim se reći zato što njome nije integriran samo spomenuti teritorij nego i građani srpske nacionalnosti, pa što ćeš onda to slaviti!?

Zamisli ti svu tu tugu koju su „domoljubi“ dijelili s „hrvatskim državnim poglavarom“, R. Hrvatska kao „regionalna vojna sila“ ne smije po volji „uredovati“ na nesporno svojem državnom teritoriju, nisu dali „mrzitelji svega hrvatskog“.
A baš bi bilo lijepo, da se smjelo, ne bi bilo problema ni sa ćirilicom u Vukovaru. Zar ne?

Svake godine se 05. 08. se obilježava Dan pobjede i domovinske zahvalnosti i dan hrvatskih branitelja, završetak VRO „Oluja“, prikazane kao „majka svih bitaka“ i „najveća pobjeda u hrvatskoj povijesti“ za okrutne pljačkaše bagru i brabonjke, zaljubljenike u laž, mržnju i zločin, bez ijedne ozbiljnije bitke od vojnički obrazovanih znalaca opisana kao nešto što „smrdi do neba“ i ne samo radi američkog angažmana, a radi popratnih pojava, izgona Srba i ubojstava civila i kao zločin protiv čovječnosti prema odredbama međunarodnog prava.
Radi tog točnog činjeničnog opisa događanja i karakterizacije VRO „Oluja“, a pogotovo radi neprocesuiranja počinitelja zločina iz redova HV i specijalne policije strani veleposlanici ne odazivaju se pozivima hrvatskih vlasti i ne dolaze na obilježavanje obljetnica u Knin.

Osobno mislim da se Haaški sud teško kompromitirao oslobađajućim presudama, najprije generalu Ivanu Čermaku, u zoni čije odgovornosti su zločini počinjeni, a potom generalima Anti Gotovini kao vojnom zapovjedniku i Mladenu Markaču kao zapovjedniku specijalne policije, nakon žalbenog postupka.
Oslobađajuće presude su iznuđene od strane Amerikanaca, kako bi se izbjeglo svako propitivanje njihove uloge, odnosno direktne umiješanosti u planiranju i izvođenju „Oluje“.

No dobro, ako Markač i nije znao za zločine koje su počinili pripadnici specijalne policije, to se za generala Željka Sačića ne može reći, pa je on i kažnjen zastupničkom čašću u Hrvatskom saboru.
Gdje je bila i što je radila vojna policija HV i njen zapovjednik general Mate Laušić, nije vrag da ni oni ništa nisu ni vidjeli, ni čuli, ni znali!?

Da sumariziram:
Ako je VRO „Olujom“ Hrvatska „oslobođena od velikosrpske okupacije“, kako trabunjaju „domoljubi“, a među njima prednjače branitelji, odnosno njihovi „lautšpreheri“, što se onda dogodilo završetkom procesa Mirne reintegracije hrvatskog Podunavlja, Baranje i zapadnog Srijema 15. 01. 1998.?
Nije li tek onda Hrvatska ostvarila svoju teritorijalnu cjelovitost?
Ili se to ne računa, jer u tom procesu nije došlo do izgona Srba?

I da, nije da se i dosad „domoljubne“ i ZDS-om osviještene hrvatske vlasti nisu trudile da na obilježavanje završetka VRO „Oluja“, odnosno Dana pobjede i domovinske zahvalnosti i dana hrvatskih branitelja u Knin 05. 08. ne dobije nekoga od viđenijih hrvatskih Srba, to je do ove godine ostalo neuslišano.
No Andrej Plenković je uspio, vjerojatno metodama mrkve i batine, privoljeti potpredsjednika Vlade g. Borisa Miloševića, da ove godine osvane u Kninu, bajajući o nekakvom tobožnjem pomirenju i izgradnji povjerenja između hrvatskog i srpskog naroda, kao tobožnji otklon od prošlosti i okretanje budućnosti. (sic!)
Pa će kao valjda nekakva mjera reciprociteta i pokazivanje dobre volje sa strane hrvatskih vlasti ministar Tomo Medved na dan počinjenja zločina u Gruborima, da se doći na komemoraciju žrtvama u Grubore , da se pokaže kako hrvatske vlasti „ne prave razliku među žrtvama“.

Samo tko je dosad sprječavao Andreja Plenkovića i hrvatske vlasti da poštuju Ustav i zakone RH, da olakšaju život onoj mahom srpskoj starčadiji koja je ostala živjeti u RH, da im se poprave straćare, dovede struja i voda i tako bar malo osjete skrb i brigu svoje države?
Znam da je bilo prječih briga, a i novca nije bilo, trebao je za plaćanje glasača HDZ-a u susjednoj državi.
Ćirilica u Vukovaru mi ispada kao marginalni problem.
Jel' tko sprječavao hrvatski represivni aparat i pravosuđe da istraži zločine koje su počinili pripadnici HV i specijalne policije za vrijeme VRO „Oluja“ i neposredno poslije njenog okončanja i krivce osudi?
Da ne ostane da se zločin dogodio samo u Gruborima.

Na tom planu ni poslije posjete g. Borisa Miloševića Kninu neće se ništa bitnog dogoditi, on treba poslužiti samo kao kupovanje indulgencije hrvatskim vlastima za zločin protiv čovječnosti, a i da možda ponuka neke strane veleposlanike pa da se bar neki od njih predomisle i pojave 05. 08. u Kninu.

I na kraju, sve kad bi se g. Boris Milošević pojavio u Kninu u ustaškoj uniformi i pozdravio „rimskim pozdravom“ i ZDS, on bi za „domoljube“ i braniteljske „lautšprehere“ ostao tek velikosrbin i četnik.

Zato mislim da je dolazak g. Borisa Miloševića u Knin velika pogreška i da će izazvati podjele unutar srpskog nacionalnog korpus u Hrvatskoj.

Oznake: VRO Oluja, Boris Milošević, Miko Tripalo, Franjo Tuđman, Knin, Grubori, UNTAES, zločin protiv čovječnosti