28.10.2021., četvrtak

Od ostavštine Milana Bandića se SDP ne može ni ograditi, a kamoli „oprati“ Nakon što je i službeno objavljeno da je konsolidirani dug Zagreba 8,2 milijarde kuna „patrijarh“ SDP-a Ivan Račan će to prokomentirati sa: “Dug Zagreba od 8,2 milijarde kuna je ostavština Bandića i HDZ-a”, pokušavajući se tako ograditi od Bandića i potpuno amnestirati SDP od svake odgovornosti za katastrofalno stanje i ne samo financija u Zagrebu. Ma koliko god se iz SDP-a ograđivali i Bandićev kriminal pripisivali zaštiti i podršci koju mu je pružao HDZ, ostaje činjenica da je on potekao iz redova SDP-a i da ga je SDP, a posebno Ivica Račan, gurao i štitio i onda kad ga štititi nikako nije smio. A sve je krenulo s Pešćenice kad moćni predsjednik SO Pešćenica i ugledni član SKH Ivan Šikić u Milanu Bandiću, polupismenom potomku podanika Mostarskog paše, tada na mjestu stručno-političkog radnika za ONO i DSZ u Općinskom komitetu SKH Peščenica prepoznaje silni politički potencijal i već tada ga vidi kao „rođenog gradonačelnika Zagreba“. Head hunteru Ivanu Šikiću pridružuje se jednako takav Marko Melčić, zadnji predsjednik GK SKH Zagreba, sa svojom akvizicijom, Slobodanom Ljubičićem – Kikašom, stručno-političkim radnikom u OK SKH Trnje. Zanimljivo je da se u „prijelaznom roku“ ni Bandić ni Ljubičić ne pridružuju HDZ-u, što je za mnoge iz SKH bilo „u modi“, već ostaju vjerni SKH – SDP Ali SKH – SDP se rastače, obojica „genijalaca“ ostaju bez posla, pa uskače Marko Melčić i ustupa im bez naknade poslovne prostore u zgradi u Božidarevićevoj koja je bila u vlasništvu SKH, koje onda dvojac iznajmljuje i tako preživljava „posne“ dane. Milan Bandić strelovito napreduje od 1993. kada postaje tajnik gradske organizacije SDP-a, a dvije godine kasnije postaje i zastupnik u SGZ. U svibnju 2000. godine na sjednici Skupštine Grada Zagreba Milan Bandić je prvi put izabran za gradonačelnika Grada Zagreba. Bandić „dela“ a SGZ u kojoj SDP ima većinu bez iole kritičkog pristupa blagoslivlja to njegovo „delanje“. Sjećate se slučaja iz 2002. godine kad je Milan Bandić zorno pokazao svoju sklonost kriminalu, nakon što je pod utjecajem alkohola prouzročio prometnu nesreću i pokušao podmititi policajca koji ga je prijavio, radi čega je bio prisiljen podnijeti ostavku. Takav kriminalni potez dužnosnika tog ranga značio bi u svakoj uređenoj državi njegovu „političku smrt“, ali SDP, odnosno Ivica Račan, to ne smatra nekakvim velikim grijehom, tako da je Milan Bandić već na izborima 2005. opet bio nositelj liste SDP-a i pobijedio. SGZ ga ponovo imenuje gradonačelnikom, a on uz puni suport SGZ u kojem SDP ima većinu radi pa gotovo što ga je volja. Sjetimo se samo svih onih hvalospjeva kojima je čelnik SDP-a Zoran Milanović u predizbornoj kampanji za izbor gradonačelnika epski opjevavao "najboljeg kandidata“ za gradonačelnika grada Zagreba, Milana Bandića. Bandić te 2009. pobjeđuje na izborima i uz pomoć SGZ nastavlja „delati“ što ga je volja i tko zna koliko bi ta ljubav između njega i SDP još trajala da se Bandić nije odlučio kandidirati na izborima za predsjednika Države i to usprkos tome što je SDP kao svojeg kandidata već istaknuo Ivu Josipovića. Milanović pokušava urazumiti Bandića, ali ovaj ne odustaje i ljubav puca, Bandić mora napustiti redove SDP u kojima je ostavio puno svojih privrženika, ljudi kojim je učinio brojne usluge, posebno zapošljavanja u gradskim službama, ne samo njih i članove njihovih obitelji, nego i prijatelje i znance, a oni su kao delegati u SGZ svojim glasovima i na druge načine održavali Bandića „na životu“, i to usprkos tome što su svi dobro znali da Bandić sve dublje tone u kriminal. Ta “ljubav“ između Milana Bandića i SDP-ovih zastupnika u SGZ ne prestaje niti nakon što je Bandić osumnjičen za kriminalne radnje i pritvoren, a ispod njegovih skuta su kao političari stasali brojni SDP-ovi kadrovi kao primjerice Davor Bernardić kasniji predsjednik SDP-a. Od brojnih istaknutih SDP-ovaca ni danas nećete o Milanu Bandiću čuti jednu makar benignu optužujuću riječ, a kamoli osuđujuću, jer „čovjek je krao, ali je i njima dao“. Ipak postavlja se pitanje kako je Milan Bandić opstajao kroz sve te godine iako je njegovo „delanje“ odavno prestalo biti tajna? Štitila ga je sprega moćnih političara i po službama i institucijama vlasti strateški raspoređenih brojnih „zavičajaca“ uvezanih poput onih mađioničarskih maramica. Samo tako je bilo moguće da razina bezakonja i korupcije povezana s Bandićem dostigne epske razmjere. Želim naglasiti da ni nakon što je Milan Bandić potpao pod „posebnu brigu i skrb“ HDZ-a, odgovornost SDP-a za „stvaranje monstruma“ nije prestala, on je preko istaknutih SDP-ovaca, od kojih su neki njegova politička čeda, ostao i dalje povezan sa SDP-om. Vezano uz Bandića i potonuće Zagreba veže se još jedan fenomen, naime uz sve zaštitne mehanizme Bandić (i neki drugi uz njega) je bio i sumnjičen i optuživan i suđen, ali onaj bez kojega nije bilo moguće ni zaduživanje a pogotovo prezaduživanje Zagreba, njegov moćni “ministar financija“, Slavko Kojić, je ostajao neokrznut, njega se nije ni sumnjičilo, ni privodilo, ni optuživalo … E pa ja mislim da je konačno došlo vrijeme da se DORH i USKOK istražujući sav kriminal, a posebno prezaduživanje Zagreba, konačno pozabave Slavkom Kojićem. Oznake: Mijan Bandić, SDP, Ivan Račan, Ivica Račan, Ivan Šikić, Marko Melčić, Slobodan Ljubičić - Kikaš, Zoran Milanović, SGZ, gradonačelnik Zagreba, Slavko Kojići

- 18:01 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.