27.02.2021., subota

Zasjedanje Sabora HR HB u Hrvatskom saboru Švicarci iz 17 kantona kojima je njemački materinji jezik na referendumu su odlučili da se ujedine u jedan kanton, a potom se odcijepe od Švicarske i pripoje Njemačkoj, jer oni su zapravo jedini pravi Nijemci, de luxe Nijemci, rekli bismo, pa time zaslužuju i da preuzmu sve poluge vlasti u Njemačkoj. Slično onome kako su to svojedobno učinili Austrijanci i neslavno završili. Naravno da vas zezam, jer takvo što njemački govorećim Švicarcima ne pada na pamet, niti misle da su nekakvi nad-Nijemci, takvo što im nije padalo na pamet ni onda kad je to možda i bilo izvodivo. On naime znaju da je jezik kojim govore jedino što imaju zajedničko s Nijemcima, povijest i kulturu ne dijele. Za vjeru ne znam, ali znam da vjera ne obilježava narod. Ipak, ovo što sam napisao, napisao sam s namjerom da vas upozorim kako oni iz susjedne nam države koji s nama Hrvatima dijele zajednički jezik i ništa više, iako će oni reći „i viru pradidovsku“, samo ta može biti bilo čija, ispadaju nad-Hrvatima i danas praktički drže sve poluge vlasti u Hrvatskoj. I dok Hrvatska propada, a Hrvati se iseljavaju iz nje, nad-Hrvati iz „Tamnog vilajeta“ se u sve većem broju useljavaju u RH i u njoj ostaju, oni se iz Hrvatske ne iseljavaju. Na plenarnoj sjednici Hrvatskog sabora 07. 12. 2020. održana je rasprava o prvom godišnjem izvješću o provedbi Deklaracije o položaju hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini za 2019. godinu, koje je zastupnicima predstavio hrvatski ministar vanjskih i europskih poslova Gordan Grlić Radman. Ovaj nepotrebni i izuzetno štetni dokument Deklaracija o položaju hrvatskog naroda u BiH donesena je u Hrvatskom saboru 14. prosinca 2018. godine s ciljem „skrbi za sveukupni društveni i politički položaj Hrvata kao konstitutivnog naroda u BiH“. Dokument je nepotreban i štetan zato jer u svojoj biti negira konstitutivnost BiH katolika-Hrvata čime opravdava vršljanje hrvatskih vlasti u BiH kao najdirektnije miješanje u unutarnje stvari te susjedne države. Mutave, Tuđmanovim naslijeđem opterećene hrvatske vlasti, kojima je na umu jedino podjela BiH i pripajanje dijelova te države RH, kao da ne znaju da je konstitutivnost nekog naroda pravo iznad kojega većeg prava nema. U raspravama koje su bile intonirane tako da sam stekao dojam kao da pratim sjednicu Sabora HR HB a ne Hrvatskog sabora, jer su sudionici u raspravama pokazivali zavidno nepoznavanje materije, a nerijetko pribjegavali izricanju neistinitih tvrdnji pa i otvorenih laži, kojima su posebno pribjegavali potomci bivših podanika Mostarskog paše kojih je među zastupnicima Hrvatskog sabora gotovo jedna trećina. Prateći prenavljanja i prenemaganja zastupnika „ozbiljno zabrinutih“ za sudbinu BiH katolika stekao sam dojam kao da je RH zapravo u nekakvoj kolonijalnoj zavisnosti u odnosu na „nepostojeću“ HR HB. U toj funkciji je valjda i činjenica da se u zadnjih pet godina na mjestu ministra vanjskih i evropskih poslova uz jednog rasnog ustašu izmijenilo i troje potomaka bivših podanika Mostarskog paše. Ne bih riječ rekao da se radi o nekakvim ljudima od formata, ali oni to nisu, ovaj sadašnji po meni čak spada u kategoriju ljudi koje Zagorci opisuju kao „zameknjene“. Samo glup ili nedobronamjeran čovjek će uporno lupetati o RH kao potpisnici Daytonskog sporazuma i tako odgovorne za njegovu provedbu izbjegavajući činjenicu da su RH i RS bile potpisnice Daytonskog sporazuma ali samo u svojstvu svjedoka, a za nadzor i provedbu Sporazuma su zadužene zemlje „Kvinte“ (SAD, UK, Francuska, Njemačka i Italija). No kako narod kaže da „vrč ide na vodu dok se ne razbije“ tako će i u slučaju BiH status quo trajati sve dok MZ ili „Kvinti“ ne dojadi ponašanje vlasti u Beogradu i Zagrebu koje se prema državi BiH odnose kao prema svojoj koloniji, pa „okrenu ćurak naopako“, „zalegnu na rudo“, noveliraju Daytonski sporazum i promijene ustav BiH, te je uspostave kao unitarnu građansku državu, ništa ne pitajući ni Beograd ni Zagreb. Osobno mislim da takvo rješenje nije daleko i da se njime izbijaju svi aduti i Beograda i Zagreba, a njihova se potreba da „skrbe i brinu za sveukupni društveni i politički položaj“ Srba i Hrvata u BiH označi bespredmetnom. Volio bih da se to dogodi što prije. Oznake: Švicarska, njemčki jezik, Njemačka, Daytonski sporazum, država BiH, Beograd, Zagreb, MZ, "Kvinta", V

- 13:38 - Komentari (0) - Isprintaj - #

22.02.2021., ponedjeljak

Žal za Đorđem Balaševićem je ustvari i žal za Jugoslavijom Otišao je Đorđe Balašević … Panonski mornar poznat po svojim smjelim plovidbama kroz mržnjom i šovinizmom uzburkane valove crvene od krvi nedužnih. Putem bez povratka otišao je zaljubljenik u mir i ljubav, Srbin koji je odbijao da mu srpstvo postane zanimanje. I zato izdajnik u vlastitoj zemlji! Za hrvatske pak kokošare i jajare proizašle iz DR on je svejedno četnik. Svojim baladama na brojnim koncertima na kojima se uvijek tražila karta više, kako u Jugoslaviji, tako i kasnije u zemljama nastalim poslije njenog raspada, neumorno je pozivao na mir i ljubav. Pa i one prepune mržnje i žedne krvi, zaljubljenike u laž mržnju i zločin. Pjevao je, zabavljao, dizao moral posrnulima i vješto izmicao svim zamkama nacional-šovinizma. Ipak virusu Covid-19 nije uspio izmaći, taj je osjetio vrijedan plijen i „zagrizao“ u njega svom silinom, tako da su sve znanje i svi napori liječnika bili uzaludni. Otišao je Đorđe tamo gdje valjda caruju mir i ljubav i nema mjesta mržnji i zločinu. Bar se nadam. Na vječni počinak ispraćen je skromno u krugu porodice tek uz prisustvo dvojice gradonačelnika, onog Đorđevog Novog Sada i onog Ljubljane. Žalovanje za Đorđem Balaševićem masovnim okupljanjima, paljenjem svijeća i lampiona i polaganjem cvijeća diljem bivše Jugoslavije, pokazuje da ga se prepoznaje ne samo kao zabavljača nego i kao velikog čovjeka, prvenstveno mirotvorca. I još nešto takav žal za Đorđem Balaševićem je ustvari žal za Jugoslavijom, zemljom koje nema, sve su brojniji oni koji misle da je to bila najbolja zemlja na kugli zemaljskoj. Tako misle i oni koji su rođeni onda kad te države već nije bilo. Ili je tome tako tek u mojoj uobrazilji? Vrijeme će pokazati. Oznake: Đorđe Balašević, jugoslavija, Panonski mornar

- 09:14 - Komentari (0) - Isprintaj - #

13.02.2021., subota

KB „Dubrava“ – netko bi konačno morao otići Ravnatelj ili ministar, a najbolje obojica jer su očito nedorasli problemu kojeg bi trebali riješiti. Pisao sam dosad u nekoliko navrata o nedostacima uočenim u KB „Dubrava“ koje su u javnost iznosili anonimni „zviždači“, a neki od tih nedostataka koje nitko i ne pokušava otkloniti su naprosto katastrofalni i neoprostivi. Uvijek kad bi se u javnosti pojavili neki kompromitantni detalji, pokušavalo ih se nemušto demantirati i svim silama ući u trag „zviždačima“ ne bi li ih se identificiralo, a potom „zna se“, umjesto da se „zaleglo na rudo“ i (pre)brojne probleme makar pokušavalo otkloniti. Osobno smatram da je i ona priča oko onog „tuluma osoblja“ samo još jedna „dimna bomba“ svjesno puštena u javnost s namjerom da se diskreditiranjem osoblja, prikazujući te ljude neodgovornim, pažnja javnosti skrene sa stvarnih problema i pokuša javnosti reći „eto vidite s kakvim to ljudima Uprava ima posla, još je dobro da situacija u Kući nije i gora“. No kad se umjesto „zviždača“ pod punim imenom i prezimenom javi čovjek za kojeg nitko ne može reći da ne poznaje bolnički sustav i izađe u javnost nabrojivši nekoliko uočenih neoprostivih nedostataka koje je kao pacijent na Covid-19 odjelu uočio, što je trebao biti znak odgovornima da je vrag odnio šalu. Da, radi se o poznatom kliničkom psihijatru Hermanu Vukušiću koji piše o onom što je on uočio za vrijeme dok je kao pacijent ležao na Covid-19 odjelu u KB „Dubrava“. Piše čovjek o problemima sa sanitarnim čvorovima, prozorima koji se danima ne daju zatvoriti, držanju otvorenih vrata na bolesničkim sobama jer nema dojavnog sustava, pa se pacijenti moraju iz sveg glasa derati kako bi dozvali sestre, osim rano u jutro nema čaja ni za pacijente ni za personal … Kakva je to sumorna atmosfera kad bolnički hodnici odjekuju od zapomaganja teških bolesnika i dozivanja sestara!? Ministre, zar još nisi smijenio ravnatelja ma koliko poslušan vojnik tvoje „Zna se!“ partije on bio, premda je već prije radi tvojih brojnih propusta netko trebao smijeniti tebe. Ili je zaista članska iskaznica UZP-a „Zna se!“ dozvola za nerad, nemar, javašluk, korupciju i kriminalne radnje svih vrsta? Prema primjeru svega što je dosad izašlo u javnost o situaciji u KB „Dubrava“, izgleda da je. I da se legitimiram, ja ne pišem o situaciji u KB „Dubrava“ ISKLJUČIVO na temelju nekih dojmova iz anonimnih dojava kao što to rade „renomirani“ komentatori i analitičari ovoga i onoga, koji najčešće pojma nemaju o onome o čemu tako „znalački“ pišu, ja sam jedno vrijeme radio u velikoj bolnici i znam kako takav veliki i složeni organizam „diše“. Znam kako bi se, da je ikome uopće do toga stalo, prvo proveo onaj tko je zadužen za poslove upravljanja tehničkim sustavima zgrade (facility management) i tekućim i investicionim održavanjem. Taj nemar, taj nerad, taj javašluk u takvoj instituciji im sve elemente kaznenog djela, zato što nefunkcioniranje makar dijela nekog od sustava može direktno utjecati na zdravlje kako pacijenata tako i osoblja. Greške u sustavu HVAC (grijanje, ventilacija, priprema zraka) mogu dovesti do pojave legionele, koja se prema prijavi jednog „zviždača“ i dogodila, ali je vješto „zamagljena“, premda se radi o zarazi koja se ni pod kojim uvjetima ne smije zatajiti. Ja ni u kojem slučaju ne želim reći da ravnatelj bolnice mora biti stručnjak za upravljanje tehničkim sustavima zgrade, on je jedino odgovoran da postoje oni koji te poslove poznaju i da imaju dovoljno tehničkog osoblja (inženjera, tehničara i kućnih majstora svih struka) da mogu intervenirati u svakom trenutku i kvar ili nedostatak u funkcioniranju opreme otkloniti. Na tim poslovima bolnica može imati zaposlene svoje ljude ili ugovoriti obavljanje tih poslova s nekom od specijaliziranih firmi, tada sigurno ne bi došlo do toga da primjerice diesel elektro agregati ne „kresnu“ u trenutku nestanka struje. U slučaju ovako zahtjevnog, velikog, složenog i osjetljivog organizma, kao što to bez svake sumnje KB „Dubrava“ je, ne postoji baš ništa što bi potpadalo pod UZP „Zna se!“ tako omiljenu maksimu; „OVO NE TREBA I BEZ OVOGA SE MOŽE“. Sve treba i sve mora biti besprijekorno i u funkciji. Ako ministar i ravnatelj to ne znaju, onda se bez njih može. O da, itekako! Oznake: KB "Dubrava", ravnatelj, ministar, zviždači, Herman Vu

- 11:24 - Komentari (0) - Isprintaj - #