Otišao je Đorđe Balašević … Panonski mornar poznat po svojim smjelim plovidbama kroz mržnjom i šovinizmom uzburkane valove crvene od krvi nedužnih.
Putem bez povratka otišao je zaljubljenik u mir i ljubav, Srbin koji je odbijao da mu srpstvo postane zanimanje.
I zato izdajnik u vlastitoj zemlji!
Za hrvatske pak kokošare i jajare proizašle iz DR on je svejedno četnik.
Svojim baladama na brojnim koncertima na kojima se uvijek tražila karta više, kako u Jugoslaviji, tako i kasnije u zemljama nastalim poslije njenog raspada, neumorno je pozivao na mir i ljubav. Pa i one prepune mržnje i žedne krvi, zaljubljenike u laž mržnju i zločin.
Pjevao je, zabavljao, dizao moral posrnulima i vješto izmicao svim zamkama nacional-šovinizma.
Ipak virusu Covid-19 nije uspio izmaći, taj je osjetio vrijedan plijen i „zagrizao“ u njega svom silinom, tako da su sve znanje i svi napori liječnika bili uzaludni.
Otišao je Đorđe tamo gdje valjda caruju mir i ljubav i nema mjesta mržnji i zločinu.
Bar se nadam.
Na vječni počinak ispraćen je skromno u krugu porodice tek uz prisustvo dvojice gradonačelnika, onog Đorđevog Novog Sada i onog Ljubljane.
Žalovanje za Đorđem Balaševićem masovnim okupljanjima, paljenjem svijeća i lampiona i polaganjem cvijeća diljem bivše Jugoslavije, pokazuje da ga se prepoznaje ne samo kao zabavljača nego i kao velikog čovjeka, prvenstveno mirotvorca.
I još nešto takav žal za Đorđem Balaševićem je ustvari žal za Jugoslavijom, zemljom koje nema, sve su brojniji oni koji misle da je to bila najbolja zemlja na kugli zemaljskoj.
Tako misle i oni koji su rođeni onda kad te države već nije bilo.
Ili je tome tako tek u mojoj uobrazilji?
Vrijeme će pokazati.
Post je objavljen 22.02.2021. u 09:14 sati.