Svako društva ima svoje fetiše i svoje tabue, pa tako i naše današnje. U nekim plemenima je npr tabu jest prid nekim stranim da te vidi i slično. U plemenima, često se za kršenje nekog tabua, dobiva izgon iz plemena. To nije mala stvar, to je gotovo pa sigurna smrt. S druge strane, postoje i blaže kazne. Postoje neke stvari zbog kojih ćeš bit višerangiran - unaprijeđen u hijerarhiji plemena, a i one zbog kojih će ti status bit degradiran. Jedna zanimljiva stvar u našem civilizacijskom plemenu je jezik. Naime, stvorili smo fetiš od jezika kojim pričamo. Kako to mislim? Pa fino, uveli smo standard, pravila kako se šta govori i toga se moramo držat! Iko ko odstupa od tog pravila, od tog tabua koji je uveden je, pa ne izbačen iz društva, ali mu je status degradiran, smatra se da je "nepismen", "neuk" i slično. To su oznake zbog kojih je njegov status u društvu spušten na hijerarhiji. E sad, šta je tu problem? Problem je što većina ljudi ne zna šta je jezik. Smišno, ali točno je, većina ljudi je "jezik" poistovijetila sa terminom "standardni jezik" i ne poznaje razliku tog dvoje. Standardni jezik je tu kao univerzalno sredstvo komuniciranja na određenom prostoru. On je civilizacijski produkt koji ima ogromne benefite. Međutim, stvar je u tome što standardni jezik služi u određene svrhe, a to je kad ga koristiš kao javni govor, recimo na televiziji, u školi i slično. U uobičajenim prigodama standardni jezik nije potreban. E to je ono što većina ljudi danas ne konta, nego idu pa ispravljaju ljude kako pričaju, kao "to se ne kaže tako" ili "to je nepismeno/nepismen si" i slično. Ti ljudi koji tako postupaju ne svaćaju da postoji standardni jezik i jezik općenito. Standardni jezik ko što reko, ima svoja pravila i neke stvari su pravilne a neke nepravilne, međutim, jezik općenito nema takva pravila. U jeziku kao jeziku, pravilno je govorit onako kako se u nekom mistu govori. Prosto tako. To znači da i ona "nepismena" baba u selu u biti nije nepismena zbog toga što govori kako govori, nego more bit nepismena isključivo ako nikad nije naučila standardni jezik. A ono kako uobičajeno govori nije nikakva nepismenost. U principu, u jeziku, nepravilnost ne postoji. Osim ako ne pobrkaš neke riječi koje si želija reć i slično. Ovakvoj situaciji doprinose profesori jezika, učitelji i nastavnici, jer ne uče dicu da je normalno govorit onako kako oni obično govore, samo prosto da u školi il na fakultetu kao ustanovi moraju koristit standardni jezik. Tako da, to je jedan tabu i fetiš suvremenog društva. A da ne govorimo na sranja koja se rade s jezikom, di se jezik faktički sakati da bi se nešto u njemu "ispravilo", neke navodne nepravilnosti, tipa, ne kaže se "obadvojica" nego "obojica" i slično. Kao da mi svojom logikom možemo krojit jezik. Jezik ima svoju logiku i ono kako govoriš je prirodno, ne mora nama to bit logično. Evo, u prilog ovom mom postu, evo vam članak Mate Kapovića, lingviste kojeg inače cijenim i kao čovika a i ko lingvistu. Pročitajte ako vam se da: O jeziku
|
