Valovi
|
Ne znan da li će ovo ikad proć ali ako ne prođe, neka buden tvoja pjesma koju pjevaš dok brišeš moj lik iz sebe potpuno u zaborav Ne znan da li će ovo ikad proć ali ako krenem nekim drugim putima di se više ne pripoznajemo Pamti me po onom laganom smiješku pamti me po svoj mojoj divljini i svoj Ljubavi koju je srce pumpalo Znaš, ja već dugo vagam između junaka i zločinca nikad ne moš se previše klatit ili na ljuljačci se previsoko ljuljat a da se ne privališ na jednu stranu i razbiješ zube Dok ovo pišem, uistinu želin da u tvoj um dam jedan pečat jedan pjesnički zagrljaj, pjesnički a ne pijanski jedan Ljubavni odnos koji ćemo voditi uz šolju kave i razmjenjivat krv iz naših srca Izazovi su izazovi a izbori su izbori neki na nama, neki otkinuti od nas odabrali nas, umisto mi njih ali ne mari za to, ne mari za poglede ili za osmijehe koji se prosipaju iza tvojih leđa hrabro koračaj i nikad ne zaboravi svoje ime Kad vrime dođe, a doće raspustićemo svjetlosnu rapsodiju koju čuvamo u tijelima pridružićemo se kozmičkoj simfoniji u slavlju Života U slavlju Ljubavi I dotaknićemo se ponovo, usnama na usne i rećeš mi da si zaboravila ime a ja znaću ko si |
