Ne znan da li će ovo ikad proć
ali ako ne prođe,
neka buden tvoja pjesma
koju pjevaš dok brišeš moj lik
iz sebe potpuno
u zaborav
Ne znan da li će ovo ikad proć
ali ako krenem nekim drugim putima
di se više ne pripoznajemo
Pamti me po onom laganom smiješku
pamti me po svoj mojoj divljini
i svoj Ljubavi koju je srce pumpalo
Znaš, ja već dugo vagam
između junaka i zločinca
nikad ne moš se previše klatit
ili na ljuljačci se previsoko ljuljat
a da se ne privališ na jednu stranu
i razbiješ zube
Dok ovo pišem, uistinu želin
da u tvoj um dam jedan pečat
jedan pjesnički zagrljaj, pjesnički
a ne pijanski
jedan Ljubavni odnos
koji ćemo voditi uz šolju kave
i razmjenjivat krv iz naših srca
Izazovi su izazovi
a izbori su izbori
neki na nama, neki otkinuti od nas
odabrali nas, umisto mi njih
ali ne mari za to, ne mari za poglede
ili za osmijehe koji se prosipaju iza tvojih leđa
hrabro koračaj i nikad
ne zaboravi svoje ime
Kad vrime dođe, a doće
raspustićemo svjetlosnu rapsodiju
koju čuvamo u tijelima
pridružićemo se kozmičkoj simfoniji
u slavlju Života
U slavlju Ljubavi
I dotaknićemo se ponovo, usnama na usne
i rećeš mi da si zaboravila ime
a ja znaću ko si
Post je objavljen 07.03.2021. u 19:40 sati.