Živimo u svitu u kojem je sve što je nama okruženo nečim dano. Vodu koju pijemo i hranu kojom se hranimo rađa Zemlja. Pjesmu koja nas pogodi je da taj bend koji ju je sastavija il napisa. Knjigu koju čitamo je iz svog srca iscidija autor te knjige. Hranu koju jedemo su nečije marljive ruke sadile, zalivale, čistile od nametnika... Kad nam je teško, nečije uho, mirno i puno razumijevanja je nešto što nas liječi. Ceste kojima vozimo su razni ljudi u često jako teškim uvjetima radili. Zgrade isto tako, razni ljudi su uložili svoj trud i ljubav u taj rad, a mi im nikad nećemo znat sva imena. Nećemo nikad znat sva imena, jer da bi to znali morali bi znat sve ljude na svitu. Zato otkrijmo svoju ljubav i nešto što mi možemo drugima dat. Jer sve što imamo je nečiji dar, kao kap koja je pala na naše ispružene dlanove. Čuvajmo tu kap. I umnožimo je.
