Kao osoba, cijenim znanost i smatram da je možda najkorisnija stvar koju čovječanstvo ima. Možemo bit zahvalni znanosti na puno toga, a opet, za neke loše stvari u koje se znanost koristi, nije kriva sama znanost, nego ljudi koji koriste znanost. U svakom slučaju, mislin da se znanost triba podredit etici. I da triba postojat neko tijelo/institucija na svjetskom nivou koja bi se bavila time šta se smi a šta ne smi radit sa znanošću. Tipa da li je dozvoljeno genetski dizajnirat svoju dicu i slično. Također, znanstvenici se često žale kako se "neznanstvene stvari" podvaljuju pod znanost. Npr teorija sinkroniciteta, koja se proučava kao znanost. Mainstream znanost ne priznaje fenomen sinkroniciteta i to je ok, al onda se može reć da postoji vrsta znanosti koja će se bavit tom tematikom, kao što je telepatija, viđenje na daljinu, viđenje budućnosti, pa i astrologija... Te stvari mogu bit zasebna grana znanosti, ili nešto ekvivalentno znanosti, a da ima neko drugo ime, da se naziva nekako drugačije. Mislin da moramo cijenit znanost, ali također, bit svjesni njenih limita. Postoje stvari koje su stvarne a u dosadašnjoj znanstvenoj paradigmi nisu objašnjive. Ipak, te stvari nisu manje stvarne ako nisu znanstveno dokazane. Sutra možda mogu bit dokazane. A kao što scijentisti se bune da se nadrinauka prodaje pod znanost, moremo reć da se znanost petlja u sfere u kojima nema šta tražit. Ako ćemo se vodit tom logikom, s tim da, ja san više orjentisan da se znanost i fenomeni poput sinkroniciteta međusobno uvažavaju. Kako god bilo, današnja znanost nema monopol na istinu, kao što to nema ni duhovnost neke vrste. Tako da, mislin da bi svi tribali znat dokle seže naše znanje i znat šta je šta. I znat di su granice našeg znanja, bilo da ga temeljili na mainstream znanstvenom pogledu na svit, ili na ovom alternativnom pogledu na stvari. Možda se može reć i na duhovnom pogledu na svit, ali sinkronicitet nije duhovnost, nego zaseban fenomen.
|
