Let
|
Olizani pločnici od jezika kiše ostaju nekim budućim stopalima koja će gazit po mojim otiscima O, da li će se pitat po čijim otiscima gaze? Nastavljam dalje po ko zna koji put ostavljam jedan grumen sebe mrvim ga, polako, dok hodam da pada po cesti, al da je neprimjetan I gledan svit oko sebe u nedosanjanoj lipoti Nastavljam, dalje, sa istim grčevima Ali znam, da mogu bit isti, a nov al znam, da iza svakog brijega slijedi padina znam, da i ja padam beskonačno znam, da mojoj duši pripada beskraj dok uzalud prid svojim krilima sam za sebe podižem zid Da udaram u njega |
